Silvestrovo 2011.

U protekloj godini (1.1.2011.-31.12.2011.):

Razmišljanja o Svetoj Misi uz apostola Euharistije 12

uvod; čitav serijal

TAJNA VJERE

II

Uostalom, zašto bismo se žalili? Naš je Gospodin znao sve pomiriti: iako ga svete prilike ne dotiču, jer nisu dio njega samoga, neodjeljivo su sjedinjene s njegovom osobom. Uvjet su njegove prisutnosti, govore nam gdje se On nalazi. Naš je Gospodin mogao odlučiti biti prisutan samo na duhovan način, ali kako bismo ga onda pronašli? Gdje bismo ga tražili?

Zahvalimo mu, tomu dobrome Spasitelju! Nije se sakrio, već je samo prekriven. Za skrivene stvari ne znamo gdje se nalaze, stoga kao da i ne postoje. No ono što je prekriveno posjedujemo, i u to smo sigurno, iako ne vidimo gdje je.

Znati da kraj sebe imamo prijatelja, da je on ovdje, nije li samo ta činjenica već mnogo? Dakle? Dobro vidite gdje je Naš Gospodin – pogledajte svetu hostiju, i bit ćete sigurni da je ovdje.

Sretan Božić!

Svim našim čitateljima i svim ljudima dobre volje želimo za ovaj Božić istinski mir.

Predlažem da uz eventualnu čestitku stavite i neku glazbenu želju. Ja ću započeti s ovom (nisu neke slike, ali ima tekst uz koji možete pjevati).

Razmišljanja o Svetoj Misi uz apostola Euharistije 11

uvod; čitav serijal

TAJNA VJERE

Ovo djelo Bog hoće – odgovori im Isus – da vjerujete u onoga koga je on poslao. Iv 6, 29

I

Naš Gospodin želi da se sjećamo svega što je učinio za nas na zemlji, te da štujemo njegovu prisutnost u Presvetom Sakramentu razmatranjem svih otajstava iz njegova života.

Kako bi nas življe podsjetio na otajstvo Posljednje večere, nije nam dao samo zapise evanđelista, nego i živi spomen – sama sebe, svoju divnu osobu.

Iako je Naš Gospodin među nama, ne možemo ga ni vidjeti ni zamisliti kakav je u Euharistiji.

No budući da se se često objavljivao, zašto nije dopustio da se sačuva prikaz tih uzvišenih ukazanja?

Naš Gospodin dobro zna da bismo zbog svih takvih prikaza samo zaboravili stvarnost Njegove prisutnosti pod svetim velom Euharistije.

No, ne bih li imao više vjere kad bih vidio? Zar ne volimo više ono što vidimo?

Da, osjetila mogu ojačati moju vjeru koja posrće; no naš uskrsli Gospodin ne želi da ga doživimo samo osjetilima, već od nas traži čistu vjeru.

On nije samo tijelo, već i duša. Ne želi biti voljen kao što se voli tijelo; želi da svojim duhom i srcem dosegnemo njegovu dušu, a ne da ga otkrijemo osjetilima.

Uostalom, iako je Naš Gospodin doista prisutan u Presvetom sakramentu tijelom i dušom, on se ondje nalazi kao duh, a duhovi se ne mogu analizirati niti raščlaniti – ne mogu se spoznati osjetilima.

Ne zaboravite se ispovjediti prije Božića!

Promisli dragi brate da si zemlja i da ćeš se opet u zemlju vratiti. Doći će dan kada ćeš umrijeti, te u jednu jamu bačen biti, u njoj ćeš strunuti i crvima biti pokriven. Ova sudbina zapast će svakoga; bogataša i siromaha, plemića i slugu. Čim se duša posljednjim izdisajem odijeli od svoga tijela, otići će u svoju vječnost, a tijelo će se pretvoriti u zemlju.

Zamisli da gledaš mrtvo tijelo čovjeka, koji je malo prije ispustio svoju dušu, promotri kako leži na krevetu, glave oborene na prsa, raščupane kose još mokre od smrtnog znoja, udubljene oči i istrošene jagodice; drvenasto lice, jezik i usne željezne boje, tijelo hladno i teško. Tko god izbliza promotri to ukočeno tijelo problijedi od straha. Koliko ih je tako gledajući koga od svoje rodbine promijenilo svoj život.

A još veći strah i grozotu zadaje tijelo kad počne trunuti. Neće proći ni dvadeset i četiri sata od smrti onog mladića, a već se smrad iz njega osjeti. Treba prozore otvoriti, mnogo tamjana spaliti i mirisavih voda proliti i nastojati da se čim prije to tijelo prenese u crkvu i u zemlju zatrpa, da svojim smradom ne okuži cijelu kuću. K tomu još ako je tijelo kojeg plemića ili bogataša, onda još više zadiše tim groznim smradom.

Evo na što je spao onaj besramnik, onaj oholica! Prije je bio rado očekivan i priman u društva i zabave, a sada je postao strašilom i grdobom gledaoca. Zbog toga mu se rodbina žuri, da ga se ukloni čim prije iz kuće, te siromahe plaćaju da ga zatvorena u sanduku nose i bace gdje u grobnicu.

Od prije širio se glas o njegovoj srdačnosti i hrabrosti, o njegovoj sposobnosti i ponašanju, te o njegovoj šaljivosti, ali čim umre o njemu se sve zaboravi. Njihova uspomena se izgubila sa zvukom zvona. Kad se pročuo glas o njegovoj smrti, odmah jedni počnu govoriti: "Jadan, bio je štovan i čašćen;" drugi su pak govorili kako je ostavio kuću u potpunom redu, treći pak su žalili, jer ih je pokojnik u čemu potpomogao, četvrti se počeše radovati, jer će im njegova smrt donijeti kakvu korist. Napokon kroz brzo vrijeme, o pokojniku ni riječi se više ne čuje, tobože da im žalost ne ponavljaju. U posjetima sažaljenja se razgovaralo o posve drugim stvarima i da tko spomene pokojnika, rodbina njegova odmah ustaje i govori: "Za ljubav, ne spominjite njegovo ime više!"
...
u onoj sobi gdje ćeš ti ispustiti dušu i gdje ćeš od Isusa suđen biti, plesat će se, jest će se, igrat će se i smijati kao i prije, a tvoja duša, gdje će ona biti?

...

Kakav će te strah obuzeti kad se nađeš blizu onog posljednjeg časa, kada ćeš morati reći: "O ovome času, kojemu sam blizu, ovisi moj život ili moja vječna smrt. Sad će se vidjeti, ili ću zauvijek biti blažen u raju ili na vijeke očajan u paklu." Pripovijeda sv. Bernardin Sijenski o nekom vojvodi koji umirući sav prestrašen govoraše: "Evo, ja imam toliko zemalja, toliko kuća na ovome svijetu, ali ako noćas umrem, ne znam koji će me stan zapasti".

