Христос Воскрес!

Putem Creative Minority Reporta donosim vam vrlo lijep događaj sa utakmice moskovskog Dinama i Lokomotive.
Prije par godina, dok sam još išao na Maksimiru, na utakmicama ovog našeg zagrebačkog Dinama i Hajduka morao sam se domišljati različitim načinima za doći i otići sa južne (gostujuće) tribine... za mene navijanje nekako izgubi čar kad te gađaju bocama i kamenjem i zato mi je ovaj video izmamio veliki osmjeh.

"Utopijski projekt" "bez ekonomske računice"

Vrlo zanimljiv razgovor voditelja Leonarda Kovačevića s urednikom izdavačke kuće Ex Libris Zoranom Grozdanovim i umirovljenim profesorom KBF-a u Zagrebu i ravnateljem Kršćanske Sadašnjosti vlč. Adalbertom Rebićem možete poslušati preko interneta. Snimku razgovora koja je emitirana 3. travnja na 3. programu Hrvatskog radija možete skinuti odavdje (oko 27 MB) ili direktno poslušati ovdje (traje 1 sat). Mislim da u ovom modernističkom časkanju s temom "Novi teološki časopis Concilium" poprilično otvoreno govore i Rebić koji je prije morao "imati obzira prema crkvenom učiteljstvu" i Grozdanov koji takvih problema nikad nije imao. Uvijek je ljepše kad se stvari jasno postave i kad se zna tko gdje stoji.

Dodano (11.10.2010.) Stavio sam ovu emisiju na youtube u 4 dijela (zbog ograničenja na duljinu videa).

Put u Emaus

"Dvojica braće išli su tužni
što Isus umrije,
kad priđe Isus uskrsli k njima,
tuga ih minu u tren."

Gostujući autor - O papi

Jedan naš čitatelj napisao je za blog kratki tekst o papi. Prema njegovoj želji, članak ostavljam nepotpisanim, a podsjećam sve naše buduće suradnike da sami mogu odabrati koji stupanj anonimnosti žele zadržati. Ne treba gajiti iluzije da je išta na internetu stvarno anonimno, ali isto tako bi bilo besmisleno ne iskoristiti prednost interneta da se slobodno i bez straha iznesu mišljenja i stavovi koje treba braniti ili obarati prema njihovoj vlastitoj vrijednosti, a ne prema položaju koji autor ima u društvu ili pojedinoj zajednici.

U tekst sam kao i prije unio poveznice (linkove) na mjestima gdje sam smatrao da bi mogle našim čitateljima koristiti.

 ***

Što danas za „Hrvata-katolika“ znači vjernost sv. Ocu, namjesniku Isusa Krista na zemlji i nasljedniku prvaka apostola sv. Petra? Poznato je na široko i daleko da su Hrvati kroz svoju povijest uvijek bili bliski i odani Apostolskoj Stolici, te da su i svojom vlastitom krvlju branili katoličku vjeru. U novije vrijeme iz našega su naroda izrasla dva cvijeta na kojima se prepoznavala istinska ljubav, pobožnost i vjernost osobi i djelu Rimskoga biskupa. To su bl. Ivan Merz, laik, vrhunski katolički intelektualac i bl. Alojzije Stepinac, nadbiskup i mučenik, oličenje pravovjerja i katoličke svećeniičke duhovnosti. Naša je Domovina u prošlom stoljeću u toj dvojici zaljubljenika u „slatkog Isusa na zemlji“, kako je Sv. Katarina Sienska voljela nazivati Svetoga Oca, dala ogroman doprinos svetosti cjelokupne Katoličke Crkve. Čitajući njihove mnogobrojne tekstove o ulozi ili službi Rimskog biskupa možemo uvidjeti s kolikom ljubavlju, strašću i strahopoštovanjem govore o Petrovim nasljednicima. Bl. Ivan Merz u svojoj je ljubavi prema Papi premašio mnoge, a njegove riječi i danas napunjaju vjerničku dušu onime što su neki nazvali „romanità“, duhom rimskog katolicizma kojim su bili prožeti velikani poput Stepinca, von Galena, Wyszynskog ili Fultona Sheena. Merz je ovako pisao: „U Katoličkoj Crkvi vidim jasnu sliku preljubljenog Spasitelja i Boga Isusa sa svim njegovim savršenstvima, a u Sv. Ocu Papi pod prilikama čovjeka vidim Boga svoga i Gospoda svog“. Upravo se u ovoj Merčevoj vjeroispovjesti, koja nije ništa drugo nego tradicionalni nauk katoličke vjere, pronalazi utemeljenje naše gorljive ljubavi, vjernosti i evanđeoske podložnosti Svetome Ocu. Onaj tko ovako ispovijeda, sukladno s tom vjerom i djeluje. Po onoj Akvinčevoj agere sequitur esse. Katolik ljubi Papu jer u njemu vidi Isusa. Papu se ne sluša samo kada on govori ex cathedra proglašujući neku dogmu, nego i onda kada on vrši svoju redovitu službu Učitelja vjere i morala koju mu je Gospodin Isus povjerio. U vremenu u kojem je živio naš bl. Ivan Merz nije bila proglašena niti jedna dogma, a ipak je naš blaženik svaku, pa i papinu najmanju riječ, prihvaćao, pohranjivao u srce i dalje prenosio.

Na žalost svjedoci smo širenja nekog čudnog i smrtonosnog po katolički duh otrova, koji ne samo da postavlja u pitanje, već i ismijava službu Petrovog nasljednika. Taj se duh, koristeći riječi Sluge Božjega Pavla VI., probio u hram Božji, te dobro proširio kod nekih vjernika, pa čak i kod klera. Javili su se neki prosvijetljeni i napredni katolici, novinari i teolozi, koji više ne slušaju Papine govore i ne čitaju njegove tekstove kao što su to gorljivo činili Merz, Stepinac, Wojtyla i drugi, već oni sami naređuju Papi da On sam sluša njih jer oni znaju što danas treba, što bi danas Isus učinio. Čak pozivaju Papu da razmisli o mogućnosti podnošenja ostavke na službu na koju ga je Duh Sveti koji vodi Crkvu pozvao. Jadni i opaki pokušaji neprijatelja Kristove lađe. Pa zar zaboravljaju onaj san koji je sv. Ivan Bosco sanjao. O onoj lađi u nemirnom moru kojom upravlja čovjek u bijelom. Nemojmo se čuditi što takvi tako djeluju. Nisu imali sreću zavoljeti Papu. Hranili su se modernom relativističkom teologijom Hansa Kunga, Schillebeeckxa i drugih modernih prosvjetitelja. Sekularizirani i „prosvijetljeni“ katolik ne razumije Papu i iz tog nerazumijevanja postaje njegov kritičar i protivnik. Koliki su se takvi digli na Benedikta XVI. u zadnjih pet godina. No Benedikt poput Petra-Stijene čvrsto stoji. Ne samo da stoji nego i „izvrsnim darom mudrosti i hrabrosti obavlja u Crkvi i svijetu Petrovu službu“ (Kardinal Bozanić na Veliki Četvrtak ove godine). U valu nasrtaja na našeg vrhovnog pastira želimo mu izraziti odanost te na poseban način obnoviti našu molitvenu blizinu. Moliti i žrtvovati se za Papu kao odgovor bijesnim farizejima današnjega vremena koji pišu i kleveću protiv njega te si tako kopaju dubok grob iz kojega je teško izaći. Mi Papu ne samo da volimo, već i pomno pratimo njegovo Učiteljstvo koje je svojom dubinom već sada zadužilo Crkvu. Crkvi danas ne treba neki drugi obnovitelj, nego Benedikt XVI. kojega je Bog htio i nama darovao. Kako aktualno zvuče riječi bl. Ivana Merza: „U uzburkanom moru zabluda i strasti, koje tresu čovječanstvom, Petrova je stolica sidro nade i luka spasa za koju se valja uhvatiti i u kojoj moramo naći zaklonište ako ne želimo i mi nastradati“. Možda od nas Svevišnji neće zatražiti, kao od bl. Alojzija Stepinca, da žrtvujemo svoj život za vjernost Papi, ali svakako stoji da svaki istinski katolik to mora biti spreman učiniti. Do tada pozvani smo pratiti rad Pape naših dana, podržavati ga svojim molitvama i žrtvama i prenositi drugima poruku spasenja i nade koju On u Kristovo Ime naviješta svijetu.

Gostujući autor - Veliki tjedan u Dalmaciji (2)

Prvi dio uz kratku bilješku o autoru možete pročitati ovdje. Ponavljam istu preporuku kao i prije: predlažem da najprije pročitate "prijevod", a zatim i original.

