utorak, 31. prosinca 2019.

Silvestrovo 2019.

U protekloj godini (1.1.2019.-31.12.2019.):

petak, 27. prosinca 2019.

Letak s božićnim pjesmama

© brat Marko 🙄 

Nova verzija letka s tekstom božićnih pjesmama nalazi se ovdje:
pdf / doc 

srijeda, 25. prosinca 2019.

Niste nigdar vidjeli ovo

Poštovani čitatelji bloga, sretan vam Božić!


Ovih dana imamo, Bogu hvala, dosta misa: imali smo zornice u kapelici na Mirogoju, polnoćku u Vinogradskoj i treću misu Božića u sv. Katarini.



Ako ste iz Zagreba, a ne znate gdje će biti misa na blagdan sv. Stjepana, slobodno mi se javite na mail. U petak, na blagdan sv. Ivana, bit će u 10 sati misa i blagoslov vina na Mirogoju (ponesite dvije boce :-) Ako želite redovito saznavati ove i slične informacije, možete se javiti nakon nedjeljnih tradicionalnih misa, pa će vas dodati u odgovarajuću Whatsapp grupu (isključivo administratori mogu slati obavijesti!)


Za iduću godinu još kratko vrijeme možete nabaviti zidni liturgijski kalendar za tradicionalni obred u 2020. godini. Lijep poklon sebi i drugima.

nedjelja, 22. prosinca 2019.

Bez nesporazumâ

Ovako govori Bog, Gospodin,
koji stvori i razastrije nebesa
,
koji rasprostrije zemlju i njeno raslinje,
koji dade dah narodima na njoj,
i dah bićima što njome hode. (...)


"Ja, Jahve mi je ime,
svoje slave drugom ne dam,
niti časti svoje kipovima
. (...)"

(...) Kao junak izlazi Gospodin,
kao ratnik žar svoj podjaruje.
Uz bojni poklik i viku ratnu
ide junački na svog neprijatelja.


"Šutjeh dugo, gluh se činjah,
svladavah se;
sad vičem kao žena kada rađa
,
dašćem i uzdišem.

Isušit ću brda i bregove,
sparušiti svu zelen po njima,
rijeke ću u stepe pretvoriti
i močvare isušiti. (...)


Uzmaknut će u golemu stidu
koji se uzdaju u kipove,
koji ljevenim likovima govore:
'Vi ste naši bogovi.'"


(...) Tko je pljačkašu izručio Jakova,
i otimačima Izraela?
Nije li Gospodin,
protiv koga smo griješili,
čijim putima ne htjedosmo hoditi,
čiji zakon nismo slušali?


Zato izli na Izraela žarki gnjev svoj
i strahote ratne:
plamen ga okruži odasvud,
al' on ni to nije shvatio;
sažeže ga,
al' on ni to k srcu ne uze.


(Iz 42,5–25)


Bezgrešna Djevice i Majko Marijo, Acies Ordinata, ora pro nobis

"Postoji li u srcu Blažene Djevice Marije išta osim imena našega Gospodina Isusa Krista? Mi također želimo u srcu imati samo jedno ime, Isusovo, kao i Presveta Djevica."

subota, 21. prosinca 2019.

Milošću mudrosti ispunjen Kristov apostol


Bio si učenik Kristov i član zbora apostolskoga, o slavni Toma. Nevjerom si posvjedočio uskrsnuće Kristovo i dodirom ruke provjerio si predragocjenu njegovu muku. A sada nam izmoli mir i veliku milost. (tropar)

četvrtak, 19. prosinca 2019.

Knjižice i igračke za djecu

Bliži se vrijeme božićnih blagdana, pa mi se učinilo prikladnim skupiti na jedno mjesto neke od zanimljivijih igračaka i knjiga/slikovnica/radnih listića s kojima sam se susreo proteklih godina. Neću pisati procjenu dobi iako su svi artikli prikladni za predškolsku djecu. Poveznice koje stavljam su tu samo da pogledate i malo bolje procijenite o čemu se radi. Ako mislite kupovati nešto od navedenoga, svakako sami potražite može li se naći kvalitetnija i jeftinija varijanta na drugom mjestu.

***

"Čudesne" bojanke prikladne za malu djecu i roditelje kojima se ne da previše čistiti. Dijete kistom namočenim u vodu malja po stranici s crno-bijelom slikom i pojavljuju se lijepe boje. Na primjer:
Under the Sea Magic Painting
Jungle Magic Painting Book
Christmas Magic Painting Book

Bojanka za slikanje prstima, najbolje koristiti tijekom ljeta prije odlaska u more: Fingerprint Activities. Jeftinija, ali možda čak i zabavnija opcija je naprosto na plažu ponijeti vodene boje i slikati po oblutcima.