***

Sada grešnici od sebe odbacuju misao smrti, i tako traže mir iako ga nikada ne nalaze u grešnom življenju; ali kad se nađu u smrtnoj stisci, kad se nađu blizu svoje vječnosti, tada neće moći izbjeći muke grižnje savjesti; tražit će mir, ali kakav mir može naći ona duša, koja se nalazi u grijesima, koji ju kao zmije ljutice grizu? Kakav mir, kad pomisli da će za koji čas stupiti pred Isusa svog sudca, čiji je zakon i prijateljstvo sve do onog časa prezirao?

Vijest od smrti već primljena, misao da će se brzo morati rastaviti sa svim stvorenjima na ovom svijetu, nemiri u duši, izgubljeno vrijeme, nedostatak vremena, strogost božanskog Sudca, vječna nesreća koja čeka grešnike, sve ovo će prouzročiti strahoviti nemir, to će sve pomutiti grešnikovu pamet i povećati zdvajanje; i tako pun pometnje i nepouzdanja će prijeći u drugi život.
...
Sveti Augustin se kroz dvanaest godina borio da svlada zle navike; onda kako će to moći učiniti umirući, koji je uvijek [loše] živio [kad bude] u zapletenosti svoje duše, u bolima, u nesvjestici i glavobolji, te u smrtnoj pometnji kako se potpuno obratiti?

Kažem potpuno, jer onda neće biti dovoljno jezikom reći i obećati. Ah, Bože, kakav će strah i pometnja tada obuzeti onog tužnog i nevoljnog bolesnika koji je uvijek živio u nebrizi za svoju dušu, kad opazi da je opterećen grijesima, strahom suda, pakla i vječnosti! U kakvu će ga pometnju strovaliti ove misli, kad mu glava iznemogne, pamet se pomuti, te kad ga već smrtne boli spopadnu! Ispovijedit će se, obećat će, plakat će, tražit će milosrđe Boga, ali neće potpuno znati što radi; i u ovoj burnoj trzavici, grižnji savjesti, žalosti i strahu otići će na drugi svijet. Dobro reče jedan autor, da su molitve, plač i obećanja umirućeg grešnika upravo kao plač i obećanje onog kojega je neprijatelj uhvatio i nož mu pod grkljan stavio, da mu život uzme. Nesretan li je onaj koji u večer u krevet legne spavati u nemilosti Božjoj i odande prijeđe u vječnost!

...

Ne jedna, nego više i mnoge će biti nevolje tužnog umirućeg grešnika. S jedne strane mučit će ga đavli. Na smrti ovi strahoviti neprijatelji ulažu sve svoje sile da upropaste dušu, koja je na polasku s ovog svijeta; znaju da nemaju puno vremena, da ju svladaju i sebi privuku, i ako ju u onaj čas izgube, da će ju izgubiti zauvijek. I onda neće biti samo jedan vrag, koji će napastovati, nego će mnoštvo njih umirućeg opkoliti, da ga upropasti. Jedan će mu reći: "Ne boj se, ozdravit ćeš". Drugi će nastaviti: "Kako? Ti si kroz toliko godina ostao gluh Božjem glasu, pa zar da ti se sad smiluje?" Drugi: "Kako ćeš sad moći popraviti tolike pogreške koje si počinio? Ona zlodjela?" Treći: "Kad su ti dosadašnje ispovijedi bile nevaljale i bez prave odluke pravog pokajanja, kako ćeš ih sad moći ponoviti?"

S druge strane grešnika će opkoliti njegovi vlastiti grijesi. Ovi grijesi kao toliki oružanici, veli sv. Bernard, držat će ga u okovima, govoreći mu: "Djela smo tvoja, nećemo te ostaviti; pratit ćemo te na drugi svijet, te ćemo se zajedno pokazati vječnom sudcu." U onaj čas umirući bi želio otresti se tih neprijatelja, ali da ih se oslobodi trebalo bi da ih zamrzi, te svim srcem i svom dušom Bogu se obrati; ali je pamet zamračena, a srce otvrdnulo.

Veli sv. Bernard, da će srce, koje je tvrdokorno živjelo u zloćama na ovome svijetu nastojati da se spasi i izbjegne svoju predstojeću propast, ali neće biti na vrijeme, te će pod teretom svojih zloća nevoljno svoj život svršiti. Dok je on sve do onog časa ljubio grijeh, u isto vrijeme ljubio je i pogibelj svog gubljenja; pravedno će, dakle, Bog dopustiti, da tad pogine u onoj pogibelji, u kojoj je htio živjeti sve do svoje smrti.
...
Nesretan je, dakle, onaj grešnik koji je tvrdoglav i opire se Božjem glasu! Nezahvalnik mjesto da se preda i ponizi pred Božjim glasom, on više postaje okorjeli grešnik, kao što se nakovanj stvrdne pod udaranjem čekića. Za kaznu takvi će biti i na samrti, iako će onda biti na prijelazu u vječnost.

Grešnici, veli Gospodin, okrenuše mi leđa iz ljubavi prema stvorovima i kad ih stigne tuga i nevolje, reći će mi: "Ustani i oslobodi nas". "A gdje su oni tvoji dani koje si za se provodio? Neka sada ustanu i izbave te iz te nevolje." Nevoljnici kad se nađu u nevolji vapit će i Boga moliti za pomoć, ali će im on odgovoriti: "Zar sad k meni dolazite? Zovnite stvorove neka vas oni pomognu, kad ste se njima klanjali i njih obožavali." Ovako će im Gospodin odgovoriti, jer će se njemu uteći, ali bez pravog pokajanja i čiste odluke, da će se obratiti i život popraviti.
...

(Sv. Alfons Liguori, crkveni naučitelj: Priprava na smrt ili razmatranje o vječnim istinama)

***

Ne zaboravite se ispovjediti prije Božića!

Navečerje sv. Tomi Apostola

aj, molim te, vsemogi Bože: da blaženago Tomi, Apostola tvojego, častni prazdnik, iže prědvarajem, i umiļenje nam umnožit i spasenje. Gospodem našim Isu-Hrstom Sinom tvoim: Iže s toboju živet i cěsarstvujet v jedinstvě Duha Svetago Bog: va vse věki věkov.

Razmišljanja o Svetoj Misi uz apostola Euharistije 10

uvod; čitav serijal

EUHARISTIJA – POTREBA ISUSOVA SRCA

III

Napokon, Naš Gospodin želi ostati s nama i svjedočiti nam toliku ljubav u Euharistiji jer nas njegov božanski Otac beskrajno voli. Osjeća potrebu uzvratiti Ocu za to što mu je darovao nas.

