Kako smo i
najavili, danas, u petak 13.4.2012., održao je svećenik iz austrijskog distrikta Svećeničkog bratstva svetog Pija X. u hotelu Dubrovnik u Zagrebu predavanje, a nakon toga i misu. Ja ću ovdje nabaciti samo nekoliko dojmova, a tko hoće, može se uključiti u komentarima sa svojim doživljajima.
Bilo je negdje 30-40 ljudi (neki su otišli nakon predavanja, a neki došli). Dvorana Zrinski je vrlo prikladna za skup takve veličine. Bila su dva germanska svećenika SSPX-a i jedan bogoslov Hrvat. U dnu sale na stolovima su bili izloženi različiti besplatni materijali o tradicionalnoj misi te SSPX-u. Bilo je i raznih knjiga na
engleskom i njemačkom za kupiti.
Sve pohvale organizatorima na uređenju vrlo lijepog oltara kojeg možete vidjeti na sljedećoj fotografiji:
Predavanje je počelo oko 16:15 i završilo oko 17:40. Bilo je OK, ali ništa posebno. Svećenik je na njemačkom izlagao o životu nadbiskupa
Marcela Lefebvrea, osnivača bratstva, a bogoslov je to povremeno sažeto prevodio na hrvatski. Ništa spektakularno niti posebno kontroverzno nije rečeno, no mislim da se predavanje malo previše odužilo. Možda bi bilo zgodnije da su govorili na engleskom, ali i ovako je bilo u redu.
Na žalost, nakon predavanja nije bilo predviđeno nimalo vremena za postavljanje pitanja. To me malo razočaralo jer sam pripremio nekoliko kratkih pitanja, ali što je tu je. Takva je valjda bila koncepcija.
Iznijet ću ipak ukratko svoja pitanja na ovom mjestu čisto da vidite o čemu se radi:
1.) Ispovijed i ženidba kod SSPX-ovih svećenika su ne samo nedopuštene nego i nevaljane jer nemaju potrebnih ovlasti. Pretpostavljam da se suprotna pozicija u SSPX-u tumači "izvanrednim stanjem" u Crkvi, ali što je s onim biskupijama gdje su dostupni svećenici koji te ovlasti imaju od mjesnih biskupa, a voljni su koristiti tradicionalne oblike ovih sakramenata?
(Samo da primjetim da je drugi svećenik SSPX-a bio na raspolaganju za ispovijed tijekom predavanja, a nekoliko ljudi se tom mogućnošću i okoristilo. Jesu li te ispovijedi bile valjane?)
2.) Po mišljenju SSPX-ovih svećenika, je li npr. konkretno u Zagrebu većina ili barem velik broj novus ordo misa nevaljan?
3.) Što je s drugim tradicionalnim zajednicama koje su u punom jedinstvu s papom? Dosta njih je poteklo iz SSPX-a, ali u predavanju nisu spomenute ni jednom riječju. Zašto ne priznati da i one imaju velik broj zvanja i da obavljaju vrlo dobar posao?
4.) Kakav je nastavak djelovanja SSPX-a u Zagrebu i Hrvatskoj? Hrvatski bogoslov trebao bi, ako Bog da, biti zaređen za dvije godine. Ima li kakvih konkretnih planova bratstva u međuvremenu ili nakon toga?
5.) Ne bi li bilo vrijeme da se SSPX vrati u puno jedinstvo Katoličke Crkve? Nove generacije odrastaju i ni ne poznaju kako je to biti stvarno unutar Crkve. Zar se ne stvara jedan opasan mentalitet odvojenosti, pa čak i sektaštva? (Ovo pitanje bih postavio samo ako bi bilo vremena.)
***
U 18 sati je započela misa koja je trajala nešto više od sat i pol.
Bila je to lijepa pjevana misa i moram pohvaliti ministrante koji su se stvarno uvježbali, sve je bilo dobro koordinirano i skladno. Svećenik je služio misu kako se i pristoji iako me malo razočarao njegov talijanski izgovor latinskog jezika. Čovjek bi očekivao da će upotrebljavati tradicionalni izgovor koji se odvajkada koristi na prostoru Hrvatske i germanskih zemalja.
Zbor je bio tako-tako. Bio je to muški zbor i bili su dolično obučeni, a misu de Angelis su pjevali također dolično. Nažalost, nisu pjevali ništa od proprija, nego samo hrvatske uskrsne pjesme, a osobno mislim da to nije najsretnije rješenje. Također ne razumijem zašto su razdvajali Sanctus i Benedictus za čim nije bilo nikakve potrebe, sve su mogli otpjevati dobrano prije pretvorbe. No dobro, i ovo je za naše prilike jako puno, a mora se priznati i da im akustika dvorane nije išla na ruku.
Najslabiji dio je bila propovijed. (Jasno mi je da je uvijek misa kao Božja stvarnost jača od propovijedi koja je više ljudsko djelo, ali razumijete o čemu govorim.) Trajala je predugo jer je trebalo istu stvar reći na njemačkom (svećenik) i hrvatskom (bogoslov), ali to bih još nekako i oprostio. Slika koju je propovjednik koristio je vrlo lijepa – Crkva kao most koji spaja čovjeka s njegovim Spasiteljem. I nije loše razviti tu sliku kako je propovjednik i učinio govoreći da most mora biti 100% čvrst i stabilan, da nije dovoljno samo 90%, da krajolici oko mosta mogu izgledati privlačno, ali samo se preko mosta (ne skrećući ni lijevo ni desno) može sigurno stići na drugu stranu itd. itd. Uglavnom, mislim da i sami shvaćate o čemu se radi, ali i kamo sve ovo vodi. Cijela propovijed je zasnovana na opoziciji: mi i oni. Puna istina vs. "drugovatikanska Crkva" (moja sintagma, ali mislim da dobro sažima stvari). Neću ulaziti ponovno u rasprave, u mnogo toga se i slažem s njihovim tezama. Ali, kako je i Marko primjetio, strategija im je totalno neefikasna. Mnoštvo citata iz dokumenata pretkoncilskih papa zastrlo je radost istine koju žele ponuditi svijetu. Da kažem potpuno pojednostavljeno, cijeli stav se može sažeti u rječcu "ne". Slažem se, treba reći što kršćanstvo, što katolička Crkva nije. Ali treba prije svega ponuditi ono što ona jest. To je, čini mi se, ipak teže.
Znam da se neki neće složiti s mojim viđenjima stvari, ali zato imate na raspolaganju komentare, pa izvolite (ali samo pristojno).
Žao mi je što sam nakon mise morao požuriti (oteglo se sve skoro četiri sata, a trebao sam nešto obaviti), ali iz onoga što sam vidio i čuo, mogu zaključiti o dvojici svećenika SSPX-a i bogoslovu da su pošteni i vrijedni svećenici, da se trude oko rada u Božjem vinogradu i da se nadam da će se cijela situacija sa SSPX-om što skorije
riješiti.