Sveti Mihovile, pomozi nam da branimo čast Imena Božjeg

BORAC ZA ČAST BOŽJU

»Tko je kao Bog? — Michael«. Ovo je ime arkanđela, koji je zametnuo boj s oholim anđelima, kad su se pobunili proti samoga Gospodina Boga. Zli anđeli na čelu s Luciferom ustali su i rekli: »Neću, da ti služim.« Ali na čelu dobrih i vjernih anđela stajao je Mihovil — »Tko je kao Bog?« I kaže nam Sv. Pismo: »I posta rat na nebu. Mihovil i anđeli njegovi su ratovali sa zmajem. Zmaj ratova i njegovi anđeli. I ne nadvladaše, i više im se ne nađe mjesta na nebu« (Odkr. 12, 7). Odtada je njihovo mjesto pakao. Mjesto groze i muka. Bog ih je kaznio strašno, jer se usudiše povriediti Njegovu čast. Tko je kao Bog?

I na zemlji ima ljudi, koji se drzko usuđuju vrieđati Božju čast. To su veliki grješnici, koji poput anđela na nebu govore: »Neću, da ti služim.« Ali to su osobito bogopsovači i bogohulnici. Oni svojim jezikom ratuju proti svemogućem Bogu rigajući i bljujući sav smrad svoga srdca na Božje Veličanstvo. Izazivaju oni na sebe srčbu i pravdu Božju. I za njih će se ako uztraju u griehu morati reći: »I ne nađe im se mjesta na nebu«. Bog će ih odbaciti, jer su psovali i ružili sveto Ime Njegovo. Tko je kao Bog?

Ali kao što je sv. Mihovil arkanđeo na nebu ustao s dobrim anđelima, da brani čast i slavu Božju, tako i svi prijatelji Božji na zemlji moraju stupiti u boj proti psovci a za čast i slavu imena Božjega. Svi smo mi borci Božji. To neka zapamti svatko, tko ima makar malo kršćanskog ponosa u sebi. Bio ti tko mu drago: gospodin ili seljak, radnik ili trgovac, častnik ili vojnik, mladić ili djevojka ili diete, brani odvažno čast Imena Božjeg. Ne samo nemoj ti psovati, nego ne daj, da se pred tobom pogrđuje i vrieđa Bog. Budi kao anđeo Božji na zemlji, koji brani njegovu čast. Kao sv. Mihovil, arkanđeo. Neka ti on bude uzor i zaštitnik.

S.

(Glasnik Srdca Isusova, rujan 1944.)

Kratko hodočašće u Ribnicu

Ima li boljeg dana od kvatrene subote za odlazak u avanturu? Generacije klerika kroz stoljeća kretale su na te dane ređenjem u neizvjesnu budućnost.

Mi smo bili nešto skromniji te smo se zaputili u Sloveniju. Kao i mnogi drugi uspješni izleti, tako i ovaj počinje riječima: Nekoliko članova Društva Benedictus krenulo je rano ujutro...

"Razjašnjenja"

Franjina kompromitirana "Deveteročlana klapa" obećava 

"razjašnjenja" u odgovor na Viganòovu optužbu. 

Franjo ostaje iza zida šutnje

Dok Franjo svejednako kao zaliven šuti na povijesni j’accuse nadbiskupa Viganòa izjavivši da "neće reći ni riječ o tome", Vatikanski tiskovni ured izvješćuje da je Franjina "Deveteročlana klapa" – ili makar šestorica koja su se pojavila na zadnjoj sjednici 10. rujna – objavila "Izjavu" da je "Kardinalsko vijeće izrazilo punu solidarnost s papom Franjom glede prošlotjednih događaja, svjesno da se Sveta stolica u sadašnjoj raspravi sprema dati konačna i nužna razjašnjenja".