Ponekad odmah osjetimo naklonost prema nekome koga nismo poznavali i koga nikada nismo vidjeli jer nas neka osobina, sjećanje ili situacija vezana s njime podsjete na dragog prijatelja. Osjetimo simpatiju za nekoga tko nas podsjeti na izgubljenog prijatelja. Također nas nešto potiče da volimo prijatelja svojega prijatelja a da ga ni ne poznajemo, i to samo zato što je drag našemu prijatelju. Malo je potrebno za to jer naše srce, koje voli svojega prijatelja, instinktivno voli i sve što je s njime povezano.

Tako je i s Isusom. Jer nas Otac voli, naš Gospodin, koji voli svojega Oca, voljet će nas zbog njega, a da mu za to ne treba nikakav drugi razlog. Za Sina je jednostavno riječ o potrebi, jer ne može zaboraviti one koje voli Otac.

Stoga okrenimo pitanje i recimo Našem Gospodinu:

O, slatki Spasitelju, dakako da ti zahvaljujem što si za moje dobro utemeljio sakrament Euharistije, ali meni duguješ to što si ga mogao utemeljiti, ja sam tome uzrok. Ako si Spasitelj i Brat, to možeš biti upravo zahvaljujući meni. Duguješ mi da i dalje činiš dobro i da nastaviš spašavati. Nama duguješ svoje divno ime Brata.

Naš Gospodin prosjači od svojih klanjatelja, njegova milost došla nas je pronaći. To znači da je htio da budemo s njim i da smo mu potrebni!

Da bi se pokazao, trebaju mu klanjatelji, inače ne izlazi iz svetohraništa.

Na misi mu treba barem jedan poslužitelj koji predstavlja narod, vjernike. Mi dajemo Našem Gospodinu uvjete za njegovo kraljevanje.

Zadržite tu misao. Podići će vas, oplemeniti i dati vam ogromnu želju da volite te da se prisjetite da ljubav obvezuje.

I recite često Našem Gospodinu u svetoj slobodi: Da, dobri Učitelju, duguješ nam to!

Sažetak - Mosebach u Zagrebu

Kao što smo i najavili, Zagreb je posjetio njemački književnik Martin Mosebach. Posjet gospodina Mosebacha bio je privatne prirode, ali smo njegovom ljubaznošću višestruko profitirali. Najprije se pojavio na tradicionalnoj misi u nedjelju 4. prosinca u crkvi sv. Martina, pa smo nakon mise i nakon što je crkva vraćena u uobičajeno stanje svi zainteresirani sjeli na piće. Neću vam prepričavati što se pričalo, ali bilo je vrlo zanimljivo. Kako i ne bi bilo kad u Hrvatskoj katoličkih laičkih intelektualaca toga ranga (skoro pa i) nemamo, a pogotovo ne s takvim stavovima. Martin Mosebach je vrlo pristupačna i srdačna osoba i govori vrlo razborito s argumentima i uvjerenjem.

U ponedjeljak je održao predavanje na tribini Kulturnog informativnog centra. Uvodnu riječ je održao dr. Franjo Zenko koji mi je ustupio svoj tekst pročitan na Trećem programu Hrvatskog radija 2. studenog ove godine u terminu emisije Ogledi i rasprave. Svoj uvod bazirao je (koliko sam ja pratio) na tom tekstu koji donosim u nastavku. Jedan čitatelj našeg bloga snimio je čitavo predavanja nakon toga, dakle sam govor Martina Mosebacha i kratku raspravu na kraju. Tekst govora možete naći ovdje, a snimku ovdje.

U utorak je Mosebach gostovao na Hrvatskom katoličkom radiju u emisiji Kulturogram urednika i voditelja Borisa Becka. Kulturogram je emitiran jučer, a ja sam načinio svoju snimku (i dodao nekoliko fotografija da ne zurite u crni ekran) koja se nalazi ovdje. Emisiju možete do idućeg četvrtka skinuti i s online arhive HKR-a.

Puno hvala g. Mosebachu i g. Sladeku koji ga je pratio, prevodio i sve organizirao.

***

HRVATSKI RADIO - TREĆI PROGRAM

Franjo Zenko


Reforma koncilskog katoličkog obreda pape Pavla VI. i njezino osporavanje

Kvatre

Učinilo mi se da bi ovaj tekst mogao zanimati i čitatelje bloga, pa ga prenosim iz letka za treću nedjelju došašća. Sastavljen je iz podataka na wikipediji, katekizma svetog Pija X. te Kniewaldove Liturgike. Da se ne ubacujem kasnije u tekstu, samo nekoliko napomena. Papa bl. Ivan XXIII. je malo zeznuo tempiranje jesenskih kvatri jer su one uvijek u trećem tjednu rujna, ali je do njegova vremena liturgijski prva nedjelja rujna bila ona najbliža 1. danu rujna, pa je tako mogla biti i u kolovozu, a on je stavio da mora biti upravo kalendarski prva nedjelja u rujnu. Zato nije više uvijek ispunjeno da su jesenske kvatre odmah nakon blagdana Uzvišenja Svetog Križa. Papa Pavao VI. je, kao i inače, zeznuo stvari još više jer je on (odnosno njegovi liturgijski reformatori) odredio da subota zimskih kvatri ne smije biti 17. prosinca ili kasnije da se ne bi kvatre "preklapale s danima intenzivne priprave za Božić". Slično su i blagdan "mog" svetog Tome maknuli s 21. prosinca jer je raja preprimitivna da se istovremeno priprema za Božić i slavi neki blagdan. Ove godine oni koji slijede novi kalendar imali su kvatre prošli tjedan, a nama koji slijedimo stari kalendar su ovaj. Uglavnom, papa Pavao VI. je ukinuo i post na kvatrene dane, a biskupske konferencije dobile su dopuštenje i da same odrede kada će zapravo biti kvatre i za što će se moliti, npr. generički "za mir" ili slično.

Kvatre (quatuor tempora) ili četverovremena su posni dani na početku svakoga od četiri godišnja doba (u srijedu, petak i subotu istog tjedna) u kojima se Crkva od davnine, prateći ciklus godišnjih doba, posvećuje molitvama, djelima pokore i ljubavi, i to na velike nakane Crkve i svijeta.

U poganskom Rimu je bio običaj da se između studenoga i prosinca slave »feriae sementinae«, u lipnju ili srpnju »feriae messis«, a u rujnu »feriae vindemiales«. Ovaj je običaj u svojoj biti bio samo izražaj misli da smo u svemu ovisni o blagoslovu Božjemu, a naročito u uspjehu poljskih naših poslova, o kojemu ovisi život čovječji. Tako je Crkva u Rimu mogla preuzeti ovaj poganski običaj svetkovanja praznika sjetve, žetve i berbe, zaodjenuvši ga u kršćansko ruho. Rimski Liber pontificalis upućuje i na proroka Joela (2,15-19) gdje se poziva izabrani narod da se posveti postu, da se sastanu vjernici, a svećenici da mole Gospodina neka se smiluje puku svojemu; Gospodin odgovara:»Evo, ja ću vam dati žita i vina i ulja i oslobodit ću vas od pogana«.

