petak, 29. rujna 2023.

Nije li to vrijeme došlo danas, kad ogroman broj ljudi živi samo za ovaj svijet?


Kad dakle promatramo, braćo, a i ne govorimo o drugim slučajevima, onda uistinu možemo reći, da je lud svaki onaj, koji ne računa s nevidljivim svijetom, odakle nam prijete tolike pogibelji, ali odakle nam jedino može doći sigurna pomoć u svim zbivanjima zemaljskog života. Srcem dakle punim zahvalnosti prema Bogu Stvoritelju podigosmo ovu župnu crkvu i otvaramo danas ovu župu na čast sv. Mihovila Arkanđela, da u ovo bezbožno vrijeme bude na pomoć svima župljanima, i našoj nadbiskupiji, i gradu Zagrebu, i čitavoj našoj domovini.

Pomolimo se dakle danas u Svetoj Misi od svega srca i preporučimo sebe i sve svoje zaštiti sv. Mihovila Arkanđela, kako nas to lijepo uči Sveta Mati Crkva, kad na koncu Mise svaki dan moli: »Sveti Mihovile Arkanđele, brani nas u boju, od pakosti i zasjeda đavolovih budi nam zaklon!« Neka nam brani dar sv. vjere, »bez koje, po riječima apostolovima, nije moguće ugoditi Bogu!« (Heb 11,6). Neka nas brani od zasjeda đavolovih, da nam grijeh nikad ne rani duše. Neka štiti napose ovu malu dječicu, da im srca ostanu čista i nevina. Neka nam svima bude u pomoć u najteži čas, kada bude valjalo poći na sud Božji, da se na vagi Božje pravde vagne sve što smo u životu mislili, radili, govorili ili činili, da taj sud ispadne povoljno za nas, te zajedno s njime, vođom nebeske vojske, uzmognemo hvaliti i slaviti Trojedinoga Boga, kroz sve vijeke vjekova.

(iz propovijedi nadbiskupa Alojzija Stepinca prigodom blagoslova župne crkve sv. Mihovila u naselju Dubrava u Zagrebu, 1. siječnja 1942.)

ponedjeljak, 25. rujna 2023.

Ufam se u Boga i ove ću večeri biti u nebeskom kraljevstvu


Propovjednik završi: »Ivano, idi u miru, Crkva te više ne može braniti i predaje te u svjetovne ruke.« Nepravedne li osude! Ivana je počela moliti: »Sv. Trojstvo, smiluj mi se! Isuse, smiluj mi se! Djevo Marijo, moli za me! Rajski Sveci, molite za me! Sv. Mihovile, moli za me! Sv. Katarino, sv. Margareto, pomozite mi!« Zatim se okrene prisutnicima i reče im: »Što sam učinila dobro ili zlo, na to me nije sklonio moj kralj… Bili Vi moje stranke ili druge, ponizno Vas molim za oproštenje. Opraštam Vam zlo što ste mi ga učinili, molite se za me… Svećenici, molim Vas, svaki mi poklonite jednu misu!« 

Nastade velika tišina. Sam kardinal Winchester je plakao, biskup Cauchon je plakao; sve je mnoštvo plakalo. Engleski vojnici htjeli su da se smiju, ali im to nije uspjelo jer su vidjeli kako ona junački ide u smrt. Cauchon reče: »U ime Našega Gospoda, amen. Mi Petar, po milosrđu Božjemu, biskup od Beauvaisa, proglašavamo da si ponovno pala u svoje stare zablude; proglašavamo te krivovjerkom i ponovno palom u grijeh. Mi odlučujemo i izjavljujemo, kao gnjili ud, moraš biti odbačena od jedinstva Crkve da ne bi zarazila ostale udove; trebaš biti odijeljena od njezina tijela i predana svjetovnoj vlasti…slijedi da te odcjepljujemo i njoj predajemo moleći da za te ublaži strogost pravednosti, ne osudivši te ni na smrt, ni na okljaštrenje.« 

