...
Mihovil.
Dvignite se, martvi, / ki se nahodite
U grebih tere svi / prit na sud hitite.
Od zalih obrane, / druzi, razlučite,
Dobrih s desne strane, / s live zlih stavite!
Julij ditić iz družbe zalih.
Kuda jesam, ćaćko, / ja razdiljen sada,
Zač milosardje ko / nimaš moga jada?
Zač bižiš ljubljen'je, / nisam li tebe dil,
I me zagarljen'je, / ljut ćaćko i nemil?
Kako ostaviti / moreš me ovdika,
Hdi su jadoviti / zli dusi dolika?
U ovu li me varst / sada družbe daješ,
Zač sina u propast / paklensku izdaješ?
Nu, jur ruke prigni / k meni, tvojoj puti
Tere me gor dvigni, / roditelju ljuti!
Kalef od broja blaženih.
Daleko od mene, / ditiću, odajdi
I nimaj nijedne / od pomoći nadi.
Ostavi plakan'jem / mene prizivati
I tokim vian'jem, / neću te slišati.
Jer da bi zapovid / moju obslužio,
Ne bi sada ov jid / gorki okusio.
Ako se ne boja / otca i veljen'ja
Očeva, ne poja / straha, ni svićen'ja
Do svojega konca, / ni poštovat ga kad,
Koga dakle otca / zaman prizivaš sad!
...
(Jure Žuvetić: Sud pokonji, stihovi 1247-1270,
Građa za povijest književnosti hrvatske 1952.)