1773.

"Po mojoj procjeni Isusovački se red (ukupno uzevši, a ne svaki pojedini član) okrenuo gnozi. Ona se unutar Crkve pojavljuje pod raznim maskama: na socijalnoetičkom području marksizam, u duhovnom praćenju psihoterapija, psihoanaliza i grupna dinamika, a u teologiji i misijama (ili onome što je od toga preostalo) međureligijski dijalog. Više ili manje prešutno podrazumijeva se pritom monistički sustav: Sve je jedno, ne postoji nikakvo raspuknuće u zbilji padom anđela, padom ljudi i istočnim grijehom. 'Polarizacije' treba izbjegavati, važna je samo 'integracija'. Eshatologija ne igra nikakvu ulogu."

(Wolfram Schrems, "Isusovac na papinskom prijestolju.

O dvjema katastrofama u jednoj osobi")

Lice novoga, beznaukovnoga katolicizma

Christopher A. Ferrara


24. veljače 2017.

Oličenje modernističke uglađenosti, novoizabrani, slatkorječivi i besprijekorno odnjegovani poglavar Družbe Isusove Arturo Sosa Abascal upravo je proglasio svršetak katoličkog nauka. Nikoga ne bi trebalo iznenaditi što je, kako nas izvješćuje Sandro Magister, Abascal “vrlo blizak Jorgeu Mariju Bergogliu”. Ta bliskost papi Bergogliu objasnila bi Abascalovu istaknutu ulogu u promicanju bergoljanske novotarije “razlučivanja”, ubačene u Crkvu preko Amoris laetitia (AL) kao sredstvo izvrdavanja šeste Božje zapovijedi.

Na putu

Bratstvo sv. Pija X. „na putu kući“ – Nastaje li na Eskvilinu 
sjedište buduće osobne prelature?

Sveta Marija Bezgrješna na Eskvilinu mogla bi biti
buduće sjedište prelata Osobne prelature Svećeničkog bratstva sv.Pija X.

(Rim) Sporazum između Svete Stolice i Svećeničkog bratstva sv.Pija X. samo što nije sklopljen. Za to je sada odlučujuća uloga pape Franje. Ovako izvješćuje vatikanist Matteo Matzuzzi u današnjem izdanju talijanskoga dnevnika Il Foglio.

„Lom između Svećeničkog bratstva sv. Pija X. (lefebvrovaca) i Svete Stolice bit će vrlo skoro uklonjen“, rekao je Matzuzzi. Dokaz da se „složeni pregovori“ kreću prema „pozitivnom rješenju“, jesu nakane Bratstva sv. Pija X. da kupi kompleks zgrada Santa Maria Immacolata na Eskvilinu, jednome od sedam rimskih brježuljaka. Kompleks se nalazi u neposrednoj blizini Laterana. Velika novogotička crkva izgrađena je potkraj 19. stoljeća za jedan red. Tomu pripadaju i druge zgrade koje su proteklih godina korištene kao škola.

Studijski centar treba nastati u blizini Laterana

Prema dnevniku Il Foglio ondje će nastati studijski centar Bratstva sv. Pija X. te potom Generalna kuća Osobne prelature čim Sveta Stolica bude priznala Bratstvo kao takvo.

Približavanje je ubrzao sam papa Franjo. Od 17.-20. siječnja msgr. Bernard Fellay, Generalni poglavar Svećeničkog bratstva sv. Pija X. bio je smješten u Domu svete Marte u Vatikanu. S njim su u Rim doputovali msgr. Alfonso de Galarreta i asistent generalnog poglavara pater Alain Nely. U razgovorima je sudjelovala i poglavarica Sestara Svećeničkog bratstva sv. Pija X. Pater Nely zadužen je za kupnju na Eskvilinu.

Bratstvo sv. Pija X., kako potvrđuje msgr. Fellay, već je u Argentini bilo u kontaktu s ondašnjim primasom, Jorgeom Marijom Bergogliom. „On nas već dugo poznaje“. Ako je bilo problema s nekim mjesnim biskupom, obraćalo se primasu. On bi rekao: „Ti si, naravno, katolik, a ne šizmatik. Pomoći ću ti. A to bi onda i učinio“, dodao je msgr. Fellay.

Problem je bio s argentinskim zakonima. Ova latinoamerička zemlja katoličkim svećenicima daje boravišnu dozvolu samo ako imaju službenu potvrdu mjesnih crkvenih predstavnika da su kao svećenici službeno priznati. Glede toga u jednom je pojedinačnom slučaju (ili više slučajeva) intervenirao i nadbiskup Bergoglio koji je izdao ovu potvrdnicu za argentinsku državu.

