utorak, 29. ožujka 2022.

Duhovna lirika utorkom 75


Guido Guinizelli
(preveo Vladimir Nazor)


SONET

Već misleć na to, ja se čudom čudim,
Što čeljad zemska tako malo ima
Razuma, da sv’jet grli željam ludim
Ko da će zemljom vladat vjekovima.

Udobno sjesti svak se trsi i mari,
Ko da i nema drugoga života;
Al ide Smrt, i razmeće i kvari
Snove mu, svog ih oko prsta mota.

Sveđ jedno vidi, kako drugo mrije
I da već nije, što je bilo prije;
Al ipak, svoju obuzdati volju

Ne znadu, jadni! A ja mnim, da ljudi
S gr’jeha su samo sl’jepi i tako ludi
Da žive kao ovnovi na polju.



utorak, 22. ožujka 2022.

Kako si tko poželi

Proslavili smo prije par dana u crkvi sv. Blaža blagdan sv. Josipa vrlo lijepom misom. Nemam slike jer još, čini mi se, traje pandemija, pa baš i ne fotografiram obrede. No i nema tu nešto posebno iznenađujuće i inovativno. Ministranti se unaprijed podijele po zadaćama (ceremonijar, kadioničar, desni i lijevi akolit, križonoša), zbor uvježba proprij mise i eventualno koju prikladnu pjesmu poput Josipe, o oče sveti, iznese se i pripremi sve što je potrebno. U liturgijskom ordu piše da misa ima i Slavu i Vjerovanje, da se govori zavlaka umjesto aleluje i da se dodaju molitve od subote 2. korizmenog tjedna. Kad zazvoni zvonce dalje ide sve kako treba i ta formulaičnost ne zahtijeva nikakvu kreativnost. Svećenik ne treba razmišljati koliko puta će zamahnuti kadionicom s desne strane oltara, ministranti se ne moraju zbunjeno pitati kada pristupiti i što učiniti, vjernici znaju kako pjevati Credo, kada kleknuti i kada se prekrižiti, a isto tako znaju da mogu u miru razmišljati i moliti u sebi razmatrajući otajstva koja su pred njima. 

Ne treba mi svećenik zadržati kontakt očima ili improvizirati uvod u Očenaš, nema potrebe da ministranti pokazuju svoju pobožnost ili da se zbor njiše uz neku novu duhovnu šansonu. 

Obrasci koji čine pravu misu takvi kakvi jesu profinjeni su i ustaljeni kroz stoljeća, savršeniji su od najbriljantnijih umjetničkih djela po muzejima i skladbi koje se izvode po koncertnim dvoranama. Uspješnije prenose katolički nauk i oblikuju molitveni stav koji trebamo imati u odnosu prema Bogu kao pojedinci i kao zajednica. Ne trebaš ništa "izmišljati". Ako hoćeš prihvatiti ritual koji ti je predala tradicija, neće ti to nimalo ograničiti mogućnost pristupa Bogu i doživljaj (intelektualni, emocionalni i svaki drugi) koji želiš i očekuješ. Slično kao što vrhunsku glazbu, književnost ili likovnu umjetnost ne ograničuje to što je zabilježena notama, riječima ili bojama. 

Ovo dakako nisu nimalo originalne misli, ali treba ih redovito ponavljati. Ne očekuje se od tebe da se popneš na goru, da se mukotrpnim trapljenjem prosvijetliš i preobraziš, prokidaš nebesa i uspostaviš komunikacijski kanal s Transcendentnim. Ili, bolje rečeno, ne očekuje se da to sve sam isplaniraš i realiziraš. Imaš pred sobom, točnije u sebi, Onoga tko je tu neizmjernu udaljenost savladao u drugom smjeru, koji ti je ostavio božanske upute. A ono ljudsko ruho koje ih materijalizira nije izgubljeno ni uprljano, ne trebaš si umišljati da ćeš ga ti bolje otkati. 

