Nakon našeg vjenčanja supruga i ja smo se uputili u slovenske Alpe na već poznatu „trad“ destinaciju – u Vilu Koman. Vila Koman je vrlo šarmantna kuća iz 1930-ih nedavno preuređena u lijepi hotel. Ono što nam se najviše svidjelo jest to da je, za razliku od drugih hotela, vlasnik Alen ovdje stalno prisutan te smo stalno bili u kontaktu s njim. Pitao nas je kako smo, je li sve u redu i preporučio nam mjesta i aktivnosti u blizini. Hotel je prepun krasnih detalja poput raspela, kipića, pobožnih slika itd. U Jezerskom smo posjetili tri crkvice – staru crkvu sv. Ožbolta (Oswalda), novu crkvu sv. Oswalda i crkvu sv. Andrije. Jedino smo novu (župnu) crkvu sv. Oswalda imali priliku vidjeti iznutra. Crkva je prekrasna i u dobrom je stanju. Osim duhovnih sadržaja, posjetili smo jezero u blizini i popeli se na 1.500 m visine do planinarskog doma „Češka koča“, za što nam je trebalo tri sata u jednom smjeru. Sve u svemu, toplo preporučujemo Vilu Koman i boravak na divnom alpskom zraku u Jezerskom. Za vjernike postoji mogućnost odlaska na tradicionalnu Misu u Klagenfurt, koji je udaljen 50-ak minuta autom. Međutim, mi smo se spontano odlučili uputiti u Beč.
Dan prije mislili smo da ćemo u nedjelju s Alenom iz Vile Koman ići u Klagenfurt na svetu Misu. Tada smo vidjeli da će u Jezerskom cijelu nedjelju lijevati kiša. Pogledali smo vremensku prognozu za Beč; 25°C i sunce, pravi Kaiserwetter! U tom trenutku sam se sjetio da mi je p. Sebastian Kolinski, kojeg sam imao priliku upoznati par tjedana ranije u Beču, spomenuo da će se prva sveta Misa u nedavno od Svećeničkog bratstva sv. Pija X. preuzetoj Minoritenkirche slaviti 12. rujna.
Minoritenkirche je predivna i ogromna. Na svetoj Misi sudjelovalo je 600-tinjak ljudi, a na procesiji koja je uslijedila, oko 1.000. Bočni oltari su veliki kao glavni oltari u nekim drugim crkvama. Iznad lijevog oltara nalazi se mozaik težak 20 tona – kopija Da Vincijeve Posljednje večere u originalnim mjerama (sliku istog možete vidjeti na Tominoj prošloj objavi na blogu). Trojna misa bila je krasna, s odlično uvježbanim zborom i orguljama. Misu je slavio i na njoj propovijedao p. Waldemar Schulz, koji je preko 20 godina bio prior u Beču i koji je davno pokrenuo molitvenu nakanu da Bratstvo nađe neki drugi dom u Beču. Pritom si nije ni mogao zamisliti da će se to ostvariti na ovakvome mjestu. U propovijedi je ispričao neke detalje te priče. Svećenici su se uzdali u sv. Josipa i slavili 99 misa njemu u čast. „I što se onda dogodilo?“, pitao je pater s visina propovjedaonice, „Ništa. Po uobičajenom djelovanju Neba, Nebo je čekalo. Sveti Josip je htio da se vježbamo u strpljenju.“ Koliko sam shvatio iz propovijedi, p. Schulz je prošle godine premješten u Innsbruck, a prije svog odlaska mu je jedan vjernik laik, koji je po zanimanju povjesničar, kao oproštajni poklon ponudio da ga vodi po najstarijim crkvama u Beču. Posljednja crkva na tom razgledavanju bila je upravo Minoritenkirche. U tom trenutku nije mogao ni slutiti da će se ovamo vratiti otprilike godinu dana kasnije te da će njegovo Bratstvo biti u vlasništvu ove crkve. Upravo zato što je p. Schulz pokrenuo molitvenu akciju potrage za crkvom, pozvali su njega da slavi ovu Misu. Kako to s Providnosti uobičajeno biva, često se dogode neke „slučajnosti“ koje na kraju krajeva uopće nisu slučajne, nego proviđene, pa tako i datum na kojeg se slavila ova sveta Misa ima čak trostruko značenje: 12.9.1683. godine završila je druga opsada grada Beča od strane Turaka, 12.9. (2016., ako sam dobro čuo na propovijedi) bila je posljednja od onih 99 ranije spomenutih Misa u čast sv. Josipu, a kako sam upravo na ovom blogu saznao, tada je također bio rođendan p. Sebastianu Kolinskom, zahvaljujući kojem smo uopće saznali za ovu trojnu Misu.
Slike iz crkve je Toma već objavio u prošloj objavi na ovom blogu, ali u međuvremenu je izašao video svete Mise i procesije koja je uslijedila, u kojem se najbolje može dobiti dojam o atmosferi toga dana.
Za kraj bih samo iskoristio ovu priliku na blogu da svoju suprugu, sebe i naš još novi i mladi brak preporučim u molitve svim čitateljima ovog bloga te hvala Tomi koji me pitao da napišem izvještaj ovih događaja.
