Duhovna lirika utorkom 29

Marin Sabić

OSTANI S NAMA, GOSPODE...

Mane nobiscum, Domine,

Quoniam advesperascit!

Ostani s nama, Gospode, jer slazi
noć sumorna i pusta...
Po lomnoj tko će da nas prati stazi,
dok mine tama gusta?

Ostani s nama! Grijeha sjen se širi
svud kao kopren mrka -
a grješni Adam grješne žudi piri
ko pića žedan grka.

Ostani s nama! Tavna zemlja mrvi
što svijetlo nebo sazda -
i trga cvijet, što s Tvoje niko krvi
za vjekove - za vazda.

I širom svuda zlatne zrake mriju
i mrak odsvuda vreba...
Ostani s nama - s Tobom će da siju
i tamom zvijezde s neba.

Ostani s nama! I u gustom mraku
Ti rastvaraš nebesa:
nad glave naše pruži ruku jaku,
što vaseljenu stresa.

Ostani s nama, Gospode, jer slazi
noć sumorna i pusta...
Po lomnoj tko će da nas prati stazi,
dok mine tama gusta?

O Ti, što k nama došao si - hodi
kud nama s tobom poći -
i k suncu dana uskrsnih nas vodi
iz mračne ove noći.

I duše naše drhtave odjeni
u silu sa visine -
dok zemljom grijeha minu grdne sjeni
i carstvo tvoje sine...

Duhovna lirika utorkom 28

Đuro Arnold

S KRIŽA GLEDAŠ

S križa, gledaš još na more
Zemaljskoga tog života
I te ljude, što se bore,
Dok ih na dno val ne smota.

I mene bi davno bio
U bjesnilu svome s'rvo,
Da se nisam uhvatio
Za tvog križa sveto drvo.

Od onda mi, Božji sine,
Nije srca strah još dirno,
Oko mene trajno pline
Tvoje ljubvi more mirno.

Zato kad ćeš jednom htjeti,
Da s podnožja tvoga spanem,
Moru daj da u skut sveti
Čist ko kaplja rose kanem.

Potpišite - Inicijativa JEDAN OD NAS

Molim sve čitatelje bloga da odvoje nekoliko trenutaka i potpišu sljedeću peticiju:

Jedan od nas

Više o peticiji: stranica inicijative, Hrvatski savez za život "Cro-Vita", Bitno.net, KTAbkBiH.

Predmet: Pravna zaštita dostojanstva, prava na život i cjelovitosti svakog ljudskog bića od začeća u područjima nadležnosti EU u kojima je takva zaštita od osobite važnosti.

Glavni ciljevi: Ljudski zametak zavrjeđuje poštovanje svoga dostojanstva i cjelovitosti. To je proglasio Europski sud pravde u slučaju Brüstle, definirajući ljudski zametak kao početak razvoja ljudskoga bića. Kako bi se zajamčila dosljednost u područjima nadležnosti EU kada se radi o životu ljudskoga zametka, EU bi trebala zabraniti i dokinuti financiranje aktivnosti koje podrazumijevaju uništavanja ljudskih zametaka, poglavito u područjima istraživanja, razvojne pomoći i javnog zdravstva.


Kao što možete vidjeti u Hrvatskoj je trenutno skupljeno tek nešto više od 3 tisuće potpisa, a minimalni broj za našu zemlju je 9 tisuća. Nadam se da ćete ovu inicijativu podržati i proslijediti informaciju i drugima.

NE ZABORAVITE potpisati i druge osobe iz svoje okoline koje se možda ne snalaze s računalima, a žele podržati ovakvu inicijativu! OIB možete naći na nekim zdravstvenim iskaznicama ili ga možete saznati na ovoj stranici preko JMBG-a ili broja osobne iskaznice.

