subota, 28. srpnja 2018.

Gostujući autor - David Gréa

Nedavno je u medijima izašla vijest o tome da je David Gréa, nekadašnji župnik jedne katoličke župe u francuskom Lyonu, objavio knjigu pod naslovom „Une vie nouvelle“ (Novi život), na čijoj naslovnici stoji „Père David Gréa. Prêtre, marié, heureux“ (Otac David Gréa. Svećenik, oženjen, sretan).

Riječ je o osobi o kojoj se dosta pisalo po nekim katoličkim stranicama poput Riposte catholique zbog „inovativnih“ pastoralnih i liturgijskih praksa. Dok je bio župnik, David Gréa privlačio je ljude u svoju župnu crkvu misama slavljenim u obliku koncerata u mračnoj crkvi, s rock glazbom, ogromnim reflektorima postavljenima oko oltara, električnim gitarama i čudnim svjetlosnim instalacijama. Jednoga je Božića čak organizirao misu na klizalištu usred kojeg je postavljena pozornica sa sintesajzerom, mikrofonima, velikim križem i minijaturnim oltarom. Sve je bilo u mraku osim pozornice, što je odavalo dojam pravoga koncerta na koji je došlo čak 2500 vjernika, kako navode mediji.




U svojem radu David Gréa je kao svećenik tijesno surađivao s tzv. grupom za pop-slavljenje, Glorious, koja sebe opisuje kao grupa koja izvodi kršćanski pop i rock. Ta je grupa zajedno s lionskim nadbiskupom Philippeom Barbarinom osnovala pokret „Lyon Centre“ (Središnji Lyon) nadahnut američkim evangeličkim crkvama, a u sklopu kojega se više puta mjesečno u lionskim crkvama održavaju tzv. večeri slavljenja na koje dolazi i do tisuću osoba, napose mladih. Od kraja 2013. takve se večeri održavaju u Župi sv. Blandine, u kojoj je župnik donedavno bio upravo David Gréa. Od 2015. godine grupa Glorious jednom godišnje organizira i okupljanje tijekom kojeg župni timovi održavaju slavljenički program, a usporedno s time ugošćuju pozvane govornike, među kojima ima i pripadnika protestantskih zajednica jer se snažno promiče ekumenizam, kako sami navode na svojoj stranici na Wikipediji.


Na internetu postoje stotine članaka o ovome bivšem svećeniku, u kojima se navodi da je lokalni nadbiskup davao veliko povjerenje i njemu i njegovu modernom apostolatu.

U jednom od svojim intervjua David Gréa spominje da se kao svećenik posljednjih godina osjećao prilično usamljeno kada bi navečer dolazio kući. Kako sam tvrdi, godinama je živio u celibatu, dok jednom nije upoznao ženu koja je dolazila u njegovu crkvu i koja mu se s vremenom svidjela te su počeli održavati vezu. Znakovito je da je ta žena protestantkinja, a upoznali su se u katoličkoj župi kamo je redovito dolazila na susrete, vjerojatno i na mise.

Zbog svoje dobre suradnje s nadbiskupom Barbarinom David Gréa se nadao da će dobiti odobrenje za brak koji je htio sklopiti dok je još bio aktivan svećenik. Štoviše, očekivao je da će pokrenuti u Crkvi nešto novo, dakle praksu dopuštanja braka zaređenim svećenicima. Ipak, nadbiskup ga je maknuo sa svih funkcija i zamolio da se prije donošenja odluke o braku povuče i dobro razmisli, a čak ga je i dvaput slao na razgovor s papom Franjom. Unatoč nadbiskupovoj preporuci, David Gréa nije uzeo vremena za razmišljanje nego se odlučio brzo civilno vjenčati, a dan izabran za vjenčanje bio je dodatan šok za njegovu nadbiskupiju jer je sklopljen na Veliku subotu.

Nakon svih tih događaja David Gréa sa ženom se odselio iz Lyona i počeo raditi kao life coach, a u međuvremenu su dobili i sina. Nedavno je, kako je spomenuto u uvodu, objavio knjigu u kojoj odbacuje licemjerje kojim se u Crkvi niječe pravo svećenicima da se žene i zalaže se za ukidanje obveze celibata za svećeničko ređenje. Neki mediji izvješćuju o njegovoj želji da i dalje propovijeda u katoličkoj crkvi. Na njegovom Facebook profilu stoji „All you need is love“.

***

Iz ove životne priče vidimo, nažalost, da protestantiziranje liturgije i pastorala, čak i uz moguće (privremeno) povećanje broja dolazaka, mogu dovesti do opadanja discipline i napuštanja Crkvenoga nauka na brojim područjima te da ponekad vode i u pogubne inicijative.