Da već 2012. godine nije došlo do ujedinjenja s Rimom, Matzuzzi svodi na otpor francuskoga dijela Bratstva. Da je bilo po njemačkome dijelu, Bratstvo bi se već bilo „vratilo u zajedništvo s Rimom“.

„Čini se da je Fellay sada spreman prevladati zastoj, i pod cijenu bolnih gubitaka među svojim vjernicima i svećenicima“, napisao je Matzuzzi.


Tekst: Giuseppe Nardi
Izvor: http://www.katholisches.info/2017/02/24/piusbruderschaft-auf-dem-weg-nach-hause-entsteht-auf-dem-esquilin-sitz-der-kuenftigen-personalpraelatur/

Zen koji ima smisla

Kardinal Zen: kardinali „imaju pravo dobiti odgovor“

(Hong Kong) Kardinal Joseph Zen, hongkoški nadbiskup u miru, slovi kao siva eminencija katakombne Crkve u komunističkoj Narodnoj Republici Kini. Borbeni purpurnik u jednom je intervjuu javno podržao dubia (dvojbe) kardinala Brandmüllera, Burkea, Caffarre i Meisnera.

Četvorica kardinala zatražila su od pape Franje pojašnjenje spornih i dvosmislenih formulacija u VIII. poglavlju posinodske pobudnice Amoris laetitia. Premda su dubia, koja su formulirana u obliku pet pitanja, Papi poznata od 19. rujna 2016., on odbija odgovoriti na njih. Dosada je uopće izostala bilo kakva službena Papina reakcija na ova goruća pitanja o središnjim temama vjere.

Poznato je samo da je Franjo „kipio od bijesa“ kada su četvorica kardinala, zbog izostanka papinskoga odgovora, 14. studenoga 2016. svoja dubia objavili u javnosti.

Raymond Arroyo s EWTN-a vodio je intervju s kardinalom Zenom. Pri tome je bilo govora i o temi dubia koja trenutačno javno ili potiho dominira svime u Crkvi. Na pitanje što misli o tome, kardinal je odgovorio:
„Mišljenja sam da je to upit pun poštovanja koji su uputili ovi biskupi i kardinali kako bi dobili pojašnjenje. Držim da oni imaju pravo dobiti odgovor.“

Kardinal se već desetljećima bori za pravo na slobodno ispovijedanje vjere u Hong Kongu otkako je Velika Britanija ovo područje vratila Narodnoj Republici Kini i za dobivanje toga prava u pravoj komunističkoj Kini. On slovi kao glasnogovornik katoličke katakombne Crkve i progonjenih kršćana. Tim i više jer Vatikan trenutačno traži približavanje s Pekingom i zbog toga zanemaruje temu katakombne Crkve (Crkve u ilegali) i povrjede prava na ispovijedanje katoličke vjere. Takozvana Nova Ostpolitik (Istočna politika) katakombnu je Crkvu iznimno uznemirila. U kardinalu Zenu, jednom od beskompromisnih branitelja prava na život nerođene djece, oni pronalaze čvrsto uporište.


Tekst: Giuseppe Nardi
Izvor: http://www.katholisches.info/2017/02/21/kardinal-zen-die-kardinaele-haben-ein-recht-eine-antwort-zu-bekommen/

Zašto nam otimate oproste, o okrutni oci?

Sveti križni put za narod, Zagreb 1943.

Kadrovske odluke

„Burke na Guam, Negri kući: poruka je jasna“

Guam, 12.000 kilometara od Rima

(Rim) „Burke na Guam, Negri kući: poruka je jasna.“ Ovim riječima komentirao je Riccardo Cascioli, glavni urednik katoličkog online dnevnog lista Nuova Bussola Quotidiana i mjesečnika Il Timone najnovije kadrovske odluke pape Franje.

Bravo, Glas Koncila!

Sigurno niste očekivali ovakav naslov! Nisam do sada spominjao ovaj ocvali tjednik hrvatskih biskupa u pozitivnom kontekstu. No uvijek treba pohvaliti dobre inicijative, pa tako i članak objavljen u najnovijem broju. Naslov članka je vjerojatno uredničko ekumensko pružanje ruke onima koji se ponose "velikanom" o kojemu govori taj osvrt.

Znam da jedna lasta ne čini proljeće, ali ako bude još par ovakvih članaka, optimisti se mogu nadati promjeni koju je netko predložio, "kapici" na zadnjem slovu koja bi Glas Koncila pretvorila u Glas Koncilâ.