***

VELA I SVETA SUBOTA

Jutri vele subote kad pasaš kalon joli rivon neš čut ni muvu kako zuji. Svi su se iscrpli procesjunima, kantanjen parićovanjen i činenjem rarznovrsni obligacjuni za ove svete dane kako crikveni tako i ofićjalni. Sve spi, ponistre su zaklopjene i zastašelane, škure pritvorene na libar, vrata zakveštana, samo tice veselo pivadu i čokaju cer ča se ocidi sa vuštani svić od sinoća, jerbo je dekapoto pramaliće vej zastupilo odavna. Oko podnie čuje se didi da čagod zaklapa, kogod vata aštu, a jošćerc kako je post ne parićoje se vele ništa špecjalno za obid vengoc sve ča se čini čini se za sutra za uskrs. Takože zafonjadu u niko doba profumi od pinci-sirnic ča se peku, a ponajveće o' jaj kojo se poza podne pituraju. Digod češ ćut kojeg muškega ča je sinoća bi u procesjune a friško se diga da brontula i ronje na profumi o jaj, i na klapanje dice u črgajice kojo namisto zvon oglašiju podne, da nemere živit od boli tešte i kako vej neće lokat za veli petak (Užanca je da se potegne kapja vina jerbo vo tradiciji naroda se kaže da se ovega dana vino pritvara vo krv, no niki to svate ko ozbiljnu medićinu pa povuku i pobumbe bokun veće ter postanu bokun dežbjego joli zamantani, a dikoji kantadur postane ''Placido Domingo''). Dunkve ovo bokun vrimena slobodnega je zatišje prin nega ča slidi uveče. Vo crikvami se i daje stražari ali ni neka navala, stoji oni koga je red za dežurat od žudij i dikoja baba joli dite. Cilo misto rče i spi. Didi se kogod i zatašela vo kasno jutro proštit foje i popit makjato vo kafić ali sve ikognito da nebi ga zakalamitale oči od koje pobožite none da čini vergonju nad mrtvin Isukrston, ali sveudilj ninder muzike ni buke nima. Iza 4 bota parone kad opreme po kući ča jemadu i postivaju spizu za sutra gredu pomalo put crikve poj ''Gospi u konšelacjune''. Tj Gospi u žalovanje. Obajdu i oblizu greb kolinin sa ruzarijen u ruci, promrmju koju molitvu, a usput zeru i proćakuladu kako je sve bilo lipo, kako su prošli i kega su vidili ovi dan da je bi u mistu, ča je ko čini i nosi... uveče užežin vižije uskrsa, najprin uspnu se dica u kampanel i vrtu tri puta škrgajice ko ča imadu užancu zvona zvonit za misu. Remeta parićo prid vrat o' crikve hrebe i drivo teri pomalo užge vazemni ogonj na koji če poslin pop užgot vazemno svitlo na svići o cera i unit je vo crikvu. Vanka parićo tamjana, kandil, sudić sa kršćenon vodon i 5 zrn o tamjana na gvanterici kojo će zadit pop u sviću vazamnicu kad blagoslovi nju i ogonj. Za svo vrime vele šetimane nima vode u kamenici za znamenovanje. Kad se ulize vo crikvu ne znamenuje se vengoc se klekne su oba dva kolina na marćapijede i učini se duboko poklonstvo. Vo zgodno vrime prin mise navuku se bili kuverturi na pokrojnje oltore i vratidu se kandiliri sa vuštani svić koje se užgu od sveteg ognja kad se pronese crikvon, ali nikako se ne skidaju veli.Vižija obično počne oko deset ura uveče ter se gleda da se gloria izrešta punto vo ponoća. Crikva se drži vo tmini, sve je mrkla noćina samo greb svitli obo iluminacjuni i lumina. Noćna guardija o' žudij atento se meškolji i ćini fintu da paradira oko greba. Narod pomalo dolazi i zauzimje svoja mista. Vo sakristiji se oblačidu žaknji i bratimi, kantaduri zauzimju svoja mista vo bankadi. Svi požimente u sabranosti molidu. I daje crikva je potpuno ogoljena ali se iza velog oltara parića sve da kasnije pop more opivat svečanu misu. Tot je bili kuvertur o svile, najsvečanji ča jema i 2 prisvlake, 12 kandiliri sa velin vuštanin svićami, 2 mala kandilira s vuštanican za tihu misu, libar o' mise na postamentu, kanonske table ter kalež sa pripadajućon opremon za reć misu. Na popovu sediju se meti bila montura za popa i djake ako ji jema koju će kasnije obuć poza glorion kad oglasidu zvona Uskrsnuće. Prid oltar na dostojno misto postavi se bigunac s vodon i na gvanteri sol koja će se kasnije egzorcirat i s njon će se učinit blagosovjena voda. Kantadurima, bratimima i miništrantin podilidu se male vuštane sviće ala kandalorske, kojo držu vo rukami i kasnije i užgu o sviće vazemnice kad se badne u poštamenat. Prin vengoc je došla letrika a kad se živilo po kominin i ognjišćin ugasi bi se ogonj na veli četvrtak i vej nebi se užigala vatra doklen nebi finila vižija uskrsa. Viza vi mise metilo bi se garbure i žerave u potiće o' late joli bidu se užgale pitrolejke i sveti plamen bi se nosi vo kuće i ponovo bi se užiga novi ogonj vo ognjišću. Dunkve oko deset ura zaklapo črgajica i pop vo plaštu viola boje, čineći kuco sa poslugon i miništrantima pokloni se grebu i tako naprid križen izajde prid crikvu di je parićon ogonj. Blagosivje novi ogonj štijući molitvu iz obrednika vizavi tega ga poškropi tri puta ne zboreć ništa. Jedan od žoknji vazme klešće i meti u kandil blagosovjene garbure a pop iz ladjice doda tamjana blagosloveć ga po užanci (onaj te blagoslovio+ u čiju ćeš čast gorit. Amen) i okadi oganj tri puta. Kad se učini tako žakonj joli bratim donese sviću vazamnicu prid popa koji lapišen učini križ meju krajnin bužan parićonin da se umetnu baline o' tamjana. Povrj križa učini grško slovo alfa a šoto njeg omega a meju kracin četir numere koje označuju godišće koje je i mejutin govori: KRIST JUČER I DANAS, POČELO I SVRŠETAK, ALFA, I OMEGA, NJEGOVA SU VRIMENA I VIKOVI, NJEMU SLAVA I VLAST, PO SVE VIKE VIČNOSTI. AMEN. Kad je ovo rečeno umetni baline o' tamjana govoreći: PO SVOJIN SVETIN RANAMA SLAVNIM, ČUVAO NAS I SAČUVAO KRIST GOSPODIN. AMEN. Tad žakonj joli remeta užge vo ognju malu sviću s kojon zapali vazemnicu a pop govoreć proslidi: SVITLO SLAVNOG USKRSLOG KRISTA RASPRŠILO TMINE PAMETI I SRCA. Vizavi tega pop blagoslovi sviću i govoreć ''Gospodin s vama'', odgovore žaknji : '' I s duhon tvojin'' i reče propisanu molitvu iz obrednika. Poton pop skine viola plašt i meti bili, ako jema djak on je vo biloj dalmatiki i on nosi sviću, urede procesjun naprid s tamjanon i križen ulizu vo mrklu crikvu. Čin ulize vo crikvu omar vo busoli zapiva '' SVITLO KRISTOVO'' našta svi pokleknuvši prema svići odvrate '' Bogu hvala''. Žakonj užge malu sviću na vazemnoj i projde ki kapeli, di od njega užgu kantaduri i bratimi i držu ji pobožito vo rukami. Hodeć do sridine crikve bokun većin glason opet zapiva '' SVITLO KRISTOVO'' našta narod prigevši kolina isto odgovori. Po sridini kapele zapiva isto jošćerc većin glason i po treći put ''SVITLO KRISTOVO'' a žakonj prižge opeta malu vuštanu i nosi svitu u banke da užge svoje sviće. Vo mejuvrime zadije pop u postamenat vazamnicu sviću , križonoša sa križen stoji po strani evađeja, žaknji se poredaju naprin bankade s live i desne strane kako je užanca. Pop meti tamjana u kandil, vazme libar i reče ''Gospodin bio u