Raspravi? Razjašnjenja? Prije svega, nema tu nikakve rasprave, nego izravna, konkretna i bjelodano vjerodostojna optužba:

Da je u nedjelju, 23. lipnja 2013., za vrijeme audijencije kod Franje, nakon što ga je Franjo upitao: "Kakav je kardinal McCarrick?" nadbiskup Viganò odgovorio: "Ako upitate Kongregaciju za biskupe, postoji ovako debeo dosje o njemu. Iskvario je naraštaje sjemeništaraca i svećenika te mu je papa Benedikt naložio da se povuče u život u molitvi i pokori."

Da je Franjo "te moje veoma teške riječi primio bez i najmanjega komentara i bez ikakva izraza iznenađenja na licu, kao da već neko vrijeme poznaje stvar, te je odmah promijenio temu".

Da je u pet godina, dok nije naposljetku bio prisiljen disciplinirati McCarricka nakon izvještajâ diljem svijeta o njegovu silovanju ministranta prije 47 godina, Franjo rehabilitirao to čudovište, koje je lobiralo za njegov izbor, dodjeljivao mu zadaće i tražio njegov savjet glede uzdignuća prohomoseksualnih crkvenih dostojanstvenika Cupicha, Tobina i Farrella u Kardinalski zbor i na ugledne stolice.

Kakva to "razjašnjenja" ima Vatikan na umu? Hoće li ona zanijekati da se taj razgovor ikada dogodio? Hoće li zanijekati da je Franjo znao za McCarrickova zlodjela barem od 23. lipnja 2013.? Hoće li zanijekati da se tražio McCarrickov savjet glede uzdignuća Cupicha, Tobina i Farrella? Hoće li zanijekati da Franjo, znajući za McCarrickovu prošlost, nije učinio ništa da McCarricka disciplinira, nego mu je, naprotiv, pet godina pogodovao?

Bilo što manje od takvog nijekanja bit će ništa drugo nego priznanje krivnje. A svaki napad na karakter ili ugled nadbiskupa Viganòa shvatit će se kao pokušaj da se sudi svjedoku kako bi se odvratila pozornost od istinitosti njegovih optužaba.

Zasad u ovoj golemoj sablazni koju Vatikan pokušava preobličiti u "raspravu" otprilike je 29 biskupa javno nazvalo Viganòove tvrdnje vjerodostojnima i vrijednima istrage. Čak i ugledni kanonist Edward Peters, referendar Apostolske signature imenovan od pape Benedikta XVI., kaže da bi ako su Viganòove tvrdnje istinite "rekao, bez oklijevanja, da Franjo mora dati ostavku".

Vatikanski stroj za preusmjeravanje komunikacije neće moći i ovo preusmjeriti s Franje. Franjo mora kategorički poreći tvrdnje protiv sebe, ili će cijelom katoličkom svijetu biti očito da je kriv u smislu optužbe te da se zaista treba odreći papinstva.

Štoviše, "Deveteročlana klapa" koja bi htjela braniti Franju "razjašnjenjima" sama je podvrgnuta optužbama za zataškavanje homoseksualne grabljivosti. Kako napominje Catholicculture.org, "kardinali Errazuriz, Maradiaga i O’Malley" – sve članovi Kardinalskog vijeća – "također su bili kritizirani zbog neodgovaranja na tužbe za spolno zlostavljanje. Kardinal Pell osobno je optužen zbog spolnog zlostavljanja te je napustio svoje dužnosti dok odgovara na kaznene optužbe u svojoj domovini Australiji." Dapače, Maradiaga upravo u ovom trenutku aktivno štiti skupinu razuzdanih homoseksualaca u vlastitom sjemeništu.

No Vijeće "Izjavom", lukavo, daje na znanje da je "odlučilo zamoliti papu da promisli o radu, ustroju i sastavu samog Vijeća, s obzirom na odmaklu dob nekih članova". "Odmakla dob". Baš! Koga oni misle zafrkavati? Očito je plan da se Errazuriz, Maradiaga i O’Malley potiho udalje, jer svi imaju preko 75 godina, a njihovi skandali da se onda zakopaju.

Sve se raspada za Franju i njegove suradnike. Ili se čovjek može tomu bar nadati. U svakom slučaju, Bog se ne da izrugivati i prije ili poslije doba će laži i kvareža završiti, a Crkva će dočekati svoje doba pravde.