(uvećani prikaz)

Tradicionalna misa u sv. Martinu 19.2.2017. u 16 sati

Prenosim s google grupe Tradicionalna Misa na koju se možete pretplatiti da biste dobivali ovakve obavijesti na mail:

U crkvi svetog Martina u Zagrebu bit će ove nedjelje 19. veljače 2017. iznimno u terminu 16 sati služena (tiha) tradicionalna sveta misa na nedjelju Šezdesetnicu.

Obratite pažnju na nestandardno vrijeme početka mise.

Apologeti bergoljoizma

Glede Müllera i Amorisa, 
Jimmy Akin diže ruke

Jimmy Akin, "viši apologet" u "Catholic Answers", zadnjih je nekoliko godina proveo pišući članak za člankom o svakoj novoj bergoljovskoj senzaciji, pod naslovom "... stvari koje valja znati te prenijeti drugima". Broj stvari na "znanje i prenošenje" o onome što je Franjo rekao ili učinio mijenjao se ovisno o teškoći pokušaja da se na dobro istumači proizišla sablazan i pomutnja.

Međutim najnoviji nastavak Akinove uljepšavaće serije odaje čovjeka koji je potpuno smeten i ne zna kojim bi putom krenuo. Akin ima ništa manje nego dvanaest "stvari koje valja znati te prenijeti drugima" o onome čime sam se pozabavio u svom jučerašnjem članku, naime o kriomičnom ispravljanju pobudnice Amoris laetitia od strane kardinala Müllera, koji se, čak i dok napada tumačenje što joj ga je dao sam Franjo, i dalje pretvara da je ona sasvim zdrava i pravovjerna. Do kraja svojega popisa međutim Akin se zapetljao i ne nudi ništa osim daljnje pomutnje.

Članak počinje nevoljkim priznanjem, u podnaslovu, kako se čini "da kardinal Müller ima vlastite poglede na to kako tumačiti pobudnicu 'Amoris laetitia' te da se ti pogledi ne slažu s tumačenjem koje bi papa Franjo volio da joj damo". Kažem nevoljkim jer nam kardinal Müller nije izložio svoje "poglede", nego vjerodostojni nauk Učiteljstva, pri čemu se, na veliku žalost, kardinal pretvara da AL tomu nauku ni na koji način ne proturječi niti ga potkopava.

Akin priznaje — u drugoj od svojih "dvanaest stvari koje valja znati te prenijeti drugima" — da bi tumačenje AL-a koje bi nekim ljudima što žive u drugom braku dopustilo da nastave sa svojim odnosima i primaju Svetu Pričest "bilo u neskladu s povijesnim katoličkim shvaćanjem jer takvi parovi ne bi bili valjano vjenčani te bi njihovi spolni odnosi bili preljubnički". Poput kardinala Müllera međutim on propušta spomenuti da je upravo to tumačenje odobrio Franjo u pismu buenosaireskim biskupima.

"Stvari koje valja znati te prenijeti drugima" br. 3-11 nimalo ne rasvjetljuju taj prijepor. Baš naprotiv, Akin (pod br. 6) priznaje da ga "pomalo zbunjuje" Müllerova izjava da je "nemoguće da smrtni grijeh supostoji s posvetnom milosti. Da bi prevladali to besmisleno protuslovlje, Krist je za vjernike ustanovio sakrament pokore i pomirenja s Bogom i s Crkvom."

Akin tu mudruje o tome jesu li pri svakom objektivno smrtnom grijehu ispunjeni uvjeti za subjektivnu krivnju (teška stvar, potpuna svijest, slobodan pristanak), ali Müller očito misli na objektivno stanje preljuba i nemogućnost po sebi da onaj tko trajno ima izvanbračne spolne odnose sudjeluje u Presvetom Sakramentu dok svjesno nastavlja činiti isti grijeh. A tko nije svjestan da Crkva, slijedeći uputu našega Gospodina, poučava da razvod i "ponovno vjenčanje" uvijek jest preljub?

Pri kraju članka, ne stigavši svojom uzaludnom analizom ama baš nikamo, Akin (pod br. 11) konačno priznaje: "Čini se dakle da kardinal Müller iznosi vlastite poglede o tome kako tumačiti taj spis te da su ti pogledi drukčiji nego što bi papa Franjo volio da spis tumačimo". Upravo tako! Samo što su, kako smo već napisali, Müllerovi "pogledi" zapravo nepromjenjivi crkveni nauk.

I onda stižemo do Akinova naprosto smiješnog zaključka: 

"12) Ako se papa i pročelnik Kongregacije za nauk vjere ne slažu o nečemu takvom, stvar je, izgleda, vrlo ozbiljna. Što nam je činiti? 

