Večeras je završio papin posjet Ujedinjenom Kraljevstvu. U samo četiri dana Sveti je Otac sudjelovao u toliko susreta, održao toliko govora, pokazao tolike značajne i duboke geste da je žalosno koliko malo toga možemo naći u hrvatskom tisku i televiziji. Čak i
Informativna katolička agencija donosi samo sažetke u kojima se gubi snaga i individualnost papinih poruka.
Ja sam pratio papino kretanje po Škotskoj i Engleskoj na
Sky Newsu i preko interneta (
službena stranica posjeta i blogeri u našoj bloglisti). Više o mojim dojmovima i nekim zanimljivostima u jednom od idućih postova. Sada bih barem malo i (vrlo) nesavršeno potaknuo čitatelje našeg bloga da odvoje sat-dva i prelistaju papine govore. Izdvojio sam samo nekoliko
odlomaka koji su mi privukli pažnju. Na žalost, nisam stigao dalje od drugog dana, ali nadam se da ću nešto slično napraviti i za ostatak papinog puta.
Kao i inače, najpoticajnija su mi bila papina obraćanja mladima (čini mi se da papa posebno otvoreno govori u takvim prilikama), ali i u svakom od ostalih govora kriju se bogate i lijepe poruke po kojima je papa Benedikt poznat.
Tijekom priprema za ovo putovanje bilo je protivnih rasprava i stavova. Ova zemlja ima prošlu tradiciju snažnih antikatoličkih stavova. Jeste li zabrinuti oko toga kako ćete biti primljeni?
Moram reći da nisam zabrinut jer kad sam išao u Francusku rečeno mi je: "Ovo je najantiklerikalnija zemlja sa snažnim antikleričkim strujama i vrlo malim brojem vjernika." Kad sam išao u Češku govorilo se: " Ovo je najnereligioznija zemlja u Europi i čak najantiklerikalnija." Tako zapadne zemlje sve imaju, svaka na specifičan način, prema svojoj povijesti, jake antikleričke i antikatoličke struje, no uvijek usto imaju i snažnu prisutnost vjere. Tako sam u Francuskoj i Češkoj vidio i iskusio toplu dobrodošlicu od strane katoličke zajednice, naglašenu pozornost od agnostika koji ipak traže, žele upoznati, pronaći vrijednosti koje promiču napredak čovječanstva i vrlo su pažljivo pratili mogu li čuti nešto od mene u ovom smislu, te toleranciju i poštovanje prema onima koji su antikatolički nastrojeni. Naravno, Britanija ima vlastitu prošlost antikatolicizma, to je jasno, ali je također zemlja s velikom prošlošću tolerancije. I tako sam siguran da ćemo imati, s jedne strane, pozitivni prihvat od strane katolika, vjernika općenito, i pozornost od onih koji traže kako prolazimo našim vremenom, međusobno poštovanje i snošljivost. Gdje ima antikatolicizma, ići ću naprijed s velikom hrabrošću i radošću.
***
Ime službene rezidencije Vašeg Veličanstva u Škotskoj, Holyroodhouse, podsjeća nas na "Sveti Križ" i ukazuje na duboke kršćanske korijene koji su još prisutni u svakom sloju britanskog života. Monarsi Engleske i Škotske bili su kršćani od davnih vremena i među njima ima svetaca poput Edvarda Ispovjedaoca i Margarete Škotske. Kao što znate, mnogi od njih svjesno su svoju dužnost suverena izvršavali u svjetlu Evanđelja, i na taj način su čvrsto oblikovali naciju u njezinoj najdubljoj razini. Posljedica toga je da je kršćanska poruka nedjeljivi dio jezika, misli i kulture naroda ovih otoka kroz više od tisuću godina. Poštovanje vaših predaka prema istini i pravdi, milosrđu i ljubavi dolazi vam iz vjere koja ostaje silna snaga za dobro u vašem kraljevstvu, za veliku blagodat kako kršćana tako i nekršćana.
(Papin
govor britanskoj kraljici, Palace of Holyrood House, Edinburgh, Škotska)
***
Evangelizacija kulture je još važnija u naše vrijeme, kada "diktatura relativizma" prijeti zamračivanjem nepromjenjivih istina o čovjekovoj naravi, njegovoj sudbini i njegovu konačnom dobru. Postoje neki koji žele isključiti religiozne poglede iz javne rasprave, učiniti ih privatnim stvarima ili ih čak oslikati kao prijetnju jednakosti i slobodi. No religija je zapravo jamac autentične slobode i poštivanja, ona nas navodi da svaku osobu promatramo kao brata ili sestru. Iz toga razloga posebno potičem vas, vjernike laike, da u skladu sa svojim krsnim pozivom i poslanjem budete ne samo primjeri vjere u javnosti, nego i da među suvremenicima date opravdanje za promicanje mudrosti i viđenja koje donosi vjera. Društvo danas treba jasne glasove koji se zalažu za naše pravo da živimo, ne u džungli samouništavajućih i proizvoljnih sloboda, nego u društvu koje radi na istinskoj dobrobiti svojih građana i nudi im usmjerenje i zaštitu s obzirom na njihovu slabost i lomnost. Ne bojte se preuzeti ovu službu vašoj braći i sestrama i budućnosti vaše ljubljene nacije.
...
Dragi škotski svećenici, pozvani ste na svetost i da služite Božjem narodu oblikujući svoje živote otajstvima Gospodinova križa. Propovijedajte Evanđelje čista srca i savijesti. Posvetite sebe Bogu jedinom i postat ćete mladićima svijetli primjer svetog, jednostavnog i radosnog života: oni će pak, sa svoje strane, sigurno htjeti pridružiti vam se u vašoj nepodijeljenoj službi narodu Božjem. Neka vas sve nadahne primjer svetog Ivana Ogilviea, posvećenog, nesebičnog i hrabrog. Slično bih potaknuo i vas, redovnici i redovnice u Škotskoj da budete svjetlo na gori, živeći vjerodostojni kršćanski život molitve i djelovanja koji blistavo svjedoči snazi Evanđelja.
Konačno bih uputio nekoliko riječi vama, moji dragi mladi katolici u Škotskoj. Potičem vas da živite život dostojan našeg Gospodina i vas samih. Mnogo se kušnji svaki dan pred vas stavlja – droge, novac, seks, pornografija, alkohol – a svijet vam govori da će vam one donijeti sreću, no ove su stvari razarajuće i razdjeljujuće. Ima samo jedna stvar koja traje: ljubav Isusa Krista za svakoga od vas ponaosob. Tražite ga, upoznajte ga i uzljubite ga i on će vas osloboditi od robovanja svjetlucavom, ali površnom postojanju koje vam često predlaže današnje društvo. Ostavite ono što je bezvrijedno i spoznajte svoje vlastito dostojanstvo djece Božje. U današnjem Evanđelju Isus nam govori da molimo za zvanja: Moja je molitva da mnogi od vas upoznaju i uzljube Isusa Krista i da, kroz taj susret, posvete sebe u potpunosti Bogu, posebno oni od vas koji su pozvani na svećenički i redovnički život. To je izazov koji vam Gospodin danas upućuje: Crkva sada pripada vama!
(Papina
homilija u Bellahouston parku, Glasgow, Škotska)
***
Ne događa se često da papa, pa ni itko drugi, ima priliku obratiti se učenicima svih katoličkih škola Engleske, Walesa i Škotske u isto vrijeme. A budući da ja sad imam tu mogućnost, ima nešto što vam stvarno želim reći. Nadam se da među vama koji me danas slušate ima i budućih svetaca dvadeset i prvog stoljeća. Ono što Bog najviše od svega želi za svakog od vas je da postanete sveti. On vas voli puno više nego što bi ikada mogli zamisliti i on želi za vas samo najbolje. A daleko najbolje od svega za vas je da rastete u svetosti.
Možda neki od vas nisu nikad prije razmišljali o ovome. Možda neki od vas misle da biti svetac nije za vas. Objasnit ću vam što sam mislio. Kada smo mladi, obično se možemo prisjetiti ljudi u koje se ugledamo, kojima se divimo, onih kakvi i mi želimo biti. To bi mogao biti netko koga susrećemo u svakidašnjem životu i koga iznimno cijenimo. Ili pak netko poznat. Živimo u kulturi slavnih i mlade ljude se često potiče da im uzor budu ličnosti iz svijeta sporta ili zabave. Moje pitanje za vas je ovo: koje kvalitete vidite u drugima, a najrađe bi ih voljeli i sami posjedovati? Kakva vrsta osobe biste stvarno htjeli biti?
Kada vas pozivam da postanete svetci, tražim od vas da se ne zadovoljite nečim drugorazrednim. Tražim vas da ne idete samo za nekim ograničenim ciljem uz zanemarivanje svih ostalih. Ako imamo dosta novca, to nam omogućuje da budemo velikodušni i da činimo dobro u svijetu, ali samo po sebi, to nije dovoljno da nas usreći. Sreća je nešto što svi želimo, ali jedna od velikih tragedija u ovom svijetu je da je mnogo ljudi nikad ne pronalazi jer je traže na krivim mjestima. A ključ za sreću je vrlo jednostavan – istinska sreća se nalazi u Bogu. Moramo imati hrabrosti da svoje najdublje nade položimo samo u Boga, ne u novac, karijeru, uspjeh u svijetu ili odnose s drugim ljudima, nego u Boga. On jedini može ispuniti najdublje potrebe naših srca.
Bog ne samo da nas ljubi dubinom i silinom koje jedva da možemo početi razumijevati, nego nas i poziva da odgovorimo toj ljubavi. Svi vi znate kako je to kad upoznate nekog zanimljivog i privlačnog, i želite biti prijatelj toj osobi. Uvijek se nadate da će i ta osoba misliti da ste vi zanimljivi i privlačni i da će htjeti biti vaš prijatelj. Bog želi vaše prijateljstvo. A jednom kad vam Bog postane prijatelj, sve u vašem životu počinje se mijenjati. Kako ga sve više upoznajete, uviđate da i u svom životu želite odražavati nešto od njegove beskonačne dobrote. Privlači vas vršenje kreposti. Počinjete lakomost i sebičnost i sve ostale grijehe vidjeti onakvima kakvi uistinu jesu, destruktivna i opasna nagnuća koja uzrokuju duboko trpljenje i veliku štetu i želite izbjeći to da sami upadnete u tu klopku. Počinjete osjećati sućut prema ljudima u teškoćama i revnost vas potiče da im nekako pomognete. Želite priteći u pomoć siromašnima i gladnima, želite utješiti žalosne, želite biti blagi i velikodušni. A kada vam sve ove stvari počnu nešto značiti, već ste odmakli na putu da postanete svetci.
(Papino
obraćanje učenicima, Twickenham, Engleska)
***
Sve od drugog vatikanskog koncila Katolička je Crkva posebno naglašavala važnost dijaloga i suradnje sa sljedbenicima drugih religija. Kako bi bili plodonosni, oni zahtijevaju uzajamnost od strane svih partnera u dijalogu i sljedbenika drugih religija. Pri tome mislim posebno na prilike u nekim dijelovima svijeta gdje suradnja i dijalog među religijama pozivaju na međusobno poštivanje, slobodu prakticiranja vlastite religije i sudjelovanja u javnim kultnim činima, te slobodu da svatko slijedi vlastitu savjest bez da trpi javno izopćenje ili progonstvo, čak i nakon obraćenja s jedne religije na drugu. Jednom kad se uspostavi takvo poštivanje i otvorenost, narodi svih religija zajedno će učinkovito raditi za mir i međusobno razumijevanje te tako davati uvjerljivo svjedočanstvo pred svijetom.
(Papin
govor predstavnicima drugih religija, Twickenham, Engleska)
***
Nije mi namjera govoriti danas o poteškoćama na koje je ekumenska staza naišla i dalje nailazi. Te su poteškoće dobro znane svima ovdje prisutnima. Radije bih vam se pridružio u zahvaljivanju za duboko prijateljstvo koje je izraslo među nama i iznimni napredak koji je učinjen u tolikim područjima dijaloga tijekom četrdeset godina koje su protekle otkako je Anglikansko – rimokatolička međunarodna komisija započela svoj rad. Povjerimo plodove toga rada Gospodaru žetve, uvjereni da će on blagosloviti naše prijateljstvo daljnjim značajnim napretkom.
...
S druge strane, u društvu koje je sve više multikulturalno, što je posebice naglašeno u ovoj zemlji, pruža nam se prilika da susretnemo druge religije. Za nas kršćane ovo otvara mogućnosti istraživanja, zajedno s članovima drugih religioznih tradicija, načina na koje možemo svjedočiti za transcendentnu dimenziju ljudske osobe i sveopći poziv na svetost, a to nas vodi k življenju kreposti u osobnom i društvenom smislu. Ekumenska suradnja ostaje neophodna u ovoj zadaći i zasigurno će donijeti ploda u promicanju mira i sklada u svijetu kojemu tako često prijeti rascjepkavanje.
U isto vrijeme, mi kršćani ne smijemo nikad oklijevati proglašavati našu vjeru u jedincatost spasenja koje je za nas zadobio Krist, te zajedno istraživati dublje značenje sredstava koja nam je stavio na raspolaganje za postizanje spasenja. Bog "hoće da se svi ljudi spase i dođu do spoznanja istine", a ta istina nije drugo doli Isus Krist, vječni Sin Očev, koji je u sebi pomirio sve stvari snagom Križa. U vjernosti Gospodinovoj volji, kako je iskazana u tom odlomku iz prve poslanice svetoga Pavla Timoteju, prepoznajemo da je Crkva pozvana uvijek biti uključiva, ali nikad na uštrb kršćanske istine. U tome leži dvojba koja se postavlja pred sve koji su istinski predani ekumenskom putu.
(Papino
obraćanje nadbiskupu Canterburyja, Lambeth Palace, London)