Chris Ferrara

https://fatima.org/news-views/francis-compromised-gang-of-nine-promises-clarifications-in-response-to-archbishop-viganos-indictment-francis-remains-behind-his-stone-wall/

Zašto ne bi nastavili po starom?

Franjo biskupima: Sastanimo se da bismo nastavili skrivati pravi problem

Kako Philip Lawler s doličnim gnušanjem primjećuje, usred novobuknule, ali uvijek prisutne homoseksualne iskvarenosti katoličkog svećeništva poslije II. Vatikanskog Franjo, sam upleten u zataškavanje homoseksualnih zlodjela bivšega kardinala McCarricka, "pozvao je vođe svjetskih biskupskih konferencija u Rim da 'razgovaraju o sprječavanju zlostavljanja malodobnika i ranjivih odraslih'... više od pet godina nakon što je papa obznanio svoj plan da osnuje posebno povjerenstvo da bi predlagalo planove i smjernice za 'sprječavanje zlostavljanja malodobnika i ranjivih odraslih'".

Zlostavljanje malodobnika i ranjivih odraslih. Obratite pozornost na to kako je vidokrug toga smiješnog, još šest mjeseci udaljenog okupljanja da se ne učini ništa glede stanja koje se samo pogoršalo, pet godina nakon osnivanja povjerenstva koje također nije učinilo ništa, pažljivo ograničen jezikom kakav bi mogao upotrijebiti neki odvjetnik. Neće biti rasprave o pošasti sodomije između svećenikâ i "sporazumnih" zakonski odraslih od 18 ili više godina. Time se djelatno homoseksualnim svećenicima ostavlja obilje mogućnosti da svoju djelatnost nastave.

Ukratko, ovaj se papa s onim što Lawler opravdano naziva "utjecajem homoseksualne mreže među svećenstvom" nema namjeru sučeliti ukoliko ona ne uključuje stvarno silovanje podložno civilnopravnom progonu. A i tada će se zataškavanje nastaviti koliko je to moguće u sadašnjem ozračju javnoga ispitivanja.

Zašto je to tako? Moj kolega Edwin Faust naciljao je jedini pravi razlog, s obzirom na odbijanje hijerarhije da slijedi crkveni nauk uklanjanjem homoseksualne iskvarenosti svećeništva: "Katoličko svećenstvo i njegova hijerarhija u rukama su homoseksualnog tajnog društva..." U skladu s tim zaključuje: "Katolička hijerarhija jednostavno ne vidi drugog izlaza iz sadašnje nedoumice nego da zbaci odvajkadašnji nauk o homoseksualnosti. Tada će biti moguće osuditi zloupotrebu moći, tj. upotrebu vlastitog položaja da bi se dobile seksualne usluge, a prihvatiti homoseksualne svećenike kao nešto normalno."

Prema tome sastanak u veljači neće ugroziti tekući projekt pod vodstvom nesnosnoga o. Jamesa Martina – uistinu dio konačnog stadija sadašnje crkvene krize – usmjeren "normalizaciji" homoseksualnosti u svećeništvu u skladu s ponavljalicom samog pape izrečenom glede očitog homoseksualca kojega je postavio na čelo vlastitoga kućanstva: "Tko sam ja da sudim?"

Može li itko još ozbiljno tvrditi, čak i nakon više od pet godina ovoga razornog pontifikata, da cjelovita Treća tajna nije ništa drugo nego vizualni prikaz događaja 20. stoljeća s vrhuncem u neuspjelom atentatu na Ivana Pavla II. 1981.? Tko još može iskreno prihvatiti to besmisleno "tumačenje" što ga je o Tajni dao nitko drugi nego kardinal Sodano, korumpirani bivši vatikanski državni tajnik koji je prikrivao homoseksualni grabež o. Marciala Maciela sve dok budući papa Benedikt XVI. nije prikrivanju stao na kraj?