Neki se ne vesele što je papa Franjo, takav kakav jest (a to kakav je ne treba podsjećati nikoga tko ima barem jedno funkcionirajuće oko ili uho), odlučio izvršiti posvetu Rusije. Za sada izgleda da će to Papa učiniti u najtočnijem obliku dosad, posvetivši Bezgrešnom Srcu Marijinu izričito Rusiju i pozvavši braću biskupe da mu se u tome pridruže. No biskup Uzinić (a i poznati koronaš Saša Ceci!) dijeli skepticizam svog donedavnog kancelara Katušića koji oduševljeno hvali petparački članak s gotovo ugasle stranice katolik 2.0. Već sam se barem jednom osvrnuo na tu bezveznu stranicu, ali toliko je nebitna da nemam želju ni potražiti te svoje osvrte. Za one koji se sjećaju, katolik 2.0 je nešto poput bivšeg portala Križ života, samo puno puno skromnije. Čini mi se da čak ni nemaju podupirateljâ poput one Fratellanze umane, pa im se produkcija svela na jedan članak svakih nekoliko mjeseci. A najnoviji uradak zove se Harry Potter i fatimske tajne. Naslov pokazuje kakvu duhovitost i inteligenciju možete očekivati, a ujedno je i sav sadržaj koji trebate znati. Neovisno o tome što pokazuju prezir prema primitivnim vjernicima koji misle da posvetu treba izvršiti kako je Gospa zatražila, začuđuje slabovidnost spomenutih dvaju visokoobrazovanih, ali nažalost glupih, svećenika. Ako itko, oni bi trebali znati kolika je važnost ispravne forme i materije. Naravno da jedno privatno ukazanje, pa makar i priznato i široko prihvaćeno, nema važnost svetih sakramenata, ali kad takvi pametnjakovići recimo krste ili izgovaraju riječi pretvorbe, znaju li oni sebi i drugima objasniti zašto to što se uvijek koriste istim riječima (nadam se!) nije znak magijskog vjerovanja? Je li njihovo objašnjenje u tome što se ionako radi o simbolima, npr. prihvaćanja i izgradnje zajedništva, pa zato ne vide nikakvo proturječje? Iskreno, takvo objašnjenje uopće me ne bi začudilo i mogu samo reći, hvala Bogu da sakramenti djeluju neovisno o takvim službenicima. Vjerujem da na sotonsku ideju stvaranja protivne unutrašnje intencije koja bi obeskrijepila sakramente ipak nisu nadošli. Ako ništa drugo, a ono što bi zahtijevala priznavanje objektivne stvarnosti nadnaravnih koncepata. 

No eto, oni se tako izruguju s priprostim vjernicima, a drugima koji su im po ćeifu spremni su ponuditi isprazna filozofiranja i puno svjetovnih popularnih tema (ekologija, migranti, zaštita zdravlja, dijalog među religijama, ljudsko bratstvo za mir, ravnopravnost spolova, rodova i seksualnih opredjeljenja, sinodalna demokratizacija, integracija neregularnih situacija itd.) To ljude ipak ne zadovoljava. Umjesto Uzinićeve propovijedi o tome kako ga ne veseli da je puno vjernika došlo na misu ili kako je spasio ranjenu sovu, većina ljudi će prije odabrati neki zanimljiviji show. Tako se ovih dana u Zagrebu rijeke ljudi slijevaju na događanje koje se naziva Festival svjetla Zagreb. 

Stariji čitatelji ovoga bloga vjerojatno znaju da nemam puno povjerenja u ideje sa svjetlom u nazivu poput svjetlosnih otajstava krunice ili puta svjetla. No zadržao sam svoj kritični sud i nakon što sam čuo neka robotska urlikanja iz crnih kvadara s platoa pored crkve sv. Katarine, a i kad sam vidio instalaciju na "Trgu Europe". 


Ipak, nakon mise na Josipovo, kada sam prolazio pored mora ljudi koji su se bibali oko Hrvatskog narodnog kazališta, nisam mogao izbjeći spontano gnušanje pred šarenim projekcijama na kazalištu i Muzeju za umjetnost i obrt. 


Poslije sam u miru normalno osvijetljenih ulica malo bolje pogledao slike i uočio motive i kompozicije koji su mi donekle pojasnili reakciju. 




Pretpostavljam da ljudi hrle na tu sekularnu korizmu iz istog razloga zbog kojeg su hrlili i na sekularni advent u Zagrebu (premda ovaj puta nisam vidio da se prodaju kobasice i germknedle). A neobični simboli, tajanstvena igra svjetla i tame, prikladna glazba dobro dođu da malo "produhove" druženje. Čini se da turističke zajednice, uz sve svoje manjkavosti, često bolje znaju što ljudi traže i trebaju, nego mnoge župe i biskupije.

srijeda, 16. ožujka 2022.

Mir u svijetu uvjetovan je, ponajprije, obraćenjem Rusije


U pismu ocu Goncalvesu od 18. svibnja 1936., sestra Lucija je pojasnila: "Što se tiče drugog pitanja, je li prikladno nastojati da se obavi posveta Rusije, odgovaram isto što sam rekla u drugim prigodama: Žao mi je da to već nije učinjeno! No, tako je dopustio Bog koji to zahtjeva. (...) Je li prikladno inzistirati? Ne znam. Ali mi se čini da, kad bi Sveti Otac sada izvršio posvetu, naš bi je Gospodin prihvatio i izvršio svoje obećanje. Nesumnjivo, bila bi to velika radost za našeg Gospodina i Prečisto Srce Marijino.