Moliti za obojicu — i za Crkvu u cjelini."

Stvarno? Moliti za obojicu? Hvala ni na čemu, gosp. Akine. Ipak, nameće se nekoliko očitih opaski:
• Zašto "moliti za obojicu" ako je Müller u pravu da je AL sukladna s njegovim tradicionalnim tumačenjem toga spisa? Ako je AL naprosto tradicionalan spis, kako Müller tvrdi, za što bismo onda trebali moliti? Prije bismo trebali zahvaljivati što nam je Franjo posve tradicionalno izložio crkveni nauk.

• Ako se pak Franjo, autor AL-a, ne slaže s Müllerovim tradicionalnim čitanjem toga teksta, onda AL ne može biti ništa drugo nego inovjeran spis, a u tom slučaju zašto moliti i za Müllera, a ne samo za papu, koji je Crkvi uvalio inovjernu apostolsku pobudnicu? 

• Ako se papa i Müller "ne slažu o nečemu takvom", zar onda ne mora jedna strana biti u pravu, a druga u krivu? 

• Kako znamo koja je strana u pravu, a koja u krivu?

Akin se izmiče svim tim pitanjima tvrdnjom da "papa Franjo nije objavio nikakvo autentično tumačenje spornih točaka pobudnice Amoris laetitia niti je Kongregaciju za nauk vjere ovlastio za objavljenje takvog tumačenja".

Dakle Akinov je konačni ishod nula: nitko — čak ni čelnik Kongregacije za nauk vjere! — ne može znati stvarno značenje pobudnice dok nam ga Franjo ne priopći "autentičnim" tumačenjem. Ali što ako Franjo nikad ne objavi "autentično" tumačenje, nego jednostavno dopusti širenje svojega inovjernog "privatnog" tumačenja diljem Crkve, namigujući, kimajući i na druge načine naznačujući da želi upravo to? Ili, još gore, što ako bi Franjo objavio "autentično" tumačenje i ono bi se podudaralo upravo s onim što je napisao buenosaireskim biskupima — da neki javni preljubnici, na temelju "razlučivanja", smiju primati Svetu Pričest a da se ne odreknu svojih preljubničkih odnosa — a rušilo bi nauk Benedikta XVI., Ivana Pavla II. i nauk sve Tradicije? Koliko bi tada stvari gosp. Akin želio da "znamo i prenesemo" drugima?

Kako vidimo iz Akinova jalovoga komentara, afera Amoris laetitia apsurdna je koliko i štetna za Crkvu. To je posljedica pretvaranja da je bjelodano inovjeran spis ili pravovjeran (Müller) ili nedokučiv (Akin). Nikada u 2000 godina nije Crkva bila suočena s ovako strašnom zbrkom poteklom od Svete stolice.

http://www.fatimaperspectives.com/fe/perspective939.asp

Pod pokroviteljstvom Hrvatske biskupske konferencije

Primjetio sam danas da je neki biskup u svom tweetu ponovio nepromjenjivi nauk Crkve o rastavljenima i "ponovno vjenčanima":

... pa sam otišao vidjeti koje je današnje evanđelje u novus ordu i naišao na ovo. Možete zamisliti kakvi su to bezvjerci u Hrvatskom institutu za liturgijski pastoral pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji ako im se išarano Kristovo lice čini kao prikladna ilustracija za ovaj mjesec.

To su samo ideali

Papa govori o bračnom životu...    Naravno da ne. O Super Bowlu.

Krivovjerje "raspoznavanja"

Christopher A. Ferrara

Lakše će se plesati kolo

Mi smo išli putem. Put je bio dug.
Kasno opazismo da je taj put krug.
Tin Ujević

Citati i fotografije u nastavku su iz članka Biskup Sudar u sarajevskom samostanu sestara Klanjateljica posvetio oltar.

Bit će sve po mom

Predaja Malteških vitezova


Još jedno slavodobiće za pravni nominalizam u Crkvi

Christopher A. Ferrara


30. siječnja 2017.

"Suvereni" vojni red malteških vitezova, čija gotovo tisućljetna povijest obuhvaća i presudnu ulogu u pobjedi nad Islamom u Lepantskoj bitci, poput cmizdravog se šteneta pokorio goloj zloupotrebi moći iako je imao puno pravo oduprijeti se, i nekoliko se tjedana i odupirao. Taj u biti prestanak suvereniteta Reda zaprepašćujući je i obeshrabrujući pokazatelj do koje mjere Crkvom danas njezin vrh vlada kao kakvom banana-republikom, u kojoj je vođina volja jedini zakon.

