Ovo još nigdje nisam doživio, reče kardinal Burke.

Pojavile su se neistinite tvrdnje na Twitteru.

Čini mi se nužnim napisati barem nekoliko riječi o tradicionalnoj misi koju je kardinal Burke trebao služiti u ponedjeljak 24.10.2016. u crkvi sv. Martina. Kao što znate, ta misa je otkazana, odnosno zabranjena. S obzirom da sam bio dosta upućen u organizaciju ove mise, moram u ovom tekstu koračati po rubu između diskrecije koju sam dužan zadržati iz očekivane pristojnosti prema svima uključenima i navođenja nekih činjenica koje bi koliko-toliko trebale istinito prikazati ova događanja kako se kasnije ne bi pojavile krive interpretacije. Nisam siguran mogu li to ispravno učiniti, ali vrijedi pokušati.


Najprije navodim uključene strane imenovane u onom obliku koji se javno može provjeriti ili je lako logički izvediv:
• Kardinal Burke zastupan preko svoga tajnika (Rim)
• Prevoditelj i izdavač knjige kardinala Burkea (Vis)
• Organizatori konferencije TradFest (Zagreb)
• Kardinal Bozanić zastupan preko Nadbiskupskog duhovnog stola i svojih tajnika (Zagreb)
• Ja i još par osoba koji u sv. Martinu organiziramo od 2011. godine tradicionalne mise (Zagreb)

Za planirani posjet kardinala Burkea Hrvatskoj čuo sam još prije ljeta. Najprije sam čuo da će biti predstavljanje knjige (Zagreb i Split), a kasnije i da će kardinal Burke održati predavanje na festivalu u Zagrebu. Koliko sam shvatio, od početka je bilo problema sa Zagrebačkom nadbiskupijom. Prije više mjeseci kardinal Burke je kurtoazno pisao kardinalu Bozaniću koji mu nije odgovorio i nije htio uputiti službeni poziv kardinalu Burkeu da dođe u Zagreb. Tako je poziv kardinalu Burkeu ostao upućen privatno, a ne po nadbiskupijskoj inicijativi i u njihovo ime jer za to nisu imali nikakvog interesa.

Moram sada napraviti kratku digresiju. Kao što većina vas koji čitate ovaj tekst zna, ja sam osobno i u ime vjernika privrženih tradicionalnom obredu sa Zagrebačkom nadbiskupijom od 2008. godine skoro neprekidno u korespondenciji. U tom razdoblju, čini mi se da sam donekle razumio stavove glavnih igrača, način na koji se s njima može i treba komunicirati kao i odgovore koje mogu očekivati te kako te odgovore ispravno protumačiti. Kad bih ja (čisto hipotetski) dovodio kardinala Burkea u Zagreb ili Hrvatsku bilo bi to prvenstveno i gotovo isključivo radi toga da celebrira tradicionalnu latinsku misu. S obzirom da znam kakvo je stanje u našoj “hrvatskoj Crkvi”, takav plan mi nikad nije pao na pamet. Tako da kad sam čuo da će kardinal Burke kod nas služiti staru misu, prvo što sam pomislio je bilo “živi bili pa vidjeli”. Kada sam od zagrebačkih organizatora čuo da bi oni voljeli da kardinalova tradicionalna misa bude u katedrali, pao mi je mrak na oči. Dakako, bio sam spreman pomoći u onom malom i ograničenom kapacitetu u kojem ja i drugi koji to redovito čine mogu. No, ne samo zbog ideoloških, nego i logističkih razloga organiziranje pontifikalne tradicionalne mise mi se učinilo kao ogroman projekt koji se ne bih ni usudio započeti. Ono što mi je bilo jasno od početka i što sam očekivao da će zainteresirana grupa organizatora napraviti je sljedeće: obavezno dobiti izričitu pisanu potvrdu da kardinal Burke može služiti tradicionalnu misu i to u prikladnoj crkvi, platiti dovođenje iz inozemstva više svećenika i drugih poslužitelja koji su potrebni za pontifikalnu misu, rezervirati jedan od malog broja zborova u Hrvatskoj koji mogu dostojno pjevati staru misu.

