subota, 31. siječnja 2015.

Pouke don Bosca


Ključ za razumijevanje Papinih stavova

Pisao sam već i previše o tome što je Papa rekao ili napravio. Postoje različita tumačenja zašto Papa kaže ili implicitno pošalje poruku koja očito ne zvuči katolički, a nedugo nakon toga ponovi katolički nauk o istoj ili vezanoj temi. Koliko sam čitao, postoje dvije glavne struje interpretacije.

Jedna smatra da Papa svoje prave namjere obznanjuje indirektno preko medija za koje zna kako će prenijeti njegove izjave ili čine. Povremeni katolički nastupi su tu kako bi se umirili širi slojevi i tako pripremila stepenica za daljnje djelovanje u željenom smjeru.

Drugi tip tumačenja lijepo su u svom članku o transeksualki u gostima kod Pape izrekli na bitno.net-u:
Zar to nije zbunjujuće? Prvo gender ideologe povezati s nacistima, a onda primiti u audijenciju, takoreći, upravo izravni ‘proizvod’ takve ideologije, tog jadnog čovjeka za kojega njegovi bližnji nisu imali ni trunke milosrđa? Sve to zbunjujuće je samo onima koji ne razlikuju čovjeka patnika od struktura koje su mu nanijele patnju. Papa Franjo ima veliko srce za sve vrste patnika. [...] Ne suditi, razlikovati čovjeka od njegova grijeha, razlikovati strukture koje nanose patnju, od žrtava tih struktura, imati milosrđa prema ljudskoj bijedi – to je Franjo.

Ipak mislim da nam ispravno razumijevanje ovih višeznačnosti u Papinom nastupu otkriva sam Franjo u sada već zloglasnoj avionskoj konferenciji za novinare (tal, eng, hrv):
U teoriji možemo reći da nasilna reakcija kao odgovor na napad ili provokaciju nije dobra stvar i nitko ne bi to trebao činiti. U teoriji možemo reći da je ispravno ono na što nas Evanđelje potiče, da okrenemo drugi obraz. U teoriji možemo reći da imamo pravo izražavanja i da je to važno. U teoriji se svi slažemo. Ali mi smo samo ljudi,[...]

ponedjeljak, 26. siječnja 2015.

"odlučio ju je utješiti, vjerovatno ju je zagrlio primivši je na srce"

How low can you go? Morao sam dva puta pročitati da se uvjerim kako ovaj članak o papinoj privatnoj audijenciji španjolske transeksualke i njezine "žene" te tumačenje koje autori iznose nije parodija.

nedjelja, 25. siječnja 2015.

Traži se svećenik!

Ako ste svećenik koji na području Zagrebačke nadbiskupije ima pravo služenja mise i znate ili želite naučiti služiti misu prema misalu iz 1962. g. (tradicionalna latinska misa) za zajednicu koja se nedjeljom okupljala u crkvi sv. Martina u Zagrebu, molim Vas da se javite na email adresu
 drustvo.benedictus@gmail.com
ili adresu ovoga bloga. Na iste adrese mogu se javiti i oni koji imaju informacije o takvim svećenicima. Ovaj poziv upućujem Vam prema izričitom poticaju iz Nadbiskupskog duhovnog stola. O svim detaljima mogu Vas obavijestiti osobno.


***

S obzirom na upite koje dobivam od vjernika koji bi htjeli prisustvovati tradicionalnoj latinskoj misi u Zagrebu, donosim ovdje javno nekoliko informacija. Kako su razgovori s nadbiskupijom još u tijeku, ne želim ulaziti u detalje.

Nakon pogreba preč. Vitkovića upućeno je pismo na Nadbiskupiju na koje sam vrlo brzo dobio odgovor. Kako sam zamoljen, u idućem pismu opisao sam događanja i stanje u zajednici vjernika koji se okupljaju na misi prema Misalu pape Ivana XXIII. Također sam predložio imena svećenika koji bi bili spremni preuzeti službu ako bi ih iz Nadbiskupije imenovali. Nakon dva mjeseca, stigao je prošli tjedan odgovor u kojemu se traži da predložimo još imena prikladnih svećenika.