Upravo je papa Benedikt poslije glasovito izjavio na početku svoga tajnovito skraćenog pontifikata: "Molite za mene da od straha ne pobjegnem pred vukovima." Riječ "vukovi" zacijelo je pomno odabrao, jer ona ima točno određeno značenje u crkvenom kontekstu, naime značenje unutarnjih neprijatelja koji pustoše stado. I nitko drugi nego Benedikt rekao je da Tajna pretkazuje ono čemu smo danas svjedoci: "da najveći progon Crkve ne dolazi od njezinih neprijatelja izvana, nego potječe od grijeha unutar Crkve, te da je stoga Crkvi nasušno potrebno da se ponovno nauči pokori, da prihvati očišćenje, da se nauči s jedne strane praštanju, ali s druge i potrebi za pravdom".

Sadašnji je pontifikat izrugivanje pravde u Crkvi. Ali pravda stiže. I što duže Bog dopušta njezino odgađanje spletkarenjem iskvarenih crkvenjaka, to strašnija bit će njegova presuda.

Chris Ferrara

https://fatima.org/news-views/francis-to-bishops-lets-meet-to-keep-hiding-the-real-problem/

Tráiganme la cabeza de Carlo Maria Viganò

Otvoren je lov na Viganòa. 

Vatikanska služba sigurnosti izdala je naredbu, piše Church Militant.com

Dok svakim danom raste broj biskupa, osobito u SAD-u koji od vladajućega Pape zahtijevaju da se očituje o svjedočenju mons.Viganòa; i dok se – što je nepojmljivo – nije odgovorilo na zahtjev predsjednika Biskupske konferencije SAD-a, kardinala Di Narda da ga se primi u audijenciju, Curch Militant, vrlo aktivna i i dobro obaviještena mrežna stranica američkih katolika objavila je da je počeo lov na bivšega nuncije koji vode agenti Službe sigurnosti Svete Stolice.

Church Militant osobito je djelatna u ovo vrijeme i upravo ovoj mrežnoj stranici zahvaljujemo raskrinkavanje postojanja „pipline-a“ od Kolumbije do Sjedinjenih Američkih Država kako bi se uvozili svećenici koji su odbijeni u bogoslovijama svoje zemlje jer su homoseksualci. Veza koja je imala svoju posljednju postaju u Newarku, McCarrickovome sjedištu.

Pogledajmo što piše Church Militant

„Prema izvorima iz Vatikana Državno tajništvo Svete Stolice – pod upravom kardinala Pietra Parolina – izdalo je uputu svojim službama unutarnje i vanjske sigurnosti da se posluže svojim „vezama s tajnim službama“ kako bi se pronašla lokacija na kojoj se nalazi nadbiskup Viganò. Ovaj zahtjev izrečen je ne samo radi prevencije daljnje nepredvidljive štete ugledu pape Franje i Svete Stolice na svjetskoj razini, nego i radi „pripremanja terena“ za sudski progon bivšega nuncija za navodna zlodjela protiv vatikanskih i crkvenih zakona.

Hitnost s kojom se locira mjesto na kojemu boravi nadbiskup Viganò tim više je jasnija jer, sukladno kanonu 1507 Zakonika kanonskoga prava i drugih kaznenih uredaba Svete Stolice i Države Vatikanskoga Grada, nadbiskupu Viganòu ne može se suditi, niti ga se može kazniti prije nego što mu se da mogućnost da ga se službeno pismeno izvijesti za posebna kanonska zlodjela za koja se ga se sumnjiči kako bi imao mogućnost za obranu.