Ljetnim su se, jesenskim i zimskim praznicima kasnije pribrojili i proljetni koji su ionako bili povezani s postom (radi korizme), i tako su nastale kvatre, koje se onda lijepo dovode u vezu sa starozavjetnim postom četiri puta na godinu (usp. Zah 8,19). Prvi put spominje kvatre Leon Veliki. Kvatreni su srijeda i petak bili posni dani, a u subotu je povrh toga bilo i bdijenje kod sv. Petra. Prvotno su kvatre bile posebni rimski običaj, ali su se polagano tijekom VIII., IX. i X. stoljeća proširile i na ostalu zapadnu Crkvu. Papa Grgur VII. je na rimskoj sinodi godine 1078. konačno uredio kvatrene termine: prvi korizmeni tjedan, zatim tjedan nakon Duhova, nakon blagdana Uzvišenja sv. Križa (14. rujna) i tjedan nakon sv. Lucije (13. prosinca), tj. o trećoj adventskoj nedjelji. Kratko: »Post Luciam, cineres, post sanctum Pneuma crucemque; Tempora dat quatuor feria quarta sequens«.

Papa Grgur ističe da je Katolička Crkva naredila kvatre da izmolimo od Boga oproštenje grijeha, plodnost zemlje, a posebno da izmolimo dobrih duhovnih pastira. Papa Gelazije odredio je u V. stoljeću da se sveti redovi dijele u kvatrene subote, kako je to propisivao i stari Zakonik kanonskog prava. U crkvenoj se starini osobito ističe kvatrena subota u prosincu, kada su rimski biskupi običavali zaređivati đakone, svećenike i biskupe.

Veliki katekizam Sv. Pija X. daje odgovor na slijedeće pitanje:
»Zbog čega je ustanovljen post kvatrenih dana?
Post kvatrenih dana ustanovljen je da bi se posvetilo svako godišnje doba pokorom od nekoliko dana, da bismo Boga molili da nam sačuva plodove zemlje, da bismo zahvalili na plodovima koje nam je već dao i da bismo ga molili da njegovoj Crkvi dade dobrih službenika koji primaju sv. red u kvatrene subote.«

Misni su obrasci u sva četiri kvatrena termina podjednako građeni. Postajne su crkve uvijek iste: za srijedu Sancta Maria Maior, za petak bazilika Duodecim Apostolorum, a za subotu bazilika svetog Petra. Kvatre u prosincu stoje posve pod dojmom adventske liturgije, a to je razumljivo, jer se slave pod kraj došašća, neposredno pred samim Božićem (novi kalendar to je promijenio). Proljetne kvatre dolaze u korizmi, pa je i opet razumljivo, da su nadahnute općim duhom, koji vlada u čitavoj korizmenoj liturgiji, duhom priprave katekumena za primanje svetog krštenja na Veliku subotu. Ljetne kvatre padaju u sedmicu iza Duhova i tako i one spominju neprestano dolazak Duha Svetoga. Ali četvrto čitanje u subotu jasno se odnosi na praznovanje žetve. Možda se i izgon demona u subotnjem evanđelju ima razumjeti kao neka reminiscencija prvotnog stanja, kad je Crkva preuzela svetkovanje praznika žetve od pogana, otklanjajući ujedno poganski značaj ovih praznika i pripisujući ga, ukoliko je upravo poganski, demonima. Ova se misao vraća i u evanđelju kvatrene srijede u rujnu. Jesenski je kvatreni termin najviše zadržao od prvotnog značaja kvatri uopće i tu se sasvim jasno razabire, kako su rujanske kvatre udešene kao praznik berbe i dovršene žetve, navodeći naročito analogije iz starog zavjeta.

Papa na Svjetskom danu mladih u Madridu - 5

Sveta misa na XXVI. Svjetskom danu mladeži

Zračna luka 'Cuatro Vientos', Madrid

nedjelja, 21. kolovoza 2011.

Riječi Svetog Oca na početku euharistijskoga slavlja

Dragi mladi prijatelji!
U ovim satima za kojih se nismo vidjeli, mnogo sam mislio na vas. Nadam se da ste mogli malo odspavati usprkos nezgodnom vremenu. Sigurno ste u svitanje više nego jedanput podigli oči k nebu, ali ne samo oči, nego i srce; i to je bila prilika za molitvu. Bog iz svega izvlači dobro. S tim uvjerenjem i spoznajom da nas Bog nikada ne ostavlja same, započnimo naše euharistijsko slavlje – puni entuzijazma i čvrsti u vjeri.

Propovijed

Dragi mladi prijatelji!
Ovim euharistijskim slavljem dolazimo do vrhunca ovoga Svjetskog dana mladeži. Kada vas ovdje vidim kako ste u velikom broju došli iz svih dijelova svijeta, srce mi se ispunjava radošću i istodobno mislim na posebnu ljubav kojom Isus na vas gleda. Da, Isus vas voli i zove vas svojim prijateljima (usp. Iv 15,15). Izlazi vam ususret i želi vas pratiti na vašem putu da vam otvori vrata k jednom ispunjenom životu, i da vam omogući udio u Njegovu nutarnjem odnosu prema Ocu. Svjesni veličine Njegove ljubavi, sa svoje strane želimo odgovoriti tom izrazu naklonosti, s namjerom da radost koju smo primili dijelimo također s drugima. Zasigurno, danas ima mnogo onih koji se osjećaju privučeni Kristovim likom i žele ga bolje upoznati. Oni osjećaju da je On odgovor na mnogo toga što ih se osobno tiče. Ali, tko je On zapravo? Kako netko tko je prije toliko godina živio na Zemlji, može imati nešto zajedničko sa mnom?

U evanđelju koje smo čuli (usp. Mt 16,13-20) opisana su dva različita načina na koja možemo upoznati Krista. Prvi bi se oblik sastojao od površnoga poznavanja koje je obilježeno trenutačnim mišljenjem. Na Isusovo pitanje: 'Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?', odgovaraju učenici: 'Jedni da je Ivan Krstitelj; drugi da je Ilija; treći opet da je Jeremija ili koji od proroka.' To znači držalo ga se još jednom vjerskom ličnošću pored onih već poznatih. Zatim se Isus osobno obraća učenicima i pita ih: 'A vi, što vi kažete, tko sam ja?' Petar odgovara riječima koje predstavljaju prvu ispovijest vjere: 'Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga.' Vjera nadilazi čisto empirijske danosti i u stanju je shvatiti otajstvo Kristove osobe u njenoj dubini.

Međutim, vjera nije plod ljudskog napora, nije rezultat uma, nego dar Božji: 'Blago tebi, Šimune, sine Jonin, jer ti to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj, koji je na nebesima.' Ona ima svoje podrijetlo u inicijativi Božjoj, koji nam otkriva svoju nutrinu i poziva nas na udjelovanje u svom božanskom životu. Vjera ne pruža samo neku informaciju o Kristovu identitetu, nego pretpostavlja jedan osobni odnos prema Njemu, pristanak cijele osobe sa svojim razumom, svojom voljom i svojim osjećajima na samoobjavu Božju. Isusovo pitanje: 'A vi, što vi kažete, tko sam ja?' zapravo potiče učenike da s obzirom na odnos prema Njemu, donesu osobnu odluku. Vjerovanje i nasljedovanje Krista, usko su povezani. A, kako vjera pretpostavlja da se Učitelja nasljeduje, ona mora jačati i rasti, postajati dublja i zrelija u mjeri u kojoj odnos prema Isusu, povjerenje u njega postaje intenzivnije i snažnije. I Petar i drugi apostoli, morali su ići tim putem dok im susret s uskrslim Gospodinom nije otvorio oči punini vjere.

Dragi mladi prijatelji, čak i danas vam se Krist obraća istim pitanjem koje je upravio apostolima: 'A vi, što vi kažete, tko sam ja?' Odgovorite mu velikodušno i hrabro, kako jednom mladenačkom srcu, kao što je vaše, odgovara. Recite mu: Isuse, znam da si Ti Sin Božji koji je svoj život položio za mene. Vjerno ću te slijediti i voditi se Tvojom riječju. Ti me poznaješ i ljubiš. Vjerujem ti i stavljam cijeli moj život u Tvoje ruke. Želim da Ti budeš snaga koja me nosi, radost koja me nikada ne napušta.

U svom odgovoru na Petrovu ispovijest Isus govori o Crkvi: 'A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju'. Što to znači? Isus podiže Crkvu na stijeni Petrove vjere koja ispovijeda Kristovo božanstvo. Naravno, Crkva nije samo ljudska ustanova kao bilo koja druga, nego je usko povezana s Bogom. Krist se osobno prema njoj odnosi kao prema 'svojoj' Crkvi. Ne može se odijeliti Krista od Crkve, kao što se ne može odijeliti glavu od tijela (usp. 1 Kor 12,12). Crkva ne živi od sebe, nego od Gospodina. On je prisutan u njenom središtu i daje joj život, hranu i snagu.

Dragi mladi prijatelji, dopustite mi da vas kao Nasljednik Petrov potaknem na to da ojačate tu vjeru koja nam je predana od samih apostola, i da u središte svoga života stavite Krista, Sina Božjega. Dopustite mi da vas podsjetim na to da slijediti Isus u vjeri, znači ići s njim u zajednici Crkve. Ne može se Isusa slijediti sam. Tko popušta napasti da slijedi Isusa 'na svoj vlastiti način' ili da živi vjeru prema prevladavajućem individualističkom shvaćanju društva, u opasnosti je da se nikada ne susretne s Isusom, ili da u konačnici slijedi neku njegovu karikaturu.

Imati vjeru znači da se oslanjaš na vjeru svoje braće i da je tvoja vjera oslonac za vjeru drugih. Molim vas, dragi prijatelji, ljubite Crkvu koja vas je rodila za vjeru, koja vam je pomogla da bolje upoznate Krista, koja vam omogućuje da otkrijete ljepotu Njegova života. Za rast vašega prijateljstva s Kristom, odlučujuće je da priznate temeljno značenje vaše radosne povezanosti u župama, zajednicama i pokretima, kao i sudjelovanje na euharistiji svake nedjelje, često primanje sakramenta pomirenja, redovite molitve i razmatranja riječi Božje.

Iz toga prijateljstva s Isusom, proizaći će impuls da na različitim područjima dajete svjedočanstvo vjere, uključujući i ona mjesta gdje vlada odbijanje ili ravnodušnost. Nije moguće susresti Isusa, a ne raditi na tomu da ga i drugi upoznaju. Ne čuvajte, dakle, Krista samo za sebe! Dijelite s drugima svoju radost vjere! Svijet treba svjedočanstvo vaše vjere, on sigurno treba Boga. Mislim da je vaša nazočnost ovdje – mladih ljudi s pet kontinenata – čudesan dokaz za plodnosti Kristova naloga Crkvi: 'Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju'! (Mk 16,15). I vas obvezuje izvanredna zadaća da budete učenici i misionari Kristovi u drugim krajevima i zemljama, gdje ima mnogo mladih ljudi koji teže k višemu i u svom srcu osjećaju mogućnost pravih vrijednosti, i ne daju se zavesti lažnim zamkama životnoga stila bez Boga.

Dragi mladi prijatelji, molim za vas svom naklonošću svoga srca. Povjeravam vas Djevici Mariji, da vas ona sve više prati svojim majčinskim zagovorom i pouči vas vjernosti Božjoj riječi. Molim vas i da molite za Papu, kako bi mogao i dalje kao Petrov nasljednik jačati svoju braću u vjeri; da svi u Crkvi, pastiri i vjernici, svaki dan dolazimo bliže Gospodinu kako bismo rasli u svetosti života i tako davali djelotvorno svjedočanstvo, da je Isus Krist zaista Sin Božji, Otkupitelj svih ljudi i živi izvor njihove nade. Amen.

Red za redom

Još me prije dva tjedna podsjetio post na blogu Rorate Caeli koliko je zapravo logičnije imati jednogodišnji, a ne trogodišnji ciklus nedjeljnih čitanja na misi. Možda su se reformatori ugledali na reprodukcijski ciklus nekih borova, ali meni se čini da većina stvari u ljudskom životu i prirodi slijedi godišnji ciklus.

Bilo kako bilo, ako želite izračunati za neku godina pripadno slovo (A, B, C) možete se voditi ovim pravilom:

• ako je ostatak pri dijeljenju s 3 jednak 1, onda je to godina A,
• ako je ostatak pri dijeljenju s 3 jednak 2, onda je to godina B,
• ako je "ostatak" pri dijeljenju s 3 jednak 3 (zapravo 0), onda je to godina C.

Ostatak pri dijeljenju broja s 3 uvijek je isti kao i ostatak pri dijeljenju sume njegovih znamenaka s 3 (usput, isto vrijedi i za 9). Pri tome imajte na umu da se za liturgijsku godinu uzima broj one kalendarske godine u kojoj većim dijelom leži. Primjerice trenutno smo u liturgijskoj godini 2011./2012., a to je zapravo godina 2012. Budući je 2+0+1+2=5, što daje ostatak 2 pri dijeljenju s 3, trenutna godina je godina B. Još jedan primjer: godina 2088. bit će zbog 2+0+8+8=18, 1+8=9, godina C. Naravno, možemo se nadati da će do tada ovaj sistem biti ukinut.

