Gulaš

Žale se vjerni čitatelji da je blog umrtvljen, da nema aktualnih komentara i analiza. Kao i svi ostali, i ja imam prečeg posla od zadovoljavanja tuđe znatiželje. Neki dan je u tramvaju jedna baka gospođi kraj koje se sjela pričala o vremenu i sličnim bezvezarijama, a onda se glasno požalila "ja pričam, a gospođa me ne sluša". Na to je dobila sasvim korektan odgovor "gospođo, imam ja svojih briga". 

***

Papa Franjo je poslao pismo američkim biskupima u kojemu kritizira Trumpa i njegovu politiku prema ilegalnim imigrantima. Čak je spomenuo i frazu "ordo amoris" koju je popularizirao potpredsjednik Vance. Nisam čitao Franjino pismo jer nemam više želuca za njegove izjave, ovo sam pokupio usput s Twittera. Kako je to jadno. Franjo bi bio neki svjetski lider, a postao je nevažniji od kakve pjevačice ili youtubera. On i njegovi pobočnici bi se kao fajtali s novom američkom upravom, a sam Vance bez muke rasturi agresivne liberalne američke novinare, gdje neće niskokapacitirane liberalne prelate koji žive zatvoreni u svom drugovatikanskom mjehuriću i jedinu moć koju još imaju drže zbog minimalnog autoriteta koji posjeduju parazitirajući na nauku i nekretninama koje su im predane. 

Kako žalosno. Možeš ponavljati spasonosni nauk Isusa Krista, možeš veličanstvenim bogoštovljem uzdizati duše Bogu, možeš ukazivati na predivne riječi i živote svetaca, a odlučiš biti još jedna nevladina udruga, ponavljati aktualne fraze blazirane elite koja te prezire, sakupljajući mrvice pozornosti. Možda idući papa nauči iz neuspjeha ovoga da nikoga zapravo ne zanima njegovo osobno mišljenje. Zanima ih što Gospodin govori i naučava. Koga briga da li sveti otac sam plaća svoje račune, u kakvom se autu vozi ili u kojoj hotelskoj sobi spava. 

Možemo se jedino nadati da, kako Franjo bude sve slabiji tijelom i duhom, degutantni likovi kojima se okružio neće pokušati trajnije ostaviti svoj ružni ljigavi trag na licu Crkve. 

***

Lokalna i puno nevažnija usporedba bili bi tragovi poput novorednih oltara u brojnim našim crkvama ili eklatantan noviji primjer, uništenje crkve Gospe Lurdske u Zagrebu. Koliko sam usput vidio prije više mjeseci (jer više ni ne ulazim onamo), kripta je uništena, tj. više nema oltara i ne namjeravaju je otvoriti za molitvu. Koristi se samo gornja crkva u kojoj nikad nisam bio jer mi je doslovno sotonski odbojno Rupnikovo djelo koje njome dominira. Netko će spomenuti da su misionari u Americi služili mise na mjestima gdje su se prije prinosile ljudske žrtve, ali vjerojatno su prije toga uklonili ili makar prekrili demonske prikaze. U svakom slučaju nisu dopustili da poganski svećenici svoje obrede ondje nastave služiti. Mislim da nisam preoštar jer su i same zlostavljane žene rekle da je Rupnikova umjetnost bitno svezana s njegovim blasfemijama poput orgija u kojima profanira najveće kršćanske svetinje. Navodno su besramni fratri koji su postavili njegovo djelo nakon što se već znalo da je zlostavljač, imali i svečano predstavljanje i tumačenje mozaika. 

***

Netko će reći da prosipam žuč, ali što ste tražili, to ste i dobili. Ako vam ne paše ni kad objavljujem poticajne svetačke misli ni kad kritiziram ono što mi se ne sviđa, što zapravo radite na ovom blogu? Uglavnom, kad već kritiziram, zašto ne istresti sve što mi pada na pamet. 

Jedna od stvari koje mi zaista odgovaraju i na tradicionalnoj misi u sv. Blažu i kod grkokatolika na Gornjem gradu je što je pjevanje a cappella. Koliko je ljepše. smirenije i poticajnije kad se ljudski glas podiže i spušta u tišini. Odurne orgulje i harmoniji služe samo da bi utopile glas, razlile se po svim mislima i zablokirale svako unutrašnje razmatranje. Orguljaši misle da služe crkvi i bogoslužju, a zapravo vrše nasilje nad vjernicima koji su došli na misu, a ne na njihov koncert. Netko će reći "nemoj tako oštro, Toma, orgulje nose slabije zborove i pomažu vjernicima koji se možda boje da se uključe u pjevanje". Ako su pjevači slabiji, onda trebaju pjevati jednostavnije napjeve, a ne utopiti se u bezumnom pištanju orgulja. I ne vjerujem da se više od par ljudi uključi u pjevanje zbog orgulja, a inače ne bi pjevalo. Ako vas to brine, par puta prije mise može zborovođa isprobati s narodom neke jednostavnije napjeve i dati im nekoliko natuknica kako bi ih ohrabrio (to, naravno, ne bi smjelo biti redovita pojava jer bi ometalo molitvenu sabranost prije mise).  Već čujem: "a procesije, zar nisu procesije veličanstvene uz zvuk orgulja"? Prvo, mislim da bi bile jednako lijepe i uz dobro odabranu pučku pjesmu, ali ako vam i priznam da može biti svečano kad orgulje sviraju za vrijeme ulazne ili izlazne procesije, gdje ste i kada vidjeli da se neki orguljaš uspio ograničiti na sviranje samo u tim momentima, a nije svojim umijećem pokušao zadiviti i maltretirati vjernike kad god je mogao ubiti par trenutaka tišine?

***

Srećom, pa se ne moram bojati da će moja mišljenja ikoga uvjeriti u išta, pa mogu dodati i sljedeće. Po meni bi u liturgiji, kako zvučna, tako i svjetlosna električna pomagala trebalo ograničiti samo na najnužnije. Da, dobro ste pročitali. Ako svećenik ima normalan glas, nema apsolutno nikakvog razloga da kod pjevanja liturgije koristi mikrofon. Dobro, ako je jadan boležljiv ili ima glasić kao neki siroti vrapčić kojega su braća gurnula iz gnijezda, onda neka pjeva i govori na mikrofon (pravilno namješten). Ali ako može dobro glasovno potegnuti (kao npr. jedan otac Ukrajinac kod grkokatolika), stvarno ne vidim razloga zašto ne bismo mogli čuti prirodan glas i riječi, pogotovo ako je crkva ili okupljena zajednica relativno mala. To je puno ugodnije i ljudskoj naravi bliže od razglasa. 

Isto tako, ako svećenik vidi što čita i ako se vjernici ne sapliću u mraku, nema potrebe koristiti reflektore i bliješteću električnu rasvjetu. No, ako već mislite koristiti dodatnu rasvjetu, dajte se barem potrudite da boja svjetlosti bude što žuća i tako bliža prirodnoj svjetlosti svijeća. Ako je moguće do 2200 K, a ako ne, onda barem ne više od 2700 K. I ne pretjerivati s lumenima. Ako ne znate o čemu govorim, usporedite svjetlost električnih "svijeća" i normalnih svijeća u nekoj starijoj crkvi (može i u sv. Blažu). 