mom srcu i na mojim ustima da dostojno i prikladno navistin njegove uskrsne pohvale, amen''... Parića se leturin pokriven vo bilo, naprin sviće, desno od otara a livo od ladje crikve. Na njega meti libar i obajde sviću kadeć je. Svi se dignu, ki na evanđelje a pop joli djak poćnu kantat ''Pohvale svići vazamnici'' tj ''exultet''. Poslin pohvala pop skine bili plašt kojo je meti nase prin vengo je bi poče kantat i opeta meti nase viola kolure. Viza vi tega slidu štenja koja se pivaju brez naslova i ''Bogu fala'' kad finidu. Svi slušaju sideći. Viza vi svakog štenja poju se graduali, vizavi tega digne se prvi pop na noge na povik padnu na kolina svi i pomole se čineći kuco, viza vi tega pop ispoje molitvu ferijalnin tonon. Kad se ispivaju štenja dva kantadura pivadu prvi dil litanija ''Svi sveti'' do zaziva ''milostiv budi'', svi klečidu i odgovaraju. Sa strane pištule iznese se bigunac sa vodon koja će se blagoslovit tako da popu s desna bude svića a s liva narod žakonj s križen. Prvo kad se ovrši ovi dil litanija reče molitvu zazivajući i kantajući ''pomolimo se'' a poton vo tonu prifacije ka prid himan ''svet'' vo misi piva ''predslovlje'' ter nastavi molitvu sa ''uistinu je dostojno i pravedno''...vo odrejeno vrime naznačenom u libru razdili vodu križajuć je rukon pa pa posli odma otare ruke šugamanon koji mu žakanj pruži iz ruk. Dopo, jošćerc dodije se enkrat vode moleći, ter isto tri puta učini znamen križa pa rukon dili vodu i izlije bokunić na 4 strane svita. Isto kad mu piše vo libru, vo redu molitve, udane vo vodu na način križa ter viza vi tega vazme žakonj sviću sa postamenta a ovi je utopi bokun vo vodu, pa pivajuć molitvu bokun većin glason dubje je roni i treći put je uroni propia do dna. Opeta dane vo vodu trikrat pa se izdavi iz vode svića i vrati na postamenat. Odma se vazme vode vo sudić o' blagoslova i parića sa strane dopo za blagoslov naroda. Žakanj omar nosi i ulije vo kamenicu za znamenovanje, blagosovjene vode na vratin o crikve. Vo ten vrimenu pop ulije katekumenskog uja vo vodu križajuć jasnin glason govori molitvu ''da ulje spasenja posveti i plodnin učini ovaj studenac za one koji se preporađaju iz njega na život vični. Amen.'' Vizavi tega ulije krizmu govoreć ''ulivanje krizme Gospodina našega Isukrsta i Duva svetoga utišitelja da bude vo ime Svete Trojice. Amen. Viza vi tega vazme obe bučice te iz obiju zajedno trikrat ulije govoreći '' miešanje krizme za posvećenje uja i za pomazanje krsne vode isto tako da bude u ime O + ca, i Si + na, i Duha + Svetoga. Amen. Tada miša uje i vodu kako je užanca. Tad se ova voda nosi do krstionice isprid koje gre tamjan i križ i ulije se vo kamenicu o krstionice (bapisterija). Vo to vrime kantaduri pivaju psalam '' Kao što čezne jelen za izvorima voda''... Viza vi tega pop ispiva molitvu koja mu slidi vo libru i okadi krstionicu. Tada se vratu svi čineći kuco vo kapelu i slidi obnova krsnega zavita. Pop svuče viola monture i obuče bilu pokadi vazemnu sviću, viza vi tega uspne se na predikaonicu i propitije narod kako već slidi u libru o zavitu i odreknuću. Kad ovrši propitivanje sađe i uzme sudić s blagosovjenon vodon i poškropi narod. Vo ten vrimenu kantaduri a i narod privati zapoju pisam ''Vidjeh vodu di izlazi s desne strane hrama alejuja''... Kad se ovršilo škropjenje naroda vodon, kantaduri počnu drugi dil litanija, pop odlaže plašt i oblači svečanu bilu planitu za misu, isto tako i širvicija. Postamenat sa svićon se učini sa strane o' evanđelja a pivači počnu odma viza vi litanija ''Gospodi pomiluj'', tj misu. Vo ten vrimenu remeta sa žaknjin joli bratimin pomalo postavja dostojno i brez panike kandilire na oltar, pali sviće, meće cviće i urese, stavja bili najsvećanji kuvertur. Pop se uspne ki oltaru i ispusti psalam ''sudi mi''-''judica me'', ispovid, cjeliva ga posredini učini poklonstvo i pokadi ga. Kad se ovrši odma zapoje svečano '' slava va višnjih bogu''. Tad upali se letrika, otkriju se štature i litrati svetac, di je užanca prosvira organjvo svin ređistrin da se cila crikva prene o' veseja koje zastupi ovin činon. Sva zvona slavidu ter navišćuju Uskrsnuće Isukrstovo. Žudija popada izbezumjena na saližu ter konfujožasta bižeći izleti iz crikve na dvor. Bratimi u bilin tunigami unesu na postamentu vo malen procesjunu od ulazni vrat ''Redentura'' pokriju mrtvo tilo i postave ga prid raku. Poslin slidi užana misa o' vižije uskrsa. Omar se štije tj. kanta pištula bl.pavla ap. Kološanima a vizavi omar pop začme a kantaduri private alaluja uz koji gre gradual ps. 116. I uskrsna poslidnica ''Svetoj žrtvi vazamnici dajte falu krštenici''. Dopo se štije evanđelje po Mateju. Ne poje se veruju, ispušta se svet i aganče božji. Greb se otvori te se poza pričesti presveto prinese opeta vo oltar. A vo mejuvrimenu kantaduri pivaju laude i matutin ''Nedije uskrsnuća Gospodnjega'' sa alelujon i ps 150, na zadnji vers ''Slava ocu''... privati narod ''kako bijaše u počelu''... i antifonu aleluja, vizavi tega slidi ''pisam Zakarije''. Vizavi na kraju mise ispoje se krajice neba vo svi šešnest... Blagoslovi se spiza di je užanca sad joli na jutrnjoj misi tako da cila crikva vonja o jaj i pinci. Kako kaže Roko prč u malen mistu: '' bude prava fešta o jaj''. Viza vi blagoslova i otpusta čestita se jedno drugen ''Uskrsnuće Isukrstovo''. Piva se pisma ''Na dan Božjeg Uskrsnuća, radujmo se aleluja'' . Uskrs je blagdan ozbiljnosti, ni ka i Božić da se očituje velon alegrijon. Vizavi mise gre se kućan i pozaspije sve umorno od pasalih dan... Ujutru na sami dan Uskrsa čitaju se opeta svečane mise, obajdu se grebi naši mrtvi. Tad dojdu većinon godišnjaci koji samo o većin svecin gredu vo crikvu. Na Uskrsni ponedijak u bratimskoj kući činidu se marende ''fraje'' jur, lipo se zakanta i u braskoj slogi izide i popije mladi ''šijež''- jaganjac sa zelenon kapulicon. Pripovidu se sve zgode i nezgode ti dan a poza tin vrati se život ofićjalnin svagdanjin obavezan''. Eto dragi štioče, a prvenstveno tebi dragi Toma i Brate Blizance svima želin ''NA DOBRO VAN DOJDE OVO USKRSNUĆE ISUKRSTOVO 2010-ega GODIŠĆA, VAŠIN ŽIVIN ZDRAVJA ,MIRA I BLAGOSTANJA A VAŠIN MRTVIN POKOJ VIČNJI'' Eto dragi profešure Tomek, sad bokun vo tvom stilu, iako sam ima jedinice iz matematike od prvog do četvrtog srednje... Najednostavnja matematička jednadžba po Božjen zakonu kaže. ''ALFA +OMEGA=ŽIVOT VIČNJI'' A to je''Bog će jednom svima dati samo triba virovati'' Molimo braćo, ufajmo se i volimo jedni druge jerbo dobro se dobrim rodi a nesloga sve razori. Molimo za našeg papu Beneđita da ga Bog poživi i vodi vo ovin teškin momentin, nedajmo da izginne baština naša. Budi faljeno po sve vrime Isusa Marije Josipa slavno ime. Amen!!!

