Križni put u Pušći

Vjerujem da je svim redovitim čitateljima ovoga bloga draga pobožnost križnoga puta. Za pristojnih vremenskih uvjeta vikendom u korizmi posebno je prikladno moliti križni put na otvorenom. 

Alfonz ili Brigita

"Nije puko mišljenje, nego uvjerenje čitavoga krćanskog svijeta, da je s posvetnom milošću Marija u utrobi svete majke Ane dobila i punu uporabu svojega visoko prosvijetljenog razuma u skladu s podarenom joj puninom milosti", citira crkveni naučitelj sv. Alfonz Liguori "jednoga učenog pisca, p. La Colombièrea" (to bi mogao biti u međuvremenu svetim proglašeni Klaudije de la Colombière), i kaže: "Tako je Marija, doduše, bila dijete, ali od značajki toga stanja imala je samo nedužnost, ne i dječji manjak neke sposobnosti, jer već od prvog trenutka života uvijek se odlikovala potpunom uporabom razuma." (Alfonz Liguori, "Slave Marijine", 2. dio: "Sedam glavnih blagdana Marijinih") 

Drukčije o Marijinoj najranijoj dobi govore objave sv. Brigite. Tako sv. Brigiti anđeo, poslan od Isusa da joj diktira čitanja za redovnice u samostanu koji je utemeljila, kaže da trostruki plamen Marijine ljubavi (posluh, poniznost i zavjet djevičanstva) nije u Mariji planuo čim se rodila, "jer kao i druga dječica imala je maleno tijelo i još nerazvijen razum, pa nije mogla znati Božju volju". Taj anđeo kaže da je Isus imao potpunu svijest čim je začet, a o Mariji da smijemo vjerovati da se nakon što je rođena njezin razum razvio ranije nego u ostale djece. ("Objave sv. Brigite", knjiga 11., poglavlje 12.) Sama pak Blažena Djevica Marija, prema objavama sv. Brigite, kaže: "Od trenutka kad sam čula i uvidjela da postoji Bog, neprestano i sa strahom trudila sam se oko svojeg spasenja i obdržavanja Božjih zapovijedi; a kad sam više doznala o Bogu, da je On moj Stvoritelj i Sudac nad svim mojim djelima, duboko sam Ga uzljubila i u svakom trenutku bojala sam se i jako pazila da Ga riječju ili djelom ne rasrdim." ("Objave sv. Brigite", knjiga 1., poglavlje 10.) Također: "Kad sam došla u onu dob u kojoj sam nešto mogla razumjeti o svom Stvoritelju, bila sam zahvaćena neizrecivo velikom ljubavi prema Njemu i čeznula sam za Njim svim srcem." ("Božja svjetlost sjevera", str. 86.) Na pitanje pak (jednoga učenog, ali oholog redovnika) zašto nije odmah izišao, nego je tako dugo bio u majčinoj utrobi i zašto nije čim se rodio poprimio stas tridesetogodišnjaka Isus u Brigitinu viđenju kaže da bi onda Njegovo preuzimanje ljudske naravi bilo bajka, a ne stvarnost, i svi bi Ga slijedili zbog Njegovih čuda te iz straha, a ne iz ljubavi. ("Objave sv. Brigite", knjiga 5., ispitivanje 10.)

Sajam pri crkvi sv. Blaža

Ove nedjelje održan je sajam raznoraznih stvari u blizini crkve sv. Blaža. Evo osnovnih informacija kroz par fotografija koje zorno tumače kako doći od prostora nasuprot Kinoteke (iza crkve) do atrija s tezgama. 

Svećenik Božji

Ali i izvan crkve ne može Božji svećenik da zaboravi, tko je on, sve da bi i htio. Već njegovo odijelo, koje ga od svih razlikuje, opominje ga, da je on segregatus a populo, electus, učenik Isusov, ne više Simon, sin Jonin, nego Petar, ne Ivan, sin Zebedejev, nego Ivan Evanđelist.

Kao duhovna zbiljnost ide Krist pred njim, s njim ide u školu, u kolibicu siromaha, u tamnicu, stoji uz njega kod postelje bolesnika i umirućega, uza nj hoda na svim putovima i koracima, kuda stupa kao svećenik.

Sigurno, on toga nije vazda jasno i neposredno svjestan. To nije bilo ni kod apostola. Ni njihove oči nisu bile vazda upravljene na Učitelja, niti njihove misli a ni govor. Oni primaju tuđe dojmove, idu za drugim mnijenjem, dapače se prepiru i prodaju, dok on samo nekoliko koračaja podalje od njih boravi ili trpi.

Ali su ipak ponešto svjesni, da je blizu, da ih vidi i čuje i čita njihove misli.

Razne brige i poslovi mogu da ga otrgnu za neko vrijeme od Učitelja, zastru sliku Spasitelja, da za koji čas iz pameti iščezne; ali mu ono zvanje, koje ga bilježi posvemašnjim namjesnikom, opet natrag dozivlje uspomenu na Gospoda i Učitelja. 

(izvor)

Franjini Malci

Predstava u frankfurtskoj katedrali povodom početka njemačkog sinodalnog zasjedanja na kojemu su već službeno usvojeni blagoslovi homoparova. 

Sv. Augustin piše: "Crkva Božja, postavljena između mnogo pljeve i ljulja, mnogo tolerira, ali što je protiv vjere i ćudoredna života, ne odobrava, ne šuti, ne čini".

To da učenici padoše na lice svoje, znak je svetosti, jer za svetce se kaže da padaju na lice, a za bezbožnike, da padaju na leđa

Zapovieda nam Bog, da Krista kao zakonodavca slušamo t. j. da mu se pokoravamo. Veli bo: njega slušajte, kano da bi se drugimi riečmi kazalo: Neka odstupe sjene zakonske i slike proročke ter idite jedino za sjajnim svjetlom evangjeoskim. Ili zato veli: Njega slušajte, da dokaže, kako je on onaj, o kom je Mojsij prorokovao govoreći: Proroka će vam Bog podignuti izmedju braće vaše kao što sam ja, njega slušajte. Tako dakle Gospodin imaše odasvud svjedokâ: s neba glas Otčev, iz raja Iliju, iz predpakla Mojsiju, izmedju ljudi apostole: da se u ime Isusovo svako koljeno pokloni na nebu, na zemlji i pod zemljom. 

[...]

A oni podignuvši oči svoje, nikoga ne vidješe do Isusa sama. A to bi razborito, da nebi, kad bi Mojsij i Ilija ostali s Gospodinom, Otčev glas bio neizvjestan, za koga upravo svjedoči. Vidješe takodjer Isusa gdje stoji, kada je nestalo oblaka, kada je nestalo Mojsija i Ilije; jer kada je nestalo sjene zakona i proroka, nadje se i jedno i drugo u evangjelju.

(izvor)