Gostujući autor - Iz intervjua s Martinom Mosebachom

Poznati suvremeni njemački pisac katoličke orijentacije Martin Mosebach, nedavno je dao interview dnevniku Die Tagespost (br. 79 od 2.7. o.g.) prilikom 25. godišnjice motuproprija Ecclesia Dei. Tema interviewa je bila stanje i uloga tradicionalizma u današnjem, posebno njemačkom, katolicizmu. Neke od tih misli su od općeg značenja, pa ih prenosimo.

Na pitanje o odnosima Bratstva sv. Pija X s Vatikanom rekao je:

Katkada mislim da obje strane (to pomirenje) ustvari više i ne žele. Bratstvo sv. Pija X jednostavno nije u stanju za to. Oni su predugo bili prepušteni sami sebi tako da bi uslijed prejakih nutarnjih napetosti pritom moglo doći do (njihovog) potpunog raspada.

Na pitanje o pomirenju s tradicionalistima, koji žive i djeluju unutar službenog katolicizma, Mosebach odgovara:

Bez sumnje je porastao broj redovitih misa po starom obredu. Među mladim svećenicima i svećeničkim kandidatima pojavio se začuđujući interes za stari obred. Na mnogim mjestima vidi se da mjesni biskup oprezno podržava stari obred. No istovremeno je 40 godina nakon liturgijske reforme nestalo osjećaja za stari obred. Većina pobožnih katolika nije agresivno raspoložena, no za njih je stari obred neizrecivo stran. Oni ne znaju što će s njim.

Novi obred nije bio uveden po željama vjernog puka; djelomice je bio prihvaćan skeptično i preko volje. Istovremeno su se crkve ispraznile. (Ta reforma) je bila djelo klera, biskupâ i teologâ. Međutim je vjerni puk tu reformu prihvatio. Danas su nositelji novog obreda vjernici po župama. Ljudi koji (još stvarno) katolički osjećaju nemaju s njim više nikakvih problema. Njih iritira spominjanje postojanja nekakvog starog obreda.

Odakle proizlazi privlačnost obredne problematike?

Pitanje obreda je zanimljivo samo stoga što je po shvaćanju nas 'tradicionalista' ono bitan dio naše vjere. Po tom shvaćanju kršćanska vjera je vjera utjelovljenja a ne samo doktrine. Nju treba doživjeti i iskusiti u 'mistici za sve' dakle ne mistici samo za mistike, za 'genije vjere', već u mistici koja se otvara svakom vjerniku te u osobnom doživljaju Krista. Ako se Kristova nauka i njegov primjer svedu samo na to, da se kršćanska načela provode u svakodnevnom životu, onda se tu gubi nešto bitno. Ja doživljavanje obreda rado uspoređujem sa ženom iz Evanđelja, koja trpi od krvarenja i dotiče se njegove haljine. Misa je upravo nešto takvo: dotaknuti haljinu Krista koji prolazi. To je ono što se u stvari događa. Kršćanstvo nije tek jedan od vjerskih sustavâ, ono je događaj.

Papa Franjo nije (usprkos izričitom traženju nekih talijanskih biskupa, op. prev.) htio povući motuptoprij Summorum Pontificum...

Zamisao pape Benedikta bila je dati mjesto tradiciji u crkvenom pravu, da bi joj se omogućilo da raste iznutra. Nije želio ništa sprovesti na silu. Danas Rim tradiciju ne može niti podržati niti sprečavati. Ritualno doživljavanje religije je nešto što će morati otkriti mladi svećenici. U toj točki papa Benedikt i papa Franjo se malo razlikuju. Papa Benedikt, na razočaranje mnogih tradicionalista, nije učinio ono što je već bio uradio kao kardinal: makar jednom odslužiti staru misu pa makar i u najjednostavnijoj formi. Nije smatrao da treba dati takav signal. Gledajući s te strane ja vidim posve jasno: to nije papina zadaća – papa mora stvoriti slobodan prostor, ostalo je stvar nutarnjeg rasta.

1998. Kardinal Ratzinger je izjavio da je mjerilo Koncila 'istovremeno i široko i zahtjevno', te 'zahtijeva od svih da ispitaju sami sebe'...

