303.

Jučerašnje zagrebačko hodočašće u Mariju Bistricu ponovno je započelo u katedrali umjesto u hangaru koji se koristio proteklih godina. 

Liturgičari su skoro pa mogli biti zadovoljni, spali smo na samo dva (vidljiva) oltara u čitavoj crkvi. Takvo smanjenje nepotrebnih dekoracija nije zabilježeno još od Bolléove "obnove". 

Zvona i dalje šute, ali se čuju gitare. Šalim se, da nema ovog gospodina dolje, ne bi se ništa ni pjevalo. 

Blaženi Augustine Kažotiću i blaženi Alojzije Stepinče, molite za nas!

Kapela Majke Božje Žalosne na Novoj Vesi i dalje nije obnovljena. Valjda se radi o prezahtjevnoj građevini. 

U Gračanima su nas župljani dočekali sa sada već tradicionalnom okrepom: čajem, kavom, žesticama i nečim za prizalogajiti. Hvala im!

Ustanova Park prirode Medvednica i Hrvatske šume još nisu stigle ukloniti stabla s jedne od najpopularnijih planinarskih staza na Medvednici. Ne treba ih kriviti, imali su od zadnje veće oluje u ožujku sigurno važnijih i unosnijih poslova. S druge strane, to barem znači da će biti manje dosadnih biciklista, motorista i quadova na tim stazama. 

Dulje trajanje uspona zbog prepreka na stazi značilo je da na Sljemenu imamo manje vremena za odmor. 

Prolazeći ispod crkve Majke Božje Sljemenske čuo sam da biskup Šaško spominje u propovijedi kako je u današnjem svijetu uobičajeno da su stvari i odnosi s drugim ljudima zamjenjivi, kad se pokvare, nabavimo nove. No život koji nam je Bog darovao nije takav. Tako sam si barem ja to protumačio iz onog kratkog dijela koji sam čuo na putu prema prostoru ispred župnog dvora. Ondje smo malo sjeli i kasnije popili čaj. 

I na Gorščici je stajanje bilo kraće nego se sjećam, a dok sam došao do Ročićeve sjenokoše, glavna grupa s križem već je odavno izmolila ultrakratku postaju križnog puta i nastavila dalje. Ove je godine nošen novi križ s korpusom. 

Vrijeme je bilo vrlo ugodno, ni prehladno ni pretoplo, poluoblačno. Kiša prošlih dana očistila je prašinu, ali nije bila toliko obilna da bi se stvorilo neprohodno blato. 

Na ulasku u Mariju Bistricu pomislio sam kako je ove godine bilo malo vjernika koje susrećem na tradicionalnim misama. Valjda su ljudi zauzeti, pa ne idu ni na ovakvo hodočašće, ni na jutarnje svete mise u crkvi sv. Roka, ni na čišćenje crkve sv. Blaža drugi petak u mjesecu. Vjerujem da će im AI u skoroj budućnosti malo raščistiti planere. 

U procesiji smo došli do bazilike i ušli obići oltar i zahvaliti Majci Božjoj i dragome Isusu na još jednom lijepom hodočašću i još više na svemu što smo doživjeli od prošlog puta. 

Iznijeli smo svoje potrebe i prisjetili se u molitvama živih i mrtvih. 

Nastavak i iznenađenje

Protrčat ćemo kroz ostala zbivanja u proteklim danima vezana uz posjet FSSP-a Zagrebu. 

Osmina Uznesenja Blažene Djevice Marije

Štujemo njezino tjelesno Srce, ali ne mrtvo i rastavljeno od njezinog svetog tijela, nego kao najplemenitiji dio njezina djevičanskog tijela, s osobitim obzirom na ono, što njezino Srce predstavlja, to jest: ljubav prema Bogu i prema ljudima, jer slikovito uzimamo Srce kao nosioca ljubavi.

Sveti je Ivan Eudes ovako označio predmet štovanja: „Prvo Srce Majke Božje jest tjelesno Srce, koje je u njezinim djevičanskim grudima. Drugo, to jest njezino duhovno Srce, jest Srce njezine duše, koje je označeno ovim riječima Duha Svetoga: Sva je slava kraljeve kćeri iznutra, to jest iz njezina Srca.

Sveti Ivan navodi pet razloga, koji nas mogu ponukati, da štujemo Srce Marijino:

1. To je srce počelo života Majke Božje.

2. Jer je ono pripravilo i dalo Krv, iz koje će snagom Duha Svetoga nastati čovječje tijelo utjelovljene Riječi Božje: ZAČET ĆEŠ I RODITI SINA.

