Ja ću vladati usprkos sotoni i svih mojih protivnika

Predmet štovanja ovog blagdana je Srce Isusovo, koje je dio tijela Boga - čovjeka. Budući da je Isusova čovječanska narav bila najuže sjedinjena s Božanskom njegovom naravi, to treba i njoj cijeloj i svakom njezinom dijelu iskazivati dužnu počast. Po općem ljudskom shvaćanju je srce sijelo ljudskih osjećaja, a napose ljubavi, pa zato upravo taj dio tijela Kristova zaslužuje posebnu čast. On je sam za sebe rekao, da je blaga i ponizna srca, i po tome je srce njegovo uzor kršćanskim srcima. To je srce probodeno ne samo vojničkim kopljem, nego još više našim grijesima, za koje smo mu dužni dati zadovoljštinu.

(Dragutin Kukalj, Dani spasenja)

"[...] dao mi je Naš Gospodin, da spoznam kako će On učiniti da po ovom novom poletu, što ga treba poprimiti pobožnost prema Njegovu Božanskom Srcu, zasja novo svjetlo nad čitavim svijetom; i one riječi treće sv. Mise na Božić: 'Jer danas je sišla velika svjetlost na Zemlju' duboko su se utisnule u moje srce. Činilo mi se, da vidim u duši to svjetlo: Srce Isusovo, to poklona vrijedno Sunce, kako prosipa svoje zrake po zemlji, najprije pomalo, a onda sve više i više, dok nije konačno obasjalo čitavi svijet. I On mi reče: Sjajem toga svjetla bit će obasjani svi narodi i plemena i ugrijat će se na njegovu žaru."

(Marija od Božanskog Srca prema F. Alcaniz, O pobožnosti Presvetom Srcu Isusovom)

"u dijalogu s duhovima"

Amazonska sinoda: predstojeća revolucija u Crkvi

Društvo Tradicija, obitelj i privatno vlasništvo (TFP) upozorava na veliku opasnost koju sa sobom nosi Amazonska sinoda koju je za listopad sazvao papa Franjo. Mišljenje koje se krije iza sinode još je puno gore nego što se dosad pretpostavljalo. Donosimo njihovo priopćenje:

Dana 17. lipnja u okviru tiskovne konferencije predstavljen je Instrumentum laboris predstojeće Amazonske sinode koja će se održati u listopadu ove godine u Rimu.

Možda stoga što se Amazonija promatra kao nešto što je zemljopisno i kulturno jako, jako udaljeno, i zbog toga bez izravnoga povratnog djelovanja na Europu, dosad je taj događaj u medijima imao malen odjek.

Malobrojni komentari usredotočili su se na pojedine točke kao na moguće ređenje oženjenih muškaraca za svećenike i pripuštanje žena đakonatu. Drugi podmukli vidovi sinode koji nemaju ništa drugo za cilj nego da skuju „novu Crkvu s amazonskim licem“, ostali su posve nezapaženi. Drugim riječima: ona želi cijelu Crkvu – njezin nauk, njezin ustroj, njezine sakramente, njezinu liturgiju – podvrći novome tumačenju sukladno panteističkoj i indigenističkoj ideologiji ekstremnih struja teologije oslobođenja.

Biskup Franz Josef Overbeck iz Essena ima pravo kad kaže: „Ništa više ne će biti kao prije“. Prema riječima njemačkoga prelata sinoda će biti prijelomna točka za cijelu Crkvu. Doći će do „jasnoga prekida“ s dosadašnjom Crkvom.

Govorimo dakle o mogućoj revoluciji u Crkvi koja će još onu revoluciju koju su početkom 20. stoljeća željeli modernisti učiniti samo blijedim odsjajem. Zašto se onda tako malo o tome govori? Želi li se potajno Crkvu okrenuti naglavačke kako se ne bi izazvale reakcije?

U vjernosti mišljenju Plinija Corrêa de Oliveire, mi iz TFP-a već desetljećima promatramo indigenistička i panteistička pregnuća koja su se potajno ušuljala u Crkvu i koja potječu iz ekstremnih krugova teologije oslobođenja. Ove struje koje su dosad uglavnom bile ograničene na Latinsku Ameriku sada preko jedne sinode koju promiče sam papa Franjo prodiru u srce kršćanstva i ugrožavaju Crkvu i njezinoj cijelosti. S obzirom na to, kao katolici ne smijemo ostati ravnodušni.