Zahvaljujem još jednom svima koji su poslali svoje svjedočanstvo o tradicionalnoj misi i pozivam na novu akciju. Molim vas da u osobnoj komunikaciji sa svećenicima koje poznajete provjerite bi li oni pristali da ih predložim u pismu Nadbiskupskom duhovnom stolu. Od njih se traži samo dobra volja. Budući da mnogi svećenici ne koriste internet, a rijetki čitaju ovaj blog, najbolji način je da im osobno pristupite i upitate ih o tome. Priznajem da ponekad nije ugodno pristupiti i ispitivati o ovim stvarima, ali stavite stvari na vagu. S jedne strane stoji par minuta možebitnih neugodnosti i u najgorem slučaju odbijanje, a s druge mogućnost da ponovno možemo slušati našu misu (i ne samo našu, nego i svih prethodnih generacija).

Hvala vam na trudu. Isključit ću komentare ispod ovog teksta jer nakon više od šest godina vođenja bloga, mogu pretpostaviti što će se pisati. Svatko tko je imalo razmišljao o ovim stvarima zna što se događa i kakvi su stavovi različitih strana. Ako imate kakvu konstruktivnu primjedbu ili uspijete doći do pogodnog kandidata, javite se na mail! I naravno, molitva!

petak, 23. siječnja 2015.

Veni soror mea mecum in gloria



Godinama je p. Marie-Eugène primjećivao da 23. siječnja prima neočekivani poklon: dobročinstvo, odgovor na trenutne brige, providonosni događaj... Osjećao je u tome nebesku prisutnost. No znao je da to nije neka velika ličnost, nego dijete koje bi poslije ostavljanja svog malog dara diskretno otišlo smijući se, na vrhovima prstiju... Slatka nutarnja radost ostala bi u duši p. Marie-Eugenea. Otkrio je da toga dana Crkva slavi mladu rimsku mučenicu prvih stoljeća, svetu Emerencijanu, sluškinju i prijateljicu svete Agneze. Emerencijana je ponizno služila Agnezi. Gledala ju je kako živi, moli i umire. Nije bila ništa i sve je primila od nje, nadasve svoju vjeru i svoju ljubav prema Isusu. U svojoj je herojskoj vjernosti Emerencijana slijedila Agnezu do kraja. Kamenovana je na njezinu grobu u jednim katakombama uz Via Nomentana u rimskoj okolici. Pater Marie-Eugeneu njezina je poruka bila kristalno jasna: ne samo za njega i članove ustanove Notre Dame de Vie, nego i one koji slijedeći sv. Emerencijanu koračaju običnim putem, usred svijeta i svih profesionalnih i društvenih situacija: dopustiti da se Božja snaga širi u slabosti, iščekivati sve samo od njega, predati se bez uzdržaja njegovoj volji, u okolnostima i na mjestu koje je izabrao za svakoga, sve do potpune žrtve...

četvrtak, 22. siječnja 2015.

Čudo dijeljenja kruha

DODANO 22.1.2015. u 20:20

Morao sam ovaj žalosni post povući još jednom na vrh jer je, kako ste mogli pročitati na Rorate, predsjednik biskupske konferencije Filipina nadbiskup Socrates Villegas opravdavao ovakvo dijeljenje pričesti iz ruke u ruku preko posrednika zbog "iznimnih prilika" (velik broj vjernika). Dakle, njegova reakcija na brojna svjedočanstva hostija u blatu, odnesenih hostija i općenito ovakvo pričešćivanje je da to zapravo nije svetogrđe (znamo da svetogrđe nikad i ni u kojim prilikama nije dopušteno), nego da su to okolnosti zahtijevale.