***

Prijevod i tumačenje

Dragi čitatelju
Evo usljed mojih obaveza ai aktivnosti velikog tjedna u kući božjoj, jedvo završih ovo moje pisanje. Mislio sam da neću uspjeti, ali ipak žao mi da ovaj kraj ne iziđe do Uskrsa. Poslje nebi imalo nikakvog značaja ni efekta kad bi se čitalo na ''pecibokune'' o liturgijskom vremenu kojeće tada biti iza nas. Ovako možda se nekome otvore se oči, pa zapazi neke stvari tokom obreda koji sljede ovih dana koje dosad nije vidio, ili u neznanju ispustio. Neke stvari možda sam i ja preskočio, možda se potkrala i neka pogreška. Po župama postoje razne varijacije i obrasci ovih starih obreda. No, nemoguće je jednim mahom u kratko vrijeme opisati jedno minulo vrijeme koje se proteže stoljećima a nestalo je nekih 25 godina prije mog rođenja i četrdesetak godina od današnjih dana. Ovo je bio moj osobni entuzijazam i izlet u nepoznato, te želja da se obnovi sakralnost i ljepota ovih dana u Hrvatskom narodu. Negdje su se neke stvari očuvale, posebno na otocima i priobalju, negdje polovično, a nažalost dobrim djelom negdje nisu nikako. Posebno me na ovaj poduhvat ponukao zov savjesti da se kao David protiv Golijata suprostavim ''velikim modernim katolicima'' koji uvelike prakticiraju svoju vjeru tako da pljuju po Svetom ocu i njegovoj nesebičnoj žrtvi da očisti crkvu od kukolja kojega je donijelo vrijeme desakralizacije, pada vjere i kontemplativnosti šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Pas kojega pustiš iz vežnje, divlji je i želi se iživit bez obzira koliko ga gazda dresirao da bude poslušan. Goni ga životinjski instikt. Tako i svećenici koji su se okrenuli ovim poganskim idejama nametnutih šezdesetih godina ''braće kršćana iz Washingtona, čije skriveno oko iz trokuta preko ''ujedinjenih naroda'' sve kreira, nadgleda i lansira''. Odbacili su kontemplativnost, poslušnost, poštivanje hijerarhija i otačkih predanja te reda i poredka koji ih je čuvao u čistoći i ljubavi. Okrenuli su se raznim krivovjernim naucima kojima je sama sotona začetnik, a taki nauk oživio je onaj životinjski instikt koji je donio ovako stanje u nekim crkvenim a i civilnim krugovima. Nažalost takvi pad morala, molitve i posvećenog života doveo je do ovog stanja koje je danas izišlo na vidjelo a to su pedofilije i ostali razvrati. Gdje Bog kuću ne sagradi, uzalud se trude graditelji, kuća moja, kuća molitve! Svi mi imamo u sebi urođenu životinju kao i savjest, humani smo onoliko koliko je uspijemo pobjedit. Tako gdje nema stege, molitve, pokore i discipline sakramenata, gdje se moći nazivaju hrpom kostiju i radi svak što ga je volja, gdje se ruše i pale oltari, uvode razne električne gitare i pljeskanje od kojih uzavru hormoni, normalno je da se ova spomenuta životinja u osobi razvija. Ona izaziva ovakve razvratne pojave. Kao plod utjelovljenja tih pojava najviše se očituje manifestiranje napada na nas tradicionaliste, te bilo koje malo više pobožne udruge poput ''Opusa Dei'' i ostalih. Njima mi i naša molitva smetamo u lagodnom životu i njihovom olakšanom takozvanom slavljenju Boga kao na nekoj svadbi, padanja u duhu iza kojeg se krije razna magija, hipnoza i slične pentekostalno- metodističke hereze, koje se kriju iza pod i imaju temelj u takozvanim blagoslovom drugog vatikanskog sabora. Napadi ovakih skupina na nas koji samo živimo u čudoređu i ne diramo se u nikoga, toliko su jaki da bi ih usporedio kao simptome i napadaje opsjednute osobe pred vršenje egzorcizma. Najopasnji su postali tzv.novoobraćenici koji su cijeli život živjeli kao nevjernici i onda usljed neke nesreće doživjeli kao neko obraćenje a u biti su se još više izvitoperi. Takvi sad meni i mojoj braći kroje norme morala i vjeronauka po kojima bi se morali ravnati i osjećat neku samo njima znanu duhovnost. Pa pitam se ponekad sam sa sobom gdje su naspram toga nestale puste godine moga vjeronauka što školskog što župnog, gdje je moje djetinstvo u samostanu dok su me časne čuvale po cjeli dan, kad sam naučio peglat oltarnike i molit salve regina prije nego pisat i čitat.Osjećam se ponekad tako bespomoćno kao da mlatim praznu slamu. Sad će meni neki novinar Pisel, raskolnik pop Grubišić a i ostali kolumnisti ''najčitanjeg katoličkog medija križa života'' koji prizivaju papinu abdikaciju, preispitivanje celibata i ređenje žena i slične novotarije, krojit moju a i tuđu duhovnost kao neka osobna prelatura?... U svoj ovoj mojoj buntovnosti na koncu sažaljavam se nad mišlju kako ovi spomenuti i ini drugi navlače sami sebi kanonsko izopćenje. Samo što je žalosno da zavode mase poput jehovinih svjedoka i raznih sekti... Narod jadan izmučen raznim problemima koje je donio suvremen život traži pomoć na raznoraznim stranama, nažalost pojedini to dobro iskorištavaju za širenje krivih nauka koji cvatu u ovakvim turobnim vremenima, no zakratko jer vrlo brzo se ofucaju kako i neki polovni šlager hit na top ljestvici neke radio postaje. Kada je umro moj voljeni sv. Jerolim, Dalmoš, sv. Augustin je izjavio ''umro je škorpion'' Potrudit ću se da skupim što više škorpiona koji će svojim uzornim krščanskim životom i ponašanjem nenametljivo izjesti poput hrđe anarhiju i bezvlašće te raditi na spašavanju duša radi njihovog vlastitog boljitka kako duhovnog , intelektualnog tako i materijalnog.

Nemam sad previše vremena prevoditi cijeli tekst no mislim da nema ni poterbe jer se može polaganim čitanjem sve dokučiti, neke izraze možemo naći i u prijašnjem prijevodu prvog dijela teksta a sad ću navesti najbitnje djelove za razumjevanje: vo- veznik u, jerbo- jer je, joli- ili, kapela- prezbiterij, svetište, redentur- kip Uskrslog Krista, tešta- glava, pohvale vazemnoj svići- uskrsni hvalospjev, marćapijede- pločnik, cer-vosak, pištula- poslanica, montura- odorora,ofićjalno- ovdje znači svakodnevno ali pravi prijevod je službeno, foje-novine, vergonja- sablast, razvrat, nečudoređe, užežin- uoči, vižija uskrsa- uskrsno bdijenje, vižija je općenito izraz za bdjenje lat.vigilija,znamenovat se-prekrstit se, kampanel-zvonik, kuvertur- starinski svečani prekrivač za oltar tj. oltarnik, uist- ući, parićat- propremit vizavi- iza, bigunac- mala drvena kaca, vjedro, činit kuco- bit u tišini,šutit, kandilir-svijećnjak, štenje- čitanje, leturin- štionik, stalak za čitanje, predika-propovjed, začet- počet, konfujožasto- zbunjeno, činit ... glagol kao kod talijana ''fare'' a označava neku predradnju glavnoj npr.''činit potribu''- (uradio) potrebno a kao takva nemože se doslovno prevest u standardnom jeziku.