Objašnjenje, kakvo je stvarno značenje Koncila – ako ne ostajemo pri standardnim deklarativnim 'zaklinjanjima na Koncil' – dosad nismo dobili. Mi još uvijek nismo doznali kakav je to okvir za duhovnu obnovu dao događaj koji je bacio Crkvu u neshvatljivu krizu – duhovnu obnovu koja bi dala bitne prednosti pred onim što je bilo prije Koncila. To ni do danas ne razumijem. To mi nije rastumačeno.

Nisu li tradicionalisti dobili poleta nakon previranja u 68. godinama?

Sociološki tradicionalisti pripadaju krugu novih duhovnih pokreta. Tu se izričito radi o pokretu laika posve neovisnom o dijecezanskim crkvenim strukturama. Oni djeluju neovisno i na međunarodnoj razini. To je nešto kao Crkva u katakombama (ne znam treba li željeti da se takvo stanje stvarno uspostavi, iako neki predskazuju upravo takvu situaciju). Oni imaju – i to je tipično za novi duhovni pokret – karizmatičnog osnivača. I mnogom tradicionalno usmjerenom svećeniku nije lako stalno biti pod prismotrom pedantnog laika koji je počesto liturgijski daleko obrazovaniji i upućeniji od njega. Tradicionalista ne će impresionirati argumentacija svećenika samo zato što je svećenik. Tradicionalisti su vidjeli, da je uništavanje starog obreda nakon Koncila bila katastrofa, koju su stvorili klerici. Stoga je paradoksalno da oni koji toliko cijene svećeništvo, istovremeno konkretnom svećeniku pristupaju s ogromnim nepovjerenjem.

Katolici se nalaze u burnim društvenim previranjima prije svega u pitanju položaja obitelji. Ne gura li se tu čitava Crkva postepeno u 'zakutnu egzistenciju', koju se dosad u crkvenim krugovima rado pripisivalo baš tradicionalistima.

Ne bih se bojao nikakve 'zakutne egzistencije', kad bi onih 20 milijuna njemačkih katolika odvažno zastupalo nauku Crkve. To bi imalo znatnu društvenu težinu. Radikalno posvjetovnjačena država i jednako tako radikalno posvjetovnjačeno društvo zahtijevaju da se Crkva podredi društvenom konsenzusu. Na prvi pogled radi se o jednoj maloj rubnoj grupi: Pravo usvajanja za homo-parove. Ustvari tu se ne radi o pitanju određene grupe ljudi, već o sasvim drukčijem poretku vrednota i o sasvim drugom shvaćanju prava. Pravo sada više nije objavljena ustanova koju država mora štititi, već ono što većina u tom času smatra takvim. Taj stav zastupaju zapravo sve stranke. Katolici će se morati probuditi. Nadajmo se da će ih u tomu poučiti njihovi biskupi i svećenici.

Je li zrelo vrijeme za katoličku apologetiku?

Svakako. Strašljivo izbjegavanje konflikata je najgore što nam se može dogoditi. Katolicima treba vjerska pouka i naobrazba. Normalni katolik ne pozna svoju vjeru. Onda kad ljudi doznaju za što se moraju odlučiti, bit će sigurno i takvih koji će se odlučiti da budu stvarni katolici. Među ljudima se osjeća želja za upoznavanjem svoje vjere. Nije to neki snažan pokret, ali ima tu čitav niz zanimljivih ljudi, koji odjednom žele znati što je to zapravo kršćanstvo, a ne znaju i nije im jednostavno doći do prikladne lektire. Jedna od poslijekoncilskih katastrofa jest katastrofa naobrazbe.

Duhovna lirika utorkom 27

Hugo Badalić

VELIKI PETAK U CRESU

(...)
Rekoše nam klečat, dok ne prodju mimo!
I klekosmo rado; mi se ne stidimo
Ispoviedat vjeru vanjskim vidnim znakom,
Za nju živjet, mrieti, radit zgodom svakom.
I klečasmo rado. A tko klečo ne bi?
Tko se, o ljubavi, da ne klanja tebi?
(...)

