Od grehov čisti i suzdržava

V Turingije išal je jedan redovnik stanovitoga betežnika pričeščat: tada nekoja bludnica ne daleko od puta vidla ga je iz svoje kurvalnice idućega i jela je sama u sebe ova misliti, da ako je vera kršćanska prava, da je ov pravi odkupitelj sveta, kojega sada ov redovnik k betežniku nosi i kako ja smem pred njim i očima njegovemi tulika zla i tulike grehe odurne i nečiste činiti, koji je tulike i tako nezgovorne muke za odkupljenje moje i vseh ljudi pretrpel. I pokajajuči se za svoje zločinjenje, stekla je van iz hiže svoje i drčala je po velikom blatu za redovnikom, kričeči za njim. Počakajte, gospone, počakajte! Koji kada bi ju bil počekal, pokleknula je u blato pred sveti šakramentum tela Krištuševa, ovako govoreći: Gospodine Ježuše Krištuše, ako si ti on, koji si se za odkupljenje naše rodil od Device Marije i koji si muku britku pretrpel, vmrl, pokopan, z mrtvih gore vstal, zastupil na nebo i sediš na desnice Boga Otca i hočeš dojti sudit žive i mrtve i ako te takovoga ov redovnik sada nosi, prosim te po tvojoj neizrečenoj milosrdnosti, oprosti mi, oprosti grehe moje. I odgovoril je Krištuš iz one svete hoštije dijački: Ego ignosco tibi peccata tua; t. j. Ja ti opraščam grehe tvoje. Na to ona reče: Gospodine, ne znam dijački. I onda je nazopet rekal Krištuš nemški: Ego recipiam te in gratiam meam. Ja te hoču prijeti u milošču moju. Na koje Krištuševe reči ona je odgovorila: I ti gospodine, Bog moj, prijimlješ mene u milošču tvoju, koja sem vnogemi puti i nezgovornem modušem tebe zbantuvala nečisto živuč. Hvalu ti dajem, Gospodine Ježuše Krištuše. I potlam je lepo u velike pokore živuč sveto umrla. Ne li ada, о krščenici, istina, što zgora veljahi, da presveto telo Krištuševo čisti i suzdržava od grehov? To to ada more nas genuti i vužgati, da je zaradi toga gustokrat ter pobožno prijimljemo.

(Ivan Belostenec, Deset propovijedi o Euharistiji)

Duhovi nisu gotovi

Nemojte zaboraviti da smo u duhovskoj osmini, da posebno razmišljamo i molimo Duha Svetog za prosvjetljenje.

U tome nam najviše pomaže Bogorodica. Ona je od svih ljudi najbolje osjetila što znači djelovanje Duha Svetoga koji ju je neprekidno pratio. O Bezgrešnom Začeću, Kristovu utjelovljenju, silasku plamenih jezika i Uznesenju na nebo mi možemo samo razmatrati, ali u svakodnevnom, "običnom", neopisanom Gospinom životu, a to je 99,9% Njezinih dana na zemlji, možemo se truditi nasljedovati ju.

Kako je lijepo Crkva osmislila sadržaj za naše dane: ovaj tjedan još nam u ušima odzvanjaju prekrasna posljednica i himan Duhu Svetom. Pred očima nam je crvena boja misnog ruha. Kvatre nas opominju na ozbiljnost i trezvenost, molitvu za plodove zemlje i nova svećenička zvanja. Uz to svibanjskim pobožnostima častimo Zaručnicu Duha Svetog.

Nije li to temelj na kojemu bismo trebali stabilizirati svoj život, više ili manje ispraviti svoj životni put orijentirajući se pomoću tih znakova prema vječnosti. A ne kojekakve novotarije, ljudske izmišljotine koje nisu prošle test vremena ili se pokazalo da već par desetljeća kasnije izgledaju otrcano i odbojno. Ne sastoji se novost Duha Svetoga u tome da prilagođujemo Crkvu ovome svijetu i našim prohtjevima. Nisu se apostoli napili i počeli blebetati sav-la sav da bi što lakše progovorili drugim jezicima. Nisu se bacali po podu i zavijali ili udarali po bubnjevima pjevajući najnovije napjeve što su ih putnici donijeli u Jeruzalem. Vjerujem da su zajedno s Marijom molili i pjevali uobičajene molitve i pjesme. Poslušni Kristovoj zapovijedi ostali su u Jeruzalemu, a nisu rekli: ja nosim Jeruzalem u svom srcu, pa mogu otići i doma moliti.

Izvanredne darove Duha Svetog ne može se iznuditi dovođenjem svoje psihe u stanja bliska transu ili traženjem ukazanja i poruka s Neba. Također, pogodovanje paloj ljudskoj naravi izlikom "takvog te Bog stvorio i želi da budeš takav", daleko od toga da je novi vjetar Duha Svetoga, takvo opravdavanje je dodavanje svetogrđa povrh grijeha.