3. Jer je ono počelo Boga Čovjeka.

4. Jer je Božanski Spasitelj na tom Srcu mnogo puta otpočinuo: JA SJEDIM U NJEGOVU HLADU... (Cant. 2,3)

5. Jer je Marijino Srce onaj žrtvenik, na kojem se Bogu prikazuje neprestana žrtva svih osjećaja, što imaju svoje središte u srcu. KLICAT ĆE SRCE MOJE... PJEVAT ĆU GOSPODINU, KOJI MI UČINI DOBRO. (Na step. – Ps 12,6).

(izvor)

Gospode velji, po Njoj što nebo krasi od vijeka u Tvojoj želji, čistoj ko ljiljan bijeli, Ti nas, Gospode, spasi!

Krist je uzašao na nebo
i prečistoj Majci Svojoj
pripravio mjesto besmrtnosti ; 
i ovo je sjajna ona svečanost, 
neusporediva sa blagdanima svetih,
u kojoj sva slavna i presretna
u višnje je dospjela odaje, —
gdje nikada ne zaboravlja one,
koji Nje se sjećaju.

I jučer

Mnogo starija od ovoga kipa [na Markovom trgu] je kapelica Majke Božje kod Kamenih vrata. Pripoviedaju, da se ona grozna vatra god. 1674., koja je pretvorila u pepeo dobar dio Zagreba, zaustavila baš ovdje kod slike Majke Božje. Zagrebčani su toj kapelici od vajkada izkazivali veliku čast pa izkazuju i danas. Tu gore uljenice svaki dan i prolaznici rado se mole. Osobito za bolestnike davaju ovamo ulja, koje gori, da bi se izprosilo u bl. Dj. Marije ili ozdravljenje ili sretna smrt. Ta kapelica je zajedno sa kamenimi vratimi liep spomenik na nekadašnji Zagreb.

(izvor)

Kod svake Mise stoji pod križem također i Marija

Kada biskup zaredi mladomisnike, tada im naređuje, da prve dane iza ređenja prikažu tri svete Mise: prvu na čast Duha Svetoga, drugu na čast Blažene Djevice Marije, a treću za sve duše u čistilištu. Time im jasno kaže: kao što se prvi svećenik utjelovio po sili Duha Svetoga iz Marije Djevice, tako svaki, kojega Bog odabere za tu službu, postane svećenik po Duhu Svetom i posredovanjem Kraljice svećenika zato, da spašava žive i mrtve.  

Marija stoji kod rođenja svakog svećeničkog zvanja. Stoji također i uz svakog svećenika, dokle god živi. Ta ona je pratila Isusa ne samo u Njegovome djetinjstvu i kroz Njegovu mladost, nego također na putevima preko Galileje i Judeje, pratila Ga je za vrijeme radosnih i žalosnih trenutaka, sve do konca, do Kalvarije. 

(izvor)

Prikazanje Marijino u hramu

U tom dakle svetom mjestu, u neposrednoj blizini sv. hrama Gospodnjega, a u društvu čistih djevica i bogoljubnih udovica provodila je prečista Djeva Marija dane svoje mladosti. Tude je ona rasla poput miomirisnog rajskog cvijetka, sipajući miris svojih krjeposti i dobrih primjera medju svoje družice, koje su kraj nje vrlo napredovale i usavršivale se u svakom dobru. Kao što sunce rasvjetljuje i grije sve što je u dohvatu njegovu, tako je i Blažena Djevica Marija obasjavala družice svoje dobrim primjerima i ljubav uspirivala u srcima njihovim. Jedan pisac opisuje B. D. Mariju, da je rasla divotno poput rajskog cvijetka, nebudući nikakovoj pokvarenosti podvržena, nego prosta od svake pogrješke u riječima, a neprestano zabavljena umom svojim u razmišljanju, lijepa zbog duboke poniznosti i čednosti, ljepša od svakog andjela. 

(izvor)

Jedna od brojnih stvari o kojima sam razmišljao promatrajući ikonostas u grkokatoličkoj konkatedrali na Gornjem gradu je poredak ikona u drugom redu. Na njima je prikazano 12 velikih blagdana, bez Uzvišenja sv. Križa, ali s Uskrsom koji je, jasno, iznad svih ostalih blagdana. Ikone većinom slijede crkvenu godinu koja kod njih započinje 1. rujna. Zato je prva ikona gore lijevo Rođenje Bogorodice, a zadnja dolje desno njezino Uznesenje. No, dvije ikone iskaču iz kalendarskog niza. Prva je Krštenja Gospodinova koja bi trebala biti neposredno prije, a ne odmah iza Susreta Gospodnjeg u Hramu jer je Bogojavljenje prije Svijećnice. Možda se tu htjelo radije zadržati povijesni poredak, tako da ne bude Isus kao beba, Isus kao odrastao čovjek, pa opet Isus kao beba. Ali kako je ikona današnjeg blagdana Uvoda Presvete Bogorodice u Hram završila na mjestu gdje je sada, između Krštenja Gospodinova i Navještenja Marijina?