Mislim da bi nam ova priča trebala dati poticaj da što više molimo za naše katoličke svećenike, pogotovo one koji zdvajaju, sumnjaju ili teško žive svoje zvanje, i da ih konkretno podržimo pružanjem pomoći u župi, ali i druženjem, primjerice pozivom na objed za blagdane, jer i oni znaju biti usamljeni.

nedjelja, 22. srpnja 2018.

Nedelja IX. po Trojakeh


Od Tirania Terzcev iz Cirkve.
Da Hiſa moja, Hiſa Molitve je. Luk. 19.

Kad bi bil Kristush Jeſush na Cvetnicu pribliſavalse k' Jeruzalemu Varashu, nad njim seje zplakal, i rekelje, dabi ti znal Varash kajse hoche z' tobum dogoditi, drugach bi mislil, ar hochesh od Nepriatelov porushen biti tako, date nebude mochi poznati, dasi Varash bil, kajti nechesh zpoznati Pohadjanje Zvelichitela tvojega. Potlamje vlezel vu Civkvu, i ondeje nashel kupujuche, i prodajuche, kojem Ztole je prevernul, z' Bichem zmlatil, i van iztiral govorechi. ,, Cirkva je Hiſa Boſja, i Hiſa Molitve. ,, viste pako nju vchinili Tolvajzku Zkrivalnicu.

Razdelenje.
Tiranje Terzcev iz Cirkve Jerozolimitanzke po Kristushu Jeſushu vchinjeno nazvescha nam, kak osebujno Poshtenje Cirkvi datise, i kak vu njoj derſatise mora, ar Cirkvaje
1. Hiſa Boſja, ar vu njoj G. Bog osebujno prebiva.
2. Hiſa Molitve, ar vu njoj osebito molitise mora.

Navuk.
Kakgoder negda Kristush Jeſush prodajuche, i kupujuche, vzemshi Bich; najpervlje Ztole njihove prevernulje, iz Cirkve van je ztiral govorechi: Cirkva je Hiſa Boſja, i Hiſa Molitve. viste nju vchinili Tolvajzku Zkrivalnicu, i Mezto Terguvanja. —— Tako izto, i Den deneshni Redovnikom, kakti Boſjem Nameztnikom od Kristusha Jeſusha danaje Oblazt vse one, kojise vu Cirkvi nedoztojno derſe najmre, koji vu Cirkvi pod Sluſbum Boſjum shepcheju, zpominjajuse, ogledavaju, zpavaju, ali druge prechiju, i zpachuju, opomenuti, i pokarati obchinzkem Nachinom, i ako za Opomenjek nebi marili, takaj po Cirkvenom Sluge iz Cirkve van iztirati. — kak takaj, i oni, koji vu Cirkvi z' raztreshenum Pametjum, i nechiztem Mishlenjem zaderſavajuse, z' Boſanzkem Bichem iz Cirkve gonijuse, kajti Cirkva je Hiſa Boſja, ar Bog vu njoj osebujno prebiva vu Oltarzkom Shakramentu z' Telom, i Dushum pod Prilikum Kruha, i Vina. — Je takaj Hiſa Molitve, kajti akoprem Bog vu vſakom Meztu molitise mora, vendar Cirkva osebito za ovo odredjenaje, dase Ljudztvo z' vekshem Brojem vu nju zpravi, i ondese z' jedinjenem Serdcem, i Glasom Bog moli, da nam Bog nashe Grehe oprozti, i kaj namje potrebno na ſivljenje duhovno, i telovno, podeli.

(Josef Gyurkovechki, Kratko-zpravek evangeliumov nedeljneh i svetechneh, Vu Peshti. 1820.)

nedjelja, 15. srpnja 2018.

Hvala!


Esto mihi in Deum protectórem, et in locum refúgii, ut salvum me fácias. Deus, in te sperávi: Dómine, non confúndar in aetérnum.

Budi mi Bog, branitelj i mjesto utočišta da me izbaviš. Bože, u tebe se uzdam, neću se smesti do vijeka.

(Gradual današnje 8. nedjelje po Duhovima)

***

(dodano 16.7.2018. u 22:10) Kad Plenković via Dolenčić nije htio ispoštovati eksplicitnu želju Dalića i reprezentacije koju je Modrić i na pozornici izrekao, neka bude barem ovdje...


utorak, 10. srpnja 2018.