Netko me u komentarima pitao tko su neokonzervativci i ako malo potraži, naći će rasprave o ovom pitanju. Ali, bolje je praktično uputiti čovjeka da pogleda npr. reakciju na ovakav događaj (i to prije nego je znala da ga gore navedeni nadbiskup podržava!) jedne komentatorice koja se potpisuje imenom sara, a zajedno s tzv. Barnabom na forumu Katolički odgovori čini primjer takvog tipa katolika.
Dakle, sad bi trebalo pisati u Vatikan kako je pričest na Filipinim (ili tu negdje) bila nedostojna, jer nije... Što? A onda ćemo u maniri "događanja naroda" uvjeriti Papu da na takvim masovnim okupljanjima euharistija mora biti bez pričesti, jer se podjeljuje nedostojno?!
Dakle, komentatorici nakon što je odgledala užasni video prvo na pamet pada: pa nećemo valjda zabraniti da se svi koji žele na Papinoj misi pričeste. Daleko od toga da ne postoje praktična rješenja ovog problema (npr. da se ljudi pričeste izvan mise taj dan u svim crkvama toga mjesta gdje mogu dežurati svećenici). Ono što je komentatorici ovdje ključno je da svi prime pričest na misi. To je osnovni zakon, a sve što tome služi po definiciji ne može biti svetogrđe!

***

Originalni post od 19.1.2015. u 18:12.
Ako niste katolik ili ste "moderni" katolik, ovaj video vas neće uznemiriti.

Najžalosnije od svega je da ako neokonzervativnim katolicima netko kaže da je npr. biskup rekao da je to ok, oni će reći: "Tko si ti da sudiš? Samozvani prorok?" ili pak nešto poput "Otac traži klanjatelje u Duhu i Istini, a ovo su efemerne stvari."

utorak, 20. siječnja 2015.

Bud Bogu hvala po vàs vik, što kèrstjanin sam katolik.



        Katolik.

Ja kèrstjanin sam katolik,
  A sveta cèrkva mi je mati:
I hvala Bogu po vàs vik,
  Što joj se sinom smijem zvati;
Pred svim ju světom ja priznam
I věru svoju na glas dam.
  Bud Bogu hvala po vàs vik,
  Što kèrstjanin sam katolik.

Što běše od Sina javljeno,
  Od apoštolah na glas dano,
Od svetih otác' učeno,
  U cèrkvi do sad sačuvano:
To 'e meni vazda pravilo
I činah věčno měrilo.
  Bud Bogu hvala po vàs vik,
  Što kèrstjanin sam katolik.

Sin Božji cèrkvi glavu dà,
  Da věrni u jedno budu sbjeni,
I sgradu svoju sazidà
  Na protivnoj pram paklu stěni.
O stup te stěne podupèrt
U podkušanju stojim tvèrd.
  Bud Bogu hvala po vàs vik,
  Što kèrstjanin sam katolik.

Prava je cèrkve biljega,
  Da 'e vazda stalna, vazda ista,
U navěštjanju Višnjega
  Svedj nepotajna, javna, čista:
A prepiranje i proměna
Bludnje su ina imena.
  Bud Bogu hvala po vàs vik,
  Što kèrstjanin sam katolik.

U knjigah slovo mèrtvo je,
  Premda ih mudrost višnja sazdà;
Što krije pismo svakoje,
  Mat' me to moja uči vazda:
Duhom me svetim vladana
Mat' cèrkva vodi bezbludna.
  Bud Bogu hvala po vàs vik,
  Što kèrstjanin sam katolik.

Isusov nauk ja dèržim
  I pred světom se time dičim;
Svetim se križem bilježim
  I kad me udes udri bičim,
Rečem: „o, ufaj, dušo, viš,
Da i sin božji podni križ.“
  Bud Bogu hvala po vàs vik,
  Što kèrstjanin sam katolik.

Kada me stisnu nesgode,
  Bez straha dalje gazim cestu,
Niti se plašim štogode,
  Da krenuh s puta k božjem městu;
Jere mi světli cèrkva mat'
Kojoj je pravi put poznát.
  Bud Bogu hvala po vàs vik,
  Što kèrstjanin sam katolik.