Različite knjižice s naljepnicama. Primjerice, meni su se svidjele:
Houses Through Time Sticker Book
First Sticker Book Building Sites
Big Machines Sticker Book
Ma pochette d’autocollants - Animaux
Sticker Atlas of the World

Knjige s preklopima, prozorčićima, kotačićima i dijelovima koji se mogu izvlačiti, npr. Vozila, strojevi i druga prijevozna sredstva

Poznata "gdje je Wally/Waldo?" franšiza. Knjige u kojima se nešto traži na slikama uvijek su popularne, a razglednice s Wallyjem su zgodne jer ih je lako nositi sa sobom i dozirati. Ipak, prije davanja djeci, bacite pogled na njih jer se na nekim (rijetkim) slikama pojavljuju poneke neprikladne situacije (npr. vampiri).
Where's Wally? The Phenomenal Postcard Book
Where's Wally? The Phenomenal Postcard Book Two

Vrlo detaljni i bogati crteži u kojima treba naći prolaz kroz labirint prikriven unutar odgovarajuće scene:
Pierre the Maze Detective: The Search for the Stolen Maze Stone
Pierre The Maze Detective: The Mystery of the Empire Maze Tower

Dvije goleme knjige s vrlo lijepim klasičnim ilustracijama i opisima:
Dinosaurium
Animalium (srpski prijevod)

Serijal malih slikovnica o simpatičnoj koali i njezinoj obitelji: Bébé Koala.

Pedagoški dobro osmišljene i prikladno ilustrirane vježbenice Emila Kamenova:
Dječja matematika
Predškolska matematika
Upoznavanje okoliša


Jedna od najboljih igrački za djecu su raznobojne slamčice koje se spajaju različitim spojnicama. Mala djeca veselo će napraviti jednostavnije oblike, a velika mogu napraviti čitave građevine. Primjer: Connecta Straws Tub

Šareni zupčanici koji se spajaju i okreću, kome se to ne bi svidjelo: Georello Kaleidogears

Sigurno ste se igrali Brio prugama i vlakovima ili jeftinijim varijantama iz Lidla ili Ikee koje su kompatibilne s njima (a, b, c).

Puzzle za učenje brojeva: Puzzles chiffres en coffret

Igra prepoznavanja mirisa zabavna je za sve uzraste: Loto des odeurs

Vjerojatno najraznovrsnije, a ipak djeci vrlo privlačne igre mogu se igrati s običnim štipalicama. Pri tome je dobro ako imate kvačice iz više setova tako da su različitih veličina, boja i oblika. Što raznolikije, to bolje. Mala djeca mogu razvrstavati štipalice po boji ili veličini te graditi od njih putove i ceste. Veća mogu kombinirati štipalice sa kartonom u različite građevine kao što su garaže ili kule. Štipalice se mogu skrivati ispod drugih predmeta ili vješati za odjeću djeci i odraslima. Jedna od najpopularnijih upotreba je naprosto porazbacati štipalice po podu, a djeci koja su na kauču (ili stoje na podmetačima za sjedenje) dati u ruke špagu kojoj je na kraju pričvršćen mali magnetić. Onda djeca s broda pecaju te ribe i skupljaju ih u svoje posude te poslije "ispeku". Posebna je prednost što oživljene štipaljke mogu i ugristi, a takav dodatni element opasnosti u igri je uvijek plus.

***

Ako imate kakvih preporuka, napišite ih u komentarima.

utorak, 17. prosinca 2019.

Kartice s O antifonama

Večeras započinju poznate O antifone o čemu sam vas prethodnih godina znao obavještavati na margini ovog bloga. Zagrebačka nadbiskupija imala je ove godine zgodnu ideju otisnuti hrvatski prijevod antifona na kartice. S jedne strane je antifona pojedinog dana, a s druge reklama za Susret hrvatske katoličke mladeži koji će se održati u Zagrebu u svibnju sljedeće godine. Koliko sam shvatio, namjera je da se kartica s tekstom pojedinog dana dijeli vjernicima na zornici. Na kartici zadnjeg dana, Badnjaka, nalazi se poznato tumačenje početnih slova mesijanskih naslova u obrnutom poretku "Ero cras" (sutra ću biti [s vama]).

Budući da mi koji pohađamo tradicionalnu misu imamo redovito samo misu nedjeljom, mogli smo zahvaljujući dušobrižniku preuzeti sve kartice već prošle nedjelje:


Pohvalna ideja i provedba. Za iduću godinu predlažem da s jedne strane bude hrvatski prepjev, a s druge latinski original te eventualno QR kod koji bi vodio na stranicu s tumačenjem pojedine antifone i snimkom njezinog (originalnog gregorijanskog) pjevanja.

ponedjeljak, 16. prosinca 2019.

Stari Zagreb od džepa do džepa


Probat ću potrpati u ovaj post sve nezanimljive sociopolitičke teme koje mi padaju na pamet.

***

Razmišljam tako u nedjelju navečer kuda bih se mogao prošetati s bratom i nećacima. Već je mrak i zemlja je još vlažna, pa priroda ne dolazi u obzir. Odlučismo se za Gornji grad tako da krenemo sa sjeverne strane i dotaknemo gornje rubove "Adventa u Zagrebu". To se pokazalo dobrim izborom jer sve do Strossmayerovog šetališta nema prevelike gužve, a kratkotrajno zadržavanje na Vranyczanyjevoj poljani je podnošljivo. Obodreni tim uspjehom, spustismo se do tunela ispod Griča koji je uglavnom neukrašen dok se u većoj prostoriji na sredini nalaze uobičajene "božićne dekoracije". Primjećujem da su ove godine najveće gužve uz kipove Orašara. Meni djeluju ružno s onim velikim zubima, ali objašnjeno mi je da tim zubima drobe ljudske glave, hoću reći orahe. Izgleda da su ti likovi postali zaštitni znak ovogodišnjeg zagrebačkog božićnog sajma. Pa dobro, ipak prikladnije nego Lepa Brena. U niže krugove kao što su Trg ili Zrinjevac nismo zalazili.

***

U subotu primijetih da se kopa u parku uz Savsku cestu kod zgrade SOA-e. Piše na tabli "Park 5. studenoga". Pogađamo Marko i ja što bi to moglo obilježavati. Ja kažem nešto iz Domovinskog rata, Marko veli da bi nam jedan poznanik sigurno mogao reći što se na taj dan važnoga dogodilo u Habsburškoj monarhiji. I odoh ja provjeriti te se začudih kad saznah da se radi o datumu Svjetskog dana romskog jezika. Na taj je dan ove godine saborski zastupnik iz redova romske manjine Veljko Kajtazi sa zagrebačkim gradonačelnikom Bandićem otvorio radove vrijedne 600 tisuća kuna na obnovi spomenutog novoimenovanog parka. A objašnjenje zašto je baš taj datum Svjetski dan romskog jezika je pomalo montipajtonovsko. Citiram: "Svjetski dan romskog jezika prvi je put obilježen 5. studenog 2009. godine u Zagrebu na inicijativu Udruge za promicanje obrazovanja Roma u RH. Kao datum obilježavanja izabran je 5. studeni u čast na dan na koji je 2008. godine objavljen prvi Romsko - hrvatski i hrvatsko - romski rječnik autora Veljka Kajtazija." Treba li spominjati da je Kajtazi u Bandićevom saborskom klubu.

Palo mi je na pamet da bi bilo zanimljivo, a vjerojatno bi se i dobro prodavalo kad bi netko ovakve sitne pričice sabrao u jednu knjigu i nazvao je primjerice Bandićevi štikleci. To bi mogla biti moderna verzija kratkih zagrebačkih priča Branimira Špoljarića što smo ih slušali na radio Sljemenu pod nazivom Zagreb od ugla do ugla.

***

Kada sam nešto tražio vezano uz tekst o štrajku nastavnika, naišao sam na vijest iz listopada kako je zagrebačka gradska skupština odbacila Strategiju demografskog razvoja Grada Zagreba za idućih desetak godina. Površno sam preletio članak i uočio da je osnovni razlog pada Bandićevog prijedloga bila "suzdržanost" HDZ-ovaca. A razlog koji su dali je "neusklađenost gradske i nacionalne demografske politike". Pa me zainteresiralo u čemu se očituje ta neusklađenost. I evo što HDZ-ovac Herman kaže:
[G]lavna [se] razlika nalazi u promišljanju predškolskog odgoja djece, odnosno koncepciji pojma roditelja-odgojitelja i mjestu koje ono ima u demografskoj politici.

U politici Vlade i njenim demografskim mjerama umjesto roditelja-odgojitelja zastupa se potreba povećanja vrtićkih kapaciteta te broja zaposlenih školovanih odgajatelja kako bi se u što skorije vrijeme, do 2030. dostigli tzv. barcelonski ciljevi, a koji govore o broju od 33 posto jasličke i 90 posto vrtićke dobi koje moraju biti obuhvaćene ranim i predškolskim odgojem i obrazovanjem.

Zagreb prednjači po obuhvatu djece uključene u predškolski odgoj, što se mjerom roditelj-odgojitelj dovodi u pitanje zbog činjenice što djeca takvih roditelja ne pohađaju predškolski sustav, izuzev posljednje godine polaska u školu, naglašava Herman.

Kao ogroman problem istaknuo je i jako dugo izbivanje roditelja-odgojitelja s tržišta rada, do 15 godina, što je najviše izražen kod ženske populacije koja i češće koristi mjeru.
Što reći osim da su brutalno iskreni? Cilj im je otimati što više djece iz obiteljskog okruženja, majke što prije poslati na tržište rada, a djecu staviti pod državni nadzor i odgoj. Ima li tko od naših biskupa da je komentirao ovu "nacionalnu demografsku politiku"? Ili im je to sasvim prihvatljivo.

***

Kardinal Bozanić je potpuno neumjesno unutar homilije podržao Kolindu nasuprot Škore. Time je valjda ispunio dio duga prema Plenkoviću. A prema Bandiću se pretpostavljam odužuje tako što dobro zatvori prozore i ne izlazi van za vrijeme adventskih događanja kako ne bi morao komentirati u što se pretvara grad u tjednima prije Božića. Nije ni njemu lako.

***

Ne gledam televiziju, pa sam tek danas saznao da predsjednica navodno puca po šavovima, psihički i fizički propada pod stresom, a možda i nekim gorim uzrocima. Kažu katolički komentatori kod kojih sam to pročitao da se treba pomoliti za nju, a to je uvijek dobar savjet!

***

Mislim da je to to, možemo se vratiti redovitom programu.

subota, 14. prosinca 2019.

Radujte se u Gospodinu uvijek!



Apolinarizam i spašavanje životinja

"Braćo, radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se!" U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.

četvrtak, 12. prosinca 2019.

Poticaj našim franjevcima (ali i drugim klericima)

o. Vendelin Vošnjak (1861 - 1933)

Posebno poglavlje u Vendelinovoj euharističkoj pobožnosti zauzima pobožno celebriranje svete mise. Neki njegovi asistenti i vjernici smatrali su posebnom milošću, što su mogli pribivati njegovoj svetoj misi. Nekoji su rado napuštali klecala, prilazili bliže oltaru da gledaju izbližega »pobožnog patra«. Kad nas je kao bogoslove spremao za sveto ređenje, mogli smo se još više od drugih uvjeriti o njegovoj osobitoj ljubavi za svetu misu. Sveta je misa u prvom redu Božja služba, a onda izvor milosti. Na ovo nas je drugo češće potsjećao potičući nas, da svetom žudnjom popraćujemo riječi u kanonu: »Omni benedictione et gratia repleamur«. Najbliža priprava za svetu pričest bila je onaj momenat, kad se na njegovu licu najjasnije odražavalo, da je čas sjedinjenja s Gospodinom najslađi trenutak njegova dana.

Dogodilo se, da se vraćao iz Rima i došao na Trsat kasno poslije podne. Po najvećoj ljetnoj žegi ostao je na tašte, uspinjao se pješice po stotinama stepenica do crkve, da najprije očita svetu misu. Takav poglavar mogao je napisati svojim podložnicima: »Ako vladanje svećenika kod oltara nije pobudno, ako ne potiče na pobožnost, teško da već ne sablažnjava«. [...]

Ovdje su i razlozi, radi kojih se o. Vendelin predao liturgiji s nepromjenjivom ljubavlju i vjernošću. Dao joj se posvema, jer ona i traži cijeloga čovjeka. On se držao franjevačkog principa, da u liturgiji treba da suzvuče: glas i duh, a duh i Bog. Kod pripremanja bogoslova za celebraciju tražio je neumoljivo, da se propisana kretnja mora točno pokrivati s riječima, koje ju popraćuju. On, koji je osobito u kasnijim godinama bio sama blagost, znao je oštro ukoriti braću, ako je opazio, da se prelazi preko rubrika. [...]

Kao magister bogoslova bolovao je od čirova. S lica smo mu čitali, da od njih teško trpi. Uza sve to nije se nijednom dispenzirao od propisanih kretnja kod božanskog oficija. U zadnjoj bolesti, kad je rak ispleo u njegovu organizmu svoje mreže, nikako se nije dao odvratiti od čitanja svete mise. Časne sestre s klinike tvrde, da se rušio po stubama putem do kapelice, a ipak mi je tih dana sav sretan rekao: »Hvala Bogu, mogao sam danas učiniti kod svete mise genufleksiju do zemlje«. Za vrijeme kanonskih pohoda po Provinciji ispunjao je stupce knjige »Liber visitationis« dragocjenim liturgijskim opaskama o dostojnom obavljanju svete službe i čuvanju liturgijskih predmeta. Ti retci i sada svjedoče, da ga je taj sretni liturgijski duh odavna pratio. Kao provincijal tražio je od nas bogoslova, da u dugačkim funkcijama Velikog tjedna ne pogriješimo ni u jednom naklonu. Propisano koralno pjevanje bilo je predmet njegove ljubavi i odlučnog naglašivanja. Njemu je zapostavljao svaku figuralnu muziku. Zbog toga njegova nepomirljivog stava, došlo je za njegova zadnjeg provincijalata u nekim novinama do žučljiva napadaja na poglavare u zagrebačkom samostanu. Po naredbi oca provincijala pjevali su bogoslovi i na sam Božić liturgijsku misu umjesto uobičajenih božićnih pjesama. Njegov stav uzeo je u svom članku u »Katoličkom listu« u obranu pokojni dr. Merz, koji je s braćom na koru redovito pribivao svečanijim funkcijama.

(o. Srećko Majstorović, Život i rad o. Vendelina Vošnjaka, Zagreb 1952.)

nedjelja, 8. prosinca 2019.

Tota pulchra es, Maria: et macula originalis non est in te. Alleluia.


Bila sam tu, kad je pripravljao nebo, kad je stalnim zakonom i međom ograđivao bezdane, kad je gore učvršćivao uzduh i premjerao vodene izvore, kad je okolo udario granice moru, postavljao zakone vodama, da ne bi prelazile svojih međa, kad je postavljao temelje zemlje. Bila sam s njim i upravljala sam svim stvarima i veselila sam se sve dane i sve vrijeme igrala sam se pred njim, igrala sam se na zemaljskoj kugli, jer je moj užitak boraviti sa sinovima ljudskim. Zato me, djeco, poslušajte: Blago onima, koji idu mojim putevima! Slušajte moju nauku i budite mudri i nemojte je odbaciti.

Gornji tekst je izvadak iz današnje poslanice na misi svetkovine Bezgrešnog Začeća Blažene Djevice Marije. Lekcionar koji redovito koristimo priredio je Nikola Žuvić te je izdan 1940. godine. Crkva, dakako, riječi koje izgovara Božanska mudrost primjenjuje na Gospu. Slušajući celebranta koji je pjevao ove riječi i motreći prekrasni vitraj na sjevernom zidu svetišta crkve sv. Katarine, pala mi je na pamet jedna teorija. Možda neki ljudi teško zablude u poznavanju osnovnih prirodnih zakona i fizikalnog uređenja svijeta upravo zato što ne žele prihvatiti Blaženu Djevicu Mariju i častiti je onom slavom koju joj je Bog podario. Ako odbijaju Božju mudrost koja se veselila pred Stvoriteljem dok je on stvarao i uređivao čitav svemir, nije li prirodno da im se zamrači pamet pred tim istim svemirom. Primjerice, znamo da teorija ravne zemlje potječe upravo iz miljea protestantskih fundamentalista, a oni su poznati i po tome što opako omalovažavaju Bogorodicu.

Mi katolici moramo na poseban način posvetiti današnji blagdan pobožnosti prema presvetoj Djevici razmatrajući (kako nas je uputio propovjednik) Njezine kreposti i pitajući se kako u njihovu svjetlu mi možemo djelovati.

petak, 6. prosinca 2019.

Budemo li činili pokoru zbog svojih grijeha


Tada će ugledati Sina Čovječjega u oblaku 
s velikom moći i slavom. (Lk 21,27)

Prijeđosmo eto opet prag nove crkvene godine, jer, kako znadete, Crkva ne počinje godine prvim siječnja, već prvom nedjeljom adventa. Advent je latinska riječ i znači došašće, tj. dolazak Isusa Krista na zemlju radi našega spasenja. Crkva je sveto adventsko vrijeme ustanovila zato da se na dolazak Isusov, kojega spomen svečano svetkujemo na Božić, dostojno pripravimo. Isus Krist, dakako, sada više ne dolazi na svijet da nas otkupi, više se neće roditi da za nas trpi i umre, jer djelo otkupljenja dovršeno je. Ali da postanemo dionici milosti otkupljenja, mi moramo, baš kao i ljudi prije dolaska Isusova, dostojne plodove pokore donijeti. Uvijek je vrijedila i vrijedi riječ božanskog Spasitelja: "Ako ne budete pokoru činili, svi ćete zajedno propasti." (Luk 13,3) Baš zato je adventsko vrijeme vrijeme pokore. Zabrana svih svjetovnih zabava, propis posta u srijedu i petak, ljubičasta boja pri službi Božjoj i druge razne crkvene naredbe bile su jasan dokaz da u adventu moramo pokoru činiti. I evanđelja koja se čitaju na četiri adventske nedjelje sadržavaju ili razloge za pokoru ili pozive na nju. Vrlo važan razlog pokore imademo u svetom evanđelju prve adventske nedjelje, koje govori o koncu svijeta i posljednjem sudu. Crkva nam dovikuje u tomu evanđelju: "Promislite dobro, djeco, što vas čeka. Nebo i zemlja jednom će propasti, sve što čovjek toliko ljubi, za čim toliko željno teži, radi čega Boga tako teško vrijeđa – u prah i pepeo će se pretvoriti, Isus Krist će doći, božanski Sudac s velikom moći i slavom, te nas na najstrožu odgovornost pozvati zbog života i djelovanja našega. Jao onima onda koji radi vremenitog zaboravljaju vječno i u grijesima i opačinama provode dragocjene dane svoga života: stići će ih prokletstvo od božanskog Suca i vječna propast. Sjećajte se dakle kraja i živite tako da mognete opstati u veliki dan suda."

Tu ozbiljnu opomenu naše sv. Majke Crkve slijedimo i nastojmo oko bogobojaznoga i skrušenoga života. Ako smo proteklu godinu mnogim grijesima okaljali, odlučimo sa svom ozbiljnosti sljedeću bolje upotrijebiti. Sada je još vrijeme milosti, Isus Krist se još ne javlja kao naš Sudac, nego kao naš Spasitelj i Posvetitelj, on nam je pripravan udijeliti plodove otkupljenja darežljivom rukom, budemo li činili pokoru zbog svojih grijeha.

Prema "Katehetičkim propovijedima" Ivana Ev. Zollnera (sv. 3., str. 1-2, god. 1905.)

srijeda, 4. prosinca 2019.

Radost zornice

Deus, qui de beátae Maríae Vírginis útero Verbum tuum, Angelo nuntiánte, carnem suscípere voluísti: praesta supplícibus tuis; ut, qui vere eam Genitrícem Dei crédimus, ejus apud te intercessiónibus adjuvémur.

Pogriješili smo što smo premalo uzeli u obzir osobne okolnosti


Chris Ferrara
Nasljednici apostatâ?

Dakle počelo je. Tri talijanska biskupa, od kojih je dvojicu na biskupsku čast uzdigao Papa Franjo, najavila su pripuštanje javnih preljubnika u „drugom braku“ k Svetoj Pričesti.

utorak, 3. prosinca 2019.

Ovo mi je škola

Iliti što sam naučio za vrijeme štrajka.
  • Neke stvari iz političke i socijalne sfere nije lako jednoznačno objasniti ili protumačiti. Čak i sada kad je štraj završio nije mi baš sasvim jasno zašto se štrajkalo. Jesu li zaista problem bili koeficijenti ili je tu u igri puno veća frustriranost nastavnika zbog kurikulske reforme, škole za život, podcijenjivanja od strane napornih roditelja i nezainteresiranosti učenika. Jesu li sindikati mogli izbjeći štrajk složnim i temeljitim radom sindikalista, je li Plenković otezao samo zbog umišljenosti i bahatosti. Kako riješiti pitanje uravnilovke dobrih, prosječnih i loših nastavnika. Pokazuje li ovako dugi štrajk da učitelje zapravo i nije briga za učenike itd. itd. 
  • Neprihvatljivo je da crkveni pastiri ne žele uputiti vjernike i vjeroučitelje kako se smiju ili ne smiju involvirati vezano uz štrajk, ali su unatoč tome spremni u rijetkom javnom istupu osuditi kršenje onoga što uopće nisu unaprijed zahtijevali. Naravno da je nekorektno ono što je riječki nadbiskup napravio, neovisno što mislili o riječkom pozeru (ja mislim da je egomanijak koji se pozicionirao na granici između navijača i vjeroučitelja jer se tako može najbolje eksponirati)  
  • Hrvatska je jako kruta vezano uz prihvatljivi oblik školovanja. Držao sam prošlih tjedana različitim pojedincima i grupama djece i mladih poduke. Dosad sam već godinama imao iskustvo rada sa studentima i donekle s nadarenim srednjoškolcima, ali ovakav rad mi je više proširio perspektivu. Čini mi se da bismo se trebali puno više otvoriti drugačijim tipovima učenja kao što je homeschooling, ali i udruživanje više obitelji radi efikasnosti i socijalizacije. Zatim pokretanje privatnih škola i centara u kojima će raditi osobe koje dijele pedagoške, ali još i važnije moralne i vjerske principe. Ne kažem da treba ukinuti redovito školstvo, daleko od toga. Ali ne vidim zašto se različiti oblici školovanja ne bi mogli kombinirati ako su roditelji spremni preuzeti o tome veću brigu. Naravno da se neki minimalni uvjeti mogu postaviti, pa ako dijete ne zna osnove (i to zaista nužne osnove) onoga što je trebalo savladati u prošloj akademskoj godini, mora od iduće godine krenuti u strukturiraniji i državi podređeniji tip školovanja. A što se tiče standardizacije, vezano uz upise u srednje škole, treba uvesti malu maturu koja će nositi većinu bodova, uz to što poželjnije škole mogu imati kao i sada prijemne ispite. To bi riješilo i dosta problema s nerealnim ocjenjivanjem. 
  • Mlađa djeca zaista upijaju što ih se uči i ako im se posveti pažnja vrlo su dobro motivirani. Naravno, tu se i od roditelja traži strogi nadzor nad mobitelima, kompjuterima i općenito elektronikom. Tableti su potpuni krah učenja osim u vrlo ograničenim uvjetima. Zapravo, jedino mi programiranje pada na pamet, sve ostalo je bolje ili isprintati ili, ako je nužno, prikazati na velikom ekranu/platnu i to samo na kapaljku. Valjda je ta prijemčivost djece jedan od glavnih razloga zašto je školstvo kod nas tako nefleksibilno. Znam da otkrivam toplu vodu, ali kad vidim kako je lako djeci samo izborom tekstova, slika, primjera, pojedinih riječi i opisa sugerirati što je dobro, a što loše, cijenim još više one osobe koje se bore protiv perverzacije lektire ili nametanja spolnog i građanskog odgoja. Osjećam se i dosta prevareno što se tijekom mog školovanja očekivalo da školarci čitaju knjige koje često promiču nemoral, materijalizam i nihilizam. Koliko je zapravo lažna ta pretpostavka da bi netko morao čitati primjerice Krležu, Salingera ili Zolu. Da bi povijest trebao promatrati kroz prizmu modernih ideoloških tumačenja. Ili da u umjetnosti ne postoji lijepo i ružno te da treba književnom djelu, slici ili skladbi pristupati indiferentno, analizirajući ih bez osvrta na duh koji leži u njima. 
  • Udžbenici su prešareni, prekonfuzni i prečesto se mijenjaju. Nema nikakvog razloga zašto učitelj koji to želi ne bi mogao predavati osnovno gradivo iz udžbenika koji mu odgovaraju, a stari su 10 ili više godina. Što se to, primjerice, dogodilo u zadnjih dvadeset godina u matematici (ili metodici matematike), a da bi se zbog toga morao zamijeniti kvalitetan udžbenik. Jasno da učitelj može i treba redovito osvježavati primjere, zadatke, eventualne dodatne materijale i slično. Većina novih udžbenika koje sam vidio nisu kvalitetni. Odvlače pažnju od onoga što treba naučiti i ako pokušavaju biti zabavni, uglavnom su banalni. Gradivo je smanjeno (to se moglo napraviti i preskakanjem pojedinih lekcija ili zadataka), ilustracije su odvratni zastarjeli cliparti i bolje bi bilo da ih nema. 
  • Ima jako puno dobrih materijala na internetu. I tu ne mislim samo na ilegalne kopije knjiga i časopisa (1,2,3), nego i na mnogo onih kojima je istekao copyright (4,5) ili su ih autori ili izdavači sami učinili besplatno dostupnima (6,7). O slikama dostupnim primjerice preko wikipedije ili glazbi na youtubeu i sličnom ne treba ni govoriti. 
  • Interdisciplinarnost je u radu s jednim djetetom ili samo nekoliko njih sasvim prirodna i spontana. Matematički radni listići sa zadacima na njemačkom. Ili francuski slikovni riječnik iz kojega će dijete nakon promatranja jedne scene preslikati i napisati nazive za nekoliko pojmova. Ili vježbanje pjevanja adventskih pjesama uz kratko povremeno tumačenje pojedinih teoloških ideja koje se u njima kriju. Ili odlazak u muzej uz vlastito snalaženje u prometu, interpretacija i čitanje iz plana soba, analiza tehnike i razdoblja u kojemu je predmet ili slika nastala, no ujedno i kratka molitvica pred slikom Gospe ili relikvijama kojeg sveca. Osnovne računske operacije u dućanu ili u šetnji, uz drilanje na papiru kad se dođe doma. Intenzivna fizička aktivnost ili samo igra kad je potreban predah. Domaćinstvo koje uključuje pripremu ručka za koji poslije treba napisati recept. Predah od "teže" matematike uz zabavne zadatke ili narodne zagonetke. Molitva kojom prirodno počinju i završavaju aktivnosti...
  • Osnovno gradivo nekog predmeta iz jedne školske godine može se intenzivnijim radom bez neprirodnog rasporeda sati (ali i bez monotonosti) savladati u roku od par tjedana. Uz redovita i kratka ponavljanja naučenog, to ostavlja zaista mnogo vremena za kreativnost i preferencije nastavnika. Ne vidim nikakvog razloga zašto roditelji koji su za to zainteresirani ne bi odabrali nastavnika ili nastavnice koji odgovaraju njihovoj viziji odgoja i obrazovanja. 
  • Obično je moj plan rada bio: ajmo vidjeti što ima zanimljivo o nekoj temi na uobičajenim mjestima na internetu ili u prvih par knjiga koje zgrabim s police. Navest ću samo nekoliko za ovaj blog prigodnijih primjera zanimljivosti na koje sam naišao u pripremi toga što ćemo raditi (već mi je i dojadio ovaj tekst, ali da ne ostane sve apstraktno):
Budući da smo bili u mjesecu studenom, uzeo sam reprint Oficija za mrtve (samo 60 kn tvrdo ukoričeno s uključenom poštarinom) te je školarac (2. razred) pročitao antifonu psalma 94. iz matutina (Kralju, kojemu sve živi, dođite poklonimo se). Da li te to podsjeća na nešto? (Pročelje crkve na Mirogoju). Što smo slavili tamo? (prvo Krista Kralja, pa Sve svete, pa Dušni dan). Nacrtaj neki motiv s groblja, napiši na taj grob koji si nacrtao molitvu koju molimo za pokojne.
Drugi dan: pročitaj antifonu i psalam 114. iz večernje za mrtve. Nije tako puno, vidi, ti pročitaj prvo na hrvatskom, pa ću ja stupac na latinskom. Pogledaj antifonu i početak psalma, isti su kao u ovom iluminiranom časoslovu Les Belles Heures:

Vidiš kako mi katolici već stoljećima istim riječima molimo Boga za svoje pokojne? Što prikazuje slika itd.

Iz istog iluminiranog sveska drugi smo put proučili niz slika o sv. Jeronimu (folije 183r - 189v) od kojih izdvajam samo ovu pomalo zabavnu epizodu koju nisam prije susreo. Sv. Jeronim je bio poznati protivnik raspuštenosti kod monaha, pa su ga, kad je bio u jednom samostanu, redovnici koji nisu htjeli prihvatiti njegove stroge zahtjeve prevarili dok je spavao.
(kliknite na sliku za veći prikaz)
Desno vidimo kako jedan zločesti monah podmeće žensko ruho Jeronimu koji spava. Jeronim se bunovan ustao na noćnu molitvu te odlazi u crkvu moliti sa zajednicom matutin ne shvaćajući da je navukao krivu odjeću. Ostali monasi mu se rugaju i upiru u njega prstom. Ta ga je opakost nagnala da napusti ono mjesto te ga na idućoj minijaturi vidimo u Carigradu, ali o tom nekom drugom prilikom.

Nećemo o tome kako je gorespomenuti školarac našao našu čitanku iz 3. razreda te počeo samoinicijativno čitati o prvom danu škole Josipa Broza. Vjerojatno sam dosta loše objasnio riječi poput diktator i komunistička propaganda. Ali moram priznati da su ilustracije miljama ispred današnjih udžbenika.

Za kraj samo jedan list sa zgodnim tekstovima

(desni klik, open link in new tab)

i jedna pjesma koju smo ukratko analizirali.
Gjuro Arnold
NA ŠETNJI

Po livadam se domu svom
Sve bržim vijem krokom;
Nada mnom muklo mrmlja grom
I dalje mine skokom.

U oblacim se vozi Bog
Vrh drvlja, grmlja, cvieća —
I svakog već se stvora svog
Bar jednom kapljom sjeća.

Tek meni ušti cio roj
I mojim snenim vjedjam —
O, znaš li možda, oče moj,
Da viek za tobom žedjam?

nedjelja, 1. prosinca 2019.

Kod sv. Katarine


Kako je najavljeno, s prvom nedjeljom Došašća naša se zajednica vjernika premjestila za tradicionalnu misu u crkvu svete Katarine na Gornjem gradu. Imali smo pjevanu misu s kađenjem i vjerujem da je svima koji su prisustvovali bilo lijepo. Iako naša misa, naravno, nije vezana uz tu obljetnicu, ima li boljeg načina za obilježiti pedeset godina uvođenja nametnute umjetne liturgije od slavljenja mise u obliku koji je trebao iščeznuti. Dakle, u obredu radi kojega je ova prekrasna crkva i izgrađena.


S obzirom da sam odrastao u dominikanskim župama na istoku Zagreba, meni je i grobljanska crkva na Mirogoju bila prebogata s onim divnim velikim raspelom. Čak je i potamnjela slika Majke Božje Bistričke i ornamentalni ukrasi po zidovima ogromno umjetničko i estetsko bogatstvo onome tko je godine proveo promatrajući neljudski apstraktno urešenu i jalovo pustu crkvu. No, bogatstvo i raskoš barokne umjetnosti u crkvi sv. Katarine s pravom se ističu u gradu siromašnom lijepim crkvama kao što je Zagreb.


Ne bih želio ostati samo u kritikama, na tu opasnost nas je upozorio celebrant u propovijedi. Naveo je meni vrlo odbojan primjer "Adventa u Zagrebu" koji se svojim glasnim pozornicama, smrdljivim kobasicama i kičastim klizalištem trudi progutati i crkvu sv. Katarine. No, kako je rekao propovjednik, unatoč tim preprekama, pruža nam se, Bogu hvala, velika mogućnost pripreme i pozivanja drugih na pripravu za dolazak Isusa.


Utješno je iz godine u godinu slušati na posljednju nedjelju po Duhovima i prvu nedjelju Došašća evanđelja o posljednjim danima koja završavaju riječima "Nebo će i zemlja proći, ali riječi moje neće proći." Zahvalimo Gospodinu koji nas je stvorio, učinio kršćanima i dao mogućnost da ga štujemo svojim životom i molitvom.