Dođite, samo dođite


Papa Franjo pretvara Misu u političko oružje

Papa koji se kune da se neće miješati u konkretne nacionalne politike kad je riječ o abortusu i pederskoj "ženidbi", ne prestaje se u politiku miješati kad je posrijedi njegova obuzetost promicanjem masovnog priljeva muslimana u Europu. Tako je Vatikanski ured za tisak najavio da će 6. srpnja "Sveti Otac Franjo slaviti na katedarskom oltaru u bazilici svetog Petra Misu za migrante. Misa se vremenski podudara s petom obljetnicom posjeta Pape Franje Lampedusi (8. srpnja 2013.)."


Lampedusa je mjesto gdje je Franjo nametljivo proglasio sramotnim brodolom u kojem se uz obalu toga otoka blizu Sicilije utopilo mnogo migranata iz Afrike, mahom vojno sposobni muslimani. Kao da su talijanske vlasti krive što su trgovci ljudskim bićima imali neprikladno plovilo za svoj tovar nezakonitih useljenika!


Dana 14. lipnja, obraćajući se jednoj konferenciji o međunarodnom selilaštvu održanoj u Vatikanu, Franjo je zatražio "promjenu načina razmišljanja: da prestanemo druge smatrati prijetnjom svojoj udobnosti i vrednujemo ih kao osobe čije životno iskustvo i vrednote mogu pridonijeti obogaćenju našeg društva".


Nazor da masovno useljavanje muslimana u Italiju uz kršenje talijanskog zakona obogaćuje talijansko društvo sasvim je besmislen. I, kako su pokazali nedavni izbori u Italiji, talijanskom je narodu, koji je pretežno kršćanski barem po krštenju, ta besmislica dozlogrdila.


U proteklih pet godina Franjo je stalno omalovažavao kritičko razlikovanje između zakonitog i nezakonitog useljavanja, između pravih izbjeglica s dobronamjernim zahtjevom za azil i pukih ekonomskih migranata s nadom u korist od nezakonitog ulaska, između snažnih muškaraca i ranjivih žena i djece, između ljudi u bijegu pred ratovima ili katastrofama i naprosto prilagodljivih pojedinaca bez neodoljivih razloga za napuštanje domovine, između ljudi bez vještina koji mogu imati i kriminalne sklonosti i najboljih i najbistrijih ljudi iz drugih zemalja.


Sve su to pravne razlike koje su državne vlasti dužne uspostaviti prikladnim zakonodavstvom, uključujući i stroga ograničenja dopuštenog broja zakonitih useljenika, te ne isključujući ni potpunu obustavu useljavanja iz određenih mjesta ako se procijeni da to služi općem dobru građana. Donošenje tavih zakona i uredaba zapravo se Franje uopće ne tiče.


A ipak, 14. lipnja Franjo je nastavio s grubom demagogijom o useljavanju, tražeći da "srušimo zid udobnog i tihog sudioništva koje povećava njihovu [migrantsku] bespomoćnost, dok oni čekaju da im iskažemo brigu, sućut i privrženost". Kao da je zakonito nastojanje da se uvedu stroga ograničenja useljavanja nemoralno — ograničenja poput onoga koje je na snazi u vatikanskom gradu!


Spomenuta Misa zapravo je pretvaranje svete liturgije u političko oružje, uključujući i posebno sastavljenu molitvu, objavljenu od Vatikana, u kojoj se kaže: "O, Bože, Oče svih ljudi, Tebi nitko nije stranac, nitko nije isljučen iz Tvojeg očinstva..." — pa bi valjda isključenje nezakonitih useljenika bilo po sebi uvreda Bogu.


U istoj molitvi moli se da Bog "nama", tj., dakako, protivnicima otvorenih granica, "dade srce osjetljivo i velikodušno prema siromašnima i ugnjetavanima". Pitamo se kad će ovaj Papa imati Misu za nedužnu nerođenu djecu, koje pokolju na milijune svake godine, te kad će razglašeno izreći molitvu da pristašama ozakonjenog čedomorstva Bog "dade srce osjetljivo i velikodušno prema siromašnim i ugnjetavanim" žrtvama njihovih klaonica.


Međutim odgovor znamo: Vjerojatno nikad. I u tome je bit katastrofe ovog pontifikata.


Chris Ferrara

http://fatima.org/news-views/fatima-perspectives-1213/

subota, 7. srpnja 2018.

Krvi Kristova, spasi nas


Neki su mjeseci u godini posebno obilježeni pojedinim pobožnostima. Tako se u ožujku više molimo svetom Josipu čiju svetkovinu tada slavimo, svibanj i listopad u znaku su pobožnosti Blaženoj Djevici Mariji, lipanj Presvetom Srcu Isusovu, a studeni molitvi za duše u čistilištu. U srpnju posebno razmatramo o Krvi Kristovoj, primjerice moleći češće istoimene litanije. Prvog srpnja slavimo blagdan Predragocjene Krvi Gospodina našega Isusa Krista.