(kratki izvadak)

Jesu Rex admirabilis (G. P. Palestrina) - Jesu dulcis memoria (koral)

Vjerujem da će unatoč loše kvalitete snimanja uzrokovane prolaženjem ljudi po crkvi i snimanjem mobitelom, audio snimka koja slijedi ipak biti od interesa. Osobno su mi lijepi zvuci ovog moteta posebno ostali u sjećanju s mlade mise vlč. Tilošanca.

Na mladoj misi vlč. Marka Tilošanca u sv. Martinu u Zagrebu,
koralni pjevači izveli su i motet Jesu Rex admirabilis G. P. Palestrine
uokviren koralnim himnom Jesu dulcis memoria.
Na slici pjevači s mladomisnikom.

Night Fever

"Nightfever 2013." u Splitu:

O. Peter je na početku propovijedi izrazio radost što je Hrvatska ušla u Europsku uniju i istaknuo važnost zajedništva na koje je poticao i sv. Benedikt, zaštitnik Europe, koji se slavi na dan 11. srpnja. Potom je propovjednik ukratko ispričao kako je sv. Benedikt u početku živio u kolibi, skromno i sveto. U proljeće jednog dana je izišao iz kolibe i upitao čovjeka koji je dan. Taj čovjek je bio svećenik koji mu se čudio da ne zna kako je Uskrs. Benedikt je shvatio da nije išao pravim putem i da mora živjeti u zajednici. Naime, danas mnogi misle kako je važno da "meni" bude dobro bez obzira na druge. Papa Franjo je rekao da je to egoizam. Drugi nisu sluge "meni". Benedikt je zaključio da mora živjeti u zajednici. To je bilo njegovo obraćenje. Proglašen je zaštitnikom Europe. Na kraju je propovjednik završio da to "obraćenje" želi svim sudionicima ovoga susreta, tj. da ne žive u egoizmu nego u zajednici kao što je i Europa jedna zajednica.

O svetom Benediktu (1, 2):

U ovoj je pustoj špilji Benedikt proveo iduće tri godine, nitko za njega nije znao osim njegova prijatelja Romana koji bi svaki dan sačuvao dio svoga kruha i spustio mu ga odozgo u košarici privezanoj konopom.

Prema papi Grguru, prvi stranac koji je našao put do ove špilje bio je svećenik. Dok je za sebe na Uskrs spremao posebni objed, začuo je taj svećenik glas koji mu govoraše: "Sebi spremaš slasan obrok dok moj sluga Benedikt trpi glad." On se odmah uputio u potragu za Benediktom i na kraju je otkrio njegovo skrovište. Benedikt je bio začuđen, ali prije no šte se upustio u razgovor s posjetiteljem, zatražio ga je da se zajedno pomole. Zatim je svećenik, nakon što su kroz neko vrijeme razgovarali o nebeskim stvarima, pozvao Benedikta da jede, kazavši mu da je taj dan Uskrs na koji se ne pristoji postiti. [Sveti mu je Benedikt odgovorio kako nije znao da je taj dan tako velika svetkovina, a ne treba se čuditi da netko tako mlad nije znao za dan svetkovine koju nisu tada svi slavili na isti dan i da nije savladao mjesečev ciklus koji su u to vrijeme poznavali samo malobrojni. Nakon jela vrati se taj svećenik svome domu.] Kasnije su Benedikta vidjeli neki pastiri koji su ga isprva smatrali za divlju životinju jer je bio ogrnut u kože. Nisu mogli pojmiti da čovjek može živjeti među golim kamenjem. Od toga su se vremena i drugi uspinjali strmom liticom donoseći mu male prinose hrane kako bi već svetac prihvaćao i primali od njega pouke i savjete.