Kako je naveo prof. Roberto de Mattei (Corrispondenza Romana, 5. rujna), optužbe trebaju biti navedene u libellus accusatorius (kanonska optužnica) da je Viganò navodno prekršio prisegu čuvanja državne tajne, prekršivši tako instrukciju „Secreta continere“ o čuvanju papinske tajne, koju je 4. veljače 1974. godine izdao kardinal Jean Villot, Vatikanski državni tajnik.
Posebne uredbe instrukcije Secreta koje bi bile u igri uključuju:

Članak I-4. Navodno širenje izvansudskih prijava koje je primio tijekom službe u ime Svete Stolice koje se tiču zlodjela protiv vjere i morala i sakramenta Pomirenja te postupak i odluka glede postupanja s ovim optužbama na račun Theodora McCarricka i drugih klerika koje Viganò spominje u svome svjedočenju i u člancima s novinarima za koje se nadbiskupa sumnjiči da je širio strogo povjerljive informacije;

Članak I-7. Navodno širenje vatikanskih tajni koje je poznavao na temelju svoje službe glede imenovanja biskupa, osobito glede imenovanja kardinala Blasea Cupicha nadbiskupom Chicaga, Illinois;

Članak I-9; navodno širenje elektronički kriptirane uredbe koje je Državno tajništvo proslijedilo nadbiskupu Viganòu glede imenovanja Roberta McElroya u San Diegu, Kalifornija;

Članak I-10; zbog kršenja „poslova i pitanja koji su tako teške naravi pa ih Prvosvećenik ili kardinal odnosnoga dikasterija veže papinskom tajnom.“

Vijesti da se Vatikan služi mnoštvom svojih međunarodnih veza kako bi se locirao i osudio nadbiskup Viganò u suglasju su s tvrdnjama Alda Marije Vallija o njihovome posljednjem susretu: Viganò „je kupio zrakoplovnu kartu“ i bio je „na putu u inozemstvo“.

Toliko Church Militant.

Ovoj toliko preciznoj rekonstrukciji možemo dodati nekoliko detalja. Kada je u srijedu 22. kolovoza nadbiskup Carlo Maria Viganò napuštao moj dom, gdje smo ponovno pročitali svjedočenje koje je sastavio i odredili nadnevak objavljivanja (u nedjelju, kako bismo Španjolcima i Englezima dali vremena za prijevod), upitah ga posve mirno: „A sada, kamo ćete otići, Preuzvišeni?“ Odgovori mi: „Ne ću Vam reći, tako kad Vas budu pitali, nećete morati lagati“. Stekao sam dojam da je otputovao u inozemstvo. I to bi također bilo razumno. Komandant Sigurnosne službe Svete Stolice, general Domenico Giani potječe iz talijanske tajne službe. Vrlo je vjerojatno da je s kolegama ostao u kontaktu, i zbog službenih, a i osobnih razloga. Stoga je jasno da bi potraga za nadbiskupom bila ugodnija na talijanskome području nego drugdje. Mons.Viganò rekao mi je da će ugasiti mobitel. I to je također razumno. Više smo puta pisali, na temelju informacija izvrsnoga izvora da su telefoni i internet u Vatikanu pod nadzorom. Nadzor koji se – kako nam je rečeno – odnosi i na mobitele čiji je vlasnik Sveta Stolica, i možda također još i krug šire. Danas, zahvaljujući mobitelima lako je locirati osobu. Stoga je prvi korak u poduzimanju sigurnosnih mjera ugasiti ga. Viganò je bio tajnik Države Grada Vatikana i prema tome usko je surađivao sa Službom sigurnosti Svete Stolice (i poznaje njihov modus operandi), kao i s generalom Gianijem.


Tekst: Marco Tosatti, Stilum Curiae
Izvor: http://www.marcotosatti.com/2018/09/09/la-caccia-a-vigano-e-aperta-ce-un-ordine-di-servizio-del-vaticano-scrive-church-militant-com/

Nedjeljna blog preporuka 38

Nedjeljne preporuke blogova odavno su zamrle kao serijal na ovom blogu, ali oznaka još uvijek postoji, pa sam je odlučio iskoristiti za nešto drugačiju preporuku. Radi se o blogu koji nema veze s vjerskim temama, ali je izuzetno koristan ako ste iz Zagreba i okolice ili posjećujete naš glavni grad te planirate šetati po Medvednici. Blog Medvednica.info obuhvaća opise svih označenih (a i nekih neoznačenih) staza po zagrebačkoj gori. Stranica postoji od 2010. godine, a uz opis staza, dobro je pogledati i komentare koji često sadrže dragocjene informacije o promjenama ili poteškoćama na koje su nailazili neki od planinara. Ipak, najkorisnija je mogućnost spremanja staze na mobitel što uz otvaranje u google kartama i upotrebu gps-a koja je danas dostupna na svim mobitelima, omogućuje da bezbrižno krenete i manje utabanim putovima. Prije početka izleta nije zgorega spremiti si, npr. uslikati, dijelove GSS-ove karte Medvednice kojima planirate proći tako da ste još sigurniji kad se nađete na križanju i pitate se kamo dalje.

Zanimljivo da je ovakav opsežan projekt rezultat entuzijazma jednog običnog planinara, a državna ustanova Park prirode Medvednica i njezini plaćeni zaposlenici ograničili su se na to da stave poveznicu na taj blog.

Kako da ga kaznimo?

Nadbiskup Viganò: kažnjen jer je rekao istinu?

Hoće li nadbiskup Carlo Maria Viganò koji je iznio na vidjelo postojanje korupcijske mreže u Vatikanu, prozivajući odgovorne, počevši od vrhovnih crkvenih autoriteta, biti kažnjen zato što je rekao istinu? Papa Franjo razmatra i tu mogućnost, ako je istina, kako potvrđuje više izvora, pa je konzultirao kardinala Francesca Coccopalmerija i još nekoliko kanonista kako bi razmotrili moguće kanonske mjere koje bi se poduzele protiv nadbiskupa, počevši od suspenzije a divinis.

Ako se vijest potvrdi, bila bi stvar s teškim posljedicama, ujedno i pomalo nadrealna također i stoga što je „stručnjak“ pozvan radi kažnjavanja mons.Viganòa baš onaj kardinal Coccopalmerio kojega bivši nuncij u SAD-u optužuje da sudjeluje u „gay lobiju“ koji drma u Vatikanu.

Ne može se zaboraviti ni da je kardinalov tajnik, mons. Luigi Capozzi umiješan u slučaj gay orgija u kojemu se još treba pojasniti uloga njegova nadređenoga. Međutim, temeljni je problem dakako jedan drugi. Katolička Crkva, budući da je vidljivo društvo, ima i kazneno pravo koje joj je vlastito kako bi kažnjavala vjernike koji su prekršili njezine zakone.

Glede toga valja razlikovati između grijeha i delikta (zlodjela). Grijeh se tiče kršenja moralnoga reda, a zlodjelo prijestupa protiv kanonskoga zakona Crkve koji je, naravno, različit od građanskoga državnog zakona.

Sva su zlodjela grijesi, no svi grijesi nisu zlodjela. Postoje opći delikti usmjereni protiv građanskoga i kanonskoga zakona kao zločin pedofilije, ali i mnoga druga zlodjela jesu takva samo prema kanonskome pravu, a ne prema kaznenome državnom pravu.

Homoseksualnost i priležništvo, primjerice, većina današnjih država ne drži zločinima, ali oni ostaju teškim deliktima za kler koji se o njima ogriješi i kao takve ih kažnjava kanonsko pravo. Dakle, delikt nije svako vanjsko djelo koje krši zakon, nego samo ono kršenje za čije je nepoštivanje predviđena kazna, prema načelu nullum crimen, nulla pena sine lege.

Zakonik kanonskoga prava, kako je nedavno zamijetio otac Giovanni Scalese na svome blogu Antiquo Robore, drži deliktom (zlodjelom) ne samo zlostavljanje maloljetnika, nego i druge grijehe protiv šeste zapovijedi, među kojima su priležništvo i ustrajavanje u izvanjskome grijehu uz sablazan što uključuje homoseksualnost (kanon 1395 Novoga zakonika).

Čini se da ove razlike nisu jasne papi Franji koji proglašava „nultu toleranciju“ protiv građanskih zločina kao što je pedofilija, a zaziva „oprost“ i milosrđe za „grijehe“ mladosti kao homoseksualnost zaboravljajući na to da je taj grijeh uvršten u crkvene zakone. I onda, a tu se vidi protuslovlje, crkvene se zakone primjenjuje da bi se udarilo ne imoralni kler nego na onoga koji žigoše imoralnost klera kao što je mons. Carlo Maria Viganò koji u svojemu svjedočenju ne čini ništa drugo od onoga što su činili reformatori u Crkvi od svetoga Petra Damianija do svetoga Bernardina Sijenskoga, velikih boraca protiv sodomije.

Koji je razlog kanonske kazne koja se želi izreći prema hrabrome nadbiskupu? Papa Franjo mogao bi odgovoriti kao u Fedrovoj basni: ne trebam navoditi razloge, kažnjavam ga Quianominorleo, jer sam jači.

Međutim, kada se vlast ne vrši kako bi se služilo istini, ona postaje zloporaba moći, a žrtva zloporabe vlasti dobiva snagu koju joj nitko ne će moći oduzeti: snagu Istine. U ovome tragičnom trenutku života Crkve prva stvar koju, ne samo katolici nego i javno mnijenje cijeloga svijeta zahtijeva od crkvenih ljudi jest „ne živjeti u laži“, da porabimo slavni Solženjicinov izraz. Vrijeme socijalističkih diktatura završilo je, a istini je predodređena pobjeda.


Tekst: Roberto de Mattei
Izvor: https://www.corrispondenzaromana.it/larcivescovo-vigano-punito-per-aver-detto-la-verita/

Bitka za Rim

Današnjoj teologiji nedostaje eksplicitna demonologija glede pitanja: 

Kako se Sotona bori protiv Crkve kao cjeline?

Lako bi se stanje Crkve u svijetu moglo prikazati jednostavnom slikom: na jednoj strani Crkva, a na drugoj bordel. Čovjek koji stoji u sredini između snage privlačnosti Crkve kao mjesta istine i ljepote i obećanjâ bordela. Što se čovjek više okreće Crkvi, to se više udaljuje od zavodljivosti slobodnog iživljavanja svoje seksualnosti te se ovom usmjerenošću prema Bogu odriče od zavodljivosti sotonine. Crkva i sotona sliče, da se matematički izrazimo, kao plus beskonačno prema minus beskonačno, a čovjek je ništica koja se može okrenuti prema negativnome ili pozitivnome. Njegova neodređenost bila bi prema tome i njegovo ne-postojanje koje upravo njegova sloboda može odrediti kao okretanje prema negativnome ili pozitivnome.

Ali koliko god zorna bila ova slika, ipak je dvojbeno je li posrijedi ujedno i realistična slika.
   A) Čovjek nije neodređen, nego je zbog istočnoga grijeha sklon negativnomu.
   B) Bordel zavodi svojim obećanjima, ponajprije muškarce tako uspješno na grijeh da je tu sudjelovanje đavla kao zavodnika samo po sebi suvišno.
Međutim, bitnije je nešto drugo. Odgovor na pitanje gdje đavao susreće Sina Božjega mora zgranuti onoga koji je interiorizirao ovu zornu sliku: Ne susreće đavao Isusa u velegradu Jeruzalemu sa svim njegovim zavodljivostima, čak ni u bludnici Mariji Magdaleni, nego a) u pustinji i b) u krugu njegovih apostola!

Pustinja, osobito poradi uspomene na hod Izraela pustinjom slovi kao osobito mjesto Božje prisutnosti. (U religioznomu mišljenju nisu sva zemaljska mjesta na isti način Bogu blizu ili pak daleko, već postoje razlike u blizini: brda, uzvisine i pustinje slove kao mjesta blizine Božje, a onda i hramovi i žrtvenici: samo gdje je Bog blizu, gdje se javio, tu žrtvuje religiozni čovjek, gradi mu hramove. Tako nastaju sveti prostori. Usp. Mircea Eliade: Sveto i profano).

A) Dakle, ako Sotona kuša Sina Božjega u pustinji, onda ga kuša baš daleko od bordela velegrada na mjestu blizine Božje.