***

Nemojte se samo praviti pametni :-) pa mi na prethodnu točku citirati onu izreku koja se može naći po internetu, a pripisuju je svetom Augustinu:

Dobar kršćanin bi se trebao čuvati matematičara i svih onih koji čine prazna proročanstva. Opasnost već postoji, pošto su matematičari napravili ugovor s vragom da ocrne duh i zadrže čovjeka u sponama Pakla.

To je već odavno prokazano kao jako loš engleski prijevod (s kojeg i ovaj hrvatski) latinskog originala, vidi ovo i ovo.

***

Prije otprilike dva mjeseca počeo je s radom novi portal kršćanskog usmjerenja bitno.net. Ovdje pogledajte kako se sami definiraju. Mislio sam ga i prije spomenuti, ali poučen prijašnjim iskustvom da često preporučim neki blog neposredno prije nego se počne gasiti (valjda to nema veze sa mnom?), pričekao sam neko vrijeme da vidim kakav će biti ritam i profil članaka koje objavljuju. Za sada se čini vrlo pristojno, nisu samo prenositelji vijesti s IKA-e, Radio Vatikana i drugih novinskih izvora, nego imaju i vlastitih prijevoda i tekstova. Za razliku od jednog drugog (naglašenije katoličkog) portala kojeg nikad nisam stigao predstaviti, pa čak i same Informativne katoličke agencije, ovaj ima i RSS feed, što je meni poprilično važno.

***

Kako izvještava IKA, 3. prosinca je blagdan svetog Franje Ksaverskog svečano proslavljen kod trećoredaca glagoljaša na zagrebačkom Ksaveru. Članak završava rečenicom: "Na kraju svečane mise biskup je blagoslovio novi, tri metra visok kip sv. Franje Asiškog, izrađen u bronci, rad akademskog kipara Josipa Poljana." Hm, nešto mi tu ne štima. To je kao da dođete na rođendan jednom djetetu i onda darove date njegovu bratu. Ne čini mi se baš u redu (dobro, osim ako su blizanci!). Da to nije franjevački prst u oko isusovcima?

***

Da, opet je ono vrijeme u godini kada se radujemo Gaudete nedjelji (v. ovo i ovo). Ljubaznošću vlasnika misnice, imali smo danas na tradicionalnoj misi ružičasto ruho. Kako je jedan vjernik primjetio (prenosim po sjećanju): "Misnica je tako lijepa da čovjeku dođe uzeti je doma i cijeli je tjedan gledati i uživati." S obzirom da to nije moguće, evo barem nekoliko fotografija da se na trenutak izbavite iz sadašnje žalosti i naužijete vječne radosti. Nadam se da ćemo se tako razveseliti i na nedjelju Laetare u korizmi.

***

Imam vam za preporučiti dvije knjige o anđelima. Obje je izdao Verbum.

Prva pod nazivom Sve o anđelima izvrstan je opis nauka o anđelima začinjen mnoštvom primjera anđeoskog djelovanja u životima svetaca i običnih ljudi. Zanemarite neprikladnu sliku na naslovnici, knjiga zaista zaslužuje biti u vrhu top ljestvice najprodavanijih Verbumovih naslova. Neće vas začuditi da ovo nije nova knjiga nego je napisana u prvoj polovici 20. stoljeća. Kratku autorovu biografiju pročitajte ovdje. Vjerojatno ću si nabaviti i ostale njegove knjige jer se potpuno slažem s ovom karakterizacijom (koja je obilježje i drugih dobrih duhovnih pisaca):

After finishing one of his books the reader either will take Fr. Paul's advice or- feel guilty for not doing so.

Khm-khm (ili kako se već piše nakašljavanje), Božić se bliži...

Druga knjiga, koja znatno manje uzdiže dušu, ali je svejedno korisna i potrebna zove se Sotona i njegove zamke. Vrlo uravnotežen prikaz sotone koji ne zastranjuje od pravovjernog tumačenja doktrine prema senzacionalističkom stilu koji tako često prati ovu tematiku čak i u katoličkim publikacijama. Ipak, ima mnoštvo životnih primjera, među ostalim i iz rada autora koji je egzorcist, pa tekst nije suhoparan. Ove teme smo se detaljnije već dotakli u jednom postu, ali ako bih vam trebao preporučiti samo jednu knjigu o demonima i njihovu djelovanju, onda je to sigurno ova.

***

Predgovor upravo spomenutoj knjizi velečasnog Gillesa Jeanguenina napisao je biskup Mario Oliveri u čijoj biskupiji on djeluje kao službeni egzorcist. Pohvalne riječi ovog biskupa i ime biskupije Albenga-Imperia na sjeverozapadu Italije uz granicu s Francuskom, podsjetile su me da sam već čitao o njima. I zaista, nekoliko sekundi na googleu, polučilo je sljedeće članke koje vam preporučujem da pogledate:
An Oasis for the Usus Antiquior in Italy
Pontifical Mass of Bishop Oliveri
Albenga-Imperia: a fine Italian diocese to join...
The Ordinary Form of the Bishop of Albenga-Imperia
La riscoperta di Romano Amerio
Straordinaria importanza del Motu Proprio Summorum Pontificum di Benedetto XVI
Interventi di Mons. Mario Oliveri, vescovo alla Tre giorni del Clero della Diocesi di Albenga-Imperia
Presentazione
I definitivno:
Letter of Rev. Fr. Jehan to Mgr Oliveri (ima i na drugim jezicima), nakon čega je uslijedilo ovo (vidi i ovo)!
Nisam mislio stavljati fotografije u ovaj post, ali jednu definitvno nisam mogao propustiti:

***

Jedan naš čitatelj je primjetio na kraju članka o molitvenom bdjenju s papom u Madridu, ovu fotografiju mladih koji spavaju u vrećama na tlu i uputio nas na fotografiju koja prikazuje buđenje (s ovog bloga).

***

Konačno mogu i s vama podijeliti lijepu vijest:

Mi iz Sarajevu smo zadnja dva mjeseca već organizirali dvije tridentinske mise u Gospinom svetištu u Olovu. Do sad to nismo javno objavljivali, ali je mladi svećenik koji je služio misu ipak odlučio hrabro istupiti i objaviti tu vijest. Neka ga Bog dragi čuva i nek mu da snage da se nosi s potencijalnim nerazumjevanjima od strane nekih kolega. Do sad nije bilo nekih negativnih reakcija. Nadam se da će tako i ostati.
Mi ovu misu nećemo imati redovito, za sada je to realno gledajući nemoguće, ali se nadamo nekoliko puta godišnje ako uspijemo organizirati to bi bilo veliki uspjeh i velika milost za nas.

Izvještaj pročitajte na blogu Sve mogu u onome koji me jača.

Svakako se pomolite za p. Danijela Rajića i sve ostale svećenike na ovim prostorima koji javno ili privatno služe tradicionalnu misu.

