Budući je želio da mu na brdu Tombe posveti svetište, Arkanđeo se objavio u snu jednom biskupu Avranchesa po imenu Aubert godine 708. No prelat nije vjerovao viđenju, pa se sv. Mihael morao tri puta pojaviti kako bi ga uvjerio. Poslušan Arkanđelovom nalogu, biskup Avranchesa se uputio na navedeno brdo, a dok je tražio gdje bi mogao izgraditi svetište, sveti Mihael ga je uputio da će na stijeni naći bika kojeg je ondje sakrio jedan lopov prije no što ga proda. Prostor ugažen od te životinje odgovarao je dimenzijama svetišta kojeg je trebalo izgraditi. Nakon što je vratio bika njegovu vlasniku, biskup se dao na posao.
Ali dva velika kamena, vjerojatno megaliti, koji su se nalazili na mjestu budućeg svetišta unatoč svim naporima radnika nisu mogli biti uklonjeni. Iduće je noći čovjek po imenu Bain koji je živio u obližnjem selu u viđenju upućen da se priključi gradilištu sa svojom dvanaestoricom sinova. Bez oklijevanja Bain se uputio na brdo sa svojim momcima i uz Arkanđelovu pomoć lako su premjestili kamene. Priča kaže da se premještanje golemog kamenja konačno završilo kad je najmlađeg Bainova sina koji je još bio beba biskup Aubert prinio kamenju, dječak ga je dotaknuo, a ono se otkotrljalo do podnožja stijene. No u ovom ravnanju zemljišta više se nije vidjelo gdje je bik izgazio tlo, pa je sveti Aubert nanovo upitao za veličinu svetišta. Iduće je noći vrh brda bio prekriven rosom, a samo je mjesto gdje je trebalo položiti temelje ostalo suho. Biskup je tako podigao svetište nalik na prirodnu špilju koju je sam Arkanđeo uredio na Monte Garganu.
Tijekom gradnje sveti se Aubert pitao kako bi mogao doći do nekog "zaloga" svetog Mihaela, relikvije je dakako bilo nemoguće dobiti jer je on po svojoj naravi čisti duh. Zato ga je Arkanđeo uputio da pošalje poslanike na Monte Gargano. Ondje su im odlučili dati komadić crvenoga plašta koji je Arkanđeo ostavio na oltaru koji je vlastoručno posvetio kao i dio kamena na kojemu se ukazao.
Na povratku su biskupovi poslanici ozdravljali ovim Arkanđelovim darovima bolesne, pa je dvanaest slijepih progledalo, među kojima i jedna žena čije je selo po tom događaju dobilo ime Beauvoir (Lijepovid?). Nakon što su ovi dragocjeni darovi postavljeni u novoizgrađenoj crkvi, sv. Aubert ju je posvetio jednog 16. listopada, predaja kaže 709. godine.
(prema Henry Decaëns, Le Mont-Saint-Michel : 13 siècles d'histoire)