O ovom sam problemu vodila unutarnji razgovor s Gospodinom. Nedavno sam ga zapitala zašto ne obrati Rusiju bez posvete Svetog Oca: 'Zato što želim da čitava moja Crkva prizna ovu posvetu kao pobjedu Prečistog Srca Marijina te da se ovo štovanje proširi i zauzme mjesto uz pobožnost mome božanskom Srcu.' Ali, moj Bože, odvratila sam, Sveti Otac neće mi vjerovati ako ga ti sam ne potakneš posebnom milošću! Sveti Otac! Moli mnogo za Svetog Oca! On će to učiniti, ali će biti kasno. Ipak, Prečisto Srce Marijino spasit će Rusiju koja mu je povjerena."


Jučer je objavljena vijest: 
U petak, 25. ožujka, tijekom pokorničkog bogoslužja koje će u 17 sati predvoditi u bazilici svetog Petra, papa Franjo posvetit će Rusiju i Ukrajinu Bezgrešnome Srcu Marijinu. Isti čin, istoga dana, u Fatimi će izvršiti kardinal Konrad Krajewski, papinski milostinjar, poslan od Svetog Oca.

Ne znamo kako će točno izgledati posveta koju će papa Franjo izreći, ali možemo se i mi priključiti toj molitvi, a ujedno i potaknuti naše biskupe da se pridruže papinom činu kako je to Gospa i zatražila.

srijeda, 9. ožujka 2022.

Samo se okretala


Prevozio lađar preko rijeke. Na jednom veslu upisao »radi«, na drugom »moli«. Prevozio mladića. Dobaci mu mladić: 

— Ostario si. Ne treba molitva onom koji radi. Molitva je za onog koji ne radi. 

Šutio lađar. Ispusti veslo »moli«. Veslao samo veslom »radi«. Lađa se samo okretala na vodi. Uplaši se mladić, jer protiv virova ne pomaže ni snaga ni mladost. Reče mu lađar:

— Mladiću, ako želiš smiren život, nije dovoljno samo raditi, treba i moliti.

srijeda, 2. ožujka 2022.

Boj


Ušli smo u korizmu. Nismo u nju nenadano uletjeli jer su nas tri pretkorizmene nedjelje upozoravale da je to vrijeme na vratima, ali je prelazak preko praga ipak uvijek razbuđujući. Od nas se očekuje da skrenemo na trenutak pogled sa svojih veselja, ali i muka, i pogledamo Krista te barem perifernim vidom uočimo i bližnje. Trebali bismo krotiti tijelo da možemo intenzivnije moliti i obratno, više moliti da lakše savladamo požudu tijela, požudu očiju, i oholost života. 

Novi rat je jasno pokazao da je korona izišla iz mode. Neke mjere su još na snazi jer treba prodati i potrošiti stvari na skladištima, a i sačuvati obraz "stručnjaka" i političara koliko je to moguće. No malo tko od bulumente plaćenih objašnjivača, neplaćenih zagovarača i dosadnih muških i ženskih babetina koje su nas maltretirale, još ima energije za koronašku propagandu i dosađivanje. Nažalost, veliki broj njih prebacio se na analiziranje stanja u Ukrajini, ali to nas ne bi smjelo navesti da im automatski kontriramo jer su do sada bili toliko iritantno u krivu. 

Pokušao sam se informirati o novim događanjima s raznih strana. Čitam tako da je ukrajinski predsjednik židov (pa?), prije je bio komičar koji je imao degutantne i prostačke nastupe (za razliku od većine komičara) te je marioneta SAD-a koja je opasno isprovocirala Rusiju približavanjem Ukrajine NATO-u i Europskoj uniji. Usto (ponekad?) pokazuje prstima rogove koji ne sliče potpuno na rogove koje papa Franjo pokazuje kada signalizira ljubav. S druge strane, Vladimir Putin je odlučio hrabro i snažno zaštititi ukrajinske Ruse, pa i same ukrajinske Ukrajince od naleta nemorala (posebno pederluka) sa zapada, od zanemarivanja manjinskih i antifašističkih prava, a u konačnici od postavljanja zapadnjačkih raketa koje bi tako u Moskvu lakše letjele i s juga, a ne samo s Baltika. 