Razmišljanja o Svetoj Misi uz apostola Euharistije 9

uvod; čitav serijal

EUHARISTIJA – POTREBA ISUSOVA SRCA

II

Nadalje, Naš Gospodin želi ostati s nama jer je naš Spasitelj, i to ne samo da bi nam dao zasluge svojega Otkupljenja (za što ima toliko drugih načina: molitvu, sakramente, itd.), već da bi uživao u svojoj ulozi Spasitelja i svojoj pobjedi.

Majka će dijete koje je spasila iz velike pogibelji voljeti dvostruko jače.

Naš Gospodin, kojega smo toliko koštali, imao je potrebu voljeti nas nježnom ljubavlju da bi utješio svoje srce nakon Kalvarije.

Toliko je učinio za nas! Njegova je ljubav proporcionalna onome što smo ga koštali.

Srce Našeg Gospodina voli barem kao srce jedne majke. Draže mu je bilo ostaviti anđele nego napustiti nas.

Naš Gospodin ima potrebu ponovno nas vidjeti. Prijatelji s bojnog polja koji se susretnu nakon dugih godina ne znaju kako bi izrazili svoju radost.

Da bismo vidjeli prijatelja, pogotovo prijatelja iz djetinjstva, prijeći ćemo dugi put.

Ne pokazuje li i Naš Gospodin sve te dobre i časne osjećaje? Zašto dakle? On u Euharistiji još uvijek ima svoje rane. Zadržao ih je, one su njegova slava i utjeha i neprestano mu govore o ljubavi koju nam je iskazao.

Kako ga sretnim činimo kada mu dolazimo zahvaliti za njegova dobročinstva i patnje! Utemeljio je Euharistiju velikim dijelom zato da bismo ga došli utješiti u njegovim bolima, siromaštvu, njegovu Križu. Prosi sućut i odgovor na toliku ljubav!

Da, Naš Gospodin treba biti s onima koje voli, a ti koje voli smo mi, jer je upravo nas spasio.

Papa na Svjetskom danu mladih u Madridu - 4

Molitveno bdjenje

Zračna luka 'Cuatro Vientos', Madrid

subota, 21. kolovoza 2011.

Dragi mladi prijatelji,
sve vas pozdravljam, a posebno mlade koji su mi postavili svoja pitanja te im zahvaljujem na iskrenosti kojom su iznijeli svoje brige koje na neki način izražavaju čežnju svih vas da postignete nešto veliko u životu, nešto što će vam donijeti ispunjenje i sreću.

Ali kako mlada osoba može ostati odana svojoj kršćanskoj vjeri, a ipak težiti velikim idealima u današnjem društvu? U evanđelju koje smo upravo čuli, Isus nam odgovara na ovo važno pitanje: "Kao što je Otac ljubio mene tako sam i ja ljubio vas; ostanite u mojoj ljubavi." (Iv 15,9)

Da, dragi prijatelji, Bog nas ljubi. Ovo je velika istina našega života, ono što daje smisao svemu ostalom. Mi nismo plod slučaja ili iracionalnosti, nego naš život potječe iz plana Božje ljubavi. Ostati u njegovoj ljubavi znači živjeti ukorijenjeni u vjeri jer je vjera više od samog prihvaćanja apstraktnih istina: ona je prisan odnos s Kristom koji nas osposobljuje da otvorimo svoja srca ovom otajstvu ljubavi i da živimo kao osobe svjesne da su ljubljene od Boga.

Ako ostanete u ljubavi Kristovoj, ukorijenjeni u vjeri, susrest ćete, čak i usred protivština i trpljenja, izvor prave radosti i sreće. Vjera se ne protivi vašim idealima, nego ih naprotiv, uzdiže i usavršuje. Dragi mladi, ne budite zadovoljni ičim manjim od Istine i Ljubavi, ne zadovoljujte se ičim manjim od Krista.

Upravo danas, kada dominantna kultura relativizma odbija i obezvrjeđuje potragu za istinom — najvišu težnju ljudskog duha — trebamo odvažno i ponizno govoriti o sveopćoj važnosti Krista kao spasitelja svih ljudi i izvoru nade za naše živote. On koji je uzeo na se naše nedaće, dobro poznaje otajstvo ljudske boli i pokazuje svoju ljubeću prisutnost svima koji trpe. Oni pak, sa svoje strane, sjedinjeni s Kristovom mukom, blisko sudjeluju u njegovu djelu otkupljenja. Nadalje, naša nesebična pažnja prema bolesnima i zaboravljenima uvijek će biti ponizno i usrdno svjedočanstvo Božjeg samilosnog pogleda.

Dragi prijatelji, neka vas nijedna nedaća ne paralizira. Ne bojte se ni svijeta, ni budućnosti, ni svoje slabosti. Gospodin je dao da živite u ovom trenutku u povijesti kako bi po vašoj vjeri njegovo Ime nastavilo odjekivati po svoj zemlji.

Pozivam vas da tijekom ovog molitvenog bdjenja molite Boga da vam pomogne otkriti vaše zvanje u društvu i u Crkvi i ustrajati u tom zvanju s radošću i vjernošću. Dobro je otvoriti svoje srce Kristovu pozivu i slijediti hrabro i velikodušno put koji nam On predlaže.

Gospodin poziva mnoge ljude na brak, u kojemu muškarac i žena, postajući jedno tijelo (usp. Post 2,24), pronalaze ispunjenje u dubokom životu zajedništva. To je jedan obzor koji je istovremeno svijetao i zahtijevan. To je pothvat prave ljubavi koja se svakodnevno obnavlja i produbljuje u dijeljenju radosti i žalosti te koja je obilježena potpunim sebedarjem. Stoga prepoznati ljepotu i dobrotu braka znači uvidjeti da je samo okruženje vjernosti i nerazrješivosti, zajedno s otvorenošću Božjem daru života, prikladno uzvišenosti i dostojanstvu bračne ljubavi.

Druge Krist zove da ga slijede izbliza u svećeništvu ili posvećenom životu. Kako je prelijepo znati da te Isus traži, da se pouzdaje u tebe i da svojim nepogrešivim glasom govori i tebi: "Pođi za mnom!" (usp. Mk 2,14).

Dragi mladi, da bi otkrili i vjerno slijedili oblik života na koji Gspodin poziva svakoga od vas, nužno je da ostanete u njegovoj ljubavi kao prijatelji. I kako sačuvati prijateljstvo osim kroz česte susrete, razgovore, bivanje zajedno i dijeljenje radosti i briga? Sveta Terezija od Isusa govorila je da je molitva "ništa drugo doli razgovarati prijateljski često puta na samo s Onim za kojega znamo da nas ljubi" (usp. Moj Život, 8).