Međutim, javnost je jedva o tome upoznata.

Kako bismo javnost upoznali s pitanjima od najveće važnosti koja će pokrenuti Amazonska sinoda, pokrenuli smo vlastitu mrežnu stranicu Pan-Amazon Synod Watch gdje će se objavljivati članci i radovi međunarodno priznatih autora koji se bave cijelim horizontom događanja: teološkim liturgijskim, političkim i društvenim vidovima. Stranica je još u izgradnji i stalno se ažurira.

Iskoristite ovu ponudu kako biste se informirali i sami upozoravajte druge i širite informacije preko društvenih mreža.

Mrežna stranica zove se Pan-Amazon Synod Watch i dostupna je na engleskome i talijanskome jeziku.


Tekst: Giuseppe Nardi
Izvor: https://katholisches.info/2019/06/19/amazonassynode-die-bevorstehende-revolution-in-der-kirche/

Naša euharistijska vjera

Posljednica Lauda Sion Salvatorem na tradicionalnoj latinskoj misi služenoj na Tijelovo 20. lipnja 2019. u crkvi Krista Kralja na zagrebačkom Mirogoju.

***

Procesija iz bazilike Srca Isusova u Zagrebu.

Ljubimo Te, Isuse, za one koji Te mrze

A sada, Kralju Ljubavi, primi zadnju molitvu Tvojih vjernih: U prisutnosti neokaljane Kraljice i Anđela, koji Te slave, u prisutnosti neba i nezahvalne zemlje, mi Te, Isuse, priznajemo jedinim Gospodarom i Učiteljem, jedinim izvorom svake vlasti, svake kreposti, svake pravednosti, svake ljepote...

I zato u duhu svečane zadovoljštine, mi Ti potvrđujemo, da ne priznajemo nikakvog društvenog poretka bez Boga:
Temelj društvenog poretka Ti si Isuse!

Ne priznajemo tlapnje prosvjete bez Boga:
Bitnost svake prosvjete, Ti si Isuse!

Ne priznajemo nikakve vrline pravednosti bez Boga:
Potpuna pravednost, Ti si Isuse!

Ne priznajemo prava bez Boga:
Izvor prava, Ti si Isuse!

Ne priznajemo slobode bez Boga:
Jedini Osloboditelj, Ti si Isuse!

Ne priznajemo bratstva bez Boga:
Jedino bratstvo, Tvoje je Isuse!

Ne priznajemo istine bez Boga:
Bitna istina, Ti si Isuse!

Ne priznajemo ljubavi bez Boga:
Nestvorena ljubav, Ti si Isuse!

(izvor)

Šalabahter

“Crkva Boga živoga – stup i uporište istine” (1 Tim 3,15)

Izjava o istinama u vezi s nekim od najčešćih zabluda 
u životu Crkve našeg vremena

Misa nije dečja igra

16.6.2019. Tekst je djelomično promijenjen.

***

Video snimka nekog dječaka koji se "igra mise" objavljena je na bitno.netu pod patetičnim naslovom "Odvojite nekoliko sekundi za dražesnog dječaka koji ‘služi misu’ na latinskom". Na to je svojim komentarom odgovorio jedan svećenik kojemu se nije svidjelo što taj dječak oblači "autentično liturgijsko ruho", a posebno što mali izgovara riječi posvete. Ovu je kritiku parodirao autor humoristične facebook stranice Progressus ad infinitum (koji je i sam u uredništvu bitno.neta) napisavši "odlučili smo cijeli slučaj ovog heretičnog dječaka i njegove heretične obitelj prijaviti Kongregaciji za bogoštovlje i disciplinu sakramenata, koja će slučaj prijaviti i Kongregaciji za nauk vjere, a koja će postupiti prema propisima i djetetove roditelje vrlo brzo privesti licu pravde!"