***

Vidim da sam plačući nad promašenošću Franjina papinstva, potpuno skrenuo s teme koja je izazvala njegov izljev žuči,  a to je stroža američka politika prema ilegalnim imigrantima i zatvaranje novčane pipe kojekakvim udrugama koje su uz ostale zločeste stvari pomagale tim ilegalnim imigrantima da dođu u SAD. Među njima ima i puno fake katoličkih udruga, pa je jasno zašto su se i brojni američki biskupi digli na stražnje noge. No, i sami američki katolici koji još vjeruju, a ne nazivaju se vjernicima samo zato da i oni dobivaju novce preko neke od crkvenih organizacija, nisu zadovoljni ni Franjom ni većinom svojih biskupa. Tako da biskupima, ako žele pridobiti narod na svoju stranu, preostaje samo do sada neisprobana metoda uvjeravanja pomoću argumenata iz katoličkog nauka. A tu stvari ne stoje baš najbolje. Imaju oni puno više liberalnih apologeta nego mi (hrvatski isusovci poput Stanka Perice ili Tvrtka Baruna - plaču li i oni zbog USAID-a? - samo su blijede sjene zlokobnog Jamesa Martina), no nekako im ne ide. Zašto oni koji zaista žele useliti u Ameriku ili oni koji bježe od pravog progona ne bi išli legalnim putem useljenika ili azilanta? Zašto se one koji su počinili kazneno djelo ne bi smjelo deportirati u njihove domovine? Zar nije normalno da država najprije pomaže onima koji su njezini građani, a onda, koliko može i smatra korisnim, pomaže i drugim ljudima na svijetu? Normalna pitanja koja bi bila samorazumljiva svakom čovjeku kroz čitavu ljudsku povijest.

Uostalom, ako nekome nije jasno da nerođeno dijete ne bi trebalo ubijati ili da ljudima ne treba pomagati da psihičku smetnju ili bolest pretvore u iznakaženo tijelo, kako bi ih se moglo uvjeriti o prudencijalnim pitanjima poput modela i ograničenja imigracije. 

***

Kod nas migracija, koliko vidim, dobro napreduje. Svaka šupa i garaža pretvara se u smještaj za novodobne robove kojima se može dati manje, nego lokalnim radnicima. Ovi se ionako mogu baviti nečim profitabilnijim ili naprosto otići u inozemstvo. Nema više Židov, Grk, nama su svi ok. 

U šetnji više nije dosta jedan pesek, treba mu više braće i sestara da se lijepo druže. Imam dojam, nakon što sam prošlog ljeta bio u posjetu Italiji, da smo čak i njih prestigli brojem krznate djece, što dovoljno govori o izgledima za budućnost. 

***

Prošli vikend bio sam u Gradu mladih, ima zgodnih šetnica i dječjih igrališta sa spravama. Pri povratku sam primijetio da smo blizu kuće za koju se skupljaju sredstva kod FSSPX-a (poslao mi je netko fotografiju iz zadnjeg broja njihova časopisa, pa sam lako našao oglas i adresu). Moram priznati da baš i nije neka pozicija. Ulica je bez nogostupa, bus koji onuda prolazi nedjeljom ima polaske svakih sat vremena, a ne vidim baš ni puno mjesta za parkiranje onih koji dolaze autom. Uglavnom, dosta neimpresivno. Doduše, ako će tamo biti samo njihovi svećenici, a narod ide na mise gdje i do sada, onda ovi prigovori nisu posebno bitni. 

***

Na moju preporuku, bili ste s djecom u Pionirskom gradu. Djeca su oduševljena, nahranili ste ih i pročitali im neki poticajni duhovni tekst s ovoga bloga i pitate se što im dati da se još malo zabave, a ujedno razviju svoje moždane vijuge. Sve moje stare preporuke ste isprobali i, naravno, sve im je super, ali stalno vam dosađuju pitanjem "Je li striček Toma predložio kakvu novu igru?" Konačno im možete odgovoriti potvrdno.

Ove mogu igrati sami: 

• Rush Hour (uzmite deluxe izdanje)
• Super Slide
• Super Blocks
• Shut the Box (može i više osoba igrati)

Ove su za više osoba: 

• Alias Junior Party (pripazite da ima kotač, u njemu je dobar dio zabave)
• Catan ili Catan Junior
• Pictures
• Kingdomino
• Ticket to Ride: Europe 

Linkovi su samo da vidite o čemu se radi, svakako sami potražite najpovoljniju i najjednostavniju stranicu za naručiti što želite. 

***

Osim psećeg izmeta, po nogostupima u gradu sve češće primjećujem kvadratne pločice koje se nazivaju kamenom spoticanja. Čini mi se da ih sada već ima bar stotinjak. Služe da nas podsjete na žrtve nacista, ali kad smo već odlučili (bez da nas je itko o tome pitao) da grobljanske spomenike postavljamo po gradskim ulicama, možda bi bilo fer obilježiti nekakvim pločicama i ostale žrtve. Znamo da je i kod "oslobođenja" nastradalo puno ljudi od kojih nisu svi bili krivi ni osuđeni čak ni na montiranim procesima. Zar ne bi i oni mogli dobiti neki spomen ispred kuća gdje su živjeli. 

Mene svaka takva mjedena pločica podsjeti ne samo na konkretnu osobu za koju je postavljena, nego i na stotine osoba koje su prešućene kao i tisuće djece ubijene u majčinim utrobama. 

Pa se za sve njih kratko pomolim. 

***

U rubrici licemjernog postavljanja spomenika, nalazi se i najava da će kod zavoda Andrija Štampar podići spomenik žrtvama korone. Za to čak mislim da je dobra stvar. Treba podsjećati na koronu, treba posebno podsjećati na to tko je što govorio i radio za te histerije jer ti ljudi (za razliku od nekih njihovih žrtava) i danas hodaju među nama i spremni su sve to ponoviti ako im se ponovno dade prilika. Kao i Trg žrtava antifašizma, tako će nas i spomenik žrtvama ludila zvanog pandemija kovida, podsjećati na što su ljudi spremni. Uostalom, još trebamo puno detalja utvrditi, od toga tko je virus napravio, do toga tko je sve na njemu profitirao. 

***

Kako ne bih završio u negativnom tonu, evo i nekoliko književnih preporuka. Sve su kratke, pa ih lako možete pročitati: 

• A.M. Burrage, The Sweeper
• R. Aickman, Ringing the Changes
• G. Simenon, Les Caves du Majestic
• Poor Clares of Rockford Illinois, Blessed Marie Celine of the Presentation
• T.M. Aluko, One Man, One Matchet

***

U nedjelju je sedamdesetnica (1,2) kada se sjećamo i prve javne tradicionalne mise u crkvi sv. Martina. Hvala Bogu!

O Marijo! istinite su Tvoje riječi: »Ko štuje mene, posjedovati će život vječni.«

Glede ruzarija pisao je svećenik Lesquen biskupu Rennesa ovako: "Vrlo je utješljivo vidjeti vjeru i pobožnost naših bretonskih vojnika. Jučer sam vršio svoju službu u blizini njemačkih rovova. Zapovjednik videć jednoga našega vojnika gdje moli ruzarij, ovako ga upita: »Je li Ti iz straha moliš ruzarij?« »Ne, gospodine, nego da mi ruzarij dostigne milost da postanem bolji.« »Dobro, hajde izmolimo ga zajedno!« Zapovjednik izvadi krunicu i počme moliti zajedno s vojnikom. Taj primjer bio je škola, Jedan po jedan počeše moliti svi vojnici u rovovima." — Kad se je u našim obiteljima molio ruzarij, onda su i bili naši roditelji pravi kršćani, a djeca puna straha Božjega — društvo je bilo bolje. Sad je nestalo ruzarija, a s njim je nestalo sreće i zadovoljstva i mira.

