Pristanak razuma uz istinu slušanjem primljenu

Besmisao "pomirene različitosti"

Christopher A. Ferrara

6. lipnja 2017.

U svojoj proročkoj enciklici Mortalium animos, zabranjujući katoličko sudjelovanje u nastajućem "ekumenskom pokretu" protestantskog podrijetla, papa Pio XI. osudio je nazor, koji su tada promicali katolički praekumenisti, da će "razni narodi – premda se međusobno razlikuju u stanovitim vjerskim pitanjima – bez većih poteškoća ostvariti bratski sporazum ispovijedajući određene vjerske istine koje oblikuju nešto poput zajedničkoga temelja duhovnoga života". Taj nazor, kaže Pio, zasniva se na "krivome mišljenju koje smatra sve vjere više-manje dobrima i hvalevrijednima". Upravo tu zabludu, kao što mora priznati svaki pošten promatrač, u stvarnosti je glavnina crkvenog vodstva kroz proteklih pedeset godina prihvatila.

Tu zabludu nije moguće braniti ni obrazloženjem da se "ekumenizam" između Katoličke Crkve i onih koji ispovijedaju da su kršćani opravdano provodi poradi "promicanja kršćanskog jedinstva". Jer se, na čemu je Pio XI. s pravom ustrajao, a što bi i sam razum savjetovao, "jedinstvo kršćana može promicati jedino promicanjem povratka u jedinu istinitu Kristovu Crkvu onih koji su od nje odijeljeni, jer su je u prošlosti nesretno napustili. Jedinoj istinitoj Kristovoj Crkvi, kažemo, koja je svima vidljiva i koja treba ostati, u skladu s voljom svojega Utemeljitelja, točno jednakom kako ju je On utemeljio."

To jest: ne može biti kršćanskog jedinstva bez ispovijedanja iste vjere, koje znači pristanak uz iste nauke "božanski objavljene religije" koji bi, kako je upozorio Pio XI., bili odbačeni ako bi se "ekumenizam" dovelo do njegova logičkog zaključka. Jer božanska se objava sastoji baš u samim riječima koje su izrekli Utjelovljena Riječ, apostoli i Učiteljstvo Crkve utemeljene od Krista, koje je božanski objavljenu religiju tijekom stoljećâ vjerno prenosilo i objašnjavalo.

Prema tome, kao što je Protumodernistička prisega zahtijevala od bogoslovâ, svećenikâ i teologâ da priznaju – prije nego što je i ona odbačena nakon II. Vatikanskoga koncila, zajedno s naučavanjem Pija XI. – kršćanska je vjera "pravi pristanak razuma uz istinu slušanjem primljenu od vanjskog izvora. Tim pristankom vjerujemo, zbog autoriteta najistinoljubivijeg Boga, da je istinito ono što je kazao, posvjedočio i objavio osobni Bog, naš Stvoritelj i Gospodin."

No protestanti raznih vrsta, kako je Pio XI. s pravom primijetio, ne ispovijedaju istinu koja je slušanjem primljena od vanjskog izvora, koji je u konačnici sam Bog, nego mješavinu objavljene istine i ljudske zablude, ono što je papa Pio nazvao "osakaćenom i iskvarenom inačicom Kristova nauka". Tu neuvijenu prosudbu o mnogolikoj protestantskoj religiji također su međutim crkveni vođe odbacili jer "ekumenizam", kojemu je bilo omogućeno da provali u Crkvu, u praksi je zbrisao nužnost pravog nauka – onoga što je Bog objavio – za spasenje duša.

Ne bi nas trebalo iznenaditi što je taj bezmjerno razoran razvoj crkvenih zbivanja, koji do u slovo ispunjava zloslutne proročanske riječi Pija XI., sadašnji zaprematelj Petrove stolice uzdigao na novu razinu. Dana 3. lipnja u svojem obraćanju masovnom skupu bučnoga, svekršćanskoga "karizmatskog pokreta" papa Bergoglio pokazao je svoj uobičajeni prezir prema nauku objavljenom od Krista i apostolâ, izjavivši da je "mir moguće postići kroz našu ispovijed da je Isus Gospodin".

A što ćemo s golemim doktrinarnim razlikama između katolicizma i "osakaćene i iskvarene inačice Kristova nauka" u raznim protestantskim zajednicama? Kao što je Franjo priznao: "Ali ako naglašavamo razlike, u ratu smo, ne možemo naviještati mir." "Ekumenski" odgovor na taj "ekumenski problem" jednostavno je prilagodba razlikama! Tu je Franjo izložio konačnu zabludu "ekumenskog pokreta":

"Među nama postoje razlike. Ali to je očito. Postoje razlike. No želimo biti [s dramatičnim naglaskom, koji pokazuje da se očekuje pljesak] pomirena različitost. Ne zaboravite tu riječ, nego je recite svakomu: pomirena različitost! A ta riječ nije moja, nije moja. Izrekao ju je luteranski brat. Pomirena različitost."

"Pomirena različitost" potpuna je besmislica. Ne može biti pomirbe između nauka koji jedan drugomu proturječe. Stoga položaj jedine prave Crkve božanski dodijeljen Katoličkoj Crkvi, sedam od Boga ustanovljenih sakramenata, žrtveno svećeništvo, papino prvenstvo, nezabludivost Učiteljstva, nerazrješivost ženidbe i unutarnju nemoralnost kontracepcije, abortusa i sodomije nije moguće pomiriti s naukom religijskih sljedbi koje niječu svaku od tih istina. Jaz je nepremostiv, i upravo je zato Pio XI. ustrajao na tome da je jedini put ka kršćanskom jedinstvu povratak odmetnikâ u jedinu pravu Crkvu.

Nije Franjo izumio novotariju "pomirene različitosti", koja se pojavila s krivovjernim naučavanjem kardinala Lea Jozefa Suenensa, čiji spisi o toj temi pozivaju na nakaradu "teološkog pluralizma" u Crkvi. Nimalo iznenađujuće, papa Bergoglio rekao je gomili od 50 000 ljudi: "Važno je čitati djelo kardinala Suenensa o tome. Veoma važno."

Katolički um zgranut je pred prizorom ovog pontifikata, koji je vrhunac svakoga razornog crkvenog trenda u proteklih pedeset godina. Međutim ne možemo odvratiti pogled od toga prizora i ponašati se kao da nemamo papu. Možemo samo razotkrivati što se događa i zakonito prosvjedovati protiv toga radi istine koja nas oslobađa i moliti pritom za pospješenje božanski određenog obrata ove besprimjerne krize u Crkvi.

Početak toga veličanstvenog protuprevrata označit će posveta Rusije Bezgrešnom Srcu Marijinu koju će izvršiti svet papa u zajedništvu s hijerarhijom koja se vratila na put s kojega je toliki dio ljudskog elementa Crkve tako tragično zastranio počevši od kobne 1960., kada je Treća tajna imala biti objavljena, ali ju je umjesto toga zataškao sam papa koji ju je trebao objaviti.

http://www.fatimaperspectives.com/fe/perspective1022.asp