B) Pogubnija je za ekleziologiju pak činjenica da je Isus u apostolu Petru, prvome papi i u apostolu Judi susreo đavla. „Odlazi od mene, sotono!“ ne govori on bludnici, nego onomu kojega je on sam izabrao za apostola i kojega je čak odredio za prvoga papu, Petru. A u apostola Judu prodro je đavao kako bi ostvario svoje demonsko djelo izdaje. Tako je zgroženi krik Pavla VI.: „Dim Sotonin kroz neku je pukotinu prodro u Hram Božji“ puno istinitiji nego što bi to željeli priznati mnogi tumači koji ga žele prikazati puno bezazlenijim. Đavao se ne bori ondje gdje grijeh pobjeđuje i bez njega, u bordelima svijeta. Gdje bi đavao trebao voditi svoju borbu protiv Crkve, ako ne u samoj Crkvi? U svakoj nogometnoj utakmici napadači prodiru unutar šesnaesterca protivničke momčadi kako bi odatle zabili gol. Sveti Augustin shvaćao je suštinu povijesti i to baš ljudske povijesti kao borbu sotonina kraljevstva protiv kraljevstva Božjega. Dok se đavao bori protiv Boga, živimo u području povijesti, prije povijesti i nakon nje samo je kraljevstvo Božje.

Misliti da su slučajevi zlostavljana koji su sada izišli u javnost neovisni o borbi đavla protiv Crkve kobna je zabluda. Kako Bog čak ni svoga Sina nije sačuvao od zavodničkoga napada sotonina, čak ni od đavolskih kušnji preko apostola Petra da ne ide putem križa, tako sada Bog ne čuva ni Crkvu od ovih napada. Crkva Isusa Krista, dok god živi u svijetu, jest vojujuća Crkva koja je upravo usred sebe (preko apostola Petra i Jude) izložena napadima dušmanskim. Bog dopušta ove napade kako bi se Crkva pokazala postojanom u boju i kako bi preko svake pobjede izišla ojačana.

Infiltracija homoseksualnih mreža u Crkvi predstavlja plodno tlo za sotonino djelovanje protiv Crkve. Isto kao što i riječ Božja može pasti na plodno ili neplodno tlo, tako i za djelovanje protubožjih sila postoje osobito plodna tla. Isušiti ova plodna tla sada je borbeni zadatak za Crkvu.

Utemeljitelj crkve, Isus Krist prorekao je Crkvi ove teške borbe. Jer on nas uči: „Ako te desno oko sablažnjava, iskopaj ga i baci od sebe. Ta bolje je da ti propadne jedan od udova, nego da ti cijelo tijelo bude bačeno u pakao. Ako te desnica tvoja sablažnjava, odsijeci je i baci od sebe. Ta bolje je da ti propadne jedan od udova, nego da ti cijelo tijelo ode u pakao." (Mt, 5,29)

Spontano je čitatelj sklon tomu da to primjeni samo na pojedinačnoga kršćanina, na sebe kao individuu. Kakav je onda smisao toga da kršćanin bez desnoga oka uđe u život vječni? I da jedan od mojih udova ode u pakao kad bez ovoga uda mogu ući u život vječni? Ako se onda još razlog za grijeh pronađe ne u oku, nego u nečistom nagnuću srca, Isusova izjava tim biva još nejasnija.
Posvema drukčije ako se ovdje tijelo shvaća kao tijelo Kristovo, dakle kao Crkva: onda udovi Crkve mogu postati grješnim udovima koji mogu inficirati cijelo tijelo ako se ne odstrane iz njega. Isus nas time poučava da u tijeku crkvene povijesti dijelovi Crkve mogu postati udovi koji ugrožavaju cijelo tijelo. Njih onda Crkva mora ekskomunicirati kako bi tijelo Crkve kao cjelinu održala zdravim. Gdje Crkva izgubi hrabrost za boj i ne ukloni udove koji je ugrožavaju tu joj prijeti najveća pogibelj.


Tekst: Uwe Lay
Izvor: https://www.katholisches.info/2018/08/kampf-um-rom/