(izvor)

***

Gospodin Milan Kušnjačić već godinama na archive.org stavlja knjige i druge sadržaje vjerske, povijesne i poučne tematike iz kojih i ja često donosim poticajne citate na ovom blogu. Nažalost, obavijestio me da su mu nedavno iz archive.org bez ikakvog obrazloženja obrisali pet tisuća knjiga. Budući da se radi o starijim knjigama različitih autora, očito je da nije problem samo u copyrightu. Ova me vijest ražalostila jer sam se nadao da će barem taj arhiv ostati nešto dostupniji od tolikih komercijalnih mjesta koja su se ugasila po internetu i odnijela sa sobom bezbrojne korisne materijale. 

G. Kušnjačić najavio je da više neće uploadati knjige na archive.org, ali će s vremenom pokušati bogatu biblioteku koju je sakupio i skenirao postaviti na Library Genesis. Stavljam poveznicu na Wikipediju jer ćete ondje najlakše naći adrese LibGena koje su u tom trenutku aktivne. 

Još jednom zahvaljujem na golemom trudu i nesebičnoj žrtvi koju je g. Milan uložio do sada i neka ga Blažena Djevica Marija Kraljica svete Krunice ohrabri svojim majčinskim zagovorom da ne sustane u tom vrlo korisnom poslu. 

Vlašićev lekcionar

Već je duže vremena na internetu dostupan Žuvićev lekcionar iz kojega se čita i pjeva i na tradicionalnim misama u crkvi sv. Blaža i na Sigetu. No, katolicima u Dalmaciji (i Dubrovniku) bit će posebno koristan Vlašićev lekcionar koji se u tim krajevima upotrebljavao sve do nesretne postkoncilske liturgijske reformacije. Zahvaljujem osobi koja ga je dala skenirati i stavila nam ga na raspolaganje. 

Evanđelistar to jest Epistole i Evanđelja preko sve godine po novom Rimskom Misalu dozvolom pape Pija X. udijeljenom dubrovačkom biskupu Dr. Josipu Marčeliću priredio [...] o. Petar Vlašić franjevac u Dubrovniku 1921.  (250 MB!)

Koga zanimaju okolnosti nastanka i reakcije na ovaj lekcionar, može pročitati članak Jerka Fućaka Prosudbe Vlašićeva Evanđelistara. 

Nova knjiga o krunici

Prije nekoliko dana iz tiska je izašla knjiga Sveta Krunica - Sedam načina razmatranja o otajstvima koju je izdala tvrtka Kamenita vrata d.o.o. Prvi izdavački poduhvat bio im je molitvenik s devetnicama, pa se zato nazivaju i Novena. 

Glavninu knjige koju možete prelistati na spomenutoj poveznici čine, kako je i navedeno u naslovu, različiti načini razmatranja uz molitvu Gospine krunice. Tu su tekstovi svetaca poput Ljudevita Montfortskog ili Columbe Marmiona, ali i drugih produhovljenih autora poput p. Andréa Pradela ili p. R. J. Millera. 

U uvodnoj trećini knjige urednica Sanja Pešorda sabrala je brojne poticaje na molitvu krunice, tumačenja te važne i omiljene pobožnosti, kao i praktične upute i savjete kako da nam molitva ružarija bude što korisnija i plodonosnija. Umjesto uobičajenog predgovora, donose se kratki osvrti više angažiranih hrvatskih katolika, koji su svi osim jednog laici. 

Posebno bih izdvojio posljednji uvršteni način razmatranja jer je kod njega svako od petnaest otajstava ilustrirano vrlo lijepom klasičnom slikom u živoj boji i izvrsnoj rezoluciji (usput, zadnja slika od jednog hrvatskog autora znatno odudara kvalitetom i mogla je biti ispuštena). Vjerujem da će taj slikovni aspekt također biti koristan, posebno za nadahnuće malih molitelja. Knjiga je i inače kvalitetno oblikovana, uz crvene inicijale, na sjajnom i glatkom papiru te u tvrdom uvezu. Dimenzijama je prikladna za lako baratanje. 

Svakako preporučujem da nabavite ovaj naslov i provjerite koji od načina razmatranja se uklapa uz vaš karakter i pristup tako dragoj i važnoj molitvi. Jedan od načina korištenja knjige koji se meni čini posebno prikladnim je kao poticaj kod petnaestminutnog razmatranja o otajstvima ružarija koje je bitan dio pobožnosti prvih subota. Također, knjigu možete pokloniti onim siromašnim dušama koje još nisu upoznale ljepotu i blagoslov molitve krunice. 

Knjiga se može naručiti preko interneta, a uz prigodan popust možete je nabaviti i u crkvi sv. Blaža prije ili poslije tradicionalne mise nedjeljom. 

Znam da ste nestrpljivo iščekivali

Ljeto je u punom zamahu, pa je red da objavim nekoliko književnih i filmskih preporuka koje možete konzumirati ako ste pročitali i pogledali sve što sam do sada preporučivao. 

Život Gospodina našega Isusa Krista

Francuski isusovac p. Ferdinand Prat napisao je u prvoj polovici 20. stoljeća knjigu o Isusu koja slijedi i razjašnjava evanđelja koristeći povijesne spoznaje i tumačenja crkvenih otaca i teologa. Za ovu je knjigu poznati dominikanski teolog p. Marie-Joseph Lagrange rekao da je to najbolja biografija našeg Gospodina. (Kada sam jednom inteligentnom i načitanom svećeniku spomenuo tu Lagrangeovu ocjenu Pratova djela "C'est la meilleure Vie de Jesus qui existe", duhovito mi je odgovorio kako nije znao da je Isus imao nekoliko života.) 

Već sam vam duže vremena htio preporučiti ovu knjigu, ali nije ju sasvim jednostavno nabaviti jer su zadnja izdanja iz pedesetih godina 20. stoljeća. Onda bi me netko tražio da mu je posudim, što bih, naravno, morao odbiti, a to nije sasvim ugodno iskustvo. Srećom, prije par tjedana pojavila se prilično dobra kopija engleskog izdanja u pdf formatu, pa je i taj problem riješen.

Sviđa mi se što je autor sistematičan, ali nije opterećen suvišnim detaljima. Za problematična mjesta iznosi sva objašnjenja koja su predložena i ne libi se reći koje od njih mu se čini najvjerojatnije ili pošteno navesti da zadovoljavajućeg rješenja još nemamo. Pri tome se obilno poziva na tumačenja koja su dali crkveni oci i kasniji teolozi kao i spoznaje do kojih je došla povijesna znanost. Fusnote u kojima često citira i tumači različite varijante i značenja originalnog biblijskog teksta možete i ne morate čitati. Meni su bile interesantne, ali nisu nužne za praćenje glavnog teksta. 

Ja nisam pročitao puno "životâ Isusovih". Vimerovo djelo bilo mi je malo previše prepričavanje evanđelja za puk. Ratzingerovu trilogiju počeo sam čitati, ali sam brzo, ne mogavši zadržati pažnju, odustao. Privatna viđenja svetaca, ili bolje rečeno nekih svetica, svojim stilom i sadržajem nikad me nisu privlačila, a beskrajne fantazije poput Valtortinih ne treba ni spominjati. 

S druge strane, Pratova dva sveska su mi od početka do kraja (uključujući i brojne dodatke) baš po guštu. Naravno, vi se ne morate s time složiti, zato je uostalom ta neiscrpna tema uvijek i pozivala na različite pristupe i stilove pisanja. Ipak, kao i inače, predlažem vam da sami pročitate par odlomaka vezanih uz različite epizode iz života našeg Spasitelja te se uvjerite u valjanost ili nevaljanost mojeg vrlo pozitivnog suda. 

Slučajno sam primijetio da je baš danas kada slavimo blagdan sv. Skolastike i bl. Alojzija Stepinca 165. rođendan p. Prata. Neka ga Gospodin nagradi za sva dobra koja je učinio u svom marljivom djelovanju. 

Šteta što nije funkcioniralo

Pročitavši na uobičajenim mjestima preporuke mjesečnika na engleskom jeziku koji sadrži tekuće tekstove za tradicionalnu misu i prikladna razmatranja, odlučio sam naručiti dotični časopis i provjeriti je li zaista tako koristan kakvim ga opisuju. Učinilo mi se najzgodnijim ubiti dvije muhe jednim udarcem, pa sam pretplatio brata Marka kao poklon za njegov rođendan. Za međunarodno tržište je prvi broj izišao u studenom 2021.

Ime časopisa "Benedictus" besramno je ukradeno od našeg Društva za promicanje tradicionalne Mise, ali s obzirom da je publikacija ozbiljna, korisna i lijepo oblikovana, vjerujem da vodstvo Društva neće željeti pokretati pravne sankcije. 

Na skoro 400 stranica formata 12.6 x 17.3 cm nalaze se tekstovi za sve mise u dotičnom mjesecu pri čemu se za sve nedjeljne mise donosi čitav ordinarij i proprij dvojezično, a za ostale se navodi proprij samo na engleskom. Uz to su za svaki dan dane kratke jutarnje i večernje molitve te odgovarajuće razmatranje. Na početku knjižice su i osnovne molitve na oba jezika, a na kraju su propriji za neke češće zavjetne mise. Iza nedjeljnih razmatranja dodane su i nešto dulje pouke primjerene za razdoblje crkvene godine. Tako se u broju od studenog nalaze i tekstovi o četiri posljednje stvari, sprovodnim obredima, himnu Dies Irae, čistilištu i adventu. Kao što možete vidjeti na nekoliko slika koje prilažem uz ovaj post, oblikovanje teksta je prikladno i nenametljivo. 

Vjerojatno najveća zamjerka koju imam na samu knjižicu je što je papir ipak pretanak, pa se podosta proziru slova sa suprotne stranice što je iritantno i ometa čitanje. 

S obzirom da je moj dojam zapravo vrlo pozitivan, zašto onda tako defetistički naslov ovog osvrta. Zašto sam već nakon tri mjeseca otkazao ovaj časopis i tako prekinuo duhovni akvadukt žednome bratu Marku? Kod naručivanja je bilo nekih tehničkih problema koji su kroz mjesec-dva prepiske riješeni (formular je tražio upisivanje broja telefona za koji uopće nije postojalo odgovarajuće polje), pa to nije pravi razlog. 

Najprije, broj za studeni je stigao 8.11.2021. Očito to što američki izdavač šalje knjižicu desetak dana prije početka mjeseca nije dovoljno da pošiljka stigne na vrijeme. Ako publikaciju koja je namijenjena korištenju svaki dan u odgovarajućem mjesecu, ne možete najmanje prvi tjedan toga mjeseca uopće koristiti, to nije zanemarivo. Nadalje, cijena svakog broja za međunarodno tržište je 10 američkih dolara u što je uključena i poštarina. No, poštar je kod predaje časopisa šogorici naplatio carinu 62 kune što je gotovo jednako cijeni samog časopisa s poštarinom. Na moj upit, Hrvatska pošta je odgovorila:

[U]vidom u sustav carinske deklaracije, vidljivo je da  imate 22,00 USD + transportne troškove koji ulaze u osnovicu carinskih terećenja .

Pošiljka je ocarinjena prema podacima koji se nalaze na elektroničkoj carinskoj deklaraciji koju je popunio / deklarirao pošiljatelj .

To sam prenio izdavaču i zamolio ih da ubuduće pripaze da ta elektronička deklaracija bude ispravno popunjena (5 USD + poštarina ili 10 USD ukupno kako sam i plaćao). Nažalost, nisam mogao provjeriti je li se išta u tom smislu popravilo jer broj za prosinac uopće nije stigao, a isto se ponovilo i u siječnju. 

Otkazao sam pretplatu. Za razliku od časopisa Catholic koji Marku stiže "svake prijestupne",  iza ovog izdanja ne stoji tradicionalna redovnička zajednica na otočiću u Sjevernom moru, nego američka izdavačka kuća s kojom nemamo neku posebnu duhovnu povezanost. 

Ako živite u dijelu svijeta gdje imate normalne mogućnosti dostave i plaćanja, svakako bih vam preporučio da nabavite časopis Benedictus i provjerite odgovara li vašim duhovnim i intelektualnim afinitetima. 

Uz lagano osvježavajuće piće

Kao mali predah nakon ozbiljnijih tema, evo nekoliko ljetnih preporuka knjiga i filmova ili serija. Prošle tekstove s preporukama naći ćete preko navedenih poveznica. Kako je već uobičajeno, ograđujem se od svake odgovornosti ako vam se određeno djelo ne svidi, za obavijesti o indikacijama, mjerama opreza i nuspojavama provjerite ocjene i osvrte na stranici IMDb ili Goodreads. 

Crooked Letter, Crooked Letter - jedan od boljih romana s atmosferom američkog juga; nestanak nestašne djevojke dvadesetak godina ranije te nova ubojstva pozadina su za priču o dvojici ljudi koji su jednom bili prijatelji

A Wreath For the Enemy - pisano iz nekoliko isprepletenih perspektiva od kojih je najvažnija i najčešće se pojavljuje ona djevojke s boemskim roditeljima koji imaju neobičan hotelčić na francuskoj rivijeri; oko sredine zadnjeg dijela knjige zanimljivost pomalo opadne; važnije životne teme o kojima razmišljaju likovi prikazane su pristojno, a katolička vjera pojavljuje se dosta često u pozadini, prirodno i nepretenciozno, kako su to već znali napraviti anglofoni spisatelji sredinom prošlog stoljeća 

The Loved One - crna, ali zabavna satira u kojoj Evelyn Waugh opisuje američku pogrebnu industriju

The Best of Archy and Mehitabel - žohar Archy koji je jednom bio pjesnik i mačka Mehitabel koja sebe drži damom pripovijedaju svoje dogodovštine u formi slobodnog stiha uz neobične prijelome teksta i bez velikih slova jer Archy piše redovitu novinsku kolumnu skačući i udarajući glavom tipke na pisaćoj mašini

The Dog of the South - glavni lik Ray je praktičan i načitan, ali izrazito dosadan dvadesetšestogodišnjak (premda ga svi smatraju starijim) koji objektivno opisuje svoje neuspjehe od kojih je zadnji bijeg njegove žene i kolege u Rayevu autu; Ray se s time ne miri i kreće za njima preko Meksika do Britanskog Hondurasa; humor je suptilan, ali toliko dobar da sam se više puta glasno nasmijao. 