Tek dva tjedna prije dolaska kardinala Burkea proslijeđena mi je korespondencija tajnika dvaju kardinala koja se tada odvijala. Ukratko, kardinal Burke može u Zagrebu služiti misu u privatnoj kapeli kardinala Bozanića u nadbiskupskoj palači. Ako kardinal želi u nedjelju 23.10. u Zagrebu služi misu prema izvanrednom obliku rimskog obreda, onda to može učiniti na mjestu i u vrijeme koje je u Zagrebačkoj nadbiskupiji određeno za takva slavlja (sv. Martin, nedjeljom u 11:30).

Premda su pisma bila na stranom jeziku, ton sa strane Zagrebačke nadbiskupije je bio nepogrešivo pasivno-agresivan. U mailovima se jasno naglašavalo da je to privatni posjet. Da je mene netko pitao za savjet, rekao bih odmah: ako vam stara misa nije prioritet, nego su vam bitnije neke druge stvari (predavanja), nemojte se upuštati dalje u ovo. Ipak, pristao sam pomoći koliko je god moguće da se ta nedjeljna tradicionalna misa održi najbolje što može. Jer budimo realni, sv. Martin je jedna od najmanjih crkava u Zagrebu, sa zakrčenim svetištem u koje se ulazi između kutije koja zaklanja motor harmonija i novog oltara udaljenih c. 30 cm. S time sam pokušao upoznati i tajnika kardinala Burkea i zamolio ga da nam on pomogne da organiziramo tihu biskupsku misu. Dakle, skoro pa najjednostavniji oblik mise za koji bi ipak resursi koji su nam na raspolaganju bili pred samim rubom. No unatoč tome, ljudi koji se inače brinu za održavanje tradicionalne mise u sv. Martinu pristali su obaviti sve što je u njihovoj moći uključujući i odlazak čak u Italiju za posuditi ono što nam je nedostajalo.

Jesu li organizatori mogli dogovoriti misu i sve što je za nju potrebno dva mjeseca prije, a ne tjedan-dva prije? Nemam pojma, znam samo da ja na taj način nikad ne bih želio organizirati takvu misu.

Nakon što sam preko drugih osoba zamalo uspio dobiti pristanak i profesionalnog zbora, primam kasnije isti dan obavijest da je jedan od organizatora dogovorio da kardinal slavi nedjeljnu misu po novus ordu u jednoj velikoj crkvi u Zagrebu. Otkazujem zbor uz isprike.

Kasnije se u novom odgovoru iz nadbiskupije koji mi je proslijeđen pojavljuje mogućnost: u nedjelju kardinal Burke može služiti misu ako hoće prema redovitom obliku u sv. Katarini, a prema izvanrednom obliku u sv. Martinu. Dakle, po nadbiskupijskoj direktivi mijenjaju se crkve za novus ordo, a kasnije se mijenjaju i termini misa.

Novi plan je da tradicionalna misa bude u ponedjeljak 24.10. u 17 sati. O tom planu Zagrebačku nadbiskupiju obavijestio je tajnik kardinala Burkea u ponedjeljak 17.10.2016.

Mi koji smo se odlučili pomoći da tradicionalna misa prođe kako treba, bacili smo se na potrebne pripreme. Organizatori su me zamolili da obavijestim rektora crkve sv. Martina što sam i učinio. Obavijest o misi javno je objavljena na internetu u utorak navečer, više od 24 sata nakon što su i odgovorni u Nadbiskupskom duhovnom stolu obaviješteni od tajnika kardinala Burkea i rektor crkve obaviješten od mene.

Kasno popodne u srijedu 19.10.2016. zove me rektor crkve sv. Martina koji kaže da misa u ponedjeljak neće biti održana u sv. Martinu. Ne uspijevam saznati tko je odgovoran za tu odluku i da li se tu radi samo o premještanju mise u prikladniju crkvu ili o zabrani održavanja mise. Šaljem mail na Nadbiskupski duhovni stol, a idući dan i zivkam telefonom jer zagrebački organizatori to ne žele sami učiniti. Dobivam iz nadbiskupije preko tiskovnog ureda usmeno informaciju da je misa zaista zabranjena i to s najviše razine, a kasnije me naziva tajnik kardinala Bozanića koji kaže da oni za tu misu ne znaju i da te mise neće biti.