No, Ivana je uvijek gledala na lomaču. »Hoću jedan križ«, reče. Napraviše joj jedan od dva štapića. Ona ga uze, žarko poljubi i postavi na svoje grudi. I zatim reče: »Hoću križ iz obližnje crkve, molim vas donesite mi ga! Ispravno ćete ga držati preda mnom sve dok ne budem mrtva. Hoću gledati križ na kojem je visio Bog, hoću gledati sve do svoje smrti.« Jedan ga svećenik donese iz crkve, a Ivana ga je dugo grlila. Englezi su izgubili strpljenje. »Popovi«, urlikali su oni, »zar ćemo mi ovdje objedovati?« I poletješe prema Ivani kao bjesni, te je odvukoše pred treću tribinu na kojoj je sjedio državni sudac. Ovaj je imao dužnost da izreče osudu, ali ovaj, ili je bio tako smeten, ili je držao da je svaki proces suvišan, to ni ne učini. Engleskim vojnicima reče: »Odvedite je«, a krvniku kaza: »Učini svoju službu.« 

Ljudi crkvenoga staleža moraše otići, to je zahtijevao zakon onoga vremena. Jedino je njezin ispovjednik, dominikanac Ladvenu ostao sve do kraja. Bilo je 11 i pol sati. Nisu je odnijeli na lomaču; ona je sama išla gore, neustrašiva kao i prije na juriš. Bila je žrtva koja se je prikazala. Njezine su oči bile pune suza, ali noge su njene bile čvrste. Pred njom je jedan svećenik držao križ, a ispovjednik se s njome popeo pomažući. Zadnji je išao krvnik. Mnoštvo je gledalo na sve ovo s užasom. Ona reče: »Rouen, strah me je da ćeš morati trpjeti radi moje smrti.« Ona uze ponovno križ i pritisnu ga na srce. Tako se oboružala za svoju posljednju borbu. Upališe lomaču. Mali se oblak dima napravi, vatra je postajala sve življa. Ona se poboja za ostale i reče obojici dominikanaca: »Udaljite se, udaljite se, ali visoko držite križ da ga vidim.« Najednom je ujede crvena vatra. »Blagoslovljene vode!«, poviče ona.

Doskora se nalazila u vatri. Nitko nije čuo tužbu. Jedino su odzvanjali njeni glasovi: »Isuse, Isuse, Isuse. Ja nisam ni heretik, ni shizmatik, nastavljaše ona…O Sveci Raja! Sv. Mihovile, sv. Katarino! Sv. Margareto!« Ovi su zazivi poput strijela letjeli prema Nebu. Napokon se začuje: »Moji Glasovi bijahu Božji; sve što sam činila bilo je na zapovijed Božju; moje objave dolažahu od Boga.«

Njezina je posljednja riječ bila: »Isuse!« Podne je prošlo; ona, koja je toliko trpjela, više nije bila među živim.

(izvor)

nedjelja, 17. rujna 2023.

Tako im je govorila učiteljica Adela Engelhart


»Djeco, vi ste već sigurno čuli, kako netko psuje. Jao, Isuse moj, što se zbilo? Jedan reče: Moj tata psuje sveca i Boga. Drugi reče: I moj. Treći: Moj samo Majku Božju. i t. d. O, uboga moja dječice! Slušajte, djeco! Psovka je grijeh, i ovakova velika psovka je smrtni grijeh. Ako je tko tako psovao, mora kazati na sv. ispovijedi, što je kleo, i od prilike koliko puta. A u buduće, djeco moja, nesamo, da ne smije nitko od vas psovati, nego kad čuje, da drugi psuju onda će u sebi reći ovako: Isuse moj, što Te više drugi psuju, to Te više ja ljubim, a psovaču se Ti smiluj!«


»Maloga Branka nisam mogla nikako primiriti. O sveti anđele čuvaru njegov,  prišapni mi Ti što da činim. U taj čas evo mi misli: »Branko, pomisli na tvoju dragu mrtvu majku. Ti je više ne vidiš, ne možeš poljubiti, ali ona tebe gleda i ne zaboravlja. Branko, ona tebe neprestano ljubi, pa ako trpi u čistilištu, olakšaj joj muke. Šuti, slušaj, Isusu za ljubav i prikaži mu to za svoju majčicu. « Blijedo se njegovo lišce zarumenilo, oči orosile i Branko je postao dobar i poslušan. « Iz daljnih se zapisaka zapaža, da je mališ takav i ostao.

(izvor)

nedjelja, 10. rujna 2023.

300

Jučer smo sudjelovali na zavjetnom hodočašću vjernika grada Zagreba Majci Božjoj Bistričkoj. Kažu da je to bilo okruglo tristoto hodočašće, ali pitanje je koliko su pažljivo brojali. Kako god, vrijeme je bilo izvrsno i hodočastilo je puno vjernika. 

S obzirom da je katedrala izvan funkcije (a tko zna i hoće li ikada biti obnovljena), na put se kreće nakon blagoslova u hangaru. 


Najintenzivniji dio puta je penjanje na Sljeme jer, uz pauze za molitvu postaja križnog puta, treba doći do vrha prije 9 sati kada je po rasporedu misa (koja ipak obično malo kasni).  




Odmor i okrepa standardno su uz župni dvor, a ove godine je sve bilo vrlo dobro organizirano. Kotluše sa čajem su stavili ispred kuće tako da se nije trebalo provlačiti kroz uska vrata i hodnik što je obično stvaralo gužve. 


Na putu do Gorščice puno prevaljenih stabala nije uklonjeno sa staze, pa se trebalo malo prigibati ili preskakati prepreke. Ništa posebno teško, ali uz veliki broj ljudi, stvaraju se dosadni zastoji. 



Mislim da sam već spominjao da mi je vjerojatno najljepši dio na ovoj stazi onaj po grebenu iza Križne Jelve, velikim dijelom i zbog lijepih ciklama uz put.  


Prije izlaska na cestu, konačno sam dvadesetak minuta mogao ispružiti noge malo bržim hodom. 

Ubrzo smo stigli i do Laza Bistričkog, a kod crkve sv. Andrije ugledao sam vlč. Kornelija kojega već godinama nisam ni čuo ni vidio. Uspio sam ga samo pozdraviti jer je uskoro počinjala ženidba koju je on trebao voditi. 






Od Laza do Bistrice vrijeme je najbolje prikratiti pjevanjem marijanskih pjesama. Nećete stići ispjevati ni pola marijanskih pjesama iz Malog misala prije nego dođete do kapele sv. Ladislava. Mi smo do kapele stigli točno u 18:30 kada je započinjala procesija koja svečano ulazi u Mariju Bistricu. 


Ispred nas je bio novi nadbiskup, msgr. Kutleša (na idućoj fotki vidi se njegov pileol). 


Nisam fotografirao u samoj crkvi, nego sam pjevao neke novonapisane stihove na melodiju poznate pjesme. I naravno, pomolio se obilazeći oko oltara. Zato prenosim screenshot whatsapp statusa preč. Borne koji je ipak usred brojnih župničkih obaveza ove godine uspio hodočastiti od katedrale do cilja. 


A danas je, uz župne mise, služio i pjevanu misu s kađenjem. Pa vi recite. 


Čak sam poslije mise dobio i majicu koju su jučer neki hitriji vjernici dobili na početku hodočašća. 


Brat Marko je rekao da njemu paše majica veličine L, a da meni dadu XL. Pomalo bezobrazno, no očekivano. 

Hvala Bogu i Majci Božjoj što smo im mogli još jednom zahvaliti na ovako lijepi način. Danas sam opet razmišljao o tome pa su me iznenadile riječi koje sam toliko puta čuo u misi "Vere dignum et justum est, aequum et salutare, nos tibi semper et ubique gratias agere". Cijeli onaj prelijepi dijalog predslovlja kanona smjera na to "da vazda i svagdje zahvaljujemo" Gospodinu. I da je to ono što je dostojno i pravedno. 

Pretpostavljam da nam i svako hodočašće treba tu činjenicu posvijestiti. Tako brzo i tako lako zaboravljamo. Valjda zato i moramo iz godine u godinu ponavljati gradivo. 

nedjelja, 3. rujna 2023.

Nekoliko fotografija od proteklog tjedna

Prošloga tjedna bili smo blagoslovljeni svakodnevnim misama p. Jérômea i predavanjima bogoslovâ FSSP-a o stožernim krepostima. Zbog drugih obaveza mogao sam, nažalost, prisustvovati samo jednom predavanju, ali me ipak utješilo to što je većinu dana p. Jérôme održao kratku i sadržajnu propovijed. Nakon što je u srijedu lijepo govorio o sv. Ruži Limskoj i spomenuo da ima posebnu pobožnost prema toj svetici, pomalo u šali upitao sam ga idućega dana ima li i sa svetcem kojega smo tada slavili, sv. Rajmundom Nonnatusom (Nerođenim) također posebnu povezanost. Ispalo je da ima! 

Već se veselim idućim posjetima patera i bogoslova i nadam se da ću tada imati dovoljno vremena za pratiti čitav program. Evo samo nekoliko fotografija.