Mislim da je ovo dobra prilika da zahvalimo Gospodinu na svim milostima koje nam je dao po misama u ovih deset godina. Također bismo se trebali sjetiti u svojim molitvama prvog pastira zajednice, preč. Stanislava Vitkovića, kao i ostalih vjernika koji su u međuvremenu preminuli (primjerice, gospođe Magdalene s bijelom kapom na ovoj slici).
Kako kaže prikazna pjesma:
Bonum est confiteri Domino, et psallere nomini tuo, Altissime. (Dobro je slaviti Gospodina i pjevati tvojem imenu, Svevišnji.)
Prije nekoliko dana prikazan je na Canale5 intervju u kojem je Jorge Mario Bergoglio nastupio u neobičnoj ulozi pokrovitelja farmaceutskih tvrtki. Već smo ga bili vidjeli u ulozi političara, sindikalista, promicatelja useljavanja bez nadzora, kao i u ulozi podupiratelja dobrodošlice nezakonitim useljenicima te u ulozi filantropa. U svim tim preobrazbama uvijek je, uz njegovu sposobnost da se potpuno ukloni svojoj institucionalnoj ulozi, izlazila na vidjelo mnogoplošnost značaja ovog Argentinca, koji je, kako sad otkrivamo, i promidžbenik farmaceutskih tvrtki, osvjedočen pobornik cjepivâ i zdušan navijač onih koji već godinu dana iskorištavaju COVID za nadziranje masa i za nametanje Velikoga ponovnog pokretanja što ga želi Svjetski ekonomski forum.
Društvo za promicanje tradicionalne Mise "Benedictus", Zagreb 2020.; 256 str.
Iz tiska je upravo izašla izuzetno vrijedna i korisna knjiga, mali misal za tradicionalnu misu. Dosad se u našoj zajednici, a i u ostatku Hrvatske koristio misalčić koji je još 2007. priredio vlč. Tin Šipoš. U deset godina otkako je počela redovita celebracija misa po starom obredu u Zagrebu, kristaliziralo se koje bi dodatne sadržaje jedan takav priručnik trebao imati. Konačno je došlo vrijeme da se te potrebe jednim velikim dijelom ispune.
Ja sam izradu ove knjige pratio sa strane ponekim savjetom, a fascinantno mi je koliko ljudi je bilo na ovaj ili onaj način uključeno u taj proces. Najzaslužniji za sadržaj i uređenje je bez sumnje urednik kojemu treba odati priznanje na golemom trudu koji je volonterski uložio u ovaj projekt. No u pravom trenutku pojavili su se i drugi pravi ljudi za zadaću koju je trebalo obaviti. Od ilustratora, jezičara (pri čemu mislim na stručnjake u sva tri jezika koji se pojavljuju u misalu: hrvatskom, latinskom i crkvenoslavenskom), glazbenika (među koje posebno ubrajam članove zbora koji pjeva na našim misama), pa sve do onih koji su dali preporuke u praktičnim dvojbama poput izbora kvalitetne tiskare.
Evo jednog primjera koji navodim samo kao ilustraciju brojnih konvergencija osoba i događaja koje se, vjerujem, može slobodno pripisati Božjoj providnosti. Već godinama jedan gospodin nesebično skenira, prikuplja i stavlja na archive.org stare molitvenike, pjesmarice i druge vjerske tekstove. Kada je tijekom pripremanja ovog malog misala trebalo provjeriti tekst neke molitve ili pjesme, dovoljno je bilo upisati u pretraživač odgovarajuću frazu (npr.) i iskočilo bi deset ili dvadeset relevantnih knjiga, a često ih je sve baš on stavio na tu stranicu. Budući da sam i sam više puta radio slične provjere, takva mi je mogućnost iznimno pomogla da utvrdim koji je pravi oblik odgovarajućeg teksta. Nemali broj puta ostao sam iznenađen kojom su svirepošću u koncilskom i postkoncilskom razdoblju mijenjane riječi, fraze i stihovi. Ponekad je bilo teško ustanoviti zašto bi netko na taj način destabilizirao pobožnost "običnih vjernika". No u nekim slučajevima je bilo jasno da je namjera upravo i bila odmicanje puka od "stare" vjere, primjerice kada se želi "ispraviti" pobožnost prema BD Mariji, ukloniti poveznicu Židova s Isusovom mukom, nametnuti novu teologiju ofertorija itd.
Nakon ove digresije vraćam se na sadržaj malog misala. U uvodnom dijelu nalaze se upute o korištenju knjižice, izgovoru, držanju tijela i sl. Tu su i tumačenja crkvenog ruha i predmeta kao i crkvene godine uz koje je dan opći rimski kalendar nadopunjen svetcima s područja Hrvatske. Zatim slijede osnovne molitve na latinskom i hrvatskom. Zanimljivo je da čak i neka službena izdanja imaju u takvim tekstovima veće pogreške (npr. usporedite zamjenu "Et in Spiritum Sanctum" i "Credo in Spiritum Sanctum" u vjerovanjima kako ih donosi kompendij katekizma). Istaknuo bih da je konačno dostupan popravljeni hrvatski prijevod Atanazijevog vjerovanja. Uz krunicu i križni put, pojavljuju se i molitve prije i poslije pričesti te neke prigodne molitve.