***

Možemo danas posebno moliti za to da se na referendumu u Irskoj ne dopusti uvođenje abortusa u tu nekad poznatu katoličku zemlju. Pri kraju su i inicijative za raspisivanje dvaju referenduma u Hrvatskoj. Ako među čitateljstvom bloga ima onih koji nisu dali potpis za te inicijative, zapitajte se u svojoj dobro formiranoj savjesti: ako vam je teško i ne želite odvojiti pola minute s takvom svrhom, što ste vi uopće spremni još danas učiniti za domovinu i hrvatski narod?

To je Duh

Bog Duh Sveti

Nismo još svršili naše traženje Intimnoga Božjeg života, jer ako je Bog vrelo čitava života, istine i dobrote svijeta, mora imati osim intelekta i Volju, osim Misli i Ljubav, Prirodni je zakon, da svako biće ljubi svoje savršenstvo. Savršenstvo je našeg oka u razlikovanju boje i zato oko ljubi ljepotu sunca, koje zalazi. Savršenstvo je našega uha hvatati zvukove, i uho ljubi harmoniju jedne Beethovenove sinfonije ili Chopinove sonate.

Postoje dva termina u ljubavi. Onaj koji ljubi i onaj koji je ljubljen. U ljubavi ta su dva termina recipročna. Ja ljubim i ja sam ljubljen. Između mene i onoga, koga ljubim postoji uska veza. Nije moja ljubav, nije njegova ljubav, to je naša ljubav: tajni sastav dvaju afekata, veza što spaja, što stavlja u lance, zagrljaj u kome dva srca kipe u istoj sreći. Otac ljubi Sina, Sliku svoga savršenstva, a Sin ljubi Oca.

Ljubav nije samo u Ocu, a nije samo u Sinu. Postoji, da tako kažemo, nešto između njih. Otac ljubi Sina, koga On rađa. Sin ljubi Oca koji ga rađa. Oni se promatraju uzajamno, oni se ljube uzajamno, spajaju se u tako snažnoj i savršenoj ljubavi, da tvore između sebe životnu vezu. Njihova je ljubav tako neizmjerna, da se ne može iskazati već samo u jednoj osobi, koja je Ljubav, kao što se istina izražava u stvaranju jedne potpune osobnosti. Ljubav ne govori, ne plače, ne izražava se riječima ili pjesmama. Izražava se kao što se mi izražavamo u nekim časovima, u načinu, koji označava neizmjeran trud, da se potpuno preda: uzdah, dah; evo zašto se treća osoba Presv. Trojstva naziva Duh Sveti.

Taj dah ljubavi nije efemeran kao naš, već je jedan vječni Duh. Ne znam kako se sve to zbiva, ali po svjedočanstvu Boga objavitelja znam, da je taj isti Duh Sveti pokrio svojom sjenom Bl. Dj. Mariju i da je Onaj, koji je od Nje rođen, prozvan Sinom Božjim. To je Duh o kojemu je Isus govorio Nikodemu, kad mu je rekao, da se treba preporoditi vodom i Duhom Svetim. To je Duh, koga je naš Gospodin dao svojim apostolima riječima: "Primite Duha Svetoga, bit će oprošteni grijesi onima, kojima ih budete opraštali." To je Duh, o kojemu je naš Gospodin govorio na Zadnjoj večeri: On će me proslaviti, jer će primiti od mojega i objavit će vama. Sve ono što ima Otac moje je.

U tom zadnjem odlomku Krist kaže svojim učenicima, da će Duh Sveti prigodom svog dolaska dati do znanja o Bogu ono, što im je bilo saopćeno Njegovim proizlaženjem od Oca i Sina. To je Duh, koji je sišao nad apostole na dan Duhova i koji je postao duša Crkve ispunjajući obećanje Kristovo: "Kada dođe Duh Istine, On će vas naučiti istinu". Moje je duboko uvjerenje, da je neprestani redoslijed istine, što ju je Krist dao svojoj Crkvi, došao do nas, ne po snazi ljudske organizacije Crkve, koja se služi nesavršenim sredstvima, već po izobilju Duha ljubavi i istine, što se nalazi u Kristovom zamjeniku i u svima onima, koji pripadaju mističnom tijelu Kristovom, a to je Njegova Crkva.