***

La isla mínima - neloš španjolski krimić, ne treba ga baš predetaljno proučavati, ali malo za promjenu ambijenta je ok 

Never Take No For An Answer - simpatičan film o dječaku koji voli svoju magaricu dovoljno da zbog nje ishodi audijenciju kod pape (još u vrijeme kad su pape bili ozbiljni i pobožni ljudi)

The Secret World of Arrietty - crtani film studija Ghibli o malim i velikim ljudima; prikladan za cijelu obitelj 

Mr. Inbetween - serija - jako dobra australska serija o no-nonsense plaćenom ubojici kojega savjest sustiže puževim korakom

This Country - serija - izvrsna britanska humoristična serija o dvoje mladih danguba

Dodatno:

Wellington Paranormal - serija - pogledao sam nekoliko epizoda koje su bolje ocijenjene na imdbu; laka zabava

The Outsider i Defending Jacob - (mini)serije - "šokantan" zločin u uspavanom američkom gradiću i "neočekivani" obrati u istrazi; gledljivo

Mi čekamo da s nama podijelite dar koji proglašavate tako neizmjerno vrijednim

Georges Bernanos

Propovijed jednog agnostika na spomendan svete Terezije od Djeteta Isusa*

Svijetu će suditi djeca. Duh djetinjstva sudit će svijetu!

Naravno, svetica iz Lisieuxa nikad nije napisala takvo što. Ona možda nikad nije imala sasvim jasnu predodžbu o proljeću kojega je vjesnicom. Teško da je naime mogla očekivati da će se ono jednog dana proširiti svijetom i prekriti svojom miomirisnom plimom i snježnobijelom pjenom gradove od čelika i armiranog betona, nevina polja ustravljena pred mehaničkim čudovištima, pa čak i crnu zemlju grobalja. “Poslat ću pljusak ruža”, rekla je dvadeset godina prije 1914.

Ali nije znala kojih ruža.

*

Ponekad zamišljam što bi kakav čestit agnostik prosječne inteligencije mogao govoriti kad bi mu na spomendan svete Terezije iz Lisieuxa kojim čudom jedno od onih nepodnošljivih blebetala nakratko ustupilo svoje mjesto na propovjedaonici. Primjerice:

Strip "Upoznaj svoju misu"

Upoznaj svoju misu 

Društvo za promicanje tradicionalne Mise "Benedictus", Zagreb 2021.; 96 str. 

Nedugo nakon Malog misala, u nakladi Društva Benedictus izašla je još jedna knjiga koja će zasigurno postati uspješnica. Radi se o hrvatskom prijevodu stripa koji je u nastavcima izlazio u SAD-u 1954. godine, a tema mu je sveta misa. Dakako, ona koju su u to vrijeme pohađali katolici rimskog obreda, a koju danas zbog razlikovanja od postkoncilskog sklepanog obreda nazivamo tradicionalnom latinskom misom. 

Ova je knjiga zaista lijepo i kvalitetno opremljena, od korica sa širokim klapnama, preko glatkog i čvrstog bijelog papira pa do živih i jasnih boja na crtežima. Budući da je izdavač nabavio očišćenu digitaliziranu verziju stripa i još ju dodatno uredio, na slikama nema ni traga mrljama, točkama, prekidima i neujednačenostima koje bi čitatelj očekivao s obzirom na starost originala. Korišteni font je jednostavan i lako čitljiv što je s obzirom na količinu teksta vrlo važno. 

Što se tiče sadržaja, dovoljno je reći da autori prolaze kroz čitavu misu počevši sa simpatičnom pričom o pospanom dječaku kojemu anđeo čuvar dolazi objasniti važnost odlaska na nedjeljnu misu. Svi predmeti, tekstovi i geste vezani uz svetu misu razjašnjeni su kako u teološkom, tako i u povijesnom značenju na razini koja je prikladna za sva godišta. Pri tome ne mislim samo na djecu i mlade, nego i na odrasle katolike kao i one koji će katolici, nadamo se i molimo, tek postati. Svaki će vjernik, pa i onaj najbolje poučen, ostati zadivljen sadržajnošću tumačenja te mnogo toga naučiti ili barem staviti u kontekst. Objašnjenja jesu jednostavna, ali nema preskakanja ili pogrešnog simplificiranja. Ako želite primjer, pogledajte samo na kolike i koje načine se obrazlaže prisutnost Presvetoga Trojstva u svetoj misnoj žrtvi ili pak kako se objašnjava transsupstancijacija. 

Nema nikakvog razloga da ne odvojite pola sata ili sat vremena i pročitate ovu lijepo ilustriranu i informativnu knjigu o misi. Čak i ako zbog okolnosti ili izbora idete samo na novu misu, kroz ovo djelo upoznat ćete koja je struktura mise te zašto svećenik i vjernici čine što čine i mole što mole, a to vam u konačnici može samo pomoći da upoznate i uzljubite Onoga koji nam je darovao svetu misu i koji se u njoj daruje. Za vjernike koji su zavoljeli pravu misu i za one koji je tek otkrivaju, nabavljanje, čitanje i poklanjanje ove knjige je sasvim očito potrebno. Društvo Benedictus i ovaj puta nam je u tome izašlo u susret vrlo povoljnom cijenom: 50 kuna na lokacijama gdje se služi misa (sv. Blaž, Siget, ali i kapele FSSPX-a), a po redovnoj cijeni od 65 kuna moći će se nabaviti preko jednog web shopa u skoroj budućnosti. 

Kao i inače u ovim prilikama, naglašavam da moje fotografije ne dočaravaju dovoljno dobro kvalitetu ovog izdanja. Pogledajte ga sami uživo i ostanite zadivljeni. 

Mali misal

Mali misal za tradicionalnu latinsku Misu

Društvo za promicanje tradicionalne Mise "Benedictus", Zagreb 2020.; 256 str. 

Iz tiska je upravo izašla izuzetno vrijedna i korisna knjiga, mali misal za tradicionalnu misu. Dosad se u našoj zajednici, a i u ostatku Hrvatske koristio misalčić koji je još 2007. priredio vlč. Tin Šipoš. U deset godina otkako je počela redovita celebracija misa po starom obredu u Zagrebu, kristaliziralo se koje bi dodatne sadržaje jedan takav priručnik trebao imati. Konačno je došlo vrijeme da se te potrebe jednim velikim dijelom ispune. 

Ja sam izradu ove knjige pratio sa strane ponekim savjetom, a fascinantno mi je koliko ljudi je bilo na ovaj ili onaj način uključeno u taj proces. Najzaslužniji za sadržaj i uređenje je bez sumnje urednik kojemu treba odati priznanje na golemom trudu koji je volonterski uložio u ovaj projekt. No u pravom trenutku pojavili su se i drugi pravi ljudi za zadaću koju je trebalo obaviti. Od ilustratora, jezičara (pri čemu mislim na stručnjake u sva tri jezika koji se pojavljuju u misalu: hrvatskom, latinskom i crkvenoslavenskom), glazbenika (među koje posebno ubrajam članove zbora koji pjeva na našim misama), pa sve do onih koji su dali preporuke u praktičnim dvojbama poput izbora kvalitetne tiskare. 