Ako imate obrazloženo objašnjenje, rado bih ga čuo, odnosno pročitao. 

Ako nemate odgovor na ovo pitanje, a ipak biste rado rješavali neku pitalicu, evo jedne: Koliki je najveći razmak (u danima) između dva uzastopna blagdana kojima slavimo događaje prikazane na ovim slikama? Dajte donju i gornju ogradu na taj razmak i pokažite primjerom kada se postižu.

Sva divna skala milosti prolazi kroz ruke Marijine

Općenito je mnijenje, što ga uče i brane mnogi učitelji Crkve, kao sv. Bernardo i sv. Alfonzo Liguori, da kroz ruke Djevice Marije prođu sve milosti, što ih Bog daje ljudima. To je mnijenje potvrdila sv. Crkva odobrivši, da 31. svibnja štujemo Blaženu Gospu pod naslovom Posrednica sviju milosti. Možemo dakle vjerovati sa svom sigurnošću, da i ustrajnost do konca, to jest blažena smrt, kruna svih milosti, dolazi po Preblaženoj Djevici Mariji. S toga ju Crkva pozdravlja: Vrata nebeska! Kako je slatka ta istina za sve, ali osobito za štovatelje slavne Majke Boga i ljudi. [...]

Sinci moji — govorio je sv. Filip Neri svojim pokornicima — hoćete li biti sigurni za svoj vječni spas, ljubite Mariju. — Smrt štovatelja Marijinih, tvrdila je sv. Magdalena Barat, slična je skoku djeteta, što se baca u naručaj majke. — Sv. Kamilo Lellis govorio je svojim redovnicima, ako hoće da obrate grješnike, što su na smrtnom času, neka ih potaknu, da zazovu Mariju, jer je smatrao to najuspješnijim sredstvom. — U našim misijama — piše sv. Alfonzo Liguori — imamo nepromjenljivo pravilo, da nikada ne propustimo propovijed o milosrdnosti Prečiste Djevice, i možemo kao istinito posvjedočiti, da između svih propovijedi propovijed o milosrdnosti Marijinoj općenito donosi najobilatijih plodova spasenja i pokajanja. — Blažena Djevica rekla je sv. Brigiti: »Dok jedan grješnik nije neopozivo proklet od Boga (kao osuđenici u paklu), nije još odbačen tako, da se ne bi mogao obratiti, ako se k meni uteče.« — Srce Marijino palača je, gdje drži milosrđe svoje sjednice, govori spomenuta sv. Magdalena Barat. — Neizmjerno milosrđe Marijino — uvjerava sv. Ivan Zlatousti — spašava velik broj nesretnika, koji bi po zakonima Božje pravednosti imali biti osuđeni.

(izvor)

Predah: Marija Bistrica

Do 5 sati treba stići pred katedralu, što znači da treba hvatati jedan od zadnjih noćnih ili prvih dnevnih tramvaja. 

Uzvišena je sveta Bogorodica u nebeska kraljevstva nad kore anđeoske

Majko Božja od Kamenitih vrata, moli za nas, a posebno za novog đakona Stjepana

Nakon što je u veljači ove godine primio red subđakonata, bogoslov Stjepan je danas u Bavarskoj zaređen za đakona. Čestitam Stjepanu i svima koji su ga materijalno i duhovno pratili na njegovu dosadašnjemu putu. Pozivam sve čitatelje ovog bloga da ga se spomenu u svojim molitvama. 

Večeras je održana procesija u čast Majci Božjoj od Kamenitih vrata koju je predvodio umirovljeni zagrebački nadbiskup, kardinal Josip Bozanić. 

Ima, vatro, ima i vrh tebe gazda, 
ne možeš, što hoćeš, činit svud i vazda. 
Požarom si htjela Grič oborit nice, 
purgarske si kuće žgala nemilice,
Bilo ti je malo, pa si pošla dalje; 
Josipov su zavod proždrle ti ralje. 
Kamenita vrata još si sorit htjela, 
k slici Majke Božje drsko si se pela. 
Harajući ljuto morala si stati,
jer je tako htjela dobra Božja Mati, 
Majka Božja zlata
od Kamenih vrata.

Čudo nam se zbilo! Vatra utrnuta! 
Slika Majke Božje pepelom zasuta.
Slika pocrnjela, pepelom zasuta 
ostala nam cijela, zdrava, netaknuta. 

(...)

Povrh svijeća, 
nakita i cvijeća
Gospa traži
uzdarja još veća: 
Majka Božja od Kamenih vrata 
traži srca zagrebačka zlata.
Što će Gospi onaj mramor hladni,
što će ona željezna ograda,
kad smo tako nevrijedni i jadni, 
puni grijeha, nedaće i gada. 
Vene cvijeće,
trnu naše svijeće
od hladnoće,
našeg srca zloće.
Svud je studen i pustoš i tama, 
jer ne živi Isus Bog u nama.