(Fulton Sheen, Božanska avantura)

Dva teksta o posveti Rusije

Posveta Rusije. Zahtjev našega Gospodina i raščlamba toga zahtjeva

Dana 13. lipnja 1929., dok je sestra Lucija bila u novicijatu sestara dorotejki u Tuyu u Španjolskoj, Gospa je ispunila Svoje obećanje od 13. srpnja 1917.: "Doći ću tražiti posvetu Rusije..." Sestra Lucija piše [1] da se molila sama u samostanskoj kapelici u pola noći, uz upaljeno samo Vječno svjetlo pri Svetohraništu, kad:

Najednom se sva kapelica ispuni nadnaravnom svjetlošću, a na oltaru se ukaže križ od svjetla koji se dizao do stropa. Na gornjem dijelu križa, u još jačem svjetlu, vidio se lik čovjeka od struka naviše, na grudima Mu golub, a na križ pribijeno tijelo drugog čovjeka. Malo ispod struka toga drugog čovjeka [Krista na križu] lebdio je kalež, a nad njim velika Hostija, na koju su padale kaplje krvi što su klizile s obraza i iz rane na grudima Raspetoga. Oblijevajući Hostiju, te su kaplje padale u kalež.

Ispod desnoga kraka križa nalazila se Gospa. (Pojavila se kao Gospa Fatimska, sa Svojim Bezgrješnim Srcem u lijevoj ruci, bez mača i ruža, ali ovijenim trnovom krunom i plamenovima.) Pod lijevim krakom križa velikim je slovima, nalik na kristalnu vodu koja teče ponad oltara, pisalo: MILOST I MILOSRĐE. Shvatila sam da mi se pokazalo otajstvo Presvetog Trojstva, i primila sam o tom otajstvu neka rasvjetljenja koja mi nije dopušteno otkriti.

Tada Gospa reče sestri Luciji:

Došao je trenutak u kojem Bog traži od Svetog Oca da, u zajedništvu sa svim biskupima svijeta, obavi posvetu Rusije Mojemu Bezgrješnom Srcu. On obećava da će ju time spasiti. Vrlo su brojne duše koje Božja pravda osuđuje zbog njihovih grijeha protiv Mene, stoga dolazim tražiti zadovoljštinu. Žrtvuj se na tu nakanu i moli! [2]

Gostujući autor - Ekskluzivni izvještaj s današnje krizme

Najprije je biskup Tissier de Mallerais održao nagovor. Sedam darova Duha Svetoga usporedio je sa sedam jedara. Krizmanici će postati svjedoci i vojnici Kristovi, to se treba odražavati i u njihovu odijevanju da očuvaju krepost čistoće. Za to je potrebna jakost da Hrvatska ostane kršćanska zemlja u kojoj vlada Krist nad društvom. Za primjer jakosti uzeo je sv. Josea Sancheza del Ria koji se sa samo četrnaest godina borio protiv masona. I ukratko je prepričao njegov život i mučeništvo. I, otprilike navodim, istaknuo potrebu da imamo jakosti u naše vrijeme kad i biskupi govore stvari protivne vjeri, da ne prihvatimo krivi nauk II. Vatikanskog koncila. Naša je misija da se krste nevjernici i obrate. Da uđu u Katoličku Crkvu jer izvan nje nema spasenja.

Bilo je oko 100 ljudi. Dvoje je snimalo kamerom i jedan fotograf je obilazio i blicao. Ako je bilo novinara, sigurno će izdvojiti dio na koji bi prigovorili borci za prava životinja jer je spominjući Sanchezovu revnost za dostojanstvo doma Božjega spomenuo da je u svetom gnjevu zakrenuo vratom nekim životinjama koje su protivnici cristerosa zatvorili u crkvu u kojoj je bio zatočen.

(od anonimnog izvjestitelja koji je riskirao ekskomunikaciju za čitatelje bloga TBiBM)

Desponsamus te, mare, in signum veri perpetuique domini

Na samo Spasovo god. 998. ustalo je rano ujutro gotovo cijelo gradjanstvo mletačko. Narod je grnuo prema stolnoj crkvi sv. Petra, Tu su se uz dužda Petra II. Orseola našle sve oblasti, svećenstvo, vojska, mornarica i mnogo naroda. Svečanu službu božju obavio je biskup Dominik. Poslije dovršene službe molio je biskup glasno posebnu molitvu, da bi Bog pomogao Mletčanima pobijediti Hrvate, a narod je molitvu ponavljao. Na to je biskup predao duždu stijeg pobjede!

Još isti dan odplovilo je mletačko brodovlje pod vodstvom samoga dužda. Bez ikakove zapreke plovio je dužd uz istarsku obalu i uz otoke do Zadra. Svuda je bio dapače svečano dočekan. Ta bilo je već sve pripravljeno! U Zadru je bila prava slava. Tamo su mu se poklonili zastupnici svih dalmatinskih gradova, a na čelu im biskupi. Svi položiše zakletvu vjernosti. Grad Biograd, koji bijaše hrvatski grad, spremio se najprije na odpor. Nu budući da bijaše posada u gradu gotovo neznatna prema velikoj sili mletačkoj, a dužd se k tomu strašno grozio gradjanima, ako se ne predadu, to je grad klonuo i predao se. Došavši do Trogira doživio dužd ponovno slavlje. Tu ga je dočekao i poklonio mu se brat kralja Držislava Svetoslav Surinja. Položivši zakletvu vjernosti preda Svetoslav svoga sina Stjepana duždu za taoca. Svetoslav je imao svoju stranku, s kojom se je poklonio duždu. To je žalostan čas u povjesti hrvatskoj, gdje kralja hrvatskoga izdaje njegovi vlastiti brat. Držislav nije mogao poći proti duždu, jer je morao kod kuće ostati, da se brani od izdajstva bratova. Dužd je medjutim dalje išao. Na ozbiljan odpor je naišao kod Lastova. Grad Lastovo ne htjede se ni pod koju cijenu predati. Mletčani ga obsjednuše sa sviju strana. Gradjani su se branili na život i smrt. Nu napokon osvojiše Mletčani grad, te ga svega razoriše, a gradjanima pokloniše život.

Na to se je dužd vratio kući. Kod kuće ga dočekaše s neopisivim veseljem i slavljem. On si je nadjenuo naslov "vojvoda Dalmacije". Nu dužd nije na cijeloj vojni svojoj ni malo ulazio u nutarnjost hrvatske države, te se nije gotovo ni dotaknuo čisto hrvatskoga teritorija, već je osvojio samo onu Dalmaciju, koja je formalno pripadala bizantskomu caru i koju je on zaposjeo dozvolom gospodarevom. U samim gradovima nije se poslije ove vojne ustav ni malo promijenio. Dužd je bio zadovoljan, da su mu odsele gradovi njeki danak plaćali i da su uvijek iza imena bizantskoga cara spominjali ime njegovo. Hrvatskomu kralju nisu dakako više danka plaćali ni dalmatinski gradovi, a ni Mletčani. To je bila želja Mletaka. Zato su oni slavili onaj sretni dan, kad je dužd pošao na tu vojnu. Kroz cijeli srednji i novi vijek slavili su Mletčani Spasov dan svake godine. Oni su govorili, da su se Mletci na taj dan zaručili s Jadranskim morem. Za to je svake godine bila na taj dan velika svečanost u Mletcima, pri kojoj je dužd bacao uvijek veliki zlatni prsten u more u znak, da se republika zaručuje s Jadranskim morem.

(Mato Segher, Hrvatski narodni vladari od god. 620.-1102., Mitrovica 1903.)

Počele mise u crkvi Krista Kralja

Na stranicama Zagrebačke nadbiskupije već je objavljena kratka reportaža (arhiv) s današnje mise u crkvi Krista Kralja na Mirogoju s mnogo lijepih fotografija, pa mi je, umjesto da sastavljam vlastiti izvještaj, lakše uputiti vas onamo.

Napadi i borbe

Vidim da su se na blogu Christus Rex (arhiv) te na blogu Katolička Tradicija (arhiv) pojavili neki napadi i kritike vezane uz tradicionalne mise i zajednicu koja se okupljala u crkvi sv. Martina, a po novome će se okupljati u crkvi Krista Kralja.

Ne čini mi se prikladno u ovom trenutku otvarati raspravu o brojnim pitanjima koja su iznesena u tim člancima. Vjerojatno će se u doglednoj budućnosti naći zgodniji trenutak za pozabaviti se utemeljenošću i konzistentnošću njihovih argumenata, ali za sada je možda najbolje da počnemo s misama na Mirogoju i da prođe posjet biskupa Tissier de Malleraisa Hrvatskoj. S moje strane, kao što može potvrditi svatko tko me poznaje, iskreno želim uspjeh p. Tilošancu i vjernicima koji dolaze na mise FSSPX-a u Hrvatskoj u svakom apostolatu kojim će se širiti prava i istinita katolička Tradicija.

Svaki vjernik katolik pozvan je u današnje vrijeme velike konfuzije proučiti bitna pitanja vjere i morala te u molitvi pokušati iznaći pravilni odgovor u svom vlastitom životu (jer svatko će od nas polagati račun za svoj život). Kako kaže sveti Pavao "sve provjeravajte, dobro zadržite".

U tome vam svakako mogu pomoći različiti materijali na internetu, pa tako i ova web stranica (pogledajte primjerice arhivu), ali i osobno iskustvo te direktan susret s ljudima i njihovim stajalištima. Dragi Bog vam je dao i razum i vjeru. Ako ste tako važnom pitanju kao što je uređenje svog vjerskog života posvetili manje pažnje, nego primjerice kupnji stana ili auta, nemojte poslije druge kriviti što ste se razočarali u osobe ili skupine kojima ste dali svoje povjerenje.

Dakle, pristupite ovim pitanjima oprezno, ali bez straha (ako ste u stanju milosti).