nedjelja, 2. svibnja 2010.

Gostujući autor - Magister Mathias: O vjeri

Ivan je priredio još jedan tekst Magistera Mathiasa. Još neke tekstove ovog srednjovjekovnog švedskog teologa možete naći među prethodnim Ivanovim postovima, počevši od ovoga.


Razumno je vjerovati

Što bi u sebi moglo biti razumnije nego li sveta vjera Kristova? Svoj poganskoj i saracenskoj vjeri manjka ikakva razumnost i jedno drugome ne odgovara, već je proturječno i u duhu i u djelu. Ali u svetoj vjeri Kristovoj sa svom njezinom mnogostrukošću nema ničega što ne bi odgovaralo cjelini bilo u shvaćanju bilo u djelu. Kako je ljupko i shvatljivo razumnošću, čuti što je Spasitelj rekao svojim učenicima: vi ćete me vidjeti jer ja živim i vi ćete živjeti (Iv 14,19).

Sva živa stvorenja stvorena su za neku svrhu, crvi da nahrane ptice, ptice i stoka za čovjeka. Kad bi čovjek umirao i tijelom i dušom, kojom bi onda svrhom ona bila stvorena? Zar bi joj Bog stvorio razum samo zato da upozna i shvati i trpi nevolje ovoga svijeta i zatim umre poput drugih stvorenja? Tko je toliko lud da povjeruje tako nešto? Ne vidiš li kako zli ljudi dobro žive u svijetu i kako dobri ljudi trpe nesreće i jade? Bog u svojoj najvišoj pravdi nikad ne bi tako činio, da ne čuva nešto bolje za dobre ljude u drugom životu. Stoga se čvrsto drži svete vjere koja obećava drugi život. Nije li začetnik vjere Isus Krist pouzdan dovoljno da izbjegne sumnji kako je lagao? Lažljivci su zlikovci, lopovi, razbojnici, preljubnici i drugi slični zločinci koji su osuđeni svojim djelima. Istina u ustima i srcu ne ide zajedno s lažnošću u djelima. Časni ljudi, koji govore istinu svojim djelima, imaju je još i više u srcu i ustima. Tako dakle Krist i njegovi apostoli i učenici i drugi dobri kršćani čija čestitost nikad ne bi mogla biti stavljena u pitanje, nisu lagali, nego su svojim dobrim djelima potvrđivali istinu onoga što su govorili. Ili su pak zlikovci koji niječu vjeru istiniti, a pošteni ljudi koji objavljuju vjeru lašci? Uistinu bi tada dobri ljudi bili najbjedniji od svih ljudi (1 Kor 15,19): ovdje bi morali trpjeti zlo radi istine i umrijeti za svjedočanstvo vjere, a nikada ne bi igdje dobili nagradu za svoju krepost i vjeru. A Bog bi bio najnepravedniji, kad bi ostavljao one koji se u njega uzdaju ne nagrađujući ih igdje za dobra djela. Time bi poticao zle ljude da budu gori nagrađujući njihova zla djela, ostavljajući njihove zločine nekažnjene i puštajući ih da krše pravicu bez posljedica?

On je osvjedočio vjeru mnogim svjedocima, kako bi je se pravednici držali i zato nije pravo nijekati je. Zar i vi ne koristite svjedoke u svakom ugovoru? A samo kad se radi o vjeri, ne vjerujete svjedocima? Koje nedostojno djelo pretpostavljate Petru jer ne želite vjerovati kada kaže: Ta nismo vam navijestili snagu i Dolazak Gospodina našega Isusa Krista slijedeći izmudrene priče, nego kao očevici njegova veličanstva. Od Oca je doista primio čast i slavu kad mu ono od uzvišene Slave doprije ovaj glas: Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, u njemu mi sva milina! Slušajte ga! (usp. 2 Pt 1,16-17; Mt 17,5)

Što ste nedostojna našli na Pavlu, pa da ne želite vjerovati njegovu svjedočenju kada kaže: bi pokopan i uskrišen treći dan po Pismima; ukaza se Kefi, zatim dvanaestorici. Potom se ukaza braći, kojih bijaše više od pet stotina zajedno; većina ih još i sada živi, a neki usnuše. Zatim se ukaza Jakovu, onda svim apostolima. Najposlije, kao nedonoščetu, ukaza se i meni (1 Kor 15,4-7). Što ste nevrijedna vidjeli ili saznali o djelima Ivana, onoga koji piše da je blagovao s Isusom, da je s njime jeo i pio nakon njegova uskrsnuća od mrtvih? Nebrojeni su svjedoci i svjedočanstva o svetoj vjeri, a njima je pečat smrt Krista i apostola i bezbrojnih mučenika. Ili, zašto se strašite vjerovati da je Božja dobrota tako velika i silna? Nikada nećete moći zamisliti toliko dobra o Bogu koliko on može učiniti. Ispružite ruku u visinu i pokušajte dotaknuti nebo. Pa kad bi ga i mogli dotaknuti, nikad ne biste mogli dotaknuti svojom vjerom koliko je dobra učinio.

Za sve stvorene stvari vjerujete da mogu izvršiti svoju zadaću. Povjeravate sjeme zemlji kako bi vam se vratilo natrag u obilju. Radite vjerujući da ćete zadobiti plodove. Vjerujete danas nebu da će vam dati novi dan sutra. A samo se o Bogu ne uzdate u milosrđe po vjeri. A bez vjere nemoguće mu je omiljeti (usp. Heb 11,6). Kako će onaj tko mu ne vjeruje biti dostojan njegovih milosti? Jer tko mu pristupa, vjerovati mora da postoji i da je platac onima koji ga traže.

3 komentara:

  1. Ovaj magistar me uvijek ugodno iznenadi.:)!

    OdgovoriIzbriši
  2. Skupljam si sve ove tekstove od mag. Mathiasa.

    Jeste li uočili ovo: CROAZIA

    OdgovoriIzbriši
  3. Ne kuzim odakle je ova fotografija. Gdje se na Hvaru slavi stara misa i tko ju slavi?

    OdgovoriIzbriši

Upute za komentiranje

Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.

Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.