(izvor)

m&m

Svi koji dulje vremena prate ovaj blog znaju da na njemu posebno častimo velikog i slavnog vojskovođu bestjelesnih sila, arkanđela Mihaela. Danas je blagdan njegova ukazanja na Monte Garganu. Nemojte propustiti izmoliti sv. Mihovilu barem kratku molitvu koju redovito ponavljamo na kraju tihih misa. Vjerujem da i danas sv. Mihael sa svojim mačem stoji nad Vatikanom kao ono nekoć za pape Grgura Velikog koji ga je ugledao nad obližnjim Hadrijanovim mauzolejom. Je li mu mač isukan ili spremljen u korice, hoće li se pošast nastaviti ili milostivo ublažiti, vidjet ćemo uskoro kada začujemo "habemus papam". 

***

Danas je ujedno jedan od dva dana u godini kada se u podne moli Molbenica Kraljici sv. Krunice. Sjetio sam se toga u zadnji čas i brže bolje potražio tekst na internetu. Iz nekog razloga nisam uspio na webu naći letak kojeg su izdali dominikanci i iz kojega sam obično molio. Tim bolje, jer sam našao stariju verziju, recimo pretkoncilsku, iako je izdana 1965. Još jednom sam se uvjerio koliko su smišljeno mijenjane starije molitve i pjesme kako bi se, recimo to iskreno, promijenila vjera običnog puka. Čini mi se da su reformatori u tome većinom i uspjeli. Iako i stari prijevod nije u svemu vjeran originalu (ako je ono što sam našao na talijanskom zaista originalni tekst), noviji talijanski tekst i hrvatski prijevodi očito su promijenili upravo one izraze koji su vrijeđali nepobožna modernistička ušesa. 

Stariji tekstovi: talijanski, malo posuvremenjen talijanski, hrvatski s imprimaturom. 

Noviji tekstovi: talijanski, hrvatski (s dominikanskog letka?) prvi ili drugi, hrvatski sa stranica svetišta, hrvatski s bitno.neta.

Pogledajmo nekoliko primjera (koristim stariji i noviji hrvatski tekst koji su izdali dominikanci). 

(staro) Uzvišena kraljice pobjeda, / djevo, vladarice raja, / na čije moćno ime raduju se nebesa, / dršću od straha ponori pakleni; / slavna Kraljice presvetoga Ružarija, / mi svi, tvoja sretna djeca, / prostrti ovdje pred tvojim nogama, / u ovaj svečani dan tvojih novih pobjeda / nad neprijateljima tvojim, / tvoga Sina i njegove Crkve, / suzama izlijevamo čuvstva svoga srca / i sinovskim pouzdanjem prikazujemo ti nevolje naše. 

(novo) Uzvišena kraljice pobjeda, vladarice neba i zemlje na čije se moćno ime raduju nebesa, slavna Kraljice svete krunice, mi tvoji sinovi i kćeri, okupljeni ovdje pred tobom u ovaj svečani dan izlijevamo ti čuvstva svoga srca i sinovskim pouzdanjem prikazujemo ti naše nevolje.

Novija verzija je očito puno manje pjesnička i manje dirljiva od stare. Pučke pobožnosti trebalo je očistiti od onoga što hladni racionalisti smatraju neprikladnim osjećajima. Kao i liturgija, sve je trebalo slijediti komisijski uglavljene ideje i sheme. Neizdrživa hladnoća postkoncilskih obreda i jalovih crkvenih interijera potjerala je obične vjernike na kojekakve krive staze poput karizmatizma, praćenja "ukazanja", sentimentalnih pjesama itd. gdje su barem mogli osjetiti malo topline i ljudskog zajedništva.  

Iz nove verzije izbačeno je da "dršću od straha ponori pakleni" jer je po reformatorima strah ili sam spomen pakla nezdrav i u suprotnosti s nadom u sveopće spasenje koju trebamo gajiti. 

Nismo više ni prostrti pred Marijinim nogama, nego okupljeni oko nje jer stara slika može uvrijediti protestante s kojima modernisti često dijele mišljenje o marijanskim pobožnostima. Također, klečati ne bismo smjeli ni pred Bogom npr. primajući pričest, a kamoli pred Bogorodicom jer je za reformatore to čista poganština. 

Iz "svečani dan tvojih novih pobjeda nad neprijateljima tvojim, tvoga Sina i njegove Crkve" otpao je cijeli drugi dio jer je govor o neprijateljima Gospe, njezina Sina i njegove Crkve potpuno neumjestan. Ne smijemo priznati da i danas ima takvih neprijatelja jer Crkva mora biti svima otvorena, najviše što se može reći je da su neki malo bliže, a neki malo dalje od nje. Ali, kako smo i od pokojnog Franje naučili, često su ovi dalji, na periferijama, zapravo pravi uzori za vjernike. A oni koji su do jučer bili (i ostali) neprijatelji Crkve sada su uvaženi partneri za dijalog. Neprijateljima se eventualno može zvati one koji su ostali rigidni i drže se starih pogleda. Ali i takve je bolje ne spominjati u molitvama. 

Više ne "izlijevamo suzama čuvstva svoga srca" prostrti pred Marijinim nogama, nego, kako kaže bitno.netovski prijevod, okupljeni "izražavamo osjećaje našega srca". Dakle, sve fino i pristojno: evo, izvolite poštovana  gospođo popis u kojemu su izraženi osjećaji našega srca. Ako biste bili ljubazni staviti svoj paraf na označeno mjesto. Tko je još vidio da se pred Blaženom Djevicom Marijom pušta suza, svašta!

(staro) O Majko, / pridrži desnicu pravde svojega rasrđenog Sina, / a svojom blagošću / svladaj srce grešnika. / Oni su ipak naša braća i tvoja djeca, / koji su cijena Isusove krvi / i probadanja mačem / tvoga prenježnoga srca.

(novo) Izmoli nam milost od svoga božanskog Sina, a svojom blagošću obrati srca grešnika. Oni su naša braća i tvoji sinovi.

Reći će netko da mu bolje paše manje sentimentalan jezik novijih molitava. U redu, nitko vas ne tjera da molite stare molitve. Ali nemojte izmišljati da je ono što molite molitva kako je bila napisana ili čak pokušavati sakriti starije verzije. Ne radi se ovdje samo o tome da su neki arhaizmi osuvremenjeni. Ovdje se radi o značajnim teološkim prevratima. Više se ne smije govoriti da Majka Božja pridržava desnicu pravde rasrđenog Sina. Više se ne smije reći kao u staroj molitvi uz litanije Krvi Kristove da je Bog htio biti izmiren krvlju svoga Sina. Ako se i spominje otkupljenje, mora se šutiti o otkupnini, cijeni tog čina, kome je plaćena i zašto. 

Malo sam oduljio, a sve ovo je tek prije prve molitve Zdravo Kraljice. U novoj verziji je umjesto toga Zdravo Marija.  Zašto promjena? Jer im se može, jer i neznatne stvari treba često mijenjati kako se vjernici nikada ne bi uljuljkali u rutinu. Kako ne bi slučajno mislili da ima nešto stabilno i nepromjenjivo, utješno u vjeri. Treba promijeniti i riječi važnijih molitava, npr. pretvorbe u Misi, Očenaša itd. Da im stručnjaci pokažu kako su ipak puno toga krivo shvaćali slijedeći zastarjele prijevode i ideje. 

(staro) Koliko te stoji, o Marijo, da nas uslišiš? / Koliko te stoji, da nas spasiš? / Nije li Isus u tvoje ruke postavio / blago svojih milosti i svoga milosrđa? / Ti si okrunjena kraljica / i sjediš s desne svojega Sina, / ovjenčana neumrlom slavom / nad svim korovima anđeoskim. / Tvoja se vlast prostire / dokle sižu nebesa. / Tebi je podložna zemlja i svi stvorovi, / koji na njoj stanuju. / Tvoja se vlast do pakla proteže, / te nas iz ruku sotone / ti sama otimlješ, o Marijo. / Ti si svemoćna po milosti, / ti nas, dakle, možeš spasiti /I ako rečeš, / da nam ne ćeš pomoći zato, / što smo nezahvalni sinovi i nedostojni tvoje obrane, / reci nam barem / komu drugom ćemo se uteći, / da budemo oslobođeni od tolikih bičeva. / O, ne! tvoje majčinsko srce ne će trpjeti, / da vidi nas, svoju djecu, izgubljene. 

(novo) Udostoj se dobrostivo uslišati nas, Marijo! Isus je u tvoje ruke postavio bogatstvo svoje milosti i milosrđa. Ti si okrunjena kraljica s desne svojega Sina ovjenčana slavom nad svim korovima anđeoskim. Tvoja se vlast prostire dokle se protežu nebesa. Tebi je podložna zemlja i svi stvorovi koji na njoj stanuju. Obraćamo se tebi jer smo sigurni da nećeš dopustiti da ti se sinovi izgube.

I ova novija okrljaštena verzija izaziva u protestanata i modernista pad sistema. A da začuju pjesničke izraze pobožne duše sadržane u starijoj molitvi, vjerojatno bi im se oči zavrtile kao na onim automatima u kasinima dok im para šiklja iz ušiju. 

Izmolite originalnu verziju, makar je i prošlo podne!

Danas je početak našega spasenja

Danas se raduju sva stvorenja jer tebi Arkanđeo govori: „Blagoslovljena časna i prečista Majko Krista Boga! Danas je posramljena ohola zmija i prokletstvo praroditelja je prestalo.“

Blagoslovljeno sveto i bezgrešno njezino Začeće!