Hvala vam dragi čitatelji što ste imali strpljenja čitati ovemoje pobude i opise. Molimo se da ne padnemo u napast. Ne sudimo da nebudemo osuđeni ali imajmo snage i sankcionirati one koji izazivaju raskol i krivovjerje. Ukoliko kao katolici hoćemo nešto doprinjeti obnovi crkve, ispravak postojećih nepravilnosti je obaveza za svakog katolika od prvorazrednog značenja. Pozivam i drage svećenike da ne stvaraju '' hibride '' i ''genetski modificirane obrede'' . Sjetimio se one Isusove, ''Zar i pola sata nemožete probdjeti samnom'' za njihovo obraćenje kao i za sve svećenike, molio sam večeras u ''getsemanskoj uri''... Ukidanje 40-satnog klanjanja, odvajanje svetohraništa od oltara i njegovo odbacivanje negdje u neki kut, otavilo je toliku prazninu ovih dana patnje za Kristom u srcima naroda. Narod ne ide uopće u crkvu tih dana od cvjetnice do velike srijede jer mu se čine po novom kleričkom nauku neobavezni ovi dani ''tuge početka velikog tjedna''. Prostom čovijeku je nametnuto da misli da su to normalni svagdani. Ti isti o kojima govorim koji nameću ovakav nauk, jedvo dočekaju manjak svijeta i ukidaju sve što se da ukinut da se ''jadni'' narod iz nekih pastoralnih razloga ne preoptereti a zapravo iza stoji misao da se njihov lagodni život ne optereti s obredima koje osjećaju kao sebi nametnute. Tako se u ljepe proljetne dane ne može ići na bočanje, nogomet i koje kakve aktivnosti nevezane za crkvu koje se uvelike prakticiraju kao novi oblik duhovnosti a označuju se nekom rječju ''pastoral'' ovog ili onoga . Iz ovih vidljivih novotarijskih aspekata vidljivo je da se počinilo teško svetogrđe. Živimo braćo kršćani sveti kalendar a ne slavimo ga! Najveća umjetnost o Bogu je sveta misa na žrtveniku pred njim samim u svetohraništu. Dalmatinski popi, pozivam vas da ne izbacujete pučke napjeve i ne namećete neki novi koral ili još gore šansone i razne crnačke pjesmice koje je teško pravilno usadit u mediteranski melos, Ne stvarajte od mise mumljanje i nesvejsno gutanje teksta od iznemoglosti i neznanja. Prihvatimo obred onako kako je došao do nas, a narod pustimo da pjeva onako kako izražava svoju vjeru. Lani u ovo doba razočaran uvođenjem novotarija u svoju župu, duhovno slomljen i iscrpljen zahvalio sam se na službi sakristana koju sam ponizno obavljao 12 godina od svoje 13 godine i za koju sam odlikovan od dvojice papa. Naletom krivovjerja, ogorčen i s čirom na želucu, počeo sam se agresivno ponašat i bit sam sebi nenormalan pa sam odlučio da je bolje u miru otići i zadržati dostojanstvo. Narod je plakao i naricao, plakao sam i ja, u glavi mi je zvučao samo soundtrack sa titanika... one violine kako tužaljućim tonom sviraju ''Bliže o Bože moj'' dok se narod utapa... Osjećao sam se izgubljeno kao apostoli nakon Isusove smrti, uplašen, izbezumljen, tješeći se u alkoholu (a nikad nisam pio ni uživao u tome).Kako se bavim aktivno glazbom i tomi je zanimanje, otišao sam dali slučajno ili po Božjem promislu svirati u disko u Pučišća na otok Brač gdje sam izučio srednju školu za kamenoklesara. Nikad nisam htio svirat tih dana a nisam imao ni vremena jer sam bio angažiran u crkvi. Lanjske godine učinio sam to iz revolta da pobjegnem šta dalje od bilo čega što ima veze crkvom... Htio ne htio, završih opet u moja draga Pučišća gdje sam ispekao ne samo klesarski već i ovaj zanat tradicionalizma.Tu sam zagrizao u tradiciju, i ta Pučišća i običaji tog mjesta oblikovali su najviše ovo stanje u meni koje osjećam i dan danas, koje me uvelike vodi kroz život. Namontirao sam razglas i instrumente te tužno gledao put crkve kako narod hrli na misu. Taj isti narod očekivao sam kasnje na zabavi. Tako se i ostvarilo, ja sam pjevao i vrhunska je bila gaža. Mladost luduje, ali meni u srcu tuga, jad, i čemer koju je s vremena na vrijeme gasila koja čašica votke. Ujutro ustah mamuran, probuđen od silne zvonjave izađoh na rivu popit kavu, kao najveći kounjara i ateist zasjedoh u štekat za vrijeme mise. No kopkalo me da obađem kalu tj. ulicu u kojoj sam živio a ona je uz samu crkvu. Gazdarica, žena koja nikad nije ušla u crkvu nepokrivene glave faculetom otišla je Bogu prije dvije godine, ali ostale susjede nadao sam se da ću zateći ondje gdje sam ih ostavio 2001. godine kad sam maturirao. Prođoh još tom uličicom naprijed malo dalje, pogledah svoje oronule dvore gdje sam živio. Suze me opališe sa svih strana kao suze sina razmetnoga. U to prođe žena od sakristana koji je vršio službu dok sam bio tamo i uvelike me podučio o ovim stvarima oko oltara a sada je i taj pokojan blažene uspomene pogleda me malo bolje i prepozna. Izljubimo se i kaže mi: ''E moj sinko vej ti voder ni niko živ''... Popadne me strašna tuga i sjeta, kao da sam na samrti. Uvjek sam bio snažan i jak ali u ovom momentu potonule su mi sve lađe. Svi moji nonoti i none, moji ''profesori liturgije'' i narodne etnologije su pomrli. Nigdi nikog živa. Popadale škure tj. prozorski kapci, trava iz zidova, kao da nikad niko tu živio nije. U crkvi je bivala taman uskršnja misa, ja se sakrih u jedan kantun iza zvonika, šćućrih se i počeh nabrajat od jecaja i plača. U taj momenat opali zbor uz pratnju prekrasnih venecijanskih orgulja pjesmu '' O Bože nisam vrijedan da pristupim oltaru tvom''. Proželi su me trnci, osjećao sam se kao izdajnik, kao sv. Petar kad je zanjekao Isusa. Uhvatim snage i zaputim se na mjesno groblje. Pronađoh nešto proljetnog cvijeća, pomolim se svakon na ponaosob i ostavih po kitu cvijeća uzdisajući govoreć ''hvala vam svima za sve divne molitve, za sva anđeoska pozdravjenja, krunice i novene tj, devetnice koje smo činili, hvala vam za molitve sv. josipu za dobru smrt, za vjenčić svete brigite, za zlatnu krunicu... dragi bog vam bio nagrada. Poslje nekog vremena opet sam počeo radit u jednoj starinskoj samostanskoj crkvi u kojoj je manje više koliko je moguće zastupljena disciplina bogoštovlja. Dosta više putujem i krećem se, a što je najbitnje informatički sam se opremio i naučio baratat s netom kojega sam jednako mrzio kao i matematiku. Bog mi je providio da se namirim na prekrasne ljude prvenstveno na mog dragog Tomeka, koji mi je omogućio da se okušam u pisanju na ovom blogu, drugog bi spomenio mog dragog bjelovarskog ''pratrinu'' i njegovu kompaniju, zatim oca Piniusa Lateranskog sa Kustošije kojega ovom prigodom pozdravljam i čestitam mu blagdane te poručujem da me više doda na fejsu. Moje Splićane i Zadrane neću posebno ni spominjat, njih vidim svaki dan ali eto kako kaže pjesma ''Neka vide da nas ima''. Pozdravljam i časnu braću ''djela'' posebno mog Hrvoja koji me posebno duhovno hrane u teškim trenutcima. Posebno bih spomenio, moju braću u Kristu po svijetu, g. Sesara u Brazilu, dr. Krešu Veselića- Štrosmajera naših dana u Njemačkoj, ''Petra Zrinjskog'' U Berlinu. Pogledajte njegov kanal na ''youtube'' sa pravom kršćanskom glazbom. Hranite dušu i tjelo, ko pjeva dvostruko moli. Posebno pozdravljam autora meni dragog bloga ''Splendor Domini'' Splendora i pozivam ga da mi se javi ako je moguće (ostavio sam ti mail u pretincu na križ života). Lakše je papu u Rimu pronaći nego tebe. Braćo kršćani, budimo hrabri i prenimo se. Nedajmo da nas čizma manjine gazi kao što je uvijek slučaj bio u ovoj državi. Došlo je vrijeme da iziđemo iz katakombi. Nadam se da će doći vrijeme da se nećemo morat skrivat iza ovih pseudonima i lozinki, da ćemo svi jednog dana naći se slobodni bez straha poruge i zastrašivanja u nekoj crkvi na ostvarenom našem zajedničkom cilju a to je Tradicionalna sveta misa. S tom mišlju sve vas pozdravljam u ove dane kada nebo i zemlja drhte i strepe pred Gospodinom. Želim vam svima Sretan Uskrs, molimo za našeg papu da ga Bog poživi, da ustraje u onom što je započeo za duhovnu korist i spasenje svih duša.

Na dan ustanove svete euharistije, Veliki četvrtak, Godine Gospodnje 2010. vaš IVAN.

Vrati se na originalni tekst.

Gostujući autor - Veliki tjedan u Dalmaciji (1)

Dragi čitatelji bloga, danas pred vas stavljam tekst koji govori o običajima vezanim uz Veliki tjedan u jednom mjestu u Dalmaciji. Evo nekoliko riječi o autoru kojemu veliko hvala za trud u pisanju i pripremi:

Ivan (26 godina) je žestoki tradicionalista iz Dalmacije, poznavatelj starina i tradicionalnih obreda - latinskog i staroslavenskog (kojeg preferira), voditelj pučkih pjevača i sakristan jedne crkve u primorju. Spašava i obnavlja sve šta se spasit dade, pa makar glava i čast bili u pitanju.

Gostujući autor - Bl. Elisabeth Hesselblad i brigitinke

Ivan je nedavno bio u Rimu i to ga je ponukalo da nam napiše nekoliko riječi o jednoj manje poznatoj blaženici, bl. Elisabeth Hesselblad, brigitinskoj sestri koja je umrla u Rimu 1954. Ostavio sam u tekstu ime sv. Brigite i njezina reda u izvornom švedskom obliku kako ga je Ivan i napisao, a dodao sam nekoliko linkova. Sve Ivanove tekstove na ovom blogu sada možete naći pod novom oznakom.

Nedavno sam pročitao komentar u jednom članku gdje čitateljica spominje kako joj se čini da se premalo govori o ženama u našoj Crkvi. Mislim da je ona u pravu pa mi je palo na pamet da bih mogao iskoristiti priliku i preporučiti vam da pročitate ovaj tekst o bl. Majci Elisabeth Hesselblad, jednoj pobožnoj i jakoj ženi koja je vratila birgittinski red nazad u Švedsku poslije više od 300 godina i koja je uspjela dobiti samostan u Rimu, upravo u crkvi i kući gdje je sv. Birgitta proživjela svojih zadnjih 20 godina:

Blessed Maria Elisabeth Hesselblad
Foundress of the Order
Of the Most Holy Saviour of Saint Bridget

Ima puno jakih žena kroz katoličku povijest o kojima se može čitati, sv. Tereza Avilska, Sestra Faustina, sv. Hildegarda od Bingena itd. O njima se može naći dobrih knjiga i na hrvatskome. Međutim, mislim da ima mnogo ljudi koji nikada nisu čuli za bl. Elisabethu Hesselblad, pa bih vam preporučio da pročitate članak koji su napisale sestre birgittinke. Također mi je posebno zanimljiva njezina priča jer je ona bila rođena u protestantskoj crkvi a kasnije je konvertirala u katolicizam. Bog nije izabrao neku pobožnu ženu iz neke druge zemlje kako bi se vratio birgittinski red u Švedsku i ponovno se počeo širiti po svijetu, nego je upravo izabrao zemljakinju sv. Birgitte za takav veliki posao.

Bl. Majka Elisabeth je sahranjena u Rimu u birgitinskom samostanu na Piazza Farnese gdje je također i njihova crkva. Još uvijek je sačuvana i soba u kojoj je sv. Birgitta živjela. U ovoj sobi također su sačuvane i relikvije sv. Birgitte (tijelo sv. Birgitte i njezine kćer sv. Katarine nalazi se u gradu Vadsteni u Švedskoj).

Vratio sam se prije dva tjedna iz Rima. Moja žena nam je iznenadno organizirala tjedan dana u Rimu za moj rođendan. Bili smo smješteni u birgittinskom samostanu koji prima goste. Sestre birgittinke općenito primaju goste u svim svojim samostanima po svijetu. Ima ih također u Betlehemu, da znate ako biste slučajno koji put željeli putovati u Svetu Zemlju. Mogu vam odmah reći da nisu baš jeftini, ali možete lako spustiti cijenu za više od pola ako ih zamolite za to. Samo im nemojte reći da sam vam ja ovo rekao :):):)

Ako budete koji put putovali u Rim, svakako bih vam preporučio da obiđete birgittinski samostan koji se nalazi na Piazza Farnese. Poštanska adresa im je Via Montserrat 54, a samostan se nalazi na ulici na desnoj strani od crkve. Sestre će vam rado pokazati sobu sv. Birgitte i grob bl. Elisabeth. Najbolje je ipak da im se javite za to unaprijed na e-mail: piazzafarnese NA brigidine.org.
Piazza Farnese vam se nalazi deset minuta pješke od Vatikana.

Obišli smo još puno zanimljivih mjesta i crkava u Rimu, ali neću vam previše oko toga dosađivati jer su mnogi od vas sigurno tamo i bili ili možete naći bolje informacije o tome nego što bi ih ja mogao dati. Međutim, vjerujem da mnogi pobožni ljudi lako promaše obični birgittinski samostan kada su već u Rimu. Želio bih vam također reći da ima jedna franjevačka crkva (od Navještenja) na ulici sv. Pija X. koja se nalazi odmah prije one velike ulice koja vodi do bazilike sv. Petra (Via della Conciliazione). Tamo se svako jutro slavi stara misa u 07:00 sati. Sada ima, naravno, više crkva u Rimu gdje se slavi stara misa, ali ova nam je bila blizu budući se nalazi samo pet minuta pješke od birgittinskog samostana. I kod birgittinki se slavi sv. misa svako jutro na kojima možete slušati kako lijepo pjevaju. Morat ću neki drugi put napisati članak o njihovom pjevanjem jer one između ostalog pjevaju pjesme koje je napisala sv. Birgitta i koje se samo kod njih može čuti.

Pozdrav
Ivan

P.S.
Približava se Uskrs. Ja svake godine običavam za devetnicu moliti krunicu od Božanskog Milosrđa koja se moli od Velikog petka do sljedeće subote prije Malog Uskrsa. Isus je također želio da se nakon devetnice ispovjedi i pričesti. Hoćete i vi sa mnom ove godine moliti devetnicu? (devetnica i krunica)

Zadnja rečenica o pjevanju brigitinki me zaintrigirala, pa sam zamolio Ivana da odmah dopiše nastavak o toj temi.

Sveta Birgitta je željela da sestre imaju svoje vlastite bogoslužne pjesme pa je sama puno tekstove napisala uz koje je kasnije jedan glazbenik u Vadsteni iskomponirao pjesme. Čuje se u pjesmama da ima sličnost sa liturgijskom glazbom koja se pjevala po europskim samostanima u ono vrijeme, ali se također čuje da ima i skandinavskih ukrasa. Snimio sam vam dvije predivne pjesme sv. Birgitte i dodao tekst. Nadam se da će vam se svidjeti njihovo pjevanje.

Nadam se također da ćete jedne godine uspjeti organizirati hodočašće iz Hrvatske za Vadstenu kad se bude slavila stara misa. Mislim da ova ideja nije nerealna jer već imamo više svećenika u Švedskoj koji redovito slave tridentsku misu, a najkasnije iduće godine će se preseliti u Švedsku dva svećenika iz instituta Christ the King. Oni će, naravno, gledati da se ponekad slavi stara misa na hodočasničkim mjestima poput Vadstene.

Naši Hrvati inače svake godine imaju veliko hodočašće u Vadstenu u petom mjesecu. Uvijek dolaze svećenici i biskupi iz Hrvatske, pa se tada i slavi sveta misa na hrvatskom u velikoj crkvi gdje su sv. Birgitta i njezina kćer sv. Katarina sahranjene. Nadam se da ćete imati razumjevanje što vam se moram pohvaliti da sam prošle godine u petom mjesecu pjevao jednu cijelu staru misu stojeći samo par metara od groba sv Birgitte [naravno da hoćemo :-), opaska Toma] Usput sam za pričest pjevao pjesmu Summe Trinitati koju možete poslušati ispod. Par sata ranije je kardinal Bozanić slavio misu na hrvatskom. Pokušao sam preko drugih svećenika gledati kako bi se moglo nagovoriti kardinala Bozanića da i on bude na staroj misi, ali nažalost mi nije uspjelo, barem ne ovaj put...

Evo i pjesama koje nam je Ivan pripremio:

Rogatus Deus rumpere
Rogatus Deus rumpere caelos et huc descendere,
venit nobis in Virgine, nos volens salvos facere.

Sputa, flagella, lancea, mine, probra, crux, verbera,
clavi, spine, mors, vulnera, fel, vincla carnis tubera.

Haec sunt, que Virgo viderat, suo parari Filio,
qui liberare venerat a gravi nos exilio.

Patibulo suspenditur, latronibus coniungitur,
a cunctis fere spernitur, sic desolatus moritur.

O quam predigni rivuli in cruce Christi sanguinis,
et quos fuderunt oculi, sub cruce Maris virginis.

Sic corda nostra penetret, o Ihesu, tua passio,
ut semper nos inhabitet tua vera dilectio.

Maria, mater gracie, mater misericordiae,
tu nos ab hosteprotege, et hora mortis suscipe.

Gloria Tibi, Domine, qui natus es de Virgine,
cum Patre et Sancto Spiritu, in sempiterna saecula. Amen.

God had been requested to break the heavens and come down,
and he came to us in a Virgin´s womb, wishing to save us.

Spitting, whips, lance, threats, desecration, cross, lashes,
nails, briars, death, wounds, gall, chains, boils.

These the Virgin saw being prepared for her Son,
who had come to free us from our harsh exile.

He is raised on the cross, joined with thieves,
despised by almost all, and He dies forsaken.

O how precious are the streams of blood at the cross of Christ,
and the streams shed by the eyes of the Virgin Mother at the cross.

May thy suffering, o Jesus, penetrate so deep into our hearts
that thy true love shall always dwell within us.

Mary, mother of mercy, mother of compassion, protect us
from the enemy and at the hour of our death receive us.

Glory to Thee, o Lord, who art born of a Virgin, with the
Father and the Holy Spirit, for ever and ever. Amen.

Summe Trinitati
Summe Trinitati, simplici Deo una divinitas, equalis gloria,
coeterna majestas, Patri Prolique Sanctoque Flamini.
Qui totum subdit suuis orbem legibus.
Prestet nobis gratiam Trinus Deus et Unus, qui ab eterno,
o Maia summe placuisti.
Qui totum...

To the highest Trinity, the indivisible God, one deity, equal
honour, eternal majesty, to the Father and the Son and the
Holy Spirit, who subjects the whole world to his laws.
May the God three and one have mercy upon us, the God
whom since eternity thou hast much pleased, o Mary.
Who subjects...

Bilo jednom...

Kroz čitavu osnovnu školu išao sam na vjeronauk, najprije u župi, a onda i u školi. Ne sjećam se da sam ikad nešto na vjeronauku i naučio. Zato mi je bilo vrlo zanimljivo pročitati iz časopisa Napredak dva članka pod naslovom Izabrane katekeze o glavnih istinah vjere naše (Napredak, 5, 1(1859) i Napredak, 9, 1(1860)). Evo kako nepoznati autor započinje svoj tekst:

Prije nego li počne učitelj govoriti djeci o važnih istinah vjere kršćanske, koje su temelj vjerozakonskog obučavanja, jedino siguran pravac ćudorednoga, nabožnoga življenja i jamčevina duševnoga spasenja, ima postupno obučavati, t. j. nevalja odmah zboriti o Bogu, o spasitelju, o zapoviedih, o poslednjih i. t. d. nego kao u svakoj stvari početak u sebi tražiti, o sebi govoriti. Što hasni djetetu kazivati koje šta drugotna o vjeri i. t. d. dok nesaznade, što je samo, iz česa sastoji, odkuda je i zašto je na svietu? Glavna su dakle prije svega pitanja; što je čovjek? iz česa sastoji? zašto je na svietu ili koja mu je svrha? odkuda mu postanak? i ovim slična pitanja. Tako treba najprije početi: takovim načinom će diete spoznav svoju vriednost spremnijom voljom i nedužnom znatiželjom slušati poviedanja o Bogu, o njegovoj dobroti i ljubavi, riečju o njegovih savršenostih.

Pročitajte cijele članke: prvi dio – O Bogu i njegovih svojstvih, drugi dio – Bog je vječan.

***

Evo dviju zanimljivih arhivskih snimki. Prva je proslava svetog Ive u Podmilačju iz 1969. godine sa brojnim detaljima vrijednim pažnje (poput prijelazne litugije koja je zadržala stari oblik ali je na narodnom jeziku).

Druga je kratka reportaža o gradu Vilniusu (Litva) iz 1936. g. s naracijom na njemačkom jeziku. Posebno bih vam skrenuo pozornost na zadnjih nekoliko minuta, počevši otprilike od 8 minuta i 30 sekundi. Tamo je prikazana pobožnost ljudi koji s ulice prate svetu misu koja je bila služena na starim gradskim vratima (Aušros Vartai/Ostra Brama) gdje je smještena vrlo čašćena ikona Bogorodice. Tako je bilo sve do drugog svjetskog rata, a usporedbu s današnjim stanjem možete vidjeti na kratkom popratnom videu snimljenom sedamdeset godina kasnije.

Strahu zlih duhova, moli za nas!

Neka se drugi u životnim sumnjama i borbama obraćaju kamo im drago. Mi ćemo slijediti glas svete Crkve, od Boga postavljene učiteljice života, koja nas upućuje na sv. Josipa u borbi s vlašću tmine, u borbi sa sotonom koji ide za propašću naše duše. Strahu zlih duhova, sv. Josipe, moli za nas! Moli za nas, da nikada ne nasjednemo prišaptavanjima đavolskim protiv svete vjere katoličke! Moli za nas, da nikada ne nasjednemo prišaptavanjima đavolskim protiv ufanja u Božje milosrđe! Moli za nas, da nikada ne nasjednemo prišaptavanjima đavolskim i ne prestanemo ljubiti Boga, naše najveće dobro.! Pomozi nam da prijeđemo sretno preko svih đavolskih prijevara, da uzmognemo jednom s tobom zajedno slaviti Boga u nebu zauvijek!

(Blaženi Alojzije Stepinac, Propovjedi prema Litanijama sv. Josipa)

Gostujući autor - Hrvat iz Brazila

Nema potrebe da vam predstavljam autora teksta koji slijedi, on će to sam učiniti. Malo sam pomogao Vladimiru u prilagodbi teksta na hrvatski tako da za eventualne neskladnosti u tekstu možete okriviti mene. U nekim stvarima se ne bih izrazio poput njega, ali ovo je njegov tekst i nadam se da vjerno prenosi sve što je želio. Vjerujem da će vam biti zanimljiv kao što je i meni i očekujem da ćemo i u budućnosti surađivati.

***

Moj djed, Franjo Dujmović, napustio je hrvatsku zemlju 1944. g. s mojom bakom Marijom Dujmović. Pobjegavši od komunističke prijetnje, ostavio je rodbinu i imanje (poput mnogih ljudi u to vrijeme) te također posao u Hrvatskom novinarskom društvu. Nakon mnogih “lukavština” pomoću kojih su prošli komunističku kontrolu u Europi, namjeravajući da dođu do Argentine (kamo su mnogi Hrvati išli), on i moja baka stigli su u Rio de Janeiro 1945. g., a kasnije su otišli u Sao Paulo, točnije Sao Bernardo do Campo gdje su bili neki Hrvati koje su poznavali. U tom su gradu rođene moja mama i teta. Moja majka posjetila je Hrvatsku 1984. g. kako bi upoznala zemlju svojih roditelja. Ondje je, to jest u Banja Luci, upoznala moga oca. Ondje su se vjenčali i došli živjeti u Brazil. Moj otac ostavio je devetero braće i sestara za sobom… i tada započinje moja povijest.

Zovem se Vladimir Antonio Sesar, imam 22 godine i imam sestru Ivanu kojoj je 25. Naravno, odrastajući na pravom hrvatskom obiteljskom ustroju, ja i ne mogu biti ništa drugo doli katolik. Još sam kao djete išao na poduke za prvu pričest, i ne sluteći koliko su različita katolička poučavanja u Europi i Južnoj Americi. Znale su se događati neke stvari koje nisam razumio: Zašto moj otac nije htio pljeskati u crkvi poput svih ostalih? Zašto je moj otac kritizirao brojne ljude iz brazilskog klera? Nisam razumio, ali to me i nije zanimalo.

Dugo je trebalo da se malo više zainteresiram za katoličke stvari. Poput većine ljudi, u crkvu sam išao samo na Uskrs, Božić i možda kada bi netko umro. Moj je otac uvijek bio razočaran Crkvom ovdje, govorio je da je u Hercegovini, gdje je rođen, sve bilo u tim stvarima drugačije. A ja još nisam razumio…

Jednoga dana pozvan sam na “katolički” događaj koji je promicala karizmatska skupina. Bilo je fantastično! Prekretnica u mome obraćenju! Tako sam barem mislio… Nije trebalo proći puno vremena da uočim neke nedosljednosti, mnoge proturječne stvari koje su činili ljudi iz ove skupine, zapravo, iz svih karizmatskih skupina. Počeo sam se u to vrijeme baviti stanjem religije u Brazilu i došao sam do zaključka koji je bio očit: Tvrdnja da je “Brazil najveća katolička nacija na svijetu” je velika laž! Na misu ide vrlo malio udio ljudi, a protestantizam niče posvuda… crkve se otvaraju u kućnim garažama. A brazilski su biskupi na to gledali kao da je to normalno. Moj se otac uvijek jako ljutio na njih… i ja sam počeo shvaćati zašto. Teologija oslobođenja je imala jako uporište u Brazilu i većina biskupa bili su zatrovani komunizmom. Taj je “katolički” kler ovdje u Brazilu bio odgovoran za izbor našeg sadašnjeg predsjednika koji podupire pobačaj i druge strašne grijehe. Brazilska biskupska konferencija (CNBB) također je podupirala upadanje i zauzimanje privatnih posjeda!!! Što sam mogao očekivati od takve “katoličke” Crkve u Brazilu?

Takvo se stanje moglo vidjeti u Brazilu: biskupi i svećenici su skoro svi bili uronjeni u komunistički mentalitet. Ostatak je, gotovo u potpunosti, uključen u karizmatizam. I to su putovi koje je katolički narod slijedio, a većina se bavila i drugim religijama. Sasvim je normalno u Brazilu biti katolik i kardecist (spiritist) ili se baviti nekom od brojnih religija poteklih iz Afrike. A izvan crkve, protestantizam se poput čudovišta, kako rekoh, širio po čitavoj državi.

Ali, kako nisam bio svjestan svega toga, činilo mi se da je karizmatski smjer najbolji! U njemu sam mogao vidjeti istinsku katoličku obnovu Duha Svetoga u tako teškim vremenima za Crkvu! RCC, tj. “Katolička karizmatska obnova” bila je rješenje za sve probleme Crkve! Zato sam počeo svaki tjedan ići na sastanke jedne karizmatske grupe mladih. Mislio sam da tako pomažem Crkvi. Bog u svojoj beskrajnoj milosti uvijek nas prati i koristi sve događaje za nas, čak i one loše. Nakon nekog vremena u toj grupi, postao sam njezin “koordinator”. Kako se sve to događalo, počeo sam puno proučavati katoličku apologetiku. Nisam mogao prihvatiti neke od stvari koje sam često viđao u toj grupi koja se nazivala “katoličkom”. Morao sam naći neke temelje za usporedbu, da vidim je li sve to stvarno ili nije… Ne znam da li vi, braćo moja u Hrvatskoj, znate kako je čudno i ludo karizmatsko okruženje, da li ste već čuli za “počinak u Duhu” (ljudi kao da su obuzeti Duhom Svetim padaju na tlo), “molitve u jezicima” (ljudi počinju nerazumljivo blebetati, kao na kuli babilonskoj, a to zovu darom!!!), sve stvari potpuno suprotne katoličkoj pobožnosti, naučavanju, evanđelju… kao da bi Duh Sveti djelovao na principu “dostave”… samo zatražite i darovi će vam biti ostavljeni pred vratima!

U ovoj sam fazi čitao mnogo o katoličkom nauku kako bih mogao oboriti sve protestantske i karizmatske argumente. Zahvaljujući svojim korijenima imao sam mnogo argumenata u svojoj krvi da odbijem teologiju oslobođenja, znajući od svog oca kakvo je trpljenje komunizam uzrokovao u Hrvatskoj i imajući, naravno, uzor u poštovanom i čašćenom kardinalu Stepincu. Zato mi barem komunistički biskupi nisu bili uzrok smutnje.

Čak i s katoličkim sakramentima, karizmatski se ljudi ponašaju baš kao protestanti. Oni i misle i djeluju poput njih (usput, broj katolika koji su bili karizmatici, a prešli su na protestantizam, je ogroman). Ali što mi je onda činiti? Nakon što sam proučavao apologetiku usmjerenu protiv karizmatskih ideja, u čemu su mi pomogle mnoge stranice na internetu, a posebno jedna koja se zove Monfort.org.br , imao sam sve argumente da pobijem neispravne ideje, ali još uvijek sam bio koordinator one karizmatske grupe. Započeo sam s malim promjenama, uz velike posljedice. Htio sam da molimo krunicu prije svakog našeg sastanka… zbog toga su mladi otišli… oni su željeli glazbu, pljeskanje, šale… ne krunicu… i, naravno, ja sam preuzeo odgovornost za ovo “čišćenje”… i onda sam javno izbačen iz zajednice, bez prethodnih upozorenja.

Bogu hvala!!! Nakon toga, počeo sam ići u tradicionalnu grupu u Sao Paulu, istu onu koja ima stranicu s koje sam proučavao mnoge tekstove, Monfortska kulturna udruga. Ova je udruga (sastavljena samo od laika) podupirala ustanovljenje Instituta dobrog Pastira (IBP), ovdje u Sao Paulu. Nažalost, pater Perrel je kasnije optužio ljude iz Monforta da žele kontrolirati institut u Sao Paulu kako bi pokorili insitut odatle. IBP je zatvorio svoja vrata ovdje u Brazilu i to je bilo veoma žalosno i katastrofa… Nakon te epizode, napustio sam ovu grupu, zajedno s drugim ljudima, a i paterom Renatom Leiteom koji je bio superior IBP-a u Brazilu. Hvala Bogu, imamo oko pet mjesta u Sao Paulu s nedjeljnim tridentskim misama. Imao sam kamo ići.

Sada bih trebao reći malo više o Hrvatima ovdje u Sao Paulu i njihovu odnosu s katoličkom vjerom. Vrlo važna činjenica koju bi trebalo zabilježiti je da je pater Renato kojeg sam već spomenuo uvijek puno pomagao hrvatskoj zajednici ovdje u Sao Paulu. Došao je u Hrvatski Dom kako bi ga blagoslovio povodom pedesete godišnjice utemeljenja (slike). Čak je jednom mjesečno služio tridentsku misu kroz skoro čitavu godinu (2008. g.). Ali, nažalost, naši Hrvati ovdje u Sao Paulu nisu jako zainteresirani za svoju kulturu i religiju. Na tim misama skoro da i nismo mogli vidjeti ikojeg Hrvata osim mene, moga oca i moje kume Elze Pavičić. Mnogi ljudi samo imaju “ic” u prezimenu… a slabo poznaju hrvatsku kulturu, jezik i religiju…

Nakon te godine dana što su se služile mise u Croatia Sacra Paulistana, tajnica kluba koja ima određenu upraviteljsku moć rekla je da klub nema nikakve “religiozne ciljeve” i da ga ne bismo trebali koristiti za mise… da se molimo samo za “važne događaje”… Tužnog sam se srca pitao “Zašto onda riječ ‘sacra’ u imenu kluba?” koji također nosi ime Dom Kardinal Stepinac. Nakon toga više nismo imali tridentskih misa u našem Hrvatskom Domu. Tako da sam to ostavio u Božjim rukama.

I danas, naravno, nastavljam ići na tridentsku misu svake nedjelje i ostalim danima u tjednu kada nisam zauzet svojim obavezama na postdiplomskoj nastavi iz informatičkih sustava, te kad god dobijem slobodan dan u njemačkoj tvrtki za koju radim.

Nakon mnogih stvari kroz koje sam prošao, siguran sam da će biti još mnogo više toga i u današnje vrijeme se molim Bogu posebno da se vrati tridentska misa u moj hrvatski dom. Ali sada ne više u onaj Dom u Sao Paulu, nego u prvobitnu hrvatsku zemlju. I također, ako Bog hoće, da mi dopusti da se vratim onamo gdje su moji korijeni, da slušam tridentsku misu poput svojih predaka, sve do kraja.

Blaženi kardinale Stepinac, moli za nas!

Aktualno, važno i zanimljivo

Na stranici katolik.hr, o kojoj sam prije nekoliko mjeseci pisao, započela je istoimena udruga jedan, slobodno mogu reći, kapitalan projekt. Ostavljam članici ove udruge da vam svojim riječima objasni o čemu se radi:

Prije godinu dana do mene je došla knjiga Radio Replies, kompilacija širokog spektra apologetskih odgovora. Tekst je  oblikovan u sitnom fontu slova, s vrlo malim proredom na nekoliko stotina strana. Putujući vlakom doma, nasumice sam otvarala stranice i tako birala što pročitati. Uslijedilo je veliko oduševljene jer sam na jednom mjestu mogla pronaći odgovore na mnoga pitanja.

Autori knjige, svećenici Leslie Rumbly i Charles M. Carty, su preko radio emisije 40-tih godina 20. stoljeća odgovarali na pitanja slušatelja koji su se često javljali u namjeri da ospore istinost i autentičnost  nauka Katoličke Crkve, no Rumbly i Carty na svako pitanje pružaju jednostavan i jasan odgovor. Oni odgovaraju, obrazlažu, objašnjavaju na način koji je svakome blizak i razumljiv, koristeći pritom jednostavne slike iz svakodnevnog života. Zašto ima smisla vjerovati? Tko je stvorio Boga? Tko je napisao Bibliju? Da li su Adam i Eva stvarno postojali? Gdje se nalazi raj? Zašto je grijeh opasan?… samo su neka od preko tisuću pitanja i odgovora objavljenih u knjizi Krugovalni odgovori, inačica naziva knjige na hrvatskom jeziku.

Nadamo se da će i hrvatsko izdanje ove knjige biti sredstvo evangelizacije u današnjem vremenu u kojem se promiču ideje protivne kršćanskom duhu zbog čega i mnogi vjernici katolici gube orijentaciju te pod sveprisutnim utjecajem liberalnog društva skreću s pravog puta.

Pa ipak, radi se o dobrim ljudima koji žele činiti dobro, ali za to nemaju  jasan svjetonazor. Svoju djecu odgajaju bez vjere, ali su ipak razočarani njihovim kompromitirajućim moralom. Uvrijedili bi se da im kažete da nisu kršćani, a ipak ne vjeruju da je Krist Bog. Ova knjiga je namjenjena upravo onima koji pogrešno vjeruju o Crkvi. Ne zato da bismo dokazali kako su oni ,,u krivu“; niti da bi se vidjelo kako smo mi „u pravu“; nego da se predstavi istina, kako bi milošću Božjom istina pobijedila. Kad čovjek gladuje, nitko ga ne treba uputiti da izbjegava otrov; niti da jede kruh jer sadrži vitamine. Treba mu samo posvijestiti da gladuje, i da je kruh pri ruci, a prirodni zakoni će učiniti ostalo. Ova knjiga „Krugovalnih odgovora“ sa 1588 pitanja i odgovora ima sličan zadatak. Njezin prvotni zadatak nije poniziti netočnosti, niti uzvisiti Katoličku crkvu kao intelektualno nadmoćnu i samopravednu, nego predstaviti istinu na pristojan i jasan način, kako bi milošću Božjom duše pristigle sretnom prihvaćanju Krista.

(nadbