Ne pohodimo li na neki način bolesne kad molitvama isprosimo olakšanje ili okrepu ubogim dušama u čistilištu? Ne napajamo li one koji tako silno žeđaju za gledanjem Boga kad im udjeljujemo rosu svojih molitava? Ne hranimo li gladne kad sredstvima na koja nas vjera upućuje pridonosimo njihovu oslobođenju? Ne otkupljujemo li time doista sužnje?
Ne odijevamo li gole kad im pribavljamo ruho od svjetlosti, i to od svjetlosti slave? Ne iskazujemo li izvanredno gostoprimstvo kad im isprosimo ulazak u nebeski Jeruzalem i učinimo ih sugrađanima svetih i ukućanima Božjim u vječnom Sionu? Nije li veće dobročinstvo uvesti duše u nebo nego pokopati tijela i položiti ih u zemlju?
A što se tiče duhovnih djela milosrđa, nije li to uzvišenije djelo nego davati savjete prostodušnima, ispravljati one koji griješe, poučavati neuke, opraštati uvrede i podnositi nepravde? A kakva se utjeha koju možemo pružiti nevoljnicima u ovome životu, ma kako velika bila, može usporediti s onom koju naše molitve donose tim ubogim dušama koje tako teško trpe?
(Sv. Franjo Saleški, prema zapisu Jeana-Pierrea Camusa, L’Esprit du bienheureux François de Sales, II. dio, XVI. odjeljak; izdanje iz 1898., sv. IX, str. 52.)
Nema komentara:
Objavi komentar
Upute za komentiranje
Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.
Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.