Premda je živio odijeljen od svijeta, Benedikt se, kao i pustinjski oci, morao boriti s kušnjama tijela i đavla. [...] Uslijedila je žestoka kušnja tijela, kakvu nikada prije nije iskusio. Zli je duh u njegovu maštu dozvao sliku žene koju je prije vidio i ražario je njegovo srce takvom strašću pri sjećanju na nju da je Benediktu bilo izuzetno teško potisnuti te misli. Zamalo je bio nadvladan i pomišljao je da napusti svoju samoću. Iznenada je ipak uz pomoć Božje milosti, našao snagu da se odupre. Vidjevši u blizini guste kupine i koprive, svukao je svoj habit i bacio se usred njih prevrćući se po njima dok mu čitavo tijelo nije bilo prekriveno krvlju. Tako je po ovim tjelesnim ranama izliječio rane svoje duše.

Medeltidsmässa i Endre kyrka 1450

Uvod i objašnjenja u prethodnom članku.

Hvala Ivanu koji mi je posudio ovu snimku (nakon uvoda počinje negdje oko 3'45'').

Misa u crkvi u Endreu

Duhovna lirika utorkom 26

Ivan Mažuranić

ŽRTVA

Što da Ti dam, o dobri Bože moj,
Za preveliko milosrđe Tvoje?
Prebogat Ti si, vas ov svijet je Tvoj,
A moji grijesi sve su imanje moje.
Za dare Tvoje što da Tebi dam?
Čim dug da platim Tebi? ja ne znam.

Moj Spasitelju, blagi Isuse,
U žrtvu Ocu Ti sam sebe dade;
A što da ja dam? moji grijesi se
Prot meni koče, proti meni rade.
Jaganjče božji, to mi s ramena,
Ah, grešno skini breme strvena.

Ne zdvoji, dušo moja, ah, ne zdvoj,
Bog tvoj se otac milostivan zove;
Svog Sina radi bit će otac tvoj
I riješit će te on nezgode ove:
Za oplakane prima ukore
On, dobar otac, žrtvu pokore.

Sličice s molitvom za Papu

Slično kao i za njegova prethodnika, Društvo za promicanje tradicionalne Mise "Benedictus" izdalo je sličice na kojima je s jedne strane fotografija svetog Oca Franje, a s druge strane kratka tradicionalna molitva za papu na latinskom i hrvatskom (djelomični oprost, usporedi br. 33 ovdje). Sličice se mogu nabaviti nedjeljom nakon tradicionalne mise u sv. Martinu.

Kneginja i oltar

Dvije različite vijesti koje će vas, siguran sam, zanimati.

***

Najprije intervju s kneginjom Glorijom von Thurn und Taxis iz Glasa Koncila. Izdvajam samo nekoliko kneginjinih vrlo razboritih odgovora koje preporučujem i našim štovanim čitateljima s Kaptola za slučaj da su ih propustili.

...
GK: U medijima vas rado nazivaju »konzervativnom« katolikinjom. Što mislite o nazivima kao što su »konzervativno« i »progresivno«, s obzirom na pripadnost Katoličkoj Crkvi?

KNEGINJA VON THURN UND TAXIS: U svakoj je organizaciji posve prirodno - zapravo je to u čovjekovoj naravi - da su jedni jako uvjereni u napredak, a drugi su više svjesni tradicije i skloni su čuvanju onoga što je stečeno. Ja naginjem ovoj drugoj skupini, svjesnoj tradicije. Razmišljala sam o tome i pronašla razloge, vjerujem valjane, zašto je tome tako. Ako govorimo o demokraciji, onda mi se konzervativno čini demokratičnijim. Zašto? Zato što i mrtvima daje pravo glasa. Drugim riječima, ono što je u prošlosti bilo ispravno, nemamo pravo jednostavno »pomesti«. I prošlost, naime, ima svoju težinu. Nadalje, čuvanje prošlosti je ujedno i očuvanje kulture.

Kad, primjerice, razmišljam o liturgiji, za mene je važno da i »stara« liturgija ostane očuvana, jer ako se izgubi, tada se s njome gubi dragocjeno blago Crkve, koje je duhovnom hranom hranilo naraštaje i naraštaje katolika. A zbog čega? Zbog nepoštovanja? Ili zbog nedostatka zanimanja? Moramo dakle očuvati vrednote i tekovine prošlosti. Uvijek imam na umu pitanje: Što bi željeli pokojni? Stoga u našemu domu u Regensburgu, koji odiše tradicijom, uvodim dakako mnoge novine, ali uvijek s mišlju da mora biti očuvano i ono što je bilo prije.

...
GK: Što kažete na izvjesne pokrete - osobito su prisutni u Njemačkoj - koji bi željeli »demokratizirati« Katoličku Crkvu? Tu se, primjerice, postavlja pitanje ređenja žena...

KNEGINJA VON THURN UND TAXIS: Da, ali to je tipični njemački fenomen. Ne smijete zaboraviti da Nijemci imaju snažno protestantsko nasljeđe, da im je ono na neki način u genima. U Italiji to uopće nije problem, vjerujem ni ovdje kod vas. Jučer sam bila u crkvi ovdje u Zagrebu i oko oltara sam vidjela samo muškarce. U Njemačkoj to nije tako, oko oltara ima puno žena. Ja to osobno ne volim, jer je to protivno tradiciji, a ja cijenim tradiciju. Dakako, to vrijedi i za ređenje žena. Žene već ionako sve rade u Crkvi. Moramo ponešto ostaviti i muškarcima.

...
GK: No kako srušiti granice koje su nastale? Kako se približiti tim ljudima, osobito u slučajevima kad je način njihovog života u suprotnosti s nekim od moralnih načela koja zastupa Crkva?

KNEGINJA VON THURN UND TAXIS: Mislim da je najveća pogreška što je Crkva »pojeftinila« svoju ponudu. Što je bolje: sve jeftino prodavati kao u veletrgovinama, ili imati uređeni dućan u kojemu će se prodavati vrijedne stvari? Mislim da je bolje da Crkva ne rasprodaje svoje blago. Zato sam i rekla da smatram da je dobro što je Crkva - s motuproprijem Benedikta XVI. »Summorum pontificium« - vratila mogućnost uporabe stare liturgije, ne za sve, ali za neke ili možda za mnoge. Zato što je to nešto dragocjeno, za što je, da bi se razumjelo, potrebno uložiti trud. Ali kad se razumije, onda to čovjek znade i cijeniti.

Smatram da tako treba postupiti i na području moralnog naučavanja. Ne vjerujem da bi popuštanje - u smislu: neka rastavljeni i ponovo vjenčani samo idu na pričest, nije važno kako živimo jer Bog je dobar i slično - dalo neke rezultate, čak i ako se izuzme pitanje istine. Jeftine stvari kojih ima na svakom koraku, ljudima nisu zanimljive. Toga imaju posvuda i za to im ne treba Crkva.

***

Možda se još sjećate našeg izvještaja od prije četiri godine o uklanjanju starog oltara u crkvi svetog Petra u Zagrebu (pod ovu župu spada i crkva sv. Martina, pa je dolično da o svim povezanim stvarima govorimo poluglasno). Evo, pogledajte donju fotografiju i pozorno pročitajte tekst koji slijedi (kliknite na sliku za veći prikaz) jer ću vas nešto poslije iz toga pitati:

E sad, molio bih nekoga da mi objasni kakvog smisla ima srušiti stari lijepi oltar s kipovima Gospe, sv. Petra i sv. Pavla da bi se na istom mjestu stavilo novi "ophodni oltar"? Što je to uopće "ophodni oltar", je li to nešto što bi htjelo biti oltar, ali nije još dovoljno veliko da ima oltarnu ploču/menzu za misu? Meni se čini suludo rušiti stari oltar da bi se napravilo približno isti (samo ružniji) novi "oltar" na istom mjestu?

Ako priznate da ste pogriješili s rušenjem, na dobrom ste putu.

Koliko li vas možemo cijeniti, vas koji već prije smrti započinjete biti ono što će ostali ljudi biti nakon uskrsnuća.

Na današnji blagdan svetih Ćirila i Metoda, zaštitnika ovog bloga, donosim vam ljubaznošću jednog čitatelja

Umbratilem, apostolsku konstituciju kojom je papa Pio XI. 1924. god. odobrio Statute kartuzijanskog reda.

Ovo lijepo izlaganje o vrijednosti kontemplativnog života možete pročitati i ovdje ili u originalu.

U nedjelju 7. srpnja 2013. misa u 18 sati

Prenosim obavijest s mailing liste Tradicionalna Misa:

U nedjelju 7. srpnja 2013. tradicionalna latinska misa u crkvi sv. Martina u Zagrebu zbog raspoloživosti svećenika neće biti služena u 11:30, nego u 18 sati.

Preporučujem onima koji to još nisu učinili da se pretplate na ovu listu jer će tako najranije dobiti obavijesti sličnog tipa.

(Ako Bog da, bit će pjevana misa jednostavnog tipa, tj. s jednim ministrantom bez kađenja. G. Ivan Kovačić će pjevati, a zamolio sam ga da pjeva Misu XIV, Credo VI, ali možda bude i nešto drugo.)

***

Primjetio sam da se dosta odnose iz sv. Martina latinsko-hrvatski misalčići na kojima piše "samo za posudbu, ne iznositi iz crkve". Molio bih Vas ako mislite krasti ove knjižice (a to vam je usput budi rečeno grijeh za koji se morate pokajati i vratiti otuđeno, ali o tom po tom), da onda uzimate one koje nisu za posudbu kako ne bih morao stalno lijepiti nove naljepnice. Hvala unaprijed!

Ljudi se tukli u prsa, kajali se i skrušivali

IZ PROŠLOSTI SVETIŠTA

GOSPA SINJSKA - UTJEHA ŽALOSNIH

2. srpnja 1898. zadesio je Sinj i neka sela Sinjske krajine jak potres. Za svoga desetodnevnog trajanja počinio je velike materijalne štete. Bilo je i ljudskih žrtava. Najviše su stradale župe: Turjaci, Trilj, Vojnić i Čaporice. U samom Sinju nije bilo ljudskih žrtava, ali je bilo dosta materijalne štete, osobito u donjem dijelu varoša.

Dopisnik „Katoličke Dalmacije", o. fra Petar Baćić, u času, kad su se osjetili prvi i najjači udari potresa, služio je sv. misu na oltaru Gospe Sinjske. I evo kako je proživio te stravične trenutke.

„Onoga časa, kad je potres zemljom gibao, svetu sam misu pred Prilikom Gospinom govorio. „Svet" počeo govoriti, a pred očima tužni mi se prizor predočuje. Bih rekao: propade krasni oltar, propade crkva; stupovi, kipovi anđela, nadstupice - sve to, rek bi, u gromilu ode. Kako je crkva prostrana i visoka, odjek podzemnog tutnja bio je sličan odjeku pod nogama grmećih topova. Misleć da će oborine na me, uzmakoh. Povratim se opet da proslijedim misu. Ja na oltar, zadrma drugi trus podzemnom tutnjavom. Sađoh i drugi put. Kleknem i molim „Zdravu Kraljicu". Uziđoh opet te, preporučiv se Majci čudotvornoj, proslijedio sam misu. Dotle je bio cvijel i plač pobožnog naroda u crkvi, osobito ženskih. Bilo svijeta u crkvi dosta, jer je bio Gospin dan (tj. subota, m. o.). Na prvi udarac doletilo u crkvu još druge čeljadi, da vapiju pomoć od svoje Odvjetnice. Slegli se i pali ničice, vapijuć nebesku zaštitu. Na drugi trus protrnule mnoge duše, misleć e nema Sinja više. Crkva još se odziva odjekom pobožnih duša. Ja onog časa kruh posvetio; držeć kalež u ruci, treći jaki trus uzdrma crkvom i oltarom. Ruke mi oslabiše, ali mi Bog dade pomoći da sam ... mogao proslijediti i dovršiti Posvetilište".

Toga dana, piše dopisnik dalje, narod je, vrlo uplašen, vrvio u crkvu. Ljudi se tukli u prsa, kajali se i skrušivali. To više što su udarci potresa bili jači. Toga se dana u Sinju nije čula nijedna psovka. Mnogi, do tada vjerski indiferentni, dolazili su u crkvu i na koljenima vapili od Gospe pomoć i zaštitu. Slijedeće noći nitko od varošana nije spavao u kući, nego vani pod vedrim nebom.

Osmi dan, točno u isti sat kad se potres pojavio, župljani Gospine župe, varošani i seljaci, priredili su svečanu misu zahvalnicu u zahvalu Bogu i Gospi što su bili pošteđeni od ljudskih žrtava i težih posljedica. Svetu je misu zahvalnicu služio na Gospinu oltaru o. fra Petar Baćić. Odaziv je vjernika bio neobično velik. Dopisnik „Katoličke Dalmacije" računa da ih je bilo preko 4.000, tako da su mnogi morali ostati na trgu ispred crkve. Takva se masa svijeta, prije toga, mogla vidjeti samo na Veliku Gospu i u rijetkim crkvenim zgodama, a toga je dana bila subota, obični radni dan. Nakon mise pjevane su Lauritanske litanije. Vjernici su srdačnije nego ikada prije ponavljali referen: „Moli za nas!" Od tada ljudi se nisu toliko plašili potresa, uvjereni da ih štiti njihova moćna Odvjetnica.

13. srpnja 1898. korporativno su došli u Sinj Gospi na poklon i vjernici unesrećenih župa: Turjaci, Trilj, Vojnić i Čaporice. Priredili su pokorničko hodočašće da se pokorom i molitvom preporuče Majci Božjoj i preko nje izmole od Boga milost da ih unaprijed poštedi od teškog biča potresa. Predvođeni od svojih župnika, za križem su stupali mladići i djevojke, muževi i žene, djeca i starci. Uglavnom bosonogi. Žurili su se u Sinj da se Gospi izjadaju u svojoj nesreći i da od nje traže utjehu i pomoć ojađenoj duši.

Kad su bili nadomak Sinju, zazvonila su sva zvona na Gospinoj crkvi i svojim skladnim zvucima pratila ih sve do ulaska u crkvu. Uz zvonjavu zvona i pjevanje Gospinih litanija ulazila je u crkvu župa za župom. Kad su ušli posljednji, crkva je bila ispunjena do posljednjeg kuta. U 7,30 sati župnici su izišli pred Gospinu Priliku i predmolili krunicu i litanije. Nakon toga je triljski župnik i dekan Šimunić pjevao svečanu trojnu misu na glagoljici. Poslije mise sinjski je župnik o. Špika blagoslovio nazočne sa Presvetim.

Vjernici, duhovno ojačani, ponovno su se svrstali u svoje župske procesije i s molitvom na usnama krenuli svojim kućama u čvrstoj nadi da će ih Bog, po zagovoru Majke Božje, unaprijed poštedjeti od potresa i njegovih žalosnih posljedica.

K. KOSOR

(Gospa Sinjska 30.3.1975.)

Mlada misa - još fotografija

Evo još fotografija s jučerašnje mlade mise. Smanjio sam fotografije jer smatram da za pregledavanje na webu ne trebaju biti prevelike. Neke sam lijepe fotografije morao izbaciti zbog zaštite privatnosti (ne biste vjerovali kakvi sve ljudi čitaju ovaj blog), a neke sam malo orezao zbog glava u kadru, novog oltara i sličnih stvari.

Hvala fotografu, a kome trebaju i tko ima na njih pravo može dobiti i druge fotografije i to u punoj rezoluciji.