Zato vas sada pozivam da ostanete u klanjanju Kristu, stvarno prisutnom u Euharistiji, da uđete u razgovor s njime, postavite mu svoja pitanja i da Ga slušate. Dragi prijatelji, molim se za vas svim svojim srce; iskam vas da se i vi molite za mene. Zamolimo od Gospodina ove noći da privučeni ljepotom njegove ljubavi, uvijek vjerno živimo kao njegovi učenici. Amen.

Dragi prijatelji: hvala vam za vašu radost i izdržljivost. Vaša je snaga veća od kiše. Hvala vam. Gospodin nam je s kišom poslao mnoge blagoslove. I u ovome ste također primjer.

***

Dragi mladi,
proživjeli smo zajedno jednu pustolovinu. Osnaženi svojom vjerom u Krista, oduprli ste se kiši. Prije nego odem, želim vam svima laku noć. Dobro se odmorite. Zahvaljujem vam za žrtvu koju činite i ne sumnjam da ćete je velikodušno prikazati Gospodinu. Vidjet ćemo se sutra, ako Bog da, u euharistijskom slavlju. Sve vas očekujem. Hvala vam za divni primjer koji ste dali. Kao noćas, tako i uvijek s Kristom možete idržati životne kušnje. Nemojte to zaboraviti. Hvala svima.

Svetkovina Bezgrešnog Začeća

Istina je, ti ne možeš tako čisto i sveto živjeti kao Marija, ali možeš svoje srce čuvati u sjaju posvećujuće milosti. Možeš izbjegavati grijeh, ako samo ozbiljno nastojiš oko toga. Imadeš toliko sredstava za to. Čemu inače svakidanje molitve, sv. Misa, sv. Pričest, strelovite molitvice preko dana? Dakako, ako zanemaruješ ova sredstva, onda se ne trebaš čuditi, da danomice jedan grijeh za drugim počinjaš i padaš dapače i u teške grijehe. Ispitaj se! Prikaži dragom Spasitelju čvrste odluke za sv. Pričest!

(Put Srcu Spasiteljevu, Zagreb 1934.)

Ovogodišnja prepiska je na internetu

Na stranici Tradicionalna Misa dodana su sva ovogodišnja pisma koja su u ime grupe vjernika poslana Zagrebačkoj nadbiskupiji te odgovori. Povod je odgovor iz nadbiskupije koji je stigao prošli tjedan, a svrha objave je informiranje prvopotpisnika, članova Društva Benedictus i ostalih zainteresiranih vjernika.

PS. Nemojte me pitati što to znači.

Razmišljanja o Svetoj Misi uz apostola Euharistije 8

uvod; čitav serijal

EUHARISTIJA – POTREBA ISUSOVA SRCA

Svom sam dušom čeznuo ovu pashu blagovati s vama (Lk 22, 15)

Euharistija je nadodana djelu Otkupljenja. Očeva pravda nije ju zahtijevala od Isusa.

Muka i Kalvarija bile su dovoljne da nas pomire s Bogom i ponovno nam otvore vrata očeva doma.

Zašto je, dakle, Naš Gospodin utemeljio Euharistiju? Učinio je to zbog sebe, kako bi zadovoljio svoju ljubav, svoje srce.

Kada tako promatramo Euharistiju, uviđamo da je ona najbožanskija i najnježnija stvar iz koje proizlazi najveća ljubav, kao i da je po svome karakteru i prirodi beskrajna dobrota i nježnost. I iako nije bilo potrebno da dobijemo takvo blago, Naš je Gospodin imao potrebu utemeljiti Euharistiju. Tome su tri razloga.

I

Zato što je, prije svega, bio naš brat. Naš je Gospodin želio zadovoljiti bratsku ljubav koju je imao za nas.

Nijedna ljubav nije tako nježna i široka kao bratska ljubav. Prijateljstvo zahtijeva jednakost, a nju nalazimo samo među braćom. Bratska ljubav Isusa prema nama iznad svega je što možemo zamisliti.

Sveto pismo kaže da je Davidova duša bila tako sjedinjena s Jonatanovom da su činile jedno. No koliko god snažno bilo jedinstvo dvaju bića, svako od njih zadržava trag egoizma – svoj ponos. Kod Našega Gospodina nije bilo ni traga tome: ljubio nas je do kraja, bez zadrške, i ne misleći na sebe.

Odgovaramo li na Njegovu ljubav ili ne, nije važno – još nas upornije traži.

Bratu je milje vidjeti svojega brata i s njime živjeti, zato je Jonatan tugovao daleko od Davida.

I Naš je Gospodin patio zbog toga što nas je morao napustiti. Želio je ostati kraj nas da nam kaže: "Vi ste mi braća".

Kako je nježna ta riječ! Ni u jednom drugom Isusovom svojstvu ne vidi se to apsolutno prijateljstvo. U drugim ga prilikama vidimo kao dobročinitelja i spasitelja, ali u njima ne nalazimo brižnu i blisku ljubaznost.

Upravo je Euharistija obuhvatila sve ljude i donijela pravu jednakost i izvan hrama jer za stolom Isusa, našega prvorođenca, svi smo braća.

Kako li je dakle tužno, kada se pričešćujemo, misliti samo na veličanstvo i svetost Našega Gospodina. To je dobro razmatramo li neko drugo otajstvo, no za vrijeme Euharistije pokušajmo mu se približiti i misliti na njegovu nježnost i sveobuhvatnu ljubav.

Predavanje Martina Mosebacha 5.12.2011. u Zagrebu

Vrlo lijepa obavijest:

Idući ponedjeljak, 5. prosinca 2011. u 17 sati u KIC-u (Kulturno Informativni Centar, Preradovićeva 5, Zagreb) održat će književnik Martin Mosebach predavanje pod naslovom The Roman Missal Rediscovered. Uvodnu riječ izreći će dr. sc. Franjo Zenko. Predavanje će trajati oko pola sata, a bit će na engleskom jeziku.

Dr. sc. Mirko Sladek uspio je organizirati ovo predavanje, a g. Mosebach koji je u kraćem privatnom posjetu Zagrebu ljubazno je pristao da ga održi. O Martinu Mosebachu i njegovom razmišljanju i stavovima možete pročitati dosta na internetu: i na njemačkom i na engleskom (v. npr. ovo, ovo ili ovo), a na hrvatskom očekivano možete pronaći nekoliko tekstova na blogu Splendor Domini: izvadak iz jednog intervjua, izvadak iz drugog intervjua, osvrt na njegovu knjigu. Mosebach je u katoličkim krugovima najpoznatiji upravo po knjizi Krivovjerje bezobličja koju od ove godine možemo čitati i na hrvatskom jeziku u prijevodu Mirka Sladeka. Posjetitelji tradicionalne mise u crkvi sv. Martina mogli su je nabaviti među prvima (i to uz značajan popust!), a vjerujem da će biti dostupna i na predavanju u ponedjeljak.

Dođite, sigurno će biti zanimljivo!