Nemam kralja osim Gospodina Isusa

Blaženi oni u kojima će Isus kraljevati dovijeka, jer će i oni s njime kraljevati, i tomu kraljevstvu neće biti kraja.

O, kako je slavno ono kraljevstvo u kojem su se kraljevi sabrali i zajedno okupili da hvale i slave onoga koji je nad svima Kralj kraljeva i Gospodar gospodara! Pravednici će, gledajući ga, od toga presjajnoga motrenja blistati poput sunca u kraljevstvu svojega Oca.

O, kad bi se Isus, po svojoj dobroti prema svojemu narodu, sjetio i mene grešnika kada dođe u svoje kraljevstvo! O, kad bi se onoga dana, kada preda kraljevstvo Bogu i Ocu, udostojao pohoditi me svojim spasenjem, da uživam sreću njegovih izabranika, da se radujem radosti njegova naroda i da ga i ja hvalim zajedno s onima koji su njegova baština!

A dotle dođi, Gospodine Isuse, ukloni sablazni iz svojega kraljevstva, koje je moja duša, da u njoj kraljuješ ti, kojemu kraljevanje i pripada.

Dolazi, naime, pohlepa i polaže pravo na prijestolje u meni. Hvalisavost želi mnome gospodariti, oholost mi želi biti kralj. Bludnost govori: „Ja ću kraljevati.” Častohleplje, ogovaranje, zavist i srditost bore se u meni samome za mene samoga, da se vidi komu od njih ponajprije pripadam.

A ja se odupirem koliko mogu. Borim se koliko mi se pomaže. Zazivam svojega Gospodina Isusa. Branim se da ostanem njegov, jer priznajem da mu s pravom pripadam. Njega priznajem svojim Bogom, njega svojim Gospodinom i govorim: „Nemam kralja osim Gospodina Isusa.”

Dođi, dakle, Gospodine, rasprši ih svojom snagom i kraljevat ćeš u meni, jer si upravo ti moj Kralj i moj Bog, koji svojom zapovijeđu izbavljaš Jakova.

(Sv. Bernard iz Clairvauxa, Super Missus est, IV, 2, PL 183, 79D–80B)

Ako je i od njega, previše je

Javna objava svećenika koji je svojedobno javno napisao: "Radije bih se klanjao Antikristu i Belzebulu i da me opsjednu sve legije demona nego da budem 'tradicionalist'."

Bolje je sada na vrijeme se pobrinuti i pred sobom poslati nešto dobra nego se nadati tuđoj pomoći

Jadan onaj tko, da bi ugodio rodbini ili drugim ljudima ovoga svijeta, izgubi Boga! Dragi moj Otkupitelju, neka me svi zaborave, a Ti, koji si dao život da me spasiš, nemoj me zaboraviti. O, da Te nikada nisam uvrijedio!

Prije se pronosio glas o njegovoj duhovitosti, uglađenosti, lijepim manirama i dosjetkama. Ali nakon što je umro, sjećanje na njega brzo nestaje. […] Uostalom, uskoro ga nitko više neće spominjati. Štoviše, najbliži rođaci neće više htjeti slušati o njemu kako im se ne bi obnovila žalost. Zato se, kad se dolazi izraziti sućut, govori o svemu drugom osim o pokojniku. Ako ga tko počne spominjati, rođak kaže: „Zaboga, nemojte mi ga spominjati.” Eto na što se svodi ljubav koju prema nama gaje rodbina i prijatelji ovoga svijeta! Bože moj, dovoljno mi je da me samo Ti ljubiš! I samo Tebe hoću ljubiti.

Sv. Alfons Liguori – Via della salute

Promisli kako će se žuriti da to tijelo odnesu i sakriju u zemlju te kako, kada to bude učinjeno, svijet više neće mnogo misliti na tebe niti će više biti spomena na tebe, kao što ni ti nisi mnogo mislio na druge. „Bog mu dao pokoj”, reći će se, i to je onda sve. O smrti, koliko o tebi valja razmišljati, kako si nemilosrdna!