Evo jednog primjera koji navodim samo kao ilustraciju brojnih konvergencija osoba i događaja koje se, vjerujem, može slobodno pripisati Božjoj providnosti. Već godinama jedan gospodin nesebično skenira, prikuplja i stavlja na archive.org stare molitvenike, pjesmarice i druge vjerske tekstove. Kada je tijekom pripremanja ovog malog misala trebalo provjeriti tekst neke molitve ili pjesme, dovoljno je bilo upisati u pretraživač odgovarajuću frazu (npr.) i iskočilo bi deset ili dvadeset relevantnih knjiga, a često ih je sve baš on stavio na tu stranicu. Budući da sam i sam više puta radio slične provjere, takva mi je mogućnost iznimno pomogla da utvrdim koji je pravi oblik odgovarajućeg teksta. Nemali broj puta ostao sam iznenađen kojom su svirepošću u koncilskom i postkoncilskom razdoblju mijenjane riječi, fraze i stihovi. Ponekad je bilo teško ustanoviti zašto bi netko na taj način destabilizirao pobožnost "običnih vjernika". No u nekim slučajevima je bilo jasno da je namjera upravo i bila odmicanje puka od "stare" vjere, primjerice kada se želi "ispraviti" pobožnost  prema BD Mariji, ukloniti poveznicu Židova s Isusovom mukom, nametnuti novu teologiju ofertorija itd. 

Nakon ove digresije vraćam se na sadržaj malog misala. U uvodnom dijelu nalaze se upute o korištenju knjižice, izgovoru, držanju tijela i sl. Tu su i tumačenja crkvenog ruha i predmeta kao i crkvene godine uz koje je dan opći rimski kalendar nadopunjen svetcima s područja Hrvatske. Zatim slijede osnovne molitve na latinskom i hrvatskom. Zanimljivo je da čak i neka službena izdanja imaju u takvim tekstovima veće pogreške (npr. usporedite zamjenu "Et in Spiritum Sanctum" i "Credo in Spiritum Sanctum" u vjerovanjima kako ih donosi kompendij katekizma). Istaknuo bih da je konačno dostupan popravljeni hrvatski prijevod Atanazijevog vjerovanja. Uz krunicu i križni put, pojavljuju se i molitve prije i poslije pričesti te neke prigodne molitve. 

Središnji dio knjige obuhvaćaju usporedni latinsko-hrvatski red mise i staroslavensko-hrvatski red mise u koje su uključena i najčešća predslovlja. Zatim slijede sveti sakramenti za koje je tekst preuzet iz zadnjeg pretkoncilskog rimskog obrednika na hrvatskom, obogaćenog u slučaju ženidbe dodacima iz zagrebačke verzije tog obrednika. Jedini sakrament za koji je dan samo kratki pregled je, razumljivo, sveti red. Posljednji važniji dio malog misala su note za gregorijanske mise (osam najčešćih misa) te tekstovi više od sto pučkih pjesama grupiranih prema razdoblju crkvene godine i prigodi. Nekoliko stranica na samom kraju misalčića sadrži izvatke iz relevantnih dokumenata poput motuproprija 'Summorum Pontificum'. 

Još nisam ni spomenuo da je osim vrlo dobro izabranog i organiziranog sadržaja, ne manje pažnje posvećeno grafičkom uređenju knjige. Primjerice, vrlo rijetko ćete trebati okretati stranicu usred molitve ili pjesme, rubovi stranica latinsko-hrvatskog reda mise uočljivi su već izvana, a sama tipografija knjige i nekoliko uvrštenih ilustracija milina su za gledati. 

Neću dalje opisivati brojne zanimljive i korisne detalje jer ćete neke od njih zapaziti i u sljedećem amaterskom videu kojim, nažalost, ni približno ne dočaravam kvalitetu ovog izdanja. Puno toga otkrit ćete i sami kada uzmete u ruke ovu knjigu koja je u prodaji po izuzetno povoljnim cijenama. Neki su prigovorili kako takve cijene navode kupce da ne vrednuju ispravno ono što kupuju, ali drago mi je da se izdavač odlučio učiniti knjigu dostupnom što većem krugu ljudi. Meki uvez s klapnama bit će u slobodnoj prodaji po 35 kuna (kroz nekoliko tjedana bi trebao biti dostupan preko jednog web shopa). Osobno će se moći kupiti knjigu iza tradicionalne mise u sv. Blažu po cijeni od 30 kuna. Ako kupujete veći broj primjeraka (više od 20 komada), možete dobiti i dodatni popust. Tvrdi uvez koji dolazi s dvije ušivene trake za označavanje stranica košta 50 kuna. 

Uz kupljenu knjigu dijelit će se i bookmark na kojemu se navodi kako financijski možete potpomoći realizaciju planiranih projekata Benedictusa. Neke od planova saznat ćete i iz samog bookmarka. Sigurno shvaćate da budućih projekata ne može biti dok se ne proda veći dio naklade prvog izdanja od 2500 primjeraka. 

Nema potrebe da okolišam: nećete naći ovako lijepo, kvalitetno i dostupno izdanje ne samo u Hrvatskoj, nego i šire. Na vama je da  proširite glas o malom misalu u krugu svojih prijatelja i poznanika, kako uživo tako i putem društvenih mreža. Ako niste u jako lošoj financijskoj situaciji (a nadam se da niste), kupite nekoliko primjeraka misala i poklanjajte ih svima znanima i neznanima. Vjernicima će biti drago da imaju tako lijepi i pobožni priručnik, a i za vjernike i za nevjernike knjižica će poslužiti kao  vrlo prikladna pomoć u evangelizaciji. 

(kod gledanja odaberite HD kvalitetu videa)

Šareno

Počelo je vrijeme ljetnih odmora, pa ću na jednom mjestu sakupiti nekoliko novijih preporuka za filmove/serije i knjige koje ne traže preveliku koncentraciju. Tko želi više naslova, lako će ih pronaći na ovom blogu preko oznaka knjige ili filmovi.

Bumblebee - film s transformersima; za djecu, ali ne baš jako malu

Kingdom - drugu sezonu serije još nisam pogledao, ali prva je vrlo dobra korejska priča o zombijima u 17. stoljeću

The Expanse - serija koja je kroz tri sezone većinom bila interesantna, ali prema kraju postaje previše apstraktna

Big Night - simpa nepretenciozan film o dva brata Talijana koji vode restoran pred zatvaranjem

Chernobyl - razvikana miniserija koja zaslužuje pažnju koju je dobila; nema puno iznenađenja, ali su radnja i likovi vrlo dobri

Shoplifters - neloš japanski film, a i završetak je dosta realno osmišljen

Infinity train - animirana serija s kratkim epizodama, bajkovite priče su zgodno izmaštane; pomalo je naporno da su muški likovi redovito bezveznjaci, ali u tome je u duhu našeg vremena

The Mandalorian - dječja serija iz franšize ratovi zvijezda, u skladu s time likovi su plitki, ali su efekti privlačni

Tokyo Idols - tužan život drugačijeg tipa ovisnika izgubljenih u besmislu

One Child Nation - prikazuje banalnost zla koje prožima modernu Kinu (ali i zapad) u odnosu na vrijednost ljudskog života

***

King's Champion - lagana bajka o ratniku koji se mora ponovno aktivirati jer zlo, dakako, ne spava

We Have Always Lived in the Castle - dvije sestre i stari stric žive u velikoj kući na lijepom  imanju;  nakon velike tragedije sve je utihnulo, a oni bi jako htjeli da tako i ostane; neobična perspektiva i stil pisanja

The Murderbot Diaries - četiri pripovijetke od kojih je prva najbolja, a druga najlošija; sigurnosni robot koji se pokušava prilagoditi novim životnim okolnostima

Summer of Night - ima jedan neprikladan detalj, ali je u globalu izvrstan roman o zlu koje raste u uspavanom američkom gradiću

Swan Song - iz nekog razloga početkom ove godine pročitao sam (ili poslušao) više (post)apokaliptičnih romana, a ovo je najbolji od njih

They Thirst - od istog autora kao prethodno djelo, zamjetno slabije, ali za vampirske romane nije loše

Every Single Second - vidio sam da je Marko dobro ocijenio na Goodreads, pa sam i ja pročitao i nije mi žao; ima malo previše "važnih" tema, ali to je u knjigama za mlade i očekivano

Bad Blood: Secrets and Lies in a Silicon Valley Startup - što se događa kada karizmatična prodavačica magle osnuje firmu u društvu gdje je jedan od glavnih slogana "fake it till you make it"

Nothing to Envy: Ordinary Lives in North Korea - opis depresivne sjevernokorejske svakodnevice zanimljiv jer prikazuje sve iz perspektive običnih ljudi 

Our Land and Our Lady - pročitao sam tek nekoliko poglavlja, ali svidjeli su mi se opisi doživljaja prvih misionara i istraživača u Americi

A Traveller in Rome - anegdote koje ilustriraju Rim od davne povijesti do pedesetih godina prošlog stoljeća kada je autor pisao; tek sam počeo čitati, no vrlo je privlačan stil i štikleci o Rimu

Knjiga Klausa Gambera o liturgiji u izdanju Benedictusa

Klaus Gamber, Reforma rimske liturgije, Benedictus, Zagreb 2019. (xx + 172 str., 79 kn)

Monsinjor Klaus Gamber rodio se 1919. u Ludwigshafenu, gradu na Rajni. Za svećenika je zaređen 1948. u Regensburgu. Godine 1957. je kao suosnivač postao ravnateljem Instituta za liturgijsku znanost u Regensburgu. Napisao je brojne knjige i članke, a posebno se posvetio proučavanju istočne i zapadne liturgije Crkve. Umro je 1989., pa ove godine obilježavamo stotu godišnjicu njegova rođenja i trideset godina od smrti.

Knjiga koju je izdalo Društvo za promicanje tradicionalne mise "Benedictus" sadrži nekoliko kraćih Gamberovih djela. Prva polovica knjige obuhvaća djelo Reforma rimske liturgije, povijesna pozadina i problematika objavljeno 1979. godine. Autor pronicljivo analizira uništenje liturgije provedeno prvenstveno pod Pavlom VI., koje je iznjedrilo novus ordo missae, novi red mise. Ove godine ta defektna komisijska tvorevina napunja 50 godina postojanja. U prijevod je uključen i Ratzingerov uvod francuskom izdanju iz kojeg potječe često spominjana karakterizacija nove liturgije kao "izmišljotine, banalnog proizvoda trenutka". No, treba napomenuti da Gamber nije tradicionalist. On smatra drugovatikanski poticaj na obnovu liturgije potrebnim i prihvaća određene promjene u misi, ali uvijek u razboritom i postupnom obliku. Danas je vjerojatno takav pristup nerealan jer za svećenike i vjernike formirane novus ordom svaki pomak prema starom obredu udara upravo na one aspekte nove liturgije zbog kojih je i stvorena. Tradicionalisti pak, poučeni tijekom reformi i desetljećima koja su prošla od objave ovih djela, osjećaju prirodnu zadršku te preispituju vrijednost i onih promjena koje se donedavno uzimalo za samorazumljiva poboljšanja (primjerice obilnija biblijska čitanja). O tome je posebno u svojim člancima pisao Peter Kwasniewski koji je napisao vrlo lijepi predgovor ovom hrvatskom izdanju.

Najvažniji doprinos ovog Gamberovog djela, zbog kojeg je i danas vrijedno pažnje, je povijesna perspektiva vrhunskog stručnjaka koji iznosi kako pregled razvoja liturgije tako i aberacije koje su se tijekom tog razvoja u pojedinim područjima javljale. Meni je posebno zanimljiva usporedba s epizodama koje su se odvijale u Njemačkoj, od Luthera pa do pokreta mladeži u prvim desetljećima 20. stoljeća. Gamber precizno detektira i analizira veći dio liturgijskih problematičnih točaka kao što su isključiva upotreba narodnih jezika, novi red čitanja te uvođenje novih euharistijskih molitava. Na poseban način bavi se okretanjem svećenika narodu, a toj pogubnoj promjeni posvećena je glavnina druge polovice ove knjige. Tu je i originalno tumačenje o pogrešnosti prevođenja "pro multis" iz posvete riječima "za sve ljude" kako i dalje stoji u hrvatskom prijevodu novus orda. Naročito mi se svidjelo kratko poglavlje u kojem možete uz povećalo, ili preko web kopije visoke razlučivosti, proučavati neke od detalja minijature "Misa svetog Erharda" sadržane u ilustriranom kodeksu iz 11. stoljeća.

Knjiga sadrži više od dvadeset stranica s predivnim fotografijama preko čitave stranice te usto druge manje ilustracije. Grafički je vrlo lijepo uređena, otisnuta na kvalitetnom papiru i tvrdo uvezana. Sigurno će vas iznenaditi da je cijena samo 79 kuna, a na predstavljanju će biti čak i niža. Ne samo da nećete zažaliti što ste kupili i pročitali ovo zanimljivo djelo, nego ćete poželjeti još nekoliko primjeraka pokloniti ljudima u vašem okruženju. Kako svećenicima i vjernicima laicima, tako i onima koje naprosto zanima za koga i što su građene starije crkve ili skladana djela sakralne glazbe te što se dogodilo u drugoj polovici 20. stoljeća tako da je gotovo potpuno zamračena poveznica s njihovim značenjem. Svojom kupovinom knjige Reforma rimske liturgije ujedno pomažete realizaciju idućih projekata Društva Benedictus koje pod novim vodstvom ima ambiciozne i vrlo kvalitetne planove.

Čestitam svima koji su bili uključeni u ovaj poduhvat, posebice prevoditelju, lektoru i grafičkom uredniku. Nadam se da će ovo biti prvo u nizu izdanja Društva Benedictus koja će obogatiti hrvatski kulturni i vjerski život.

Daj nam mnogo svetih svećenika

Tog ljeta sreo sam veliko mnoštvo ljudi, koji su mi pri­povijedali malo radosnoga o svećenicima; ali ni jedan jedini od tih pozvanih šarlatana nije prinio ni najmanju žrtvu za nas. Možda im je čak milije, da smo takvi, kakvi jesmo, da bi tako oni imali neku ispriku za svoj vlastiti način života.

J.L.M. Descalzo: Ispovijest mladog svećenika

(izvor, arhiv)

Hrvatski crkveni kantual iz 1934. godine

Jedna vrlo korisna knjiga dostupna je od danas i na internetu. Nezaobilazni resurs za sve crkvene pjevače koji ne žele moderne patvorine.