Pogledao sam napreskokce spomenutu snimku. Mislim da odrasli muškarac, pretpostavljam otac tog dječaka, iskorištava dječarca snimajući ga. Ne vidim nikakvu potrebu da otac sudjeluje u toj "igri" pjevajući i govoreći odgovore u "misi". Ako se dječak i igrao na takav način, po meni je ružno i neodgovorno snimku stavljati na internet tako da se čak i ljudi u dalekoj Hrvatskoj bilo smiješe dražesnosti bilo sablažnjavaju nad time kako se djeca igraju u privatnosti svoje obitelji.

Moj osobni stav je da ne bih poticao igranje sa svetim stvarima. Što se toga tiče, tradicionalni obred se opet pokazuje puno razboritiji jer najsvetiji dio mise, tj. kanon, svećenik izgovara potiho, pa je teško zamisliti da dijete u toj dobi dok se još eventualno želi igrati i dok to ima nekog smisla, imitirajući misu šapće riječi pretvorbe. Nesumnjivo je da učenje vjere kroz sva osjetila može pomoći djeci da je bolje usvoje, ali takvo učenje mora biti pod budnim nadzorom roditelja. Ne možete odvesti dijete na tipičnu novus ordo misu i očekivati da će ono razumjeti svetost vrhunskog bogoštovnog čina. Naravno, ako ga odvedete na tradicionalni obred, i ne shvaćajući će dobiti dojam da se tu događa nešto uzvišeno i pomalo zastrašujuće. To je vrlo dobar temelj za kasnije razgovore i objašnjavanja.

Podsjetila me ova snimka i na jednu moju fotografiju iz muzeja igračaka koja zorno pokazuje koliko se srozala katolička zanatska umjetnost.

Blagoslovljen vam blagdan Duhova i duhovska osmina!

Vidi aquam egredientem de templo, a latere dextro, alleluja:
Et omnes ad quos pervenit aqua ista, salvi facti sunt,
Et dicent: alleluja, alleluja.

Vidjeh vodu gdje izlazi iz hrama s desne strane,
aleluja: i svi do kojih stiže ova voda bijahu
spašeni i reći će, aleluja, aleluja.

Confirma hoc, Deus, quod operatus es in nobis: a templo tuo, quod est in Jerusalem, tibi offerent reges munera, alleluja.

Utvrdi ovo, Bože, što si učinio u nama! U svetom hramu tvojem, koji je u Jeruzalemu, kraljevi će ti donositi darove, aleluja.

Kako nas čuju sveci?

...bit ćemo Njemu slični jer vidjet ćemo Ga kao što jest (1 Iv 3,2)

...sada gledamo kroza zrcalo, u zagonetki, a tada – licem u lice! (1 Kor 13,12)

Štovanje Marije

Kako ona može čuti naše molitve?

Misa iduće nedjelje 2.6.2019. u 18 sati

Prenosim s google grupe Tradicionalna Misa.

Tradicionalna latinska misa u nedjelju 2. lipnja 2019., bit će u crkvi Krista Kralja na Mirogoju služena iznimno navečer u 18 sati, a ne u redovnom terminu.

Bitno.net filozofira o Igri prijestolja

Vjerojatno sam to s obzirom na iskustvo s ovim "vjerskim portalom" trebao očekivati, ali ipak me iznenadio novi niz članaka koji je bitno.net jučer pokrenuo. Na krilima manije vezane uz globalno popularnu seriju, Igru prijestolja, odlučili su zgrabiti barem mali dio kolača čitanosti, razglašenosti i posljedično monetizacije te franšize.

