La guerra giusta secondo la Chiesa. VIDEO
Prije 42 minute
Gospodin mi je stao u kadar. Htio sam slikati dekret o oprostima. |
Vrlo lijepa Gospina slika na pokrajnjem oltaru. |
"ponizni fratar ispovjednik koji je molio za puno jedinstvo među Zapadnom i Istočnom Crkvom"
"svetac pomirenja i duhovnoga ekumenizma"
"prorok duhovnoga ekumenizma"
"osjećao je u svojemu srcu taj snažni poziv koji ga je poticao da se daje, da se posvećuje, da moli i radi za jedinstvo kršćana, posebno za jedinstvo Zapadne i Istočne Crkve, Pravoslavne Crkve i Katoličke Crkve"
"Dominus meus et Deus meus" - "Gospodin moj i Bog moj" |
Amen quippe dico vobis, donec tránseat caelum et terra, iota unum aut unus apex non praeteríbit a lege, donec ómnia fiant. Qui ergo sólverit unum de mandátis istis mínimis, et docúerit sic hómines, mínimus vocábitur in regno caelórum: qui autem fécerit et docúerit, hic magnus vocábitur in regno caelórum.Naravno, mi hodočasnici iz Zagrebačke nadbiskupije sjetili smo se i sv. Stjepana kralja koji je suzaštitnik zagrebačke katedrale i čiji se blagdan u našoj biskupiji obdržavao na današnji dan.
Zaista vam kažem, dok stoji nebo i zemlja, neće od zakona nestati ni jednog slova, niti jednog znaka, dok se sve ne ispuni. Tko, dakle, dokine jednu od ovih najmanjih zapovijedi i tako nauči ljude, bit će najmanji u kraljevstvu nebeskom. A tko bude vršio i naučavao, taj će biti velik u kraljevstvu nebeskom.
Župnik vlč. Roškarič |
Među slovenskim mladomisnicima i kartuzijanac iz Splitske nadbiskupije (1, 2, 3) |
(novi) župni dvor |
Zato sam bio više nego iznenađen kad sam se u posljednju nedjelju mjeseca svibnja zatekao na misi u splitskoj crkvi Gospe od Pojišana. Na početku pretvorbe kleknuo sam na pragu na ulazu u crkvu, i neposredno prije nego će svećenik započeti izgovarati riječi koje predstavljaju vrhunac misne žrtve, čuo sam ga kako kiselo kazuje: "Ajde, dječice, sada lijepo ustanite. Mi to ovdje ne radimo." Kako nisam vidio s dna crkve što su uradili, učinilo mi se da su sjeli, pa da ih je kapucin zamolio da ustanu.U drugoj pak prenosi:
Objašnjenje je navedeni, ničim izazvan, sam ponudio na kraju misnog slavlja, kad je dodatno malenima koji su se nakanili pokloniti Isusu koji tek što nije bio posvećen na oltaru u prilikama kruha i vina, "protumačio" kako se to kod njih radi na nogama, jer pred stolom Gospodnjim kao Božja djeca nema potrebe da klečimo(!)
Nisam ni zaklopio slušalicu, eto s druge strane žice i drugog kuma. Alo, kume, jesi čuo što je onaj fratar s bradicom nagovorio neki dan na Gospu od Karmela kod kapucina na Pojišanu. Da jesam li čuo, uzvraćam ja kumu, bio sam na misi, sjedio u zadnjoj klupi. Nisam znao bi li se smijao ili plakao.
Misa o škapularu, pučkoj pobožnosti, a on udri o tome kako se u crkvi za vrijeme pretvorbe ne kleči, jer svi smo mi sinovi Božji, Isus je naš brat, mi smo kao i on, zato stojimo oko njegova stola - mogao je pozvat ljude i da sjede u trenutku kad se sjećamo njegove žrtve na križu - ne vjeruju pravo oni koji čine drugačije.
Pa ako u Misalu i piše da je pohvalno ili poželjno klečati, nije ipak naređeno. A da je i naređeno, ipak je to samo ljudski zakon.
A ako još znamo da je to zbog lefebrovaca i sličnih, onda znamo koliko vrijedi. Bila je takva nekakva situacija i u vrijeme pape Liberija. Dalje znamo.
Znamo da je jedan sveti carigradski nadbiskup ugušen zbog vjernosti nicejskom Koncilu. Relikvije su mu kod nas u Vodnjanu. Poznato je da je i nadbiskup Aleksandrije sv. Atanazije morao pet puta u progonstvo zbog vjernosti nicejskom Koncilu.
Znajte da će „kapucin s bradicom“ biti spreman - s milošću Božjom - trpjeti i „pasti“ da zasvjedoči vjernost II. vatikanskom koncilu. Neće ni pod kojim uvjetima biti lefebrovac poput Vas i sličnih, a neću Vas ni tužiti ni ocrnjivati.
Tim važnim promjenama što dolaze i silinom osvajaju sve papa Franjo poravnava put i time pročišćava svoju Crkvu. Njegovo je postupanje na petrovskoj stolici primjer neočekivanosti i nepredvidivosti djelovanja Duha Svetoga u Crkvi. Zato tako često govori o potrebi da kršćani budu otvoreni iznenađenjima Duha. Određeni se broj katolika snebiva na pojedine postupke i riječi pape Franje, ali samo zato, jer nemaju odvažnosti postati dio Crkve, koja je malo vjerno stado bez utjecaja, siromašna, žalosna i krotka.
Uvodeći prisutne vjernike, koji su po nesnosnoj vrućini došli na Gospin Grad, u slavlje svete mise fra Ante im je nagovijestio da će u prvom čitanju čuti riječi koje je Mojsije čuo na Sinaju: Izuj obuću sa svojih nogu! Jer mjesto na kojem stojiš sveto je tlo. (Izl 3, 5). Ovo mjesto je za nas sveto tlo pa zato „u ovom biblijskom tekstu i susretu Mojsija s Bogom možemo prepoznati i ono što se nas tiče“. Pozvao je vjernike koji hoće i koji mogu da izuju svoju obuću i da misu slave bosi, što je i sam učinio. „Kad smo bosi, onda nije teško kušati kako smo ranjivi. Ne bismo mogli trčati bosi po Gradu niti niz Grad. Ni Mojsije ne bi bio mogao trčati po Sinaju bos i pobjeći od Gospodina. Kad ga je Jahve pozvao da izuje obuću, onda je to činio iz više razloga. Jedan od njih, a upravo njega nam valja posvijestiti na početku mise, je ljudska slabost, izloženost, ranjivost koja se proteže po cijelom tijelu, a bosi je osjećamo u dodiru sa zemljom. Ali, upravo je ta ranjivost mjesto susreta s Bogom.