Nikakav odgovor nisam dobio napismeno, ali meni to i nije potrebno jer nisam organizator, nego sam sve to ispitivao zbog ljudi koji rade na pripremama za misu i onih koji misle doći iz različitih dijelova Hrvatske i inozemstva prisustvovati misi.

Čitava priča završava na tome da je otkazana samo javna tradicionalna tiha misa. Novoredne mise, kako u Zagrebu, tako i u Splitu mogu se održati. Sva predstavljanja i predavanja mogu se normalno održati.

U tjednu u kojem će u duhu Asiza u našim katoličkim crkvama moliti protestanti, židovi, muslimani i drugi, jedini zabranjeni događaj je katolička sveta misna žrtva točno kako ju je služio npr. bl. Alojzije Stepinac.

Da su iz Zagrebačke nadbiskupije bili pametniji, dopustili bi održavanje tradicionalne mise koja im nimalo ne može naškoditi, ne bi se osramotili ovakvim presedanom zabranjivanja mise kardinalu (usp. Zakonik kanonskog prava, kan. 357 §2 i stari Kodeks kanonskog prava, kan. 239 §1.15). Udrugu koja je mimo njihove volje pozvala kardinala i organizirala mise mogli su nakon odlaska kardinala Burkea kazniti u skladu sa svojim osjećajem za pravdu slično kao što se neposlušnu djecu ne kažnjava kad je gost na vratima, nego kad je otišao i dovoljno odmakao da se ne čuje šiba i jaukanje.

***

U nedjelju je kardinal Burke služio u crkvi sv. Katarine misu po novom obredu. Cijelo vrijeme mise, u svetištu je u civilnoj odjeći sjedio jedan mlađi svećenik koji je nedavno došao iz Rima. On je pratio što se događa, vjerojatno da može podnijeti izvještaj. Prije mise je upozoravao ministrante da će morati odmah nakon mise otići iz crkve jer je iza kardinalove mise koja počinje u 9 sati druga misa. Isto je činio i nakon mise koja je završila oko 10:15, pa su se oni brzo pokupili premda je sljedeća misa počinjala tek u 11 sati s uobičajeno malim brojem vjernika. Na upit ministranata, taj je svećenik eksplicitno zabranio da kardinal služi misu ad orientem (“ne smiju se miješati obredi”) kao i da se upotrijebi nešto ljepša misnica koja je donesena za tu prigodu. Kasnije sam saznao da je organizatorima zabranjeno dovesti profesionalni zbor, pa je pjevanje, isključivo na hrvatskom, vodio uobičajeni i ne pretjerano kvalitetan lokalni zbor.

Poslije mise kardinal je izašao da pozdravi vjernike i podijeli im svete sličice. Kada je navedeni svećenik shvatio da je izgubio kardinala iz vida strašno se uznemirio i ozbiljno je upozoravao da to kardinal nije smio učiniti (izaći pred crkvu) bez dopuštenja i da neće “oni” više smjeti koristiti sv. Katarinu za svoje ideje.

Nakon što se malo podružio s vjernicima u kafiću blizu crkve, kardinala je jedan gospodin više-manje samoinicijativno proveo po Gornjem Gradu. Uveo ga je i u grkokatoličku konkatedralu sv. Ćirila i Metoda gdje su ga nakratko mogli vidjeti i vjernici koji su u nedostatku tradicionalne latinske mise onamo privremeno izbjegli na božansku liturgiju.

U nedjelju navečer je u dvorani Vijenac na Kaptolu bilo predstavljanje kardinalove knjige o Euharistiji. Iako su u publici bila dva-tri svećenika, nije bilo višeg klera, a kamo li biskupa. Uz kardinala su na pozornici bili jedan mladić koji je prevodio i gospođa iz izdavačke kuće. Nakon predstavljanja knjige i životopisa kardinala Burkea, publici se obratio i sam autor. Poslije je bilo vrijeme za pitanja i odgovore.

