Haha, mislite da smo već zaboravili?

(izvor)

Za one koji su ih uveli i one koji ih podržavaju

Prokletstvo je ljubio, pa neka ga stigne; blagoslova ne htjede, daleko nek' je od njega!

Prokletstvom nek' se odjene kao haljinom, neka kao voda uđe u njega i kao ulje u kosti njegove.

Bilo mu haljinom kojom se pokriva, pojas kojim se svagda paše!

Neka Gospodin Bog dade snagu i sigurnost onima koji će zbog ovih nepravednih, nerazumnih i neljudskih mjera trpjeti, neka ih sačuva od ogorčenosti i beznađa, a progoniteljima i onima koji ih podržavaju neka prosvijeti pameti i srca da se obrate. 

Smije li katolik prijeći cestu ako je na semaforu upaljeno crveno svjetlo?

Gornje pitanje je zapravo naslov nekog starijeg i bezveznog članka o skrupuloznosti koji je nedavno ponovno linkan na facebook stranici bitno.neta te je tako poslužio kao prigoda njihovim pratiteljima da malo isprazne svoje frustracije kroz sprdnju s portalom. 

No, ja imam malo ozbiljnije pitanje: može li katolik bez teškoga grijeha nabaviti i koristiti krivotvorenu potvrdu o cijepljenju protiv covida? Odmah ću reći svoje mišljenje, ali slobodno se možete ne složiti, rado bih čuo vaše objašnjenje. Mislim da je upotreba takve potvrde u slučaju opravdanog razloga poput opasnosti od gubitka posla, posjete rodbini u bolnici ili putovanja koje nije čisto turističke prirode i slično dopuštena. Po mom sudu radi se o nepravednom zahtjevu koji zbog prirode te bolesti, dosadašnjih odluka svjetskih upravitelja, kao i načina na koji se razvilo i ispitalo cjepiva otvara mogućnost da se poslužimo takvim metodama. Jasno, savršenije bi bilo iskreno reći "ne, neću se cijepiti" i izgubiti posao te općenito pretrpjeti veće probleme u životu, ali razmišljajući realistično o ovome, svejedno ne vidim tako velike kontraindikacije u upotrebi manje savršene opcije. Naravno, lako je moguće da mi savjest nije sasvim dobro formirana i da to što meni izgleda kao izigravanje velikog komunističkog eksperimenta zapravo predstavlja izravno i svjesno kršenje 8. Božje zapovijedi. 

Znam za one hipotetske primjere gdje nacisti dođu na vrata i pitaju te ima li Židova u kući (koji se skrivaju na tavanu ili pod stolom), ali ja bih bez pardona rekao "nema" jer te osobe nemaju nikakvog prava tražiti od mene takvu informaciju koja povlači vrlo ozbiljne posljedice. Koliko se sjećam, moralnije rješenje bi bilo okrenuti stvar na šalu pa reći "da, da, eno ih pod stolom" nadajući se da će i progonitelj misliti kako se radi o šali. Po meni je to prilično slabašno rješenje, zamisli da taj esesovac pogleda pod stolnjak i vidi jadne ljude kako se tamo skrivaju te ih sve odvede ili ubije. Postoji i ona opcija da si tako protumačiš pitanje i svoj odgovor da mentalnom rezervacijom potpuno promijeniš smisao rečenicama. Npr. da niječni odgovor znači "nema (nijedne osobe za koju sam 100% siguran da je Židov jer nisam vidio njihovu matičnu knjigu u sinagogi)" ili "nema (u susjednoj kući)" ili nešto manje ili više zapetljano. Ali ta "jezuitska" doskočica ne čini mi se posebno korisna. Možda bi nekom hipotetskom skrupulozniku koji se boji prijeći cestu pomogla?

Na raspolaganju globalističkoj oligarhiji

Pećina razbojnička

Exsurgat Deus, et dissipentur inimici ejus: et fugiant qui oderunt eum a facie ejus. Psalam 67

Zadnjih dana najnovija je vijest da je Bergoglio posvetio svoje vrijeme snimanju televizijske serije pod naslovom "Dijeliti mudrost vremena", producirane od Netflixa, koji je jučer na Twitteru sažeo svoje ideološko uporište upisom: "Slavite Sotonu." Ne treba ni napominjati da je ta višenacionalna tvrtka upletena u širenje nemorala i poroka, uključujući i spolno izrabljivanje maloljetnikâ.

Slično tomu nekidan je Sveta stolica potpisala sporazum s UN-om za promicanje održivosti i rodne jednakosti, čime je pružila podršku organizaciji koja se zalaže za abortus i kontracepciju. Upravo na dan posvećen Bezgrešnom začeću, 8. prosinca, malne kao sramotna uvreda presvetoj Majci, službeno je uspostavljen novi ortakluk, između Vatikana i tzv. Vijeća za uključni kapitalizam [1] zastupanog po Lynn Forester de Rothschild, bliskoj prijateljici Hillary Clinton i Jeffreyja Epsteina, nakon što je poslana poruka hvale Klausu Schwabu, predsjedniku Svjetskoga ekonomskog foruma i teoretičaru Velikoga ponovnog pokretanja.

A da ne bude nikakve zabune, nakon niza poziva na posluh vlastima u izvanrednom stanju psihopandemije, čini se da će kovidsko cjepivo postati obvezatno za sve službenike i osoblje vatikanskoga grada, usprkos činjenici da je proizvedeno abortiranim fetalnim tkivom i nije mu zajamčena ni učinkovitost ni neškodljivost.

Mislim da je sad izvan svake razumne sumnje to da su se čelnici današnje katoličke hijerarhije stavili na raspolaganje globalističkoj oligarhiji i slobodnoj zidariji: idolopoklonstvenom štovanju pačamame u vatikanskoj bazilici sad su se pridružile svetogrdne jaslice, čija simbolika, čini se, smjera na drevne egipatske obrede, kao i na izvanzemaljce. Samo naivac ili suučesnik može poricati da u cijelom tom slijedu događaja postoji vrlo jasna ideološka povezanost i pronicava đavolska misao.

No, kao što sam već istaknuo, pogrešno bi bilo ograničiti se na prosuđivanje događajâ unutar Crkve, ne smjestivši ih u širi politički i društveni kontekst: postoji samo jedan zadani smjer, u kojem i glavni i sporedni sudionici slijede isti scenarij. Svrha je sad obznanjena: uništiti narode iznutra pomoću duboke države i Crkvu Kristovu pomoću duboke "Crkve", da bi se uspostavilo kraljevstvo Antikristovo, uz pomoć lažnog proroka.

Tajni kinesko-vatikanski sporazum, veoma žuđen od Bergoglia te obnovljen prije nekoliko tjedana, savršeno se uklapa u tu uznemirujuću sliku, potvrđujući pactum sceleris koji predaje kineske katolike progonu, disidente preodgoju, crkve razaranju, a Sveto Pismo cenzuri i iskrivljavanju. Nije slučajno taj sporazum, koji su pape uvijek s prezirom odbijale, omogućen zahvaljujući uslugama bivšega kardinala McCarricka i njegovih suradnika, uz presudnu pomoć isusovaca: akteri su, znamo, uvijek isti. Oni su i potkupljenici i potkupljivači, i ucjenjenici i ucjenjivači, a sve ih ujedinjuje pobuna protiv vjerskog nauka i morala i odreda su pokorni protukatoličkim, doista: protukristovskim silama.

Komunistička Kina bojevna je ruka Novoga svjetskog poretka, i u širenju mutantnog, laboratorijski proizvedenog virusa i u miješanju u američke predsjedničke izbore te vrbovanju petih kolona u službi pekinškog režima. Ona ujedno pospješuje otpadništvo čelnih ljudi u Crkvi, priječeći joj da naviješta evanđelje i bude predziđe protiv napada moćnikâ. Činjenica da to Vatikanu donosi ekonomske pogodnosti čini služenje bergoljovske sekte tom paklenom planu još sramotnijim te se znakovito nadopunjuje s revnovanjem oko migranata, koje je također dio međunarodnog rastrojavanja nekoć kršćanskoga društva. Uznemirujuće je što takva sablažnjiva izdaja poslanja Katoličke Crkve ne nailazi na čvrstu i hrabru osudu od strane biskupstva, koje se – suočeno s dokazima otpada od vjere koji se provodi sa sve većom odlučnošću – ne usuđuje dići glas, iz straha ili pogrešno shvaćene razboritosti.

Riječi dr. Arthura Tanea, ravnatelja Vijeća za odnose s Bliskim istokom, mogu zazvučati drsko i žestoko, ali pripada im zasluga da bez lažnog straha ističu podrivanje koje se izvršava pod ovim krajnje zloslutnim "pontifikatom". Valja se nadati da će s objavljivanjem Taneova pisma kardinalu Parolinu neki napokon progledati, dok plan urotnikâ još nije ostvaren. Pod tim vidikom, slažemo se s hvalevrijednom optužbom što ju je na blagdan Gospe Gvadalupske izrekao kardinal Burke protiv iskorištavanja kovida u svrhe "Velikoga prepostavljanja" – koja se pridružuje onoj što sam je ja iznio u svibnju te mnogo puta ponovio, kao i onoj ostalih pastira koji su vjerni Božjoj Riječi i brižni prema svojem stadu.

Pismo Arthura Tanea državnom tajniku završava navodom iz Evanđelja koji je prikladniji no ikad: "Ili Crkva shvaća važnost svojeg poslanja ili je sama postala hramom mjenjačâ novca. Jer kaže Isus: 'Pisano je: Dom će se moj zvati Dom molitve, a vi od njega činite pećinu razbojničku.' (Mt 21,12–13)"

Mi biskupi ne smijemo šutjeti: naša bi šutnja bila nepodnošljivo odobravanje i suradnja s onim plaćenicima koji, zlorabeći prisvojenu moć, niječu Krista te izručuju duše neprijatelju ljudskog roda.

U adventski kvatreni petak, 18. prosinca 2020.

+Carlo Maria Viganò, nadbiskup

https://www.remnantnewspaper.com/web/index.php/fetzen-fliegen/item/5203-the-vatican-a-den-of-thieves

____________________

[1] http://www.vatican.va/content/francesco/en/speeches/2019/november/documents/papa-francesco_20191111_consiglio-capitalismo-inclusivo.html

https://www.nytimes.com/2020/12/08/business/dealbook/pope-vatican-inclusive-capitalism.html

https://www.maurizioblondet.it/lynn-forester-rothschild-e-la-nuova-papessa-della-chiesa-bergogliana-del-sacro-great-reset-viene-alla-luce-il-grande-piano-gnostico-finanziario-per-cui-bergoglio-e-stato-promosso/

Gostujući autor - Ljudožderi

Ljudožderstvo je definirano kao čin u kojem neki čovjek konzumira ljudsko meso ili organe. Wikipedija navodi kako se od 17. do 19. stoljeća prakticiralo medicinsko ljudožderstvo, odnosno uživanje krvi, ljudskih organa i drugih dijelova ljudskog tijela u medicinske svrhe. Wikipedija propušta spomenuti kako je ta praksa opće prihvaćena i u bezbožnom društvu današnjice.

U filmu “Ljudožder vegetarijanac” protagonist je ginekolog koji ne jede životinjsko meso. Taj ugledni pripadnik medicinske struke zarađuje za život kao aborter, komadajući nerođenu djecu za novac. Takvih je uglednih stručnjaka stvarnost puna, ali poslovno su daleko sposobniji od našeg ljudoždera vegetarijanca. Oni ne dopuštaju da išta od raskomadanog djeteta propadne i prodaju ljudske ostatke ljudožderima znanstvenicima. Ljudožderi znanstvenici pak na tim ljudskim ostatcima vrše eksperimente i razvijaju razne pripravke. U slučaju uspješnih eksperimenata ljudožderi farmaceuti u suradnji s ljudožderima medicinarima distribuiraju ono što su razvili ljudožderima pacijentima, koji od toga budu manje bolesni (barem na papiru). Gotovo svi u lancu dobivaju nešto: neki novac, neki profesionalno priznanje, a neki produljenje ili poboljšanu kakvoću života. Svi osim raskomadanog djeteta i Boga koji je tvorac i svrha života.

Kontrolavirus i cjepivo

Kongregacija za nauk vjere (CDF) izdala je 17. prosinca 2020. godine “Bilješku o moralnosti upotrebe nekih cjepiva protiv Covid-19”.

Koja to bolest zahtijeva da se katoličkog biskupa mora pokopati kao toksični medicinski otpad?