Svoj nauk Isus potvèrdi
  Pred světom svime mnogiem čudi;
Njim apoštoli obstèrti
  Ko sunce sjahu medju ljudi;
A cèrkva slavna njegova
Do danas stoji čitava
  Bud Bogu hvala po vàs vik,
  Što kèrstjanin sam katolik.

Što kazà Isus, da se sva
  U cèrkvi mojoj davno sbiše;
Od gorčičnoga sěmena
  Diže se stablo više i više;
Gospodnja rěč bo nemine,
Svět pade, cèrkva nesgine.
  Bud Bogu hvala po vàs vik,
  Što kèrstjanin sam katolik.

(Druga slovnička čitanka za katoličke pučke učione, u Beču 1869.)

ponedjeljak, 19. siječnja 2015.

Prigodna misao za propovijed biskupa koji krsti peto dijete u obitelji


This does not mean that the Christian must make children in series. I rebuked a woman some months ago in a parish who was pregnant eight times, with seven C-sections (cesareans). “But do you want to leave seven orphans? That is to tempt God! (Paul VI) speaks of responsible parenthood.
[...]

Therefore, to give you an answer, they key word is the one the Church always uses all the time and even I use it: it is responsible parenthood. how do we do this? With dialogue. Each person with his pastor seeks how to do that responsible parenthood .

That example i mentioned shortly before about that woman who was expecting her eighth (child) and already had seven who were born with caesareans. That is an irresponsibility (That woman might say) 'no but I trust in god' But God gives you methods to be responsible. Some think that, excuse me if i use that word, that in order to be good Catholics we have to be like rabbits. No. Responsible parenthood! This is clear and that is why in the church there are marriage groups, there are experts in this matter, there are pastors, one can seek and i know so many, many ways out that are licit and that have helped this. you did well to ask me this.

(Iz dugog razgovora pape Franje s novinarima na letu u Rim)

Fundamentalizmi se fundamentalno razlikuju po fundamentima

Hrvoje Vargić za Bitno.net o fundamentalizmu:
Čak će i kršćaninu i onome koji spomenutu Istinu smatra apsolutnom biti jasno da ona nije trebala biti širena na takav način. Ostalo je mnogo krvi i velik uteg Crkvi, za što se i Papa ispričao jasno ističući da se vjera mora prihvatiti slobodno i da istine nema bez ljubavi. Dapače, u jednoj od svojih knjiga potvrdio je kako ni Bog nema “pravo” djelovati protivno čovjekovom dostojanstvu. Uostalom, efikasnost takve evangelizacije je također upitna jer Radosna vijest nije primljena radosno i slobodno pa ni evangelizacija zapravo među kristijaniziranim narodima nije zaživjela autentično i u potpunosti, što možemo vidjeti u današnjem rastakanju kršćanstva u zapadnim zamljama ili čudnom sinkretizmu paganiziranog kršćanstva u nekim drugim dijelovima svijeta.
A tako, ajde sad bar znamo što je dovelo do kraha. Jest da je trebalo proći koje stoljeće, ali to je posve razumljivo. Ako išta, svježi zrak koji je ušao u Crkvu otvaranjem vrata i prozora (budimo iskreni, i ponekih zidova) srušio je kule od karata koje su gradili sveti misionari kroz stoljeća. Jer koje bi inače bilo objašnjenje rastakanja kršćanstva? Pa nećemo valjda protiv Velikog Koncila i onih koji su ga provodili. Dajte, uozbiljite se.

nedjelja, 18. siječnja 2015.

Podsjetnik na osminu molitve da se odijeljeni vrate u jedinu arku spasenja

Mali podsjetnik iz prošlogodišnje objave povodom današnjeg (nedjelja) početka molitvene osmine:
Počinje osmina crkvenog jedinstva. Ne zaboravite uz molitve na nakanu pojedinog dana dodati i molitvicu (npr. 1, 2, 3) ili mrtvljenje kao zadovoljštinu za uvrede koje će se nanijeti Gospodinu u raznim "ekumenskim" susretima.

Nakane za svaki dan možete naći u ovom tekstu.

Ukratko, tradicionalni katolički stav za one koji se žele prisjetiti:
Neću se moliti s vama niti ćete se vi moliti sa mnom; ja neću reći amen na vaše molitve niti ćete ga vi reći na moje.
(sv. Margareta Clitherow u trenutku kada se protestantski duhovnik ponudio da moli s njom prije no što su je zgnječili na smrt)

I na kraju kao istinski katolički poticaj: molite se svetim djevicama mučenicama: sv. Janji (Agnezi) koju častimo u srijedu i sv. Emerencijani u petak. One su moćne zagovornice kod Boga!

nedjelja, 11. siječnja 2015.

Pri kraju

Dobro, sad kad je gotovo, može li mi netko reći je li Kolinda Grabar-Kitarović stvarno mason? Po mogućnosti potkrijepljeno informacijama sa stranice koja ne nalazi sotonizam u Guercinovim slikama?

Također, moramo li i dalje biti rodno osviješteni pa poput naših biskupa koristiti muške i ženske varijante uz kose crte ("ona/j koji/a") ili je to sad passe?

Jasno, znate da za Josipovića ne bih glasao, a da umirim one koji misle da sam učinio "grijeh propusta": na ovim izborima nisam.

Još na kraju jedna zanimljivost, prvi krug izbora je bio na blagdan Svete Obitelji po novom kalendaru, a drugi krug po starom kalendaru. Kako bi ove političke stvari stavili u pravu perspektivu, evo popričesne molitve:
Quos caeléstibus réficis sacraméntis, fac, Dómine Jesu, sanctae Famíliae tuae exémpla júgiter imitári: ut, in hora mortis nostrae, occurrénte gloriósa Vírgine Matre tua cum beáto Joseph ; per te in aetérna tabernácula récipi mereámur: Qui vivis et regnas cum Deo Patre in unitáte Spíritus Sancti, Deus: per ómnia saécula saeculórum. Amen.Učini, Gospodine Isuse, da mi koje krijepiš nebeskim otajstvima neprekidno nasljedujemo primjer tvoje svete Obitelji te zavrijedimo da nam u času smrti priteče u pomoć slavna Djevica, majka tvoja, sa svetim Josipom, a ti da nas primiš u vječne stanove. Koji živiš i kraljuješ s Bogom Ocem u jedinstvu Duha Svetoga, Bog: po sve vijeke vjekova. Amen.

četvrtak, 8. siječnja 2015.

Majko, uči me moliti


Majke često prenose također najdublji smisao vjerske prakse: u prvim molitvama, u raznim činima pobožnosti koje dijete uči, upisana je vrijednost vjere u životu jednog čovjeka.
[...] Predrage mame, hvala vam, hvala vam za ono što jeste u obitelj i za ono što dajete Crkvi i svijetu. [...]
Iz Papine kateheze na općoj audijenciji u srijedu 7. siječnja 2015.
Izvrsna kratka knjiga koju vam danas donosim prepuna je praktičnih savjeta i pomoći će u vjerskom odgoju djece od najranije dobi. Po mom sudu trebale bi je pročitati sve majke. Stavljam je kao mali znak zahvale i podrške majkama. Hvala i osobi koja mi je knjižicu posudila.

Lisbeth Burger - Majko uči me moliti (pdf)

nedjelja, 4. siječnja 2015.

Misa i predavanje FSSPX-a u Zagrebu, siječanj 2015.

(boje su tamnije nego u stvarnosti)

Na današnji blagdan Presvetog Imena Isusova služena je tradicionalna sveta misa i održano predavanje o protekloj biskupskoj sinodi u dvorani Češkog narodnog doma u Zagrebu. Ovaj prostor mi se najviše svidio od onih u kojima su se mise i predavanja do sada održavali jer je prozračan i ima puno svjetla (posebno na ovakav prekrasno sunčani dan). Obišao sam već u ovim prigodama mnoge dvorane (hoteli Panorama, Palace, Društvo građevinskih inženjera, hotel Dubrovnik), pa mi pada na pamet onaj redak iz Pavlove poslanice Hebrejima (11,38) "vrludali [su] po pustinjama, gorama, pećinama i pukotinama zemaljskim" (naravno, ovdje je ipak bilo bitno ugodnije). Osim fotografije oltara koju vidite gore dužan sam vam još broj prisutnih, a on se kretao na prijašnjoj razini, po mojoj procjeni (nije baš da se okrećem i brojim), otprlike šezdesetak osoba.

Ovaj puta je vlč. Tilošanec sam pjevao misu i održao predavanje i mogu reći da mi je to bilo najbolje do sada. Ne samo zato što je kraće trajalo (nije bilo prevođenja s njemačkog) i što je pjevanje bilo a capella, nego i zato što je propovijed bila duhovna i poticajna, a predavanje sažeto, pregledno i dobro koncipirano. Čitat ćete i jedno i drugo na blogu Christus Rex, pa nema smisla da sad pravim nekakve sažetke. Preporučio bih vam tiskano izdanje 3. broja časopisa Chrisus Rex jer je zamišljeno kao pregled događanja oko biskupske sinode. Skupljeni su članci čije ste prijevode već mogli čitati na raznim blogovima i dobro bi bilo da ih pročitaju svećenici te kako bi Glas Koncila rekao "vjernici laici aktivni u crkvi".


Na blagdan kada slavimo Ime koje razgoni zloduhe, olakšava boli i s kojim bi svaki katolik želio umrijeti na ustima, pozdravljam vas s dobar dan, dobar ručak i nadasve
Hvaljen Isus i Marija!

četvrtak, 1. siječnja 2015.

SNG 2015.

Zašto nam otimate oproste, o okrutni oci?

Uz uobičajene uvjete (ispovijed ±8 dana, pričest, molitva Očenaša+Zdravomarije na nakane sv. Oca i nenavezanost na grijehe) moglo se jučer javnim recitiranjem/pjevanjem u crkvi Te Deuma (Tebe Boga), a danas himna Veni Creator Spiritus (O dođi, Stvorče, Duše Svet) dobiti potpuni oprost. U slučaju da nisu ispunjeni svi uvjeti, kao i uvijek, dobiva se djelomični oprost. Jasno, ti oprosti mogu se namijeniti i za pokojnika.

U mojoj župi ni spomena o tome.

***

Evanđelje osmine Božića, tj. današnjeg blagdana Gospodinova obrezanja:
U ono vrijeme, kad se navršilo osam dana da obrežu Dijete, dadu mu ime Isus, kao što ga je anđeo bio nazvao prije njegova začeća.
Kratko i jasno, a ne kao na novoj misi gdje se uvijek mora još nadodati. Usporedi slične promjene i za Bezgrješno Začeće.

***

Pravi razlog ovoga posta nije još jedna žalopojka, već sljedeći recept za izvrsnu tortu. Ne radim je često (možda jednom godišnje), ali svi su zadovoljni kad je probaju. Kupovne varijante nisu dostojne istog imena.



Par napomena: naravno da ne morate kupovati Podravkine proizvode Dolcela, Gusnella itd.; može i koja žlica više maraskina; režem samo u dva sloja i dosta je jer je biskvit lomljiv; ja stavim više šlaga (ove godine od litre slatkog vrhnja i tri lista želatine); najzeznutiji dio je postupno dodavanje otopljene želatine poluistučenom slatkom vrhnju jer treba paziti da nije prevruća (da ne uništi šlag) niti prehladna (pa da nastanu grudice); ne stavljam odozgo nikakvu ribanu čokoladu i višnje jer to samo uništava šlag i nepotrebno mijenja okus/teksturu.

(ne brinite, ovo nisu karmine, 
samo dotična osoba jako voli tu tortu)

PS. Vino je blagoslovljeno na blagdan sv. Ivana Apostola po starom obredniku. Iako inače ne pijem vino, morao sam malo popiti ovoga koje je po blagoslovu postalo "spasonosni lijek" i izbavljenje "od svakog otrovanja i kakve mu drago štete". Hvala patru iz župe koji ga je blagoslovio.

Sretna Nova godina!