To je ekumenizam

Franjo proglašava novi grijeh: "grijeh protiv ekumenizma"

Christopher A. Ferrara

5. listopada 2016.

Za njegova posjeta Gruziji papu je Franju jedan bogoslov upitao kako da gruzijski katolici promiču bolje odnose s pravoslavnima. Papin odgovor oslikava zašto je novotarija ekumenizma gotovo potpuno oslabila vojujuću Crkvu:

"Prepustimo teolozima da proučavaju ono što je apstraktno. Kako se moram ponašati prema prijatelju koji je pravoslavac?... Moram biti otvoren, biti prijatelj... Nikad ne smijete provoditi prozelitizam nad pravoslavnima. Oni su naša braća i sestre, učenici Isusa Krista, ali nas je zapletena povijest učinila ovakvima... Prijateljstvo. Hodati zajedno, moliti jedni za druge i činiti djela ljubavi zajedno kad je moguće. To je ekumenizam."

Dakle ekumenizam znači biti prijatelj i činiti dobra djela zajedno s nekatolicima, uključujući i raskolničke pravoslavce. Sve je drugo samo apstraktan nauk o kojem nek se nadmudruju teolozi dok ekumenizam nastavlja svoj neumoljivi marš nikamo.

Međutim prvenstvo pape kao glave sveopće Crkve, koje pravoslavni odbacuju, nije apstrakcija. Ono je volja samoga Boga, koji je Crkvu utemeljio na Petru, Stijeni.

Katolička dogma o bezuvjetnoj nerazrješivosti braka, od koje su pravoslavni smislili pogodne farizejske iznimke, dopuštajući drugi, pa čak i treći "brak", nije apstrakcija. Nego volja Kristova glede ontološke stvarnosti koja proizlazi iz sakramentalnog jedinstva.

Katolički nauk o čistilištu, koji pravoslavni odbacuju, nije apstrakcija. On je objavljena istina o jednoj fazi postojanja nakon smrti, nezabludivo naučavana od Katoličke Crkve kroz stoljeća.

Katolička dogma o istočnom grijehu, koji uključuje baštinjenu Adamovu krivicu, što pravoslavni odbacuju, smatrajući da je baštinjena samo kazna smrti, nije apstrakcija. Nego istina o čovjekovu palom stanju i potrebi za otkupljenjem.

Katolička dogma o Bezgrešnom začeću, koju pravoslavni odbacuju zato što odbacuju i katolički nauk o istočnom grijehu, nije apstrakcija. Ona je objavljena istina o jedincatom položaju Blažene Djevice Marije među svim ljudskim rodom.

Naposljetku, zlo raskola i nužnost, za spasenje, "da se vrate u jedinu pravu Crkvu oni koji su se od nje odijelili" nije apstrakcija. Nego vjerska istina o kojoj ovisi vječna sudbina dušâ.

Sam naš Gospodin kazao je: "Upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi." Spašava nas istina. A ne ekumenizam, prijateljstvo, pa ni dobra djela. Jer upravo čuvenjem istine i pristankom uz nju čovjek prima milost opravdanja. Tako je papa Pio X. tražio od katoličkih bogoslova da polože Prisegu protiv modernizma, u kojoj stoji:

"Najčvršće držim i iskreno ispovijedam da vjera nije religiozni osjećaj proizišao iz krila podsvijesti, moralno oblikovan pod pritiskom srca i sklonosti volje, nego pravi pristanak razuma uz istinu prihvaćenu izvana po slušanju, privola kojom vjerujemo da je ono što je kazao, posvjedočio i objavio osobni Bog, naš Stvoritelj i Gospodin, istinito zbog autoriteta najistinoljubivijeg Boga."

No Protumodernistička prisega napuštena je nakon II. Vatikanskog, zajedno sa samim protivljenjem Crkve modernizmu.

Danas, u ime ekumenizma, novotarskog pojma bez konkretnog sadržaja, istine naše religije nadomjestili su osjećaji, a nauk je stavljen u stranu, čak i od pape, kao puka apstrakcija namijenjena dokonim teološkim rasprama.

Kao što je Franjo izjavio u Gruziji: "Postoji vrlo težak grijeh protiv ekumenizma: prozelitizam. Nikad ne smijemo provoditi prozelitizam nad pravoslavnima!" Grijeh protiv "ekumenizma"? Kako je moguće prema potpunoj se novotariji nepoznatoj u crkvenom životu prije 1962., proizišloj iz protestantskog pokreta koji je osudio Pio XI. 1928., sada odnositi kao da je članak božanske i katoličke vjere? Takva je kriza koju Crkva danas proživljava, a kakvoj nije svjedočila nikad prije.

http://www.fatimaperspectives.com/ef/perspective893.asp