U novus ordo kalendaru taj su blagdan ukinuli. Navodno su ga spojili s Tijelovom, ali od njega zapravo nije ništa ostalo. Čini se da je novorednom mentalitetu nepodnošljivo razmišljanje o Kristovoj Krvi. Zanimljivo da su i iz naslova osmine Božića, tj. Nove Godine, uklonili Obrezanje Gospodinovo kada je Isus prvi puta prolio svoju krv. Kako sv. Toma pjeva preko p. Milana Pavelića "I kap njena može svijet da spasi cijel". Izgleda da su modernisti pokušali ukloniti svaku kap koja bi zasmetala njihovom planu. Sliku kaleža s predragocjenom Krvlju zamijenila je slika čaše s "plodom trsa i rada ruku čovječjih". Čak i nakon riječi pretvorbe koje su beskrupulozno "obnovili" (jer što je koja tisuća godina predaje ako odlučimo mijenjati nešto što se smatralo najsvetijim dijelom mise), i tada to za njih postaje samo "piće duhovno". Nepodnošljive su tim modernim ekumenskim kršćanima riječi poput onih iz molitve blagdana Predragocjene Krvi koje podsjećaju da je Krv Kristova bila cijena našeg izmirenja s Bogom Ocem.

Možda je misao o Krvi Kristovoj uspjela preživjeti još samo u onome što je ostalo od pučke pobožnosti. Istjerana je iz liturgije i doktrine, ostala je skrivena ondje gdje se još pjevaju pjesme poput spomenutog himna svetog Tome te vezana uz određena mjesta i predmete kao što je torinsko platno ili kod nas ludbreško svetište. Snaga simbolike povezane uz Kristovu Krv ne može se tako lako izbrisati. Budući da je Predragocjena Krv u temelju našeg otkupljenja, ako se pokuša ukloniti iz službene Crkve  (pretvaranjem žrtvenika u stol, raspela i križnog puta u nekakve naivne prikaze uskrsnuća ili puta svjetla i sl.), prodrijet će poput bujice kroz neku drugu pukotinu. Tako mi se na primjer čini da je omiljenost krunice Božanskog milosrđa (što god o njoj mislili) velikim dijelom uvjetovana baš takvim nedostatcima u novoj liturgiji i naučavanju. Drugi zanimljiv primjer je Mel Gibsonova Pasija, film koji šokira, ali i privlači današnje vjernike, a obilježen je golemom količinom krvi, do te mjere da u nezaboravnoj sceni Gospa skuplja bijelim platnom presvetu krv s pločnika. Naravno, u ovom kontekstu mogu se spomenuti i stigme koje nam svetce poput Padre Pija ili Gemme Galgani čine još zanimljivijima.

Vjerojatno će netko prigovoriti da je sada mnogo proširenija pričest Presvetom Krvlju za laike zapadnog obreda. No, čak će i površan pogled na ono što se događa u većini crkvi gdje je ta praksa proširena, a još više u zajednicama poput neokatekumena koje je prakticiraju, pokazati da takvu pričest uglavnom promiču novotari koji žele naglasiti da je Misa gozba, a ne žrtva, uvesti što više laik(inj)a u svetište kao djelitelje pričesti i općenito uništiti poštovanje i pobožnost katolika prema Presvetoj Euharistiji. To što neki svećenici skloni tradiciji mogu ovdje-ondje umakanjem hostije u kalež pokušavati spriječiti pričest na ruke samo je pohvalna, ali statistički zanemariva pojava.

Da ne završimo na depresivnoj konstataciji stanja, reći ću kako smatram da je pobožnost i razmatranje Predragocjene Krvi Kristove zapravo vrlo utješna i ohrabrujuća stvar u današnje vrijeme kada vidimo da se mnoge stvari u Crkvi raspadaju i rasturaju. Kap Kristove Krvi može spasiti čitav svijet, očistiti naše osobne grijehe, ali i sva svetogrđa poput onih koja guraju njemački biskupi predvođeni papom Franjom. Od njihovih djela na koncu neće ostati više od onoga što ostane iza večernjih otisaka na plaži idućeg jutra. Koliko god situacija trenutno izgledala beznadno, bilo na nekoj našoj lokalnoj, bilo na globalnoj razini, jednom ćemo ipak ugledati svijet bez ljage, posve čist i bijel.