Hrvatski crkveni kantual, Zagreb 1934.: 

za printanje na papir A3 formata

za printanje na papir A4 formata

U zadnji čas za sve one koji će kao i mi na Mirogoju na Cvjetnicu imati procesiju i pjevanu Muku!

Rendićkine poučne priče

Kvalitetne kratke priče koje nekad zađu u pretjeranu sentimentalnost, ali budući je autorica u hrvatskim okvirima vrlo vješta spisateljica, ostaju zanimljive i životno sadržajne.

Mi, ovdje (1965.)

Crni šator (1967.)

Subota i srijeda

László Hadrovics, Cantilena pro sabatho (Starohrvatska pasionska pjesma iz 14. stoljeća.) - rad u kojem je sadržan cjeloviti tekst pjesme.

Kratki članak o pjesmi.

***

Preporuka za čitanje: Manuel Galvez, Velika srijeda.

Papa diktator

Navodno je vatikanski kler nadjenuo Franji nadimak Ming (nije šala).  

Neću vam puno pričati o knjizi "Papa diktator" koja je objavljena prije otprilike dva mjeseca na talijanskom, a ubrzo nakon toga i na engleskom jeziku. Kratki pregled sadržaja možete pročitati ovdje u originalu ili ovdje u hrvatskom prijevodu. Budući je knjiga još od Božića dostupna na internetu, što bi se reklo 'bez plaćanja', najbolje da je sami skinete (npr. sa http://en.bookfi.net/ ) i pročitate. Nije duga ni zamorna.

Dosta toga je već poznato, ali ima i zanimljivih detalja koje vjerojatno niste čuli. Također je drugačije kad netko tako vrsno pruži potpuniju sliku trenutnog pape. Čovjek se osjeća kao da promatra iz kamere na dronu područje neke katastrofe, npr. požara, pa se čas približi i vidi pojedinačna zgarišta, a čas udalji i vidi razmjere užasa. Meni je bio posebno interesantan prvi dio, oko petina knjige, gdje se opisuje Franjina predpapinska prošlost, ali i ostale teme su bile od velike koristi da mi se razmišljanja barem malo poslože. U jednom sam trenutku imao osjećaj kao kad sam znao čitati neku od knjiga o egzorcizmu i demonima.

Autor je stručan i koncizan, osim malo pred kraj knjige. U par rečenica prepriča događanja koja ste mogli među ostalim i na ovom blogu pratiti dok su se razvijala mjesecima ako ne i godinama. Djelo je pisano povjesničarsko-novinarski, da moram pogađati rekao bih da je skriveni autor nešto između Roberta de Matteija i Edwarda Pentina. Ima zapravo vrlo malo teoloških razlaganja o glupostima i grozotama koje su se mogle čuti iz Franjinih usta u raznoraznim intervjuima, propovijedima, pa čak i dokumentima. Autor očito dosta cijeni Benedikta i Ivana Pavla II., pa mi se ne čini kao tradicionalist, ali neka vas to ne odbije.

Ako ćete pročitati samo jednu knjigu o ovom pontifikatu i papi Franji, neka to bude ova.

Usput, otkrio sam preko fusnote kolekciju zgodnih rugalica pod nazivom "Francescheide" (vidi ovdje ili ovdje). Na internetu je dostupno tek par pjesmica, a ja prenosim dvije (uz prepjev koji mi je bio samo vrlo nestručna zabava, pa nemojte kritizirati):

Son Francesco, papa ed argentino:
non all’Ostia, ma al secolo mi inchino.
(Ja sam Franjo papa, dođoh ‘z Argentine
Ne klanjam se Bogu, neg’ pljesku svjetine.)

Anch’io, se sbaglio, mi correggerete.
Ma io non sbaglio mai, voi lo saprete.
(Ako kad pogriješim, ispravit ćete me,
ali ja ne griješim, shvatite na vrijeme!)

Knjige Costanze Miriano

Costanza Miriano: Udaj se i budi podložna; Oženi ju i umri za nju, Glas Koncila, Zagreb, 2017.

Bdijte i molite - molitvenik

Nedavno je iz tiska izašao novi latinsko-hrvatski molitvenik (Bdijte i molite : molitvenik : latinsko-hrvatski / priredio msgr. Jorge Ramos. - Zagreb : Naklada sv. Antuna, 2017. - 156 str. ; 15 cm.)

Budući da sam kupio taj molitvenik, odlučio sam ga ukratko predstaviti čitateljima ovog bloga. Evo dvije mutne slike da vam bude bistrije o čemu se radi.

Molitvenik je lijepo uvezan sa zlatnim slovima koja su na naslovnici i utisnuta. Nije ni prevelik ni premali, veličina taman takva da zgodno stoji u ruci. Uređen je spartanski, ali to je u mojim očima pozitivno. Posebno mi se sviđa što su latinski i hrvatski tekst ravnopravni: isti je font i prostor koji im pripada, svaki zauzima pola stranice, latinski je uvijek lijevo, a hrvatski desno. Ima sitnijih nedosljednosti jer su u nekim molitvama naglasci u latinskom tekstu navedeni, a u drugima su ispušteni. U, priznajem vrlo letimičnom, pregledu knjižice nisam naišao na tipfelere.

Što se tiče sadržaja, najprije su navedene osnovne molitve te molitve prije i poslije jela, razmatranja i duhovnog štiva. Zatim slijedi krunica s lauretanskim litanijama, nekoliko molitava prije Mise, ordinarij (novus ordo) mise, zahvale nakon mise i još neke molitve od kojih izdvajam Atanazijevo vjerovanje. Na kraju je križni put kojemu je autor sv. Josemaria Escriva, a to je i jedino mjesto gdje se pojavljuju ilustracije, prepostavljam kako bi pomogle molitelju ukoliko nije u crkvi ili se nalazi pred modernim križnim putom.

Ako je djelomično i razumljivo da se zbog broja stranica i načina upotrebe nije moglo donijeti na latinskom čitav križni put, smatram da je ipak trebalo na tom jeziku navesti osnovni obrazac te nazive svake postaje i himan Stabat mater. Također bi bilo dobro da su na latinskom doneseni nazivi otajstava krunice i pohvale Božjem imenu, a njihov izostanak je pomalo i neobičan jer je ostatak ružarija i blagoslova s Presvetim Sakramentom uvršten dvojezično.

Ipak, najveća zamjerka, koja će meni osobno nažalost znatno ograničiti upotrebljivost ovog molitvenika je uvrštavanje isključivo teksta novog reda mise. Teško je pomisliti da je jedini razlog ograničenje opsega knjige jer su uvrštena sva tri pokajnička čina i sve četiri euharistijske molitve iz misala Pavla VI. Kad bi bilo moguće izdati verziju ovog molitvenika u kojoj bi umjesto novog obreda bio stalni dio tradicionalne mise te eventualno uobičajena verzija križnog puta koja nije ništa duža od Escrivine, onda bih ne samo svesrdno preporučio molitvenik, nego i kupio tridesetak komada da zamijene islužene misalčiće koje imamo u crkvi sv. Martina.

I ovako je molitvenik koristan i svakako vrijedi 50 kuna kolika mu je cijena. Posebno ga preporučujem svim čitateljima ovog bloga koji redovito sudjeluju na novus ordo misama i onima koji bi htjeli naučiti moliti neke poznatije molitve na latinskom.