Promisli kako duša, izlazeći iz tijela, kreće svojim putem nadesno ili nalijevo. Jao, kamo će poći tvoja? Kojim će putem ići? Nijednim drugim nego onim kojim bude krenula na ovom svijetu.

Sv. Franjo Saleški – Filotea

Ah, kad biste se, zaboravljeni ljudi, nekoliko naraštaja — što govorim? — nekoliko godina nakon smrti vratili u svijet, pohitali biste natrag u svoje grobove da ne biste vidjeli kako vam je ime okaljano, spomen na vas izbrisan i kako se vaša briga za budućnost pokazala uzaludnom u pogledu vaših prijatelja, štićenika, a još više nasljednika i djece.

Je li to plod truda kojim ste se iscrpili pod suncem, zgrćući sebi, po pravednome Božjem sudu, blago mržnje i vječnoga gnjeva? Prije svega, smrtnici, oslobodite se misli kojom sebi laskate — da će vam nakon duga života smrt biti blaža i lakša. Pouzdanje vam neće dati godine, nego dugotrajna priprava.

[…] Sveta razmatranja, dobra djela, ta istinska bogatstva koja ćete poslati pred sobom u budući vijek — ona će vam uliti snagu. Tako ćete učvrstiti svoju hrabrost.

Jacques-Bénigne Bossuet – Nadgrobni govor za Michela Le Telliera

Đavao će, oslobođen lanaca, mnoge neviđenim progonstvima i prepredenim, do tada nepoznatim lukavstvima navesti na otpad

[Antikrist će] gladom nastojati, da prisili katolike na otpad. Zato će izdati naredbu, da nitko ne smije kupovati ili prodavati, tko nema na čelu ili na desnoj ruci njegova znaka. Kako se gladom dresiraju psi i druge životinje, tako će i on postupati s ljudima. Tu ne će katolicima preostati drugo, nego da pobjegnu u šume i pustinje. Ali mnogi će otpasti, osobito oni, koji nisu marili za sv. pričest. Onda će cvasti izdajstvo. »A predat će brat brata na smrt i otac sina i ustat će djeca na roditelje i pobit će ih.«

Kao što je imao Isus svojega preteču sv. Ivana Krstitelja, tako će imati i Antikrist svojega lažnoga proroka. I Antikrist i ovaj lažni prorok činit će mnoga i velika, ali lažna čudesa pomoću đavla. Sv. Pismo nabraja nekoja njegova čudesa: da će oganj bacati s neba na zemlju, da će kip Antikrista govoriti, da će Antikrist prividno od mrtvih ustati kao što je Isus uistinu. I kao što se Isus pozivao na svoja čudesa, da dokaže kako je on Sin Božji, tako će činiti i Antikrist, da se prikaže kako je tobože mesija i Bog on, a ne Isus. I mnogi će mu vjerovati. Ustat će lažni Kristi i lažni proroci i pokazat će znake velike i čudesa tako, da bi prevarili — ako bi bilo moguće — i izabrane. Eto vam kazah unaprijed — reče Spasitelj. Dobri katolici ne će se dati zavesti, jer će znati, da je to Isus prorekao i da su to lažna čudesa.

Nekoji misle, da će i Raspela i slike Majke Božje i dojenčad u tom smislu govoriti, da je Antikrist pravi mesija i Bog. Đavao bi mogao i to. No ne vjerujem, da bi tako mogle govoriti i blagoslovljene slike. Svakako bi morala ovakova slika ili raspelo umuknuti, čim bi je tko poškropio blagoslovljenom vodom, koja tjera đavole napolje.

Svojim pristašama će Antikrist obilato dijeliti darove, unosna mjesta i zemlju, koju je oduzeo katolicima. On će proglasiti, da je sve dopušteno. Mjesto braka će uvesti slobodnu ljubav. Zato ga i zove sv. Pismo bestidnikom, zvijeri, jer će i sam i njegovi sljedbenici živjeti kao psi. Onda će dakle moderni bezvjerci postići, za čim toliko čeznu, potpunu slobodu savjesti, po onoj njemačkog filozofa Nietzschea: »Nema istine, sve je dopušteno.« Zato će Antikrista slaviti kao osloboditelja roda ljudskoga.

(izvor)