Prvo: kako izvješćuje Edward Pentin, poglavar Reda Matthew Festing bio je pozvan na tajni sastanak s Franjom, "uz izričit naputak neka nikoga o prijmu ne obavijesti, što je modus operandi koji se često rabio za ovoga pontifikata...". I onda Franjo ne samo da je zatražio od Festinga ostavku nego mu je i naredio da napiše pismo ostavke, "na licu mjesta", da se ne bi možda predomišljao pošto napusti sobu i oslobodi se neposredne prisile. Još gore, potezom koji nagoviješta da je glava kardinala Burkea sljedeća koja će se otkotrljati, Franjo je zatražio da Festing u pismo ostavke, također napisano pod prisilom, uključi riječi koje podrazumijevaju "utjecaj" kardinala Burka pri smjenjivanju Albrechta Freiherra von Boeselagera kao velikoga kancelara Reda zbog njegove umiješanosti u "karitativno" dijeljenje kondoma, od strane Reda, prostitutkama u Jugoistočnoj Azijskoj Republici Mijanmaru (bivša Burma).

Drugo: Franjo je naprosto proglasio "ništavima i bezvrijednima" sve odluke Vrhovnog vijeća Reda od 6. prosinca dotad, čime je zapravo ponovo postavio "kondomskog viteza" i prešao preko zakonodavne djelatnosti suverene nacije koja ima vlastitu putovnicu i diplomatske odnose s više od stotinu zemalja, uključujući i sam Vatikan. Vrhovno vijeće Reda izvelo je potom jalovu predstavu "suverenog" čina glasanjem pro forma da prihvaća Festingovu prisilnu ostavku, poništenje svojih odluka počevši od 6. prosinca i "neposredno" ponovno postavljanje Boeselagera — kao da bi Franju bili spriječili da su odbili potvrditi njegovo uništenje sruvereniteta Reda.

Treće: Franjo je nadalje izjavio da će Redu naprtiti "apostolskog izaslanika" koji će nadgledati, pobliže neoznačenu, "duhovnu obnovu" Reda i imat će "ovlasti koje će on [Franjo] odrediti u odluci o njegovu imenovanju" — što je očito prisvajanje uloge kardinala Burkea, koje zapravo znači njegovo de facto uklanjanje s mjesta duhovnog zaštitnika Reda.

Četvrto: u sprdnji sa suverenošću Reda, koja je sada u rasulu, Franjo će "dopustiti" Vrhovnom vijeću izbor novoga velikog meštra umjesto nasilu uklonjenog Festinga, tobože priznajući Redu njegov suvereni status — koji je upravo posve zanemario! Da sprdnja bude potpuna, Red je dao izjavu da je "Sveti Otac sve odluke donio pažljivo, s obzirnošću i poštovanjem prema Redu i s odlučnošću da ojača njegov suverenitet". I to isti onaj Red koji se isprva odupro Franjinoj "istrazi" svojih suverenih poslova objavivši izjavu da je istraga pravno "nevažna" te da je Boeselagerova smjena isključivo stvar unutarnje uprave nad kojom papa nema ovlasti. A nedvojbeno je i da Franjo smatra kako ima pravo ukloniti i bilo kojega budućeg velikog meštra ili drugog službenika Reda ako mu se ne sviđa, kao i poništiti bilo koju zakonodavnu odluku Reda ako to ocijeni korisnim.

Dakle isti Red čiji je suvereni status Franjo bezobzirno zgazio uklonivši njegova poglavara sada mu zahvaljuje na jačanju svoga suvereniteta. Je li to šala? Da barem jest. Pripišite i ovu žalosnu aferu slavodobiću pravnog nominalizma u pokoncilskoj Crkvi, prema kojemu pojmovi kao "suverenitet", "obnova" i "reforma" — dapače, ni sam pojam katolicizma — nemaju drugog sadržaja osim onog koji vladareva volja odredi toga dana. A vladavina nominalizma u bilo kojoj zajednici, pa tako i crkvenoj, može značiti samo ugnjetavanje, podjelu i u konačnici kaos.

Problem je sada tako nepobitan da je čak i Philip Lawler, kojega teško da se može optužiti za "radikalni tradicionalizam", prisiljen jasno ga izreći za svoje drugove katolike: "Rimski prvosvećenik trebao bi biti žarište jedinstva u Crkvi. Papa Franjo, na žalost, postao je izvor podjele. Dva su razloga toj nesretnoj pojavi: njegov autokratski način vladanja i radikalnost programa koji on nepopustljivo promiče."

http://www.fatimaperspectives.com/fe/perspective935.asp