Francesco Petrarca
(preveo Milan Pavelić)
DJEVICE LIJEPA (izvadak)
Djevice lijepa, odjeta u sunce,
S krunom od zvijezda, štono zapazilo
Svevišnje Sunce s takovom Te moći,
Da Svijetlom svojim svu Te napunilo:
Rad bih Te slavit, al sam slab potpunce,
Nisi li Ti mi s Čedom u pomoći.
O Ti, što moć si svačijoj slaboći,
Kad s vjerom k Tebi hiti,
Djevice, ako li Ti
Žao je nas u jadnoj nam nemoći,
Čuj i udijeli sada, što mi treba,
Pomozi mojoj boli,
Prem prah sam goli, Ti Kraljica neba.
(...)
Djevice čista, bez trunka grjehote
Svog Čeda slavnog i Majko i kćeri,
Ti svijetlo zemlje, čare vječnih strana,
Krasote puna sjajna rajska dveri,
Kroza Te dođe spast nas od strahote
Sin Tvoj i Očev; za stan mu bez mana
Jedincata Ti bješe odabrana
Između sviju žena.
Djevice uzvišena,
Što rasja lica Evom rasplakana:
Daj, da bih vrijedan milosti mu bio,
O blaga bez kraja,
Što Te sred raja Bog već okrunio.
(...)