Bože, koji si učinio, da sluga tvoj Mile među apostolskim Svećenicima obnaša biskupsko dostojanstvo: podaj, molimo te: da se na vijeke i zboru njihovu pridruži. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen. 

Gostujući autor - Užasnuto zvjeranje na sugrađane

Mnogi ljudi i dalje su posve privrženi nazoru da je učinkovitost maske znanstveno dokazana. Da bi opravdali svoje mnijenje, neumorno prenose razna izvješća, istraživanja, podatke i slike.

Hajdemo se pretvarati da su u pravu. Zamislimo da je to istina: da maske pomažu u sprečavanju širenja respiratornih virusa i spašavanju životâ. Četrdeset godina istraživanja do 2020. bilo je posve netočno; a kad je počela ova "pandemija", znanstvenici su odlučili predmet OZBILJNO istražiti.

S obzirom na narav ovoga virusa, na broj ljudi koje je navodno ubio i prosječnu dob tih umrlih te imajući u vidu ostale respiratorne viruse i prošle brojeve umrlih, kako je moguće da su maske ikad bile nepotrebne?

Ako vjerujete da su maske potrebne sada, onda MORATE vjerovati da ih treba nositi zauvijek. Nema logike koja bi govorila drukčije. Zato, molim vas, promotrite načas cijeli ljudski rod kako nosi masku do kraja vremena.

To je svijet u kojem se članovi društva odnose jedan prema drugom sumnjičavo i paranoično. Svi drugi ljudi postaju mogući napadači. Nema nikakve pozitivne razmjene utjecaja među strancima. Nikakvog osmjehivanja. Nikakvog pokazivanja čuvstava. Svi do zadnjeg člana društva obezličeni i srozani.

Čitav planet zakračunanih, bezimenih, bezizražajnih robota. Brzaju u hodu, izbjegavajući svaki ljudski kontakt osim užasnutog zvjeranja, preko zapljuvanoga komada tkanine, na svoje sugrađane. Pokazati vlastito lice u javnosti postat će uvreda.

Nepokrivena lica izići iz kuće neće se smatrati nimalo drukčijim nego javna golotinja. To je već počelo. Djeca će odrastati prikraćena za sve osnovne društvene poticaje koji su im potrebni za zdrav moždani razvoj.

Svaka pojedina osoba bit će opasno potištena. Cijelo vrijeme. Znam, ljudi koji vjeruju da trebamo nositi maske odgovorit će mi npr.: "Tko to kaže?" "Ne postoje nikakvi dokazi da će se išta od toga dogoditi." Molim vas, pokušajte samo RAZMISLITI o ovome.

Postoje mnoge stvari za koje znamo da su pogrešne, ne trebaju nam nikakvi "dokazi" za to. Nitko ne treba znanstveni izvještaj koji dokazuje da je zlostavljanje djece loše za njih da bi zaključio da to ne valja činiti. Postoje stvari koje bismo jednostavno trebali biti u stanju shvatiti, ako smo uljuđena bića.

Ako zagovarate nošenje maski sada, trebate biti iskreni prema sebi, a onda i prema svakom drugom te priznati da ste spremni na to da vaša djeca i unučad žive u maloprije opisanom svijetu, radi neznatnog ograničenja smrti od respiratornih virusa.

Zato me nije briga što znanost kaže o maski. Neću je nositi. Ako ne želite da svi skupa potonemo u paklenski krajolik tuge i neljubavi, ne biste je ni vi trebali nositi.

https://unrollthread.com/t/1330562373917274113/

Dok im lastika uši dira, ekumenizam evoluira

Vlč. Richard Bott, voditelj kanadske Prezbiterijanske crkve, sastavio je vrlo lijepu "Molitvu prigodom stavljanja zaštitne maske na lice". Veliko mi je zadovoljstvo podijeliti je s vama u ovom trenutku.
Biskup C. J. Scicluna

Molitva prigodom stavljanja zaštitne maske na lice

Bože Stvoritelju, dok se spremam poći u svijet, pomozi mi da uvidim sakramentalnu narav nošenja ove tkanine. Neka ono bude opipljiv i vidljiv način življenja ljubavi prema mojim bližnjima, kao što ljubim sebe samoga.

Kriste Isuse, budući da će mi usne biti prekrivene, raskrij moje srce, da bi ljudi vidjeli smiješak u naborima oko mojih očiju. Budući da će mi glas biti prigušen, pomozi mi da govorim jasno, ne samo riječju nego i djelom.

Duše Sveti, dok mi elastika dodiruje uši, opomeni me neka pažljivo i brižno slušam sve koje susrećem. Neka ovaj jednostavni komad tkanine bude grb i stijeg, i neka svaki dah koji on zadržava bude ispunjen Tvojom ljubavlju. U Tvoje ime i u toj ljubavi molim. Amen.

Vlč. Richard Bott, voditelj Prezbiterijanske crkve u Kanadi

https://twitter.com/BishopScicluna/status/1327609697055158272

Krabulja crvene smrti

Mnoga [...] lica, svjesna, da im društvo ili okolina nameću masku, koja ih izobličuje, tragična su u patnji savjesti, jer vide, da im ta maska dovodi život u tjeskoban položaj, iz kojega više ne mogu izići.

(F. Alfirević, Putopisi i eseji, Zagreb 1942.)

Najjači simbol koronavirusne krize u kojoj se nalazimo vjerojatno je sveprisutna maska za lice. Najprije moram naglasiti da mi zaista ne smeta ako netko želi nositi masku, bilo u trgovini, bilo na ulici, bilo u crkvi (dakako, ne kao celebrant ili ministrant u svetištu).

Pročitao sam nedavno zanimljivu raspravu u komentarima jednog teksta na Facebooku. To me malo potaknulo da pokušam kratko uobličiti svoje mišljenje o obavezi nošenja maske koja se proširila nekakvim čudnopravnim ukazima dosadnog stožera civilne zaštite.