Tako se svećenik zadužen za filmske kritike na tom portalu upustio, uz slabašne i vrlo prozirne ograde, u promicanje umjetničkih i svjetonazorskih vrijednosti na kojima je nastala ta serija koja je jučer završila svoju osmu i posljednju sezonu. Budući da sam pročitao prvih nekoliko svezaka niza knjiga koje je napisao George R. R. Martin te pogledao dosadašnje epizode serije (doduše, neke uz preskakanje pojedinih scena ili ubrzavanje nezanimljivih dijelova), mogu sa sigurnošću reći da nikome ne bih preporučio gledanje te serije. To što je scenografija vrlo raznolika i raskošna, što je radnja nepredvidljiva i dobro složena, što su glumci uglavnom kvalitetni, a efekti i produkcija vrhunski samo čini još opasnijim ono što su Martin i scenaristi pripremili. A pripremili su svijet u kojemu su apsolutno svi ljudi prljavi, nitko nije vođen čistim i nesebičnim idealima. I što je najgore, gdje se spolna razvratnost uzima potpuno zdravo za gotovo. U tom izmaštanom svijetu u jednom trenutku se najhrabriji ratnici i najodvažnije žene bore na čast svoje obitelji, a u idućem ih vidimo eksplicitno prikazane kako upražnjavaju neobavezan seks začinjen često najodvratnijim perverzijama.

Redovito se osjeti kako scenaristi upravo grade neki lik u klasičnom stilu heroja ili junakinje kako bi njega ili nju u odgovarajućim trenutcima mogli gurnuti u najdublji kal, najčešće spolne ili sadističke prirode. Naravno, nakon toga nema kajanja jer to što su učinili u svemiru Georga Martina uopće nema veze s grijehom. Usto su dakako prisutni brojni klasični zlikovci, pa su najsvirepija mučenja i rijeke krvi svakoepizodna pojava. I sve se to odvija u pomno odabranim prekrasnim prirodnim i kulturnim krajolicima od kojih je kod nas svakako najpoznatiji kompjuterskom grafikom prerađeni Dubrovnik, ali pojavljuju se i Split, Šibenik i druga mjesta. Nije ova taktika nimalo neočekivana ni nova, sotonski prsti u obeščašćivanju lijepog, skladnog i dobrog uvijek su prepoznatljivi.

I zašto taj vlč. Kovačević oduševljeno, gotovo bez predaha, "propovijeda" o navedenoj seriji? Tobože kako bi nas potaknuo da mi sami upoznamo ljepotu hrvatske prirodne i povijesne baštine. Otprilike kao da vas šalje silovatelju kako bi vam on opisao ljepotu ženske duše.

To da ljudi, pogotovo mladi, u današnje vrijeme žude za ljepotom i istinom koju predstavljaju kako prirodne, tako i kulturne znamenitosti po Hrvatskoj, posebno uz Jadran, ne bi trebalo u vrijeme posvemašnjog materijalizma nikome biti čudno. No trebate se vi, g. Kovačeviću i bitno.netovci, zapitati što im se ima za ponuditi kad posjete neku od hrvatskih populariziranih destinacija. Što će vidjeti kad primjerice uđu u neki samostan ili katedralu? Posvjetovnjačene svećenike koji se ni po čemu (osim eventualno izvještačenosti) ne razlikuju od laika, muzeje bogate izlošcima kojima je iščupan smisao i konačno grozotu banalne pustoši, novus ordo, na mjestima gdje se prije mogla naći izravna veza s transcendentnim.

Zaista, nitko vam ne brani da gledate Igru prijestolja. Nadam se da ne uživate npr. u scenama incesta na mrtvačkom odru ili oca koji spaljuje vlastitu kćerkicu kao žrtvu božanstvu čiji simbol izrazito podsjeća na prikaze Presvetog Srca. Ali nemojte onda od te vaše "zabave" raditi filozofiju i svojevrsno svećeničko odrješenje onima koji žele još dublje pomaknuti granice "normalnosti".

Eku eku

Sveti Leopolde, moli za to da se svi odijeljeni vrate nazad u Kristovu Crkvu!

Ekumenski hod kući i dobrodošlica

Osim što ponavlja tradicionalni nauk, Drugi vatikanski koncil uvodi pastoralne novosti koje su tako dvosmislene da unose pomutnju u Crkvu. No, istodobno, ne nameću nam obvezu nutarnjeg pristanka, takvu da bismo ih morali ispovijedati kao vjerski nauk. Dakle: priznajmo da se radi o koncilu, priznajmo da naučava, odnosno ponavlja, tradicionalni nauk, ali spoznajmo također da nas ukoliko se navodi kao opravdanje za novotarije u Crkvi – nimalo ne obvezuje da prihvatimo ijednu od tih novotarija. Smijemo i trebamo nastaviti živjeti kako su katolici živjeli tisuću devetsto šezdeset i pet godina, sve do Drugoga vatikanskoga koncila. Valja govoriti ljudima da se trebaju obratiti radi spasenja svoje duše, valja zaboraviti na novu evangelizaciju, samosvrhoviti dijalog i lažni ekumenizam te se vratiti starom stilu evangelizacije, kazujući ljudima da postoji samo jedna istinita vjera, katolicizam, i samo jedna prava Crkva, Katolička.