Prvo pitanje je postavio neki novinar s HTV-a o tome što kardinal misli o svome razilaženju s Papom u pogledu homoseksualaca, ređenja žena itd. Kardinal je kratko odgovorio da on iznosi nauk Crkve koji spašava, a ne svoja osobna mišljenja, svi su zapljeskali i na neki način ismijali neukog novinarčića koji se nedugo nakon toga pokupio s kamermanom. Pitanja prisutnih vjernika bila su puno katoličkija, otvorena i uglavnom jasna. Cijelo predstavljanje je bilo mnogo svježije i zanimljivije, nego što sam doživio na takvim skupovima. Vjerojatno zato što nije bilo uobičajenih teoloških i kleričkih lica sa svojim ispraznim govorancijama.

U ponedjeljak nakon što je kardinal obavio intervjue za Laudato i bitno.net,
imao sam sreću da s još jednim gospodinom povedem kardinala na mali izlet do Marije Bistrice. Tako smo mogli kroz nekoliko sati provedenih uz uzoritog kardinala čuti njegova razmišljanja i poglede o cijelom nizu tema. Razgovore jasno neću prenositi, ali mogu reći da me se kardinal dojmio svojom preciznošću, otvorenošću, pravovjernošću, ali posebno skromnošću i pobožnošću. Vrijeme je bilo vrlo prikladno.

Nakon bazilike u Bistrici obišli smo i sestre karmelićanke. Pozvonio sam im i rekao sestri na porti: “Kardinal Burke je u vašoj kapelici još pet minuta. Ako ga želite vidjeti, možete doći.” Ubrzo se začuo iza pregrade koja zaklanja rešetku kod kapelice zvuk zvonca i zatim užurbani koraci. Pregrada se otvorila i kardinal se susreo sa sestrama koje su bile radosne zbog posjeta. Izmjenile su s kardinalom knjige. On im se upisao u knjigu dojmova, a one su mu dale sličice s relikvijama bl. Alojzija Stepinca. Nakon kratkog razgovora sestre su mogle poljubiti kardinalov prsten ili pektoralni križ kroz rešetku (iako smo se podsjetili da bi on kao kardinal mogao ući u klauzuru, ovako je bilo praktičnije). Dobile su blagoslov i onda smo morali ići dalje na ručak (restoran Purga u Zlatar Bistrici nije loš). Po povratku u Zagreb, kardinal je konačno obišao katedralu i pomolio se na grobu bl. Alojzija Stepinca. Muzej posvećen blaženiku nije nažalost, uspio obići jer je zatvoren nedjeljom i ponedjeljkom. Kardinalova pastirska briga očitovala se i u tome što je sa svakim tko bi ga pozdravio zastao i nakratko popričao. Još i više, dvije osobe dan prije su zamolile da kardinal s njima porazgovara desetak minuta vezano uz neke duhovne stvari. On ih je primio, a takvi zahtjevni ljudi izgleda nanjuše kad mogu nekoga zamarati svojim besciljnim pričama, pa smo kardinala nakon sat vremena morali ‘spašavati’ od njih (meni nije problem biti odrješit prema takvim krvopijama). Zbog toga je kardinal jedva imao vremena otići do svoje sobe prije no što se trebao opet spustiti da ode na TradFest.

***

Hvala kardinalu Burkeu što je pokazao veliku velikodušnost i spremnost na podnošenje komunističkih navada koje su u Hrvatskoj još jako proširene ne samo u medijsko-sekularističkom, nego i klerikalnom području.

***

Kardinal Burke na molitvi za život nerođenih u Splitu.

(dodano 27.10.2016. u 20:09) Na blogu Quo Vadis Croatia koji vode prevoditelji i izdavači knjige I Božja ljubav tijelom postala i koji su prvotni pozivatelji kardinala u Hrvatsku možete naći još neke detalje vezane uz njegov posjet: Kardinal Burke: došao sam zbog vjernika, a ne zbog njih (arhiv).