Još sam u siječnju, kada se počela širiti medijska pandemija vezana uz wuhanski virus, rekao Marku da ne želim sudjelovati u kineskom socijalnom eksperimentu. Naravno, svi smo mi htjeli-ne htjeli dio tog globalnog eksperimenta, ali ja barem mogu odlučiti da neću dobrovoljno ili bez jasne prisile u njemu sudjelovati. Od početka je bilo očito da se uz stvarni, ali uvjetno manji problem neobične prehlade-gripe, iz Kine širi zlokobniji virus komunističke tiranije. Kina je svoj totalitarizam potpunog nadzora i kontrole dovela do gotovo neslućene razine, ali iskra žudnje za moći zapalila je i srca gotovo svih svjetskih političkih elita kao i vlasnika krupnog kapitala koji iza njih stoje.

Smatram kako je obaveza nošenje maske izvan vrlo uskog kruga djelatnosti i mjesta, a pogotovo na prostorima kao što su trgovine, javni prijevoz, škole, crkve (a da ne govorim na otvorenom) ogromno presezanje vlasti na osobnu slobodu pojedinaca. Shodno tome, korist takvog zakona (ili što već jest) mora u mojim očima biti razmjerna fizičkoj, psihičkoj i socijalnoj šteti koju uzrokuje. Potrudio sam se čitati i pratiti različita mišljenja i podatke o tekućoj pandemiji te moram priznati da po mojim procjenama trenutne mjere (kao i još strože odredbe kojima se prijete) i njihova utemeljenost ni približno ne dosežu ravnotežu s opasnošću koju bi tobože trebale sprečavati.

Pri protivljenju trenutnim i budućim odredbama treba, dakako, imati mjeru. Maska na licu je simbol pokoravanja službenoj priči o opasnostima koje prijete i društveno prihvaćenim reakcijama na njih. Samo zato što se iz svih medija širi paranoja o kineskoj bolesti, ne znači da ću odbaciti uobičajene higijenske mjere poput držanja određenog odstojanja, pokrivanja usta i nosa kod kihanja i kašljanja ili pozdravljanja bez rukovanja i ljubljenja (u slučaju da mi netko pruži ruku, odgojen sam da je prihvatim, ali definitivno neću prihvatiti pozdrave šakom, laktom, stopalom itd). Naravno da je potrebno uložiti nešto vremena da se pokuša donijeti svoj sud o svakoj pojavi s kojom se susrećemo u životu. Razmjerno ozbiljnosti pojedine pojave ili odluke koju uz nju vežemo, dužni smo i temeljitije proučiti pojedino pitanje te donijeti vlastiti odgovor. I u skladu s time prihvatiti odgovarajuće posljedice.

To znači, primjerice, da neću ići u one trgovine u koje me ne puštaju bez maske, ali ako mi treba lijek i ne žele me pustiti u ljekarnu, napravit ću onaj minimum s kojim će mi otvoriti vrata (npr. masku preko brade ili samo preko usta, ne i nosa, i slično). Ako putujem javnim prijevozom te tramvaj ili autobus stane dok ne stavim masku, izaći ću, a ne čekati da dođu policajci kako bih se s njima prepirao. Ako se umjesto glavnog ulaza u neku zgradu na kojemu je kontrola, mogu poslužiti sporednim i zaobići nepotrebne konflikte, tako ću i napraviti. U slučaju da nešto mogu uraditi preko interneta ili pošte, makar me to i inkomodiralo, radije ću izabrati tu opciju, nego svojevoljno staviti masku preko lica. Ako bi se, primjerice, (ne daj Bože) donio propis da bez maske ne možemo ući u crkvu, radije bih stajao na vratima, nego pristao uz taj simbolični ustupak tiraniji i desakralizaciji. Sve ovo zahtijeva neko promišljanje i promjenu ustaljenih navika, ali i dalje se meni osobno čini boljim nego pristajanje uz "novo normalno" i sve što ono podrazumijeva.

Također, smatram da odgovornim nenošenjem maske (primjerice, bez da kašljem ili govoreći prskam slinu pokraj drugih ljudi) dajem podršku onima koji poput prodavačica ili roditelja s djecom možda nemaju "luksuz" da iskažu javno svoje mišljenje.

Nekako sam se nadao da će se ovo ludilo oko korone preko ljeta ispuhati. Ima još nešto vremena da se to dogodi, ali čini mi se da ću ipak trebati strpljivije čekati. Bit će zanimljivo vidjeti kako će se riješiti pitanje obaveznosti eventualnog cijepljenja. Nikako ga ne mislim primiti kao što se nikad nisam cijepio ni protiv gripe, iako sam načelno za obaveznost cijepljenja protiv težih bolesti.

S vjerskog aspekta, Gospodin nam je dao da u ovoj krizici vidimo što možemo očekivati od naših duhovnih pastira (vrlo malo) i na koga možebitno smijemo računati kad počnu istinski problemi. To je svakako bolje, nego ući u pravi rat potpuno nesvjestan slabosti svoje strane.

Inače, možda je ovo potpuno nepovezano uz priču, ali malo me zabrinjava što je i voće i povrće ove godine tako preobilno rodilo. Imam osjećaj, a slobodno se nasmijte, da je to blagoslov kojim nam dragi Bog utješno ukazuje da je s nama i u ovim problemima potresa, virusa, socijalnih nemira, ukidanja javnog bogoslužja, uvođenja svetogrdnih propisa i sl. kako bi nas ohrabrio za nevolje i "glad" koji slijede.

Zadnja se pokladna maska ulicom vuče,
Na njoj je odrta halja samo,
Po cesti svjetina, strta umorom, ruče:
Pepela, pepela amo!

(izvor)

Nije to potrebno

Aqua sapientiae potavit eos, alleluja: firmabitur in illis, et non flectetur, alleluja.
Vodom ih je mudrosti napojio, aleluja! Ojačat će ih da se ne slome, aleluja!

(iz današnje ulazne pjesme)

Jedna od pozitivnih stvari trenutnog stanja u državi i Crkvi je što otkriva izvana ono što je do sada nekima možda bilo skriveno. O državnoj diktaturi ne mislim puno pisati, ali s crkvene strane, unatoč virusu i prašini od potresa, lakše se diše!

Wannabe Franjo, biskup Uzinić, samo je otvoreno rekao ono što gotovo svi biskupi, pa i svećenici misle:

"Sve mjere koje su donesene i koje idu za tim da se zaštiti život najugroženijih među nama svima su pokazale da je ljudski život ono što je najviša vrijednost i da je sve drugo čega se odričemo, poput euharistije, ipak manje vrijedno..."

"Netko uspoređuje i pita se kako ljudi mogu na tržnice, a zašto ne mogu u crkvu. Pa ljudi moraju jesti. Ne moraju sad baš dolaziti na misu, nije to potrebno na onaj isti način kao hrana koju čovjek mora pojesti."

Mogu sasvim lagano zamisliti da preuzvišeni govori prvi citat bilo kojem od kršćanskih mučenika kroz čitavu povijest. Što reći o biskupiji koju vodi osoba koja bi euharistiju po važnosti vjerojatno smjestila ispod kreme za ruke (ali iznad ruža za usne, nadam se?!), a generalni vikar blisko povezan uz modernistički blog koji smo već spominjali potpisuje pismo zloglasnog Andrea Grilla koji bi htio zabraniti stari obred. Što, osim Bog im bio na pomoći.

Naš pak uplašeni kardinalski miš kojemu je trebalo više od 24 sata nakon potresa da se javi porukom utjehe u klišeima, organizira s tračerskim časopisom u oštećenoj katedrali nekakav koncert sentimentalnog zavijanja. Jer znaju naši biskupi koji su prioriteti. Kako bi vjerojatno rekao biskup Uzinić, ipak ljudi moraju moći kupovati wc papir, sr*** se mora.

Premda se često moglo pročitati isprane postkoncilske "teologe" kako kritiziraju zatucane poglede o svećeniku kao automatu za sakramente, velik dio klera se svojim ponašanjem upravo pretvorio u pokvareni automat. A pokvarenu mašinu se baca na otpad. Zar oni zaista misle da u situaciji kad ja mogu kroz par pokreta čitati ili slušati najbolje propovijedi, nagovore, pouke na internetu trebam njihove govore i objašnjenja?! Kad se otvore saloni za manikuru i masažu vulkanskim kamenjem, možda ćemo i u crkvama moći ponovno prisustvovati misama i ispovijedima. Ali zašto misle da će nekog čovjeka kojemu ne treba dodatni socijalni klub ičim zainteresirati?

Za desetak dana je druga nedjelja po Uskrsu, nedjelja dobrog pastira (u novus ordu je tjedan dana kasnije). Hoće li se ijedan od njih zastidjeti kad pročita riječi

Dobar pastir daje svoj život za svoje ovce, a najamnik, koji nije pastir i nije vlasnik ovaca, kad vidi da dolazi vuk, ostavi ovce i bježi, pa vuk grabi i razgoni ovce. Najamnik bježi, jer je najamnik i nije mu stalo do ovaca.

Neka frustrirani teolozi žive umjesto od Kristove milost i sakramenata od "poslušnosti", ne Kristu, nego ljudima koji rade upravo protiv onoga radi čega su postavljeni kao poglavari. Takvi su teolozi i u Engleskoj prije petsto godina uvjeravali narod da sluša svoje biskupe (dakako, osim onog problematičnog Johna Fishera). Ja ću sa svoje strane poslušnost pokušati ostvariti upozoravajući ih da propuštaju jedini razlog svoje uzvišene službe: hraniti ovce kojih nisu vlasnici, nego samo čuvari i za koje će jednoga dana morati odgovarati vrhovnom Pastiru.

Što smo dosad naučili

"ali kajti niste od Boga, zatho niti Rechi Boſje slushate, niti meni verujete, zathosuse razlutili, i Kamenje popali, da budu na njega hitali, onseje pako zkril i iz Cirkve vun izishel" (Kratko-zpravek...)

Od ove nedjelje, Glušnice, pokrivaju se u crkvama slike i kipovi jer ulazimo u završni dio korizme kada smo lišeni čak i utjehe pogleda na lice Krista, Njegove Majke i svetaca. Prošlih godina objavljivao sam fotografije velom zastrtih raspela i slika, ali ove godine providnost nam je sama osigurala veo zaraze i potresa. U Zagrebu su uglavnom stradale crkve s najljepšom sakralnom umjetnošću, a dobro su se održale betonjare u kojima razdoblje zastrtosti i mrtvljenja pogleda traje čitavu godinu. Čitajući gornji citat iz pretiska knjige kratkih pouka župnika samaričkog izdane prije 200 godina, pomislio sam kako je prigodan završetak današnjeg evanđelja: "onseje pako zkril i iz Cirkve vun izishel". Doista, Krist se na neki način od nas sakrio, izišao je od nas. Razlog nam je naveden nekoliko riječi ranije: zato što ne slušamo Riječ Božju i ne vjerujemo Mu.

Istjerani smo sa svetih misa kao pređašnji javni grešnici na Pepelnicu, ali hoćemo li se pokajati i činiti pokoru? Hoće li nas biskupi povesti za ruku natrag k svetoj liturgiji makar to bilo i nakon Velikog četvrtka? Kojoj i kakvoj liturgiji? Onoj za koju jedan svećenik, kada ju je trebao sam slaviti pred kamerama, kaže: "osjećaj pred praznom crkvom... mislim da je to noćna mora svakog svećenika".

Nisam gledao predstavu koju je papa Franjo jučer izveo na Trgu svetog Petra. Fotografije su impresivno inscenirane, ali nisam pročitao da se Franjo pokajao i pozvao druge na kajanje za klanjanje pred Pačamamom u srcu Vatikana i bezbrojne druge grozote od kojih smo samo dio bilježili na ovom blogu. Je li uopće pozvao vjernike na pokoru za grijehe kojima vrijeđamo Boga ili je opet spominjao tantrume majke zemlje?

Razmišljao sam, dakako, ovih dana i o uskrati sakramenata. Dvije rečenice su mi često padale na pamet. Prva je "I svećenici su samo ljudi." Doista, oni su uzeti iz naroda i postavljeni kao pastiri. Premda smo možda ogorčeni, nemamo ih pravo osuđivati jer samo dragi Bog zna koliko njih se povuklo od svojih vjernika iz krivo shvaćene poslušnosti, koliko jer razborito vjeruju da tako štite svoje vjernike od bolesti i smrti tijela, a koliko iz vlastitog straha ili čak komoditeta. Druga rečenica, s prvom spojena, je ona biblijska "Proklet čovjek, koji se uzda u čovjeka". Ovi nas događaji, kako sebičnost na društvenom planu, tako i muk i zbunjenost pastira, poučavaju da svoje pouzdanje možemo imati samo u Bogu.

Znam da si čitatelji ovog bloga ne utvaraju kao jedan isusovac da je "u Zagrebu stasalo toliko puno hrabrih i autentičnih mladih svećenika, pokreta, molitava, aktivnosti, izuzetnih laika da bi i blaženi Merz i sveti Stepinac bili silno ponosni" te zato đavao "posljednjim trzajima repa hoće utjerati strah, pa napade crkve u kojima počivaju naši sveti blaženici". Uvjerljivije mi je objašnjenje da ipak još postoji nada, Bog vidi da još ima šanse da se obratimo i zato je dopustio ove nevolje. Možda još nismo kao grad i kao narod ispunili konačni broj grijeha kojim bi nam budućnost bila zapečaćena. Što bi rekao dobri starac "kajite se, dok imade dana, dok je doba, djeco, kajite se; kajite se, dok nije pozvana duša k onom koji nebom trese".

Kad ova pošast i diktatura koja ju prati prođu, neće iznenada spontano procvjetati vjera. Dio ljudi koji su u crkvu dolazili zbog druženja će otpasti, a čak će i bolji svećenici teško moći uvjeriti one neodlučne zašto bi uopće trebali ići na misu, posebno u doba kiše, snijega, vrućina, gripe itd. itd. Argumenti o molitvi doma, o ispovijedi svojih grijeha samo pred Bogom, o koristi gledanja misa na ekranu, pa čak i duhovnoj pričesti, sve će to što su govorili od Pape naniže ohrabriti one koje je možda držala samo navika da se uvjere kako nedjeljni odlazak na misu ionako nije baš tako važan. Koji će se svećenik usuditi bez da ponikne pogledom još ponavljati onu izreku pripisanu prvim kršćanima "Bez nedjeljne euharistije mi ne možemo živjeti"?

I sada se na ulicama Zagreba potpuno normalno psuje Boga, uz održavanje udaljenosti od 1 metar na otvorenom. Moja je župna crkva otvorena svaki dan od jutra do večeri (hvala oci dominikanci!). Ali zadnjih par dana (uključujući i ovu nedjelju) nisam vidio nikad više od jedne ili dvije osobe da se došla pomoliti pred Presvetim. Izgleda da nam je ipak još jako dobro.

Zagreb earthquake

I was asked by some friends and acquaintances about the situation in Zagreb so I decided to write a report highlighting those things which an average Catholic traditionalist might find interesting.

Pratite nedjeljnu tradicionalnu misu iz Hrvatske

U vrijeme kada smo ostali bez mogućnosti prisustvovanja misi, zasipaju nas na društvenim mrežama i vjerskim portalima kojekakvi svećenici i đakoni savjetima zašto to ipak nije tako bitno. Trpaju u svoju vreću osuda i blagoslovljenu vodu i pričest na jezik i uopće želju odraslog katolika da prisustvuje svetoj misi. Umjesto da strpljivo i pastirski ispravljaju pogrešna shvaćanja (za koja su svojom nebrigom i nevjerom često i sami krivi), oni izvode krive paralele s prošlošću, pozivaju na poslušnost i udaraju na one koji primjećuju kako su tekući događaji pomalo svukli krinku s goleme jame nevjere koja zjapi u srcima mnogih klerika.

Hvala Bogu, ima i pozitivnih primjera koji po prirodi dobra najčešće nisu posebno eksponirani. Svećenici koji shvaćaju zašto su to postali i trude se strpljivo vršiti svoje požrtvovno služenje. Jedan od tih izvrsnih primjera je p. Robert Perišić, župnik u novozagrebačkoj župi Uzvišenja Svetog Križa na Sigetu. Neću ga posebno hvaliti jer ima onih koji jedva čekaju da unište makar i klice nade i dobra. Prije svega Sotona, a onda i oni koji mu svjesno ili nesvjesno služe.

Nedjeljom u 9 sati i utorkom u 19:30 sati prenosit će se tradicionalne latinske mise iz Sigeta izravno preko župnog youtube kanala. Hvala fra Robertu, a na vama je da ga podržite molitvom i pretplatom na taj kanal.

Jesmo li ostali bez misa za narod i ispovijedi?

Kyrie eleison

Izgleda da su i kod nas u Hrvatskoj odlučili (1, 2, 3) da više neće biti javnih misa. Naknadno su objavili da je to samo radna verzija dokumenta, a znajući komunikacijske sposobnosti naših biskupa i njihove konferencije, lako je moguće da se stvarno radi o pogreški, a ne puštanju probnog balona. Ipak, ostavit ću sljedeće linkove zlu ne trebalo.

***

Dakle, ako nemate nekog pouzdanog svećenika koji bi vas pustio da potajice slušate misu, preostaju vam osobne pobožnosti: brevijar (monaški), mali oficij i krunica Blažene Djevice Marije, križni put, različite litanije, čitanje Svetog pisma i života svetaca, korištenje blagoslovina poput vode, svijeća itd.

Misu uživo možete pratiti svaki dan preko stranice LiveMass iz više različitih FSSP-ovih apostolata (Fribourg, Warrington, Sarasota, Guadalajara, Los Angeles) te iz župe St-Eugene-Ste-Cecile (Pariz), FSSPX-ove crkve Saint-Nicolas du Chardonnet (Pariz), FSSP-ove župe Santissima Trinità dei Pellegrini (Rim), crkve Presvetog Srca Isusova pod upravom Instituta Krista Kralja (Limerick), FSSPX-ovih kapela u SAD-u, virtualna župa Instituta Dobrog Pastira...

Ovo je i izvrsna prilika za sve svećenike rimskog obreda da nauče služiti pravu misu i započnu je privatno celebrirati. Evo nekih početnih resursa: https://tradicionalnamisa.com/ (--> sve o tradicionalnomi rimskom obredu --> upute za svećenike) i Tradicionalna latinska misa te video snimke: a, b, c.

Čuvajte se od grijeha, posebno teškog! Iskoristite vrijeme za molitvu i duhovno štivo, a ne samo praćenje najnovijih vijesti. Dok nam ne zabrane izlazak, prošećite se po prirodi, a kasnije probajte pretvoriti svoj dom u monašku, a ne zatvorsku ćeliju.

Pokorničko hodočašće u Mariju Bistricu

Na prijedlog jednog vjernika iz zajednice tradicionalnih katolika, organizirao je naš pastir preč. Borna hodočašće u Mariju Bistricu. Kako je najavljeno na misi prošle nedjelje, hodočašće se održalo danas, u subotu 14.3.2020.

Pandemija

The chances of anything coming from Mars
Are a million to one, he said (ah, ah)
The chances of anything coming from Mars
Are a million to one, but still, they come

Danas je naš zagrebački nadbiskup Josip kardinal Bozanić, objavio Odredbe i upute o liturgijskim slavljima i okupljanjima vjernika (1, 2, 3). U njima nema mnogo novosti u odnosu na slične odredbe koje su već stupile na snagu u drugim biskupijama.

U prvoj se točki poziva bolesne i starije osobe te one koji su bili u žarištima zaraze ili u kontaktu sa zaraženima da se "suzdrže od dolaska na liturgijska slavlja i pobožnosti". Šteta što nadbiskup nije jednostavno udijelio dispenzaciju od nedjeljne obaveze svim rizičnim skupinama i onima koji zbog trenutne zaraze ne mogu ili ne žele doći na misu.

U drugoj točki traži se da škropionice budu prazne, tj. bez blagoslovljene vode. Očiti propust je što nije privemeno ukinuto prikupljanje milostinje u gotovini, posebice s obzirom na kasniju odredbu o načinu primanja pričesti.

U trećoj točki slijedi kriptična uputa "Neka se kao gesta pružanja mira u slavlju euharistije ili u službama Božje riječi ne koristi uobičajena gesta rukovanja." Pretpostavljam da to ne znači kako se možemo vratiti na drevnu praksu poljupca mira, ali bilo bi jasnije i praktičnije naprosto naputiti svećenike da ovu gestu (koja je i inače stavljena na slobodan izbor celebranta) ispuste.

U četvrtoj točki nalazi se varijanta standardne, ali ništa manje svetogrdne odluke o dijeljenju pričesti na ruke. "Primanje svete pričesti u redovitosti prilika poznaje dva oblika: na jezik ili na ruke. Sasvim je razumljivo da će u ovim neredovitim prilikama vjernici biti pričešćivani primanjem svete hostije na dlan jedne ruke, kako bi drugom rukom hostiju prinijeli svojim ustima. Neka i ta gesta u pobožnosti bude poticaj da živimo svjesni toga nebeskoga dara koji primamo."
Ovo "sasvim je razumljivo" pokazuje da onaj tko je sastavljao ovaj dekret shvaća kako ne može pravno propisati da se pričest mora primati na ruku jer je taj način primanja pričesti samo dopušten u onim zemljama gdje su biskupske konferencije to zatražile od Svete Stolice. S druge strane, pravo pričesnika da primi svetu pričest na redoviti način, tj. na jezik, potvrđeno je među ostalim u uputi Redemptionis Sacramentum. Kongregacija za bogoštovlje ponovila je istu stvar u odgovoru na upit vezan uz epidemiju gripe 2009. i slične mjere koje su neke biskupije tada donosile.

Nema potrebe da ponavljamo sve što je rečeno o izrazitoj opasnosti od profanacije Presvetog oltarskog sakramenta kod primanja na ruke niti o čisto naravnoj nerazboritosti jer su ruke često onečišćene zbog kontakta s kvakama, klupama, novcem itd.

Kako sam već primio neke upite, napominjem kakva je situacija vezano uz tradicionalnu latinsku misu. Budući da u našem obredu ne postoji (niti je predviđena, niti je dopuštena) mogućnost primanja pričesti na ruke, a kako je zabranjena pričest (na jedini ispravan način) na jezik, pričest se do daljnjega neće dijeliti vjernicima na tradicionalnim misama nedjeljom u crkvi sv. Katarine. Ovo, dakako, nisam ja ni izmislio ni odlučio, nego sam se raspitao kod rektora crkve Krista Kralja na Mirogoju preč. g. mr. Borne Puškarića kojemu je povjerena pastoralna skrb za vjernike koji pohode tradicionalnu latinsku misu u Zagrebu i kojemu zahvaljujem na trudu koji u to ulaže.

Siguran sam da vjernici koji redovito slušaju tradicionalnu misu razumiju kako u misi mogu sudjelovati i bez primanja pričesti, a vjerojatno su naučili i neki od obrazaca duhovne pričest (npr. kratki opusdeiovski: Želim Te primiti, Gospodine, onom čistoćom, poniznošću i pobožnošću kojom Te je primila tvoja Presveta Majka, duhom i žarom svetaca.)

U skladu s Gospodinovom uputom da budemo "mudri kao zmije i bezazleni kao golubovi", prenosim kratki izvadak iz starog Rimskog obrednika o tome kako se pričest dijeli izvan mise (što je bilo i uobičajeno kroz stoljeća): docx, pdf.

Nema smisla da se previše uznemirujete oko onoga što ne možete promijeniti. Milošću Božjom nitko nas ne može natjerati na svetogrđe. Ako trebamo štogod pretrpjeti kao kaznu za svoje grijehe, grijehe svojih sunarodnjaka i subraće u vjeri, nemamo se prava na to tužiti (koliko god svi mi padamo u toj stvari). Zahvalimo Bogu na svemu dobrom što nam je dao, molimo zagovor Blažene Djevice Marije da se povuku bičevi gnjeva Božjeg te da se naši pastiri i braća vrate pravoj vjeri.

U doba pravih nevolja

Oni se ne zabrinjavaju oko takvih stvari

Najnovija situacija oko koronavirusa samo me utvrdila u mišljenju o velikoj većini katoličkih biskupa, pa i svećenika. Oni zapravo nemaju katoličku vjeru u Presveti oltarski Sakrament. Istina, oni vjeruju da hostije na neki više ili manje maglovit način pokazuju Isusovu prisutnost među nama, posebno kada ih daju vjernicima koji ih primaju u pričesti ili eventualno kada se organizira zajedničko klanjanje. No to je samo jedna od prisutnosti Gospodina tijekom euharistijskog slavlja, premda važna i vrijedna našeg redovitog okupljanja na misi. Čestice koje se ostavljaju po pliticama, ciborijima, purifikatorijima ne zaslužuju našu pretjeranu brigu jer, iako vidljive, ne nose sa sobom simboliku zajedničke gozbe. To je slično kao što ne bi htjeli da baš padne komad pečenke ili kruha sa blagdanskog stola, ali teško da će se tko uzrujavati ako u veselom druženju prhnu mrvice ili poleti pokoja kapljica.

Nema se što dodati izjavi iz talijanskog okruga FSSPX-a. Dok rade trgovački i sportski centri, zabranjene su javne svete mise. Biskupi se tome uopće ne protive. U Sloveniji, a sada i kod nas u Istri (kažu i u Riječkoj nadbiskupiji) pričest se mora dijeliti na ruke. Mislim da je to svima njima normalno jer zašto bi netko tko smatra da je sasvim prihvatljivo pričest dijeliti na ruke, koristiti laike djelitelje pričesti ili čistiti sveto posuđe tako da poslije ostanu jasno vidljive mrvice, zašto bi netko s takvim stavovima uopće vidio išta problematično u spomenutim odlukama? Ako postoji makar i mala opasnost, a kamoli masovna histerija, zašto ne izbjeći negativni publicitet otkazujući mise ili ukidajući vjekovnu praksu primanja pričesti (koja je ionako osakaćena ukidanjem pričesnih ograda, klečanja i tjeranjem vjernika da odgovaraju "amen").

U takvim uvjetima za laike koji idu na novus ordo postoji mogućnost dragovoljnog uzdržavanja od pričesti ili prihvaćanja prijedloga o malom tjelesniku/ubrusu koji treba pažljivo purificirati (naravno, nemojte se iznenaditi ako vas svećenik odbije tako pričestiti jer "što sad tu fantazirate i izvodite").

Golema većina novus ordo svećenika ionako dijeli pričest i na ruke bez obzira kakve su im osobne preferencije, pa će se nekako prilagoditi. Drugi mogu pokušati iza svakog pričesnika purificirati prste (najprije u posudici s vodom, a onda eventualno dezinfekcijskim ubrusom), ali bojim se da će im to biti previše zamorno i nepraktično. Meni se čini da im je najpovoljnije naprosto uvesti staru praksu i objasniti ljudima da pričest trebaju primati na klecalu (ili pričesnoj ogradi ako postoji) otvorenih usta ništa ne govoreći. Uz ministranta koji nosi pričesnu pliticu, čini mi se da je u takvim kontroliranim uvjetima znatno smanjena mogućnost da svećenik dotakne pričesnika, a ako se to i dogodi, u tim individualnim slučajevima može se primijeniti gorespomenuta dvostruka "purifikacija" prstiju. Svećenik pružajući Sakrament i čineći njime znak križa nad ciborijem ujedno govori staru formulu: "Tijelo Gospodina našega Isusa Krista čuvalo dušu tvoju za život vječni. Amen."

No, uza sve moguće praktične prijedloge i detalje, i nakon što ova zaraza (koliko stvarno opasna, a koliko medijski napuhana, treba tek vidjeti) prođe, ostat će nevjera naših biskupa, svećenika i vjernika u Kristovu stvarnu prisutnost pod prilikama kruha i vina te u vrijednost i efikasnost sv. mise. Zar netko zaista misli da takvo "kršćanstvo" ima budućnost? Čemu ono uopće služi u nadnaravnom redu osim odvođenju ljudi u vječnu propast?

Gospodine, ne uzvraćaj nam po grijesima našim

Misa u doba pošasti (Missa pro vitanda mortalitate vel tempore pestilentiae / Missa votiva tempore mortalitatis)

Deus, qui non mortem, sed paeniténtiam desíderas peccatórum: pópulum tuum ad te reverténtem propítius réspice ; ut, dum tibi devótus exsístit, iracúndiae tuae flagélla ab eo cleménter amóveas.

Bože koji ne želiš smrt, već pokoru grješnika, narod svoj koji se k tebi vraća milosrdno pogledaj, da dok ti je pobožan, bičeve gnjeva svoga milostivo od njega odvratiš.

Léctio Libri Regum.
(2 Reg. 24, 15-19 et 25)
In diébus illis: Immísit Dóminus pestiléntiam in Israël, de mane usque ad tempus constitútum, et mórtui sunt ex pópulo, a Dan usque ad Bersabée, septuagínta míllia virórum. Cumque extendísset manum suam Angelus Dómini super Jerúsalem, ut dispérderet eam, misértus est Dóminus super afflictióne, et ait Angelo percutiénti pópulum: Súfficit: nunc cóntine manum tuam. Erat autem Angelus Dómini juxta áream Aréuna Jebusaéi. Dixítque David ad Dóminum, cum vidísset Angelum caedéntem pópulum: Ego sum qui peccávi, ego iníque egi: isti, qui oves sunt, quid fecérunt ? Vertátur, óbsecro, manus tua contra me, et contra domum patris mei. Venit autem Gad prophéta ad David in die illa, et dixit ei: Ascénde, constítue altáre Dómino in área Aréuna Jebusaéi. Et ascéndit David juxta sermónem Gad, quem praecéperat ei Dóminus. Et aedificávit altáre Dómino, et óbtulit holocáusta et pacífica: et propitiátus est Dóminus terrae, et cohíbita est plaga ab Israël.

(2Sam 24,15-19.25)
Tako pusti Gospod kugu na Izraela od jutra do određenoga vremena. Pomrije naroda od Dana do Beer-Šebe sedamdeset tisuća ljudi.
Već pruži anđeo ruku svoju na Jerusalem, da ga uništi, tada se sažali Gospodu sa zla, i zapovjedi anđelu, koji je ubijao narod: "Dosta! Povuci natrag ruku svoju!" Anđeo Gospodnji bio je upravo došao do gumna Jebusejina Araune.
Kad vidje David, kakvo zlo učini anđeo u narodu, pomoli se Gospodu ovako: "Ah, sagriješio sam, zlo sam učinio. A ove, ovce, što su učinile? Pa okreni ruku svoju na mene i na obitelj moju!"
Još istoga dana javi se Gad kod Davida i reče mu: "Idi i podigni Gospodu žrtvenik na gumnu Jebusejina Araune!"
David otide na riječ Gadovu, kako mu je bio Gospod zapovjedio.
David načini tamo Gospodu žrtvenik i prinese žrtve paljenice i mirotvorne. Tada se Gospod smilova zemlji, i prestade kuga u Izraelu.

Sveti Karlo Boromejski pričešćuje oboljele od kuge

Danas (ponedjeljak) u 17 sati, tiha misa na Mirogoju.