Iza sv. mise neka se obavi posveta Bezgrešnom Srcu Marijinu prema formularu koji se prilaže. Svećenik će predmoliti, a vjernici za njim ponavljati. Na kraju »Tebe Boga hvalimo«.

Zagreb, 16. studenoga 1954.

Nadbiskup koadjutor dr. Franjo Šeper, v. r.

POSVETA

PREČISTOM SRCU MARIJINU NA BLAGDAN BEZGREŠNOG ZAČEĆA

Bez grijeha začeta — na nebo uznesena — krunom slave okrunjena — Kraljice neba i zemlje — Majko Božja Marijo!

Okupljeni pred Tobom — kao članovi Kristove Obitelji — u kojoj si Ti Majka — završavamo danas — Tvoju godinu — koju smo slavili — kao radosnu uspomenu — na Tvoje Bezgrešno Začeće.

Sjećamo se, Majko, — blizine i topline — zabrinutosti i žalosti — pomoći i darežljivosti — Tvog kraljevskog i majčinskog Srca — u ovoj Tvojoj godini. — Hvala Ti, Majko!

Tvoje Prečisto Srce — koje si nam milostivo objavila — kao riznicu Tvoje majčinske ljubavi — ovjenčala je vijencem ruža — ljubav Tvoje odane djece, — premda su ga i oštrim mačevima boli — izranili preteški grijesi Tvoje nezahvalne djece.

To Prečisto Srce — koje milosrdni Bog — otkriva otpalom čovječanstvu — u ovo naše vrijeme — kao ponovni pokušaj — smilovanja i pomirenja — kuca majčinskom ljubavlju, ali i majčinskom zabrinutošću — za svakog od nas!

Da uzvratimo Tebi, Majko, ljubav za ljubav — da okitimo Tvoje Prečisto Srce — vijencem neuvele ljubavi — da zauvijek od njega otklonimo — oštre mačeve uvreda i grijeha — da napokon u Prečisto Srce — svoje mile Kraljice i Majke — neizbrisivo upišemo svoje ime — ime svoje obitelji i župe, — nadbiskupije i cijele Domovine — odlučili smo — da se po Tvojoj želji, Majko, — na današnji Tvoj blagdan izabranja i slavlja — posvetimo neopozivo i radosno — Tvomu Prečistom Srcu.

Posvećujemo, dakle, Majko, — Tvojem Prečistom Srcu — svoju milu djecu! — Ona Ti obećavaju, da će čuvati krsnu nevinost — revno moliti — neumorno pohađati — svetu misu i vjeronauk — slušati roditelje i starije — i uvijek Tebe ljubiti. — Ti ih, Majko, blagoslovi!

Posvećujemo, Majko, — Tvojem Prečistom Srcu — mladiće i djevojke. — Oni Ti obećavaju — da će Tebi posvetiti — cvijet mladosti svoje! Daj im snagu za borbu — osobito u času kušnje i napasti — da trajno očuvaju — čisto srce i nepokvarenu dušu — Ti ih, Majko, blagoslovi!

Posvećujemo, Majko, — Tvojem Prečistom Srcu — muževe i žene! — Oni Ti obećavaju — da će u ljubavi očuvati međusobnu vjernost — iz ljubavi vršiti sve bračne dužnosti — s ljubavlju nositi breme briga — za opskrbu obitelji i uzgoj djece — i u hrvatskom narodu brižno odgajati novi naraštaj: — naraštaj Božji i Marijin. — Ti ih, Majko, blagoslovi!

Posvećujemo, Majko, — Tvojem Prečistom Srcu — svoje mile starce i starice. — Pokazuj im put vjere i pouzdanja — koji vodi prema vječnoj Domovini. — Pomaži im, da srede pred Bogom — svoje životne račune. — Uzmi ih za ruku u času — kad valja poći na daleki put u vječnost. — Oni ti obećavaju — da će se čvrsto držati — Tvoje majčinske ruke. — Ti ih, Majko, blagoslovi!

Posvećujemo, Majko, — Tvojem Prečistom Srcu — svoje mile bolesnike. — Utješi ih, Majko, — olakšaj im boli — nauči ih trpjeti s Isusom na Križu — kao naknadu za grijehe — i za obraćenje svijeta. — Oni Ti obećavaju, Majko, — da će strpljivo i odano snositi patnje, ako samo Ti budeš uz njih. — Ti ih, Majko, blagoslovi!

Posvećujemo napokon, Majko, — Tvojem Prečistom Srcu — sve one iz naše obitelji i župe koji nisu ovdje jer ne mogu doći — i one koji nisu ovdje — jer nisu htjeli doći. — Svima njima budi dobra Majka! — I sve ih blagoslovi!

Ova svečana posveta — upisana istinskom i toplom ljubavlju — u Tvoje kraljevsko i majčinsko Srce — neka bude neraskidljiva veza koja će odsada vezati — pojedince uz obitelj — obitelji uz župu — župu uz katoličku Crkvu — uz svećenike, biskupe i sv. Oca Papu — u Obitelji Kristovoj — u kojoj je Bog naš mili Otac — a Ti, Marijo, naša mila Majka. — U ovoj obitelji mi želimo ostati — kroz ovaj život — i kroz sve vijeke — ljubljena djeca — Božja i Marijina. 

Amen.

(izvor)

O Marijo! istinite su Tvoje riječi: »Ko štuje mene, posjedovati će život vječni.«

Glede ruzarija pisao je svećenik Lesquen biskupu Rennesa ovako: "Vrlo je utješljivo vidjeti vjeru i pobožnost naših bretonskih vojnika. Jučer sam vršio svoju službu u blizini njemačkih rovova. Zapovjednik videć jednoga našega vojnika gdje moli ruzarij, ovako ga upita: »Je li Ti iz straha moliš ruzarij?« »Ne, gospodine, nego da mi ruzarij dostigne milost da postanem bolji.« »Dobro, hajde izmolimo ga zajedno!« Zapovjednik izvadi krunicu i počme moliti zajedno s vojnikom. Taj primjer bio je škola, Jedan po jedan počeše moliti svi vojnici u rovovima." — Kad se je u našim obiteljima molio ruzarij, onda su i bili naši roditelji pravi kršćani, a djeca puna straha Božjega — društvo je bilo bolje. Sad je nestalo ruzarija, a s njim je nestalo sreće i zadovoljstva i mira.

(izvor)

***

Gospodin Milan Kušnjačić već godinama na archive.org stavlja knjige i druge sadržaje vjerske, povijesne i poučne tematike iz kojih i ja često donosim poticajne citate na ovom blogu. Nažalost, obavijestio me da su mu nedavno iz archive.org bez ikakvog obrazloženja obrisali pet tisuća knjiga. Budući da se radi o starijim knjigama različitih autora, očito je da nije problem samo u copyrightu. Ova me vijest ražalostila jer sam se nadao da će barem taj arhiv ostati nešto dostupniji od tolikih komercijalnih mjesta koja su se ugasila po internetu i odnijela sa sobom bezbrojne korisne materijale. 

G. Kušnjačić najavio je da više neće uploadati knjige na archive.org, ali će s vremenom pokušati bogatu biblioteku koju je sakupio i skenirao postaviti na Library Genesis. Stavljam poveznicu na Wikipediju jer ćete ondje najlakše naći adrese LibGena koje su u tom trenutku aktivne. 

Još jednom zahvaljujem na golemom trudu i nesebičnoj žrtvi koju je g. Milan uložio do sada i neka ga Blažena Djevica Marija Kraljica svete Krunice ohrabri svojim majčinskim zagovorom da ne sustane u tom vrlo korisnom poslu. 

U Mariju Bistricu po ... put

Silne kiše posljednjih dana podsjetile su me da bih barem iz zahvalnosti za dobro vrijeme trebao pribilježiti par crtica o ovogodišnjem zagrebačkom hodočašću u Mariju Bistricu. 

Kovčeg posvećenja tvojeg

U Psalmu 131. čitamo: „Ustani, Gospodine, k pokoju svojem, ti i kovčeg posvećenja tvojeg.“ (Ps. 131. 8.) Sveti Oci i tumači sv. Pisma tvrde, da se u ovim riječima imade pod kovčegom ili škrinjom razumijevati B. D. Marija. Tako da je smisao tih riječi ovaj: Nije dolikovalo, da presveto tijelo dragoga Spasitelja ostane u grobu i da sagnjije, nego da uskrsne slavno. Nije takodjer dolikovalo, da istruhne i raspadne se tijelo Marijino, taj kovčeg zavjetni, koji je čovjeka s Bogom sdružio, taj živi hram Višnjega, u kojem se je vječna Riječ ujedinila s naravlju čovječanskom i postala tijelom. Taj kovčeg posvećenja svojega dolikovalo je, da uskrisi Gospodin, Sin njezin, i da ga uznese u nebeske visine. Ustao je Gospodin k pokoju svojemu t. j. u kraljevstvo nebesko, pa je ustao i kovčeg posvećenja njegova.

(izvor)

Majka supatnica

Eno je pod Križem: stoji jaka i hrabra, i evo mi moj Učitelj veli: Ecce mater tua. On mi je daje za Majku. I sada, kad se vratio Ocu, kad je stavio mene na svoje mjesto na Križu, da pretrpim u sebi, što nedostaje njegovoj Muci za njegovo tijelo – Crkvu, sada je opet tu Djevica, da me nauči trpjeti poput Njega, da mi kaže, da mi objavi posljednji pjev njegove Duše, što ga nitko osim nje, njegove Majke, nije mogao zamijetiti.

Kad budem izrekla svoj consummatum est, opet će me ona, Janua Coeli, uvesti u božanske dvore, šapćući mi posve tiho tajanstvene riječi: Laetatus sum in his quae dicta sunt mihi, in domum Domini ibimus…

(sv. Elizabeta od Presvetog Trojstva)

Devetomjesečna devetnica Gospi Guadalupskoj

Molitva 

devetomjesečne devetnice Gospi Guadalupskoj

za svakodnevnu molitvu od 12. ožujka do 12. prosinca 2024. godine

 

O djevičanska Bogorodice, utječemo se pod tvoju obranu i molimo tvoj zagovor protiv tmine i grijeha koji sve više obavijaju svijet i prijete Crkvi. Tvoj Sin, naš Gospodin Isus Krist, tebe nam je dao za majku kad je umro na križu za naše spasenje. Tebe je također poslao 1531., kad su nas opsjedale tama i grijeh, kao Gospu Guadalupsku na Tepeyacu da nas vodiš k Njemu koji je jedini naše svjetlo i naše spasenje.

Po tvom ukazanju na Tepeyacu i po tvojoj trajnoj prisutnosti s nama na čudesnom ogrtaču svoga glasnika Ivana Didaka milijuni su se duša obratili vjeri u tvoga božanskoga Sina. Po ovoj devetnici i po našoj posveti tebi, ponizno zazivamo tvoj zagovor za svakodnevno obraćenje našega života Njemu i za obraćenje milijuna drugih koji još u Njega ne vjeruju. U našim domovima i u našem narodu vodi nas k Njemu koji jedini pobjeđuje grijeh i tamu u nama i u svijetu.

Ujedini naša srca sa svojim Bezgrješnim Srcem da bi naša srca pronašla svoj pravi i trajni dom u Presvetom Srcu Isusovu. Neprestavno nas na na našem životnom hodočašću upravljaj prema vječnom domu s Njime, tako da se naša srca, sjedinjena s tvojim, uvijek pouzdaju u Božje obećanje spasenja, u njegovo milosrđe koje nikada ne iznevjeruje one koji mu se obraćaju ponizna i skrušena srca. Po ovoj devetnici i našoj posveti tebi, o Djevice Guadalupska, vodi sve duše u Americi i širom svijeta k svomu božanskom Sinu u čije ime molimo. Amen.

 

Rajmund Lav kard. Burke

Unaprijed određena

Marija, ne samo da nije sagriješila, nego je bila očuvana čak i onog zajedničkog nasljedstva ljudskoga roda, to jest istočnoga grijeha. Razlog je tome poslanje koje je Bog odvijeka njoj namijenio: da bude Majka Otkupiteljeva. Sve je to sadržano u istini vjere o Bezgrešnom začeću. Biblijski temelj ove dogme nalazi se u riječima što ih je anđeo uputio nazaretskoj djevojci: "Zdravo, milosti puna, Gospodin s tobom". "Milosti puna" - u grčkom izvorniku keharitomene - najljepše je Marijino ime, ime koje joj je sam Bog dao, kako bi naznačio da je oduvijek i zauvijek ljubljena, izabrana, unaprijed određena da primi najdragocjeniji dar, Isusa, "utjelovljenu ljubav Božju".

Mogli bismo se zapitati: zašto je među svim ženama Bog izabrao upravo Mariju iz Nazareta? Odgovor je skriven u nedokučivom otajstvu božanske volje. Ipak, postoji razlog na koji ukazuje Evanđelje: njezina poniznost. To dobro ističe Dante Alighieri u posljednjem Pjevanju o Raju: "Djevice Marijo, kćeri svoga Sina, / ponizna i iznad svakoga stvorenja, / čvrsta svrho vječnoga savjeta". Sama Djevica, u svojoj hvalbenoj pjesni Veliča, ovako kaže: "Veliča duša moja Gospodina... što pogleda na neznatnost službenice svoje". Da, Boga je privukla poniznost Marije koja je našla milost u njegovim očima. Tako je postala Majka Božja, slika i uzor Crkve, izabrana među narodima kako bi primila blagoslov od Gospodina i proširila ga na čitavu ljudsku obitelj. Ovaj "blagoslov" nije drugo doli sam Isus Krist. On je izvor milosti, kojom je Marija ispunjena od prvog trenutka svoga postojanja. S vjerom je prihvatila Isusa, te ga s ljubavlju darovala svijetu. To je i naš poziv i naše poslanje, poziv i poslanje Crkve: prihvatiti Krista u svoj život te ga darovati svijetu, "da se svijet spasi po Njemu".

(izvor)