*

Prvenstvo pape kao glave sveopće Crkve, koje pravoslavni odbacuju, nije apstrakcija. Ono je volja samoga Boga, koji je Crkvu utemeljio na Petru, Stijeni. Katolički nauk o bezuvjetnoj nerazrješivosti ženidbe, od kojeg su pravoslavni smislili pogodne iznimke, dopuštajući drugu, pa čak i treću "ženidbu", nije apstrakcija. Nego volja Kristova glede ontološke stvarnosti koja proizlazi iz sakramentalnog jedinstva. Katolički nauk o čistilištu, koji pravoslavni odbacuju, nije apstrakcija. On je objavljena istina o jednoj fazi postojanja nakon smrti, nezabludivo naučavana od Katoličke Crkve kroz stoljeća. Katolička dogma o istočnom grijehu, koji uključuje baštinjenu Adamovu krivicu, što pravoslavni odbacuju, smatrajući da je baštinjena samo kazna smrti, nije apstrakcija. Nego istina o čovjekovu palom stanju i potrebi za otkupljenjem. Katolička dogma o Bezgrešnom začeću, koju pravoslavni odbacuju zato što odbacuju i katolički nauk o istočnom grijehu, nije apstrakcija. Ona je objavljena istina o jedincatom položaju Blažene Djevice Marije među svim ljudskim rodom. Naposljetku, zlo raskola i nužnost, za spasenje, "da se vrate u jedinu pravu Crkvu oni koji su se od nje odijelili" nije apstrakcija. Nego vjerska istina o kojoj ovisi vječna sudbina dušâ.

*

A što ćemo s golemim doktrinarnim razlikama između katolicizma i osakaćene inačice Kristova nauka u raznim protestantskim zajednicama? "Pomirena različitost" potpuna je besmislica. Ne može biti pomirbe između nauka koji jedan drugomu proturječe. Stoga položaj jedine prave Crkve božanski dodijeljen Katoličkoj Crkvi, sedam od Boga ustanovljenih sakramenata, žrtveno svećeništvo, papino prvenstvo, nezabludivost Učiteljstva, nerazrješivost ženidbe i unutarnju nemoralnost kontracepcije, abortusa i sodomije nije moguće pomiriti s naukom religijskih sljedbi koje niječu ijednu od tih istina. Jaz je nepremostiv, i upravo zato u enciklici "Mortalium animos" Sveti Otac ustraje na tome da je jedini put ka kršćanskom jedinstvu povratak u Katoličku Crkvu. Oni koji su od nje odlutali trebaju se vratiti kući. Katolici pak trebaju im u tome pomoći i srdačno ih primiti natrag. No da bi to mogli, ne smiju u međuvremenu postati raspikuće.


Prema:
https://www.youtube.com/watch?v=mG7yUZTmQRg
http://tomablizanac.blogspot.com/2016/10/to-je-ekumenizam.html
http://tomablizanac.blogspot.com/2017/06/pristanak-razuma-uz-istinu-slusanjem.html

Vidi također: On nije bio ekumenist, a još manje ekumanijak

Daj nam mnogo svetih svećenika

Tog ljeta sreo sam veliko mnoštvo ljudi, koji su mi pri­povijedali malo radosnoga o svećenicima; ali ni jedan jedini od tih pozvanih šarlatana nije prinio ni najmanju žrtvu za nas. Možda im je čak milije, da smo takvi, kakvi jesmo, da bi tako oni imali neku ispriku za svoj vlastiti način života.

J.L.M. Descalzo: Ispovijest mladog svećenika

(izvor, arhiv)