Jedan hrvatski konzervativni autor koji je, čini mi se, već dulje vremena frustriran težom financijskom situacijom u kojoj mu nisu pomogli ni oni sličnog svjetonazora, ilustrirao je jednu od svojih apologetika Putina fotografijom na kojoj ruski predsjednik draga psa iste simpatične pasmine koju ima i taj apologet. S druge strane, jedan hrvatsko-poljski autor koji se razočarao u one za koje je mislio da drže Wojtylinu liniju, a zapravo su samo u američkoj maniri prodavali knjige reklamirajući ih na vjerskom tržištu, tvrdi da je KGB infiltrirao tradicionaliste po uzoru na infiltraciju Crkve u 1970-ima (valjda misli i prije?). 

Možda je zato bolje poslušati što naša braća katolici u ratom pogođenim područjima sami kažu i komentiraju. A čini mi se da je njihova poruka jasna bez obzira da li su rimskog ili bizantskog obreda.  Pohađali novoredne mise ili liturgije koje slave svećenici bratstva sv. Jozafata vezanog uz FSSPX ili svete mise po pravom rimskom obredu itd., čini se da svi čije sam tekstove susreo kažu: pomozite i molite da se ruska agresija na našu domovinu zaustavi, ne dajte da nas zgaze. 

Stoga mi, bez obzira na druge čimbenike, nisu jasni hrvatski katolici koji podržavaju Putinovu invaziju ili ju uzimaju kao nešto neutralno ili čak korisno. Ali čak i ako pogledamo nemoral i protubožje zakone, zar zaista misle da bi im pod Rusijom ili Kinom bilo bolje? 

Vratimo se na početak ovoga teksta, na korizmu. Pretpostavljam da svatko od nas ima barem načelno u planu poneku sitnicu duhovne naravi koju bi mogao preporučiti i drugima koji čitaju ovaj blog. Zamolit ću vas zato, ako želite sudjelovati u ovoj diskusiji, da u svom komentaru dodate i barem jednu rečenicu preporuke neke molitve, duhovnog štiva, pobožne prakse koja vam se čini korisna posebno za ovo vrijeme. Ja ću preporučiti pohađanje liturgije pretposvećenih darova. Meni u istočnoj liturgiji fale poklecanja i klečanja, ali za ovaj obred se to zaista ne može reći!

PS. Naglašavam da pod ovim postom neću propuštati komentare u kojima nema najmanje jedne rečenice s korizmenom duhovnom preporukom (barem za prvi komentar od istog autora). 

utorak, 1. ožujka 2022.

Duhovna lirika utorkom 74


Marko Marulić

POKLAD I KORIZMA (izvadak)

(...)
A sada učin'mo sud, bolje je trpiti
na saj svit svaki trud ner milost zgubiti.
Ako t' će tko reći: Trud mi je postiti,
večer lačnu leći, suh obraz nositi, -
pomisli koli je on teži trud bio
skup svetih koji je na svitu trpio:
pecihu, varahu na ognju tila njih,
na kuse rizahu mučeći moćno svih.
Ne bihu žalosni tej muke trpeći,
da bihu radosni z Bogom bit želeći
i sa Isusom njih, komu se svak moli,
jer za spasen'je svih na križu krv proli.
I korizma od tad svećena veće bi,
četrdeset dan kad ne ji on i ne pi.
Hoć poni da tebi tvoj post lastan bude,
pomisli u sebi ke t' počitah trude;
i još ka plaća jest na nebi dobrim svim
i koli huda čest muka u paklu zlim.
Mi poni počnimo Korizmu štovat sad,
s njon se veselimo, jerbo zgibe Poklad;
i družbe njegove sagnane i bjene
glas jur manje slove, ner cvita[k] ki vene.
Ona gre veselo hvale Bogu pojuć,
a za njom sve selo raduje se greduć;
u crikvu ulizoše i, kleknuv dolika,
ruke podvigoše u nebo gorika;
riše: Hvala t', Bože, ki si nas pogledal
sa nebeske lože i nam dobitje dal;
hvala t' sada budi, vazda i u vike,
ki si prognal sudi naše protivnike.
Daj nam dojti gori viditi tvu svitlost,
gdi su svetih zbori i an'jelska radost. -
Prid oltar pak posta tere posveti lug,
lužit po čelu ja svakoga od božjih slug
govoreć: Memento homo quod cinis es,
et parvo momento u lug se razliješ. -
Od tada Korizma poče gospodovat,
nima misto šizma i svak ju ja štovat;
i mi joj služimo ter, počam od danas,
ča će Bog, činimo, a ne ča satanas;
i nos'mo na sebi sveta križa zlamen,
da Isus na nebi nastani nas, amen.