Središnji dio knjige obuhvaćaju usporedni latinsko-hrvatski red mise i staroslavensko-hrvatski red mise u koje su uključena i najčešća predslovlja. Zatim slijede sveti sakramenti za koje je tekst preuzet iz zadnjeg pretkoncilskog rimskog obrednika na hrvatskom, obogaćenog u slučaju ženidbe dodacima iz zagrebačke verzije tog obrednika. Jedini sakrament za koji je dan samo kratki pregled je, razumljivo, sveti red. Posljednji važniji dio malog misala su note za gregorijanske mise (osam najčešćih misa) te tekstovi više od sto pučkih pjesama grupiranih prema razdoblju crkvene godine i prigodi. Nekoliko stranica na samom kraju misalčića sadrži izvatke iz relevantnih dokumenata poput motuproprija 'Summorum Pontificum'.
Još nisam ni spomenuo da je osim vrlo dobro izabranog i organiziranog sadržaja, ne manje pažnje posvećeno grafičkom uređenju knjige. Primjerice, vrlo rijetko ćete trebati okretati stranicu usred molitve ili pjesme, rubovi stranica latinsko-hrvatskog reda mise uočljivi su već izvana, a sama tipografija knjige i nekoliko uvrštenih ilustracija milina su za gledati.
Neću dalje opisivati brojne zanimljive i korisne detalje jer ćete neke od njih zapaziti i u sljedećem amaterskom videu kojim, nažalost, ni približno ne dočaravam kvalitetu ovog izdanja. Puno toga otkrit ćete i sami kada uzmete u ruke ovu knjigu koja je u prodaji po izuzetno povoljnim cijenama. Neki su prigovorili kako takve cijene navode kupce da ne vrednuju ispravno ono što kupuju, ali drago mi je da se izdavač odlučio učiniti knjigu dostupnom što većem krugu ljudi. Meki uvez s klapnama bit će u slobodnoj prodaji po 35 kuna (kroz nekoliko tjedana bi trebao biti dostupan preko jednog web shopa). Osobno će se moći kupiti knjigu iza tradicionalne mise u sv. Blažu po cijeni od 30 kuna. Ako kupujete veći broj primjeraka (više od 20 komada), možete dobiti i dodatni popust. Tvrdi uvez koji dolazi s dvije ušivene trake za označavanje stranica košta 50 kuna.
Uz kupljenu knjigu dijelit će se i bookmark na kojemu se navodi kako financijski možete potpomoći realizaciju planiranih projekata Benedictusa. Neke od planova saznat ćete i iz samog bookmarka. Sigurno shvaćate da budućih projekata ne može biti dok se ne proda veći dio naklade prvog izdanja od 2500 primjeraka.
Nema potrebe da okolišam: nećete naći ovako lijepo, kvalitetno i dostupno izdanje ne samo u Hrvatskoj, nego i šire. Na vama je da proširite glas o malom misalu u krugu svojih prijatelja i poznanika, kako uživo tako i putem društvenih mreža. Ako niste u jako lošoj financijskoj situaciji (a nadam se da niste), kupite nekoliko primjeraka misala i poklanjajte ih svima znanima i neznanima. Vjernicima će biti drago da imaju tako lijepi i pobožni priručnik, a i za vjernike i za nevjernike knjižica će poslužiti kao vrlo prikladna pomoć u evangelizaciji.
Nego đavao, da za promjenu odmah kažem svoje mišljenje. Nego Ida, kažu pak neki. A i sama ta "Gospa" reći će da nije Marija, ali da je Marijom nekoć bila.
Na samom kraju protekle godine novi biskup harlemsko-amsterdamski, mons. Hendriks, objavio je razjašnjenje o štovanju amsterdamske tzv. Gospe Svih Naroda (Koja Je Nekoć Bila Marija). To me je ponukalo da od zapisa o njoj koji su mi objavljeni na ovom blogu, sastavim ovaj tekst, a odluci je pripomogla i činjenica da "Gospu Svih Naroda" promiče i jedan nedavni LifeSiteNewsov videozapis. (Usput budi rečeno, jedan drugi nedavni videozapis LifeSiteNewsov propagira dr. Ralpha Martina, koji, doduše, ne znam da li i dan-danas naučava da je Isus na Jordanu primio krštenje u Duhu.)
Evo nas i u novoj građanskoj godini. Većina nas vjerojatno nije mogla predvidjeti što će sve na osobnom i društvenom planu doživjeti kroz prethodnu godinu. Postoje u svemu tome neke slutnje, poveznice koje čovjek osjeća, a često ih nije preporučljivo izreći jer mogu dati krivu poruku, zavesti nas, ali i bližnje u stvarima koje nismo ovlašteni tumačiti.
Ipak, ništa ne brani da se prisjećamo. Možda je ono čega se prisjećamo (s onim što izostavljamo) tendenciozno konstruirano, ali dogodilo se. Mi to tako pamtimo i tako nam izranja u svijest. Pa i ne vidim razloga da se za to ispričavamo.
Naravno da mi je na pameti ovih dana nesreća koja je pogodila ljude u Sisku, Petrinji, Glini i okolnim selima. Lijepo je vidjeti da su se Hrvati i drugi ljudi dobre volje solidarizirali s unesrećenima kojima žele nesebično pomoći. Potresni val koji je protutnjao tim područjem vodi me u mislima preko porušenih i napuknutih kuća i crkvi natrag u moj grad. Prema duhovnom središtu ovog dijela Hrvatske, zagrebačkoj katedrali.
Ne, ne želim povlačiti uzročno posljedične veze, ali kako se ne sjetiti što je stajalo godinu dana ranije na južnom tornju katedrale, tornju čiji se vrh srušio u smjeru kardinalovih odaja. Baltazaru su tajanstvene riječi bile ispisane na zidu, a nama su, otisnute ogromnim slovima, stajale svima pred očima. Par redaka nakon okrnjenog biblijskog citata kojega su stavili pri dnu plakata, čitamo "Svi su mu stražari slijepi i ništa ne shvaćaju". Ima li boljeg opisa reakcije naših duhovnih "stražara" na potrese i koronakrizu?
Čuli smo od njih "ne znamo zašto", "Bog ne kažnjava", "u trgovine čovjek ipak mora ići", "uklonite blagoslovljenu vodu", "pričest neka se dijeli samo na ruke", "u crkvi obavezno nosite maske na licu", "poslušnost, poslušnost, poslušnost". Ono što nismo čuli je "ako se ne obratite, svi ćete tako propasti".
Počeli su u katedrali slaviti mise na Božić, a pet dana kasnije mora se tu građevinu napustiti, izgleda na duže vrijeme. Relikvije nevine dječice koje katedrala čuva, ali već godinama ne izlaže, ostale su valjda zapečaćene u riznici. I grob blaženika o kojemu su vrlo ekumenski pregovarali s raskolnicima, ostao je napušten. Nema više ni sablažnjivih asiških susreta kod franjevaca.
Neki ipak žele i dalje sve po starom. U nekim pogledima još i gore.
Sjećam se svečane trojne mise koju smo pred godinu dana imali u crkvi sv. Katarine. Danas je u toj crkvi pustoš. Naš stalni dušebrižnik bolovao je u tim danima od nepoznate teže respiratorne infekcije. Misu je služio isti onaj celebrant čije pojavljivanje par sati nakon zagrebačkog potresa da bi čitao misu pod vedrim nebom ostaje za mene slika koju ću dugo pamtiti iz 2020-te.
U prošloj su se godini obje zagrebačke zajednice okupljene oko tradicionalne mise selile. Bratstvo sv. Pija X. otvorilo je novu kapelu u Remetincu. Naša se pak zajednica nakon sv. Katarine nakratko vratila na Mirogoj da bi onda prešla u sv. Jurja i konačno se krajem kolovoza premjestila u crkvu sv. Blaža. Kako je lijepo imati duhovni dom gdje se čovjek u ovoj suznoj dolini može barem nakratko zaustaviti i odahnuti.
Zatvaranje u ožujku i travnju pokazalo nam je da se ne smijemo pouzdati ni u zemaljske ni u crkvene poglavara jer su oni itekako samo ljudi. Mislim da sada imam više sućuti prema njima, nego u proljeće kad su mi se gadili. Volio bih reći da su me ti problemi potakli da više molim, ali ako to i nije istina, barem su me poučili da bih morao više moliti. To je nužda, a ona maksima "tko moli, taj se spašava, tko ne moli, taj propada" sasvim je pouzdana.
Kada sam sredinom studenog 2019. slušao p. Jamesa na duhovnoj obnovi u Lužnici, činile su mi se neke njegove riječi pomalo preapokaliptične. Kada je u neformalnom razgovoru spominjao da se moramo pripremiti u svojim obiteljima na vrijeme u kojemu nećemo nigdje moći ići na misu, tko je mogao misliti da će taj trenutak doći već četiri mjeseca kasnije. To je još jedna pouka koju nam prethodna godina nesebično daje: treba iskoristiti svaki dan i okolnost koju nam Bog u svome milosrđu pruža. Tko zna što nas čeka u godini pred nama?
***
Ako želite i možete pomoći, preporučujem vam župe u Hrastovici i Petrinji. Župnik je jedan skroman franjevac s kojim već dugo nisam kontaktirao, ali je prije desetak godina dok je još bio sakristan u kaptolskom samostanu posudio nakratko našoj zajednici u sv. Martinu monstrancu kako bismo mogli imati blagoslov s Presvetim nakon tijelovske mise. Za taj mali čin dobrote morao je ponešto i pretrpjeti, no o tome sam saznao samo neizravnim putem. Mislim da red i pravednost nalažu da pomognemo zajednicama za koje se on brine, a kojima su sve crkve i brojne kuće razrušene. Podatke za uplatu sredstava i za kontakt oko drugih vrsta materijalne pomoći naći ćete na stranici župa, a nadam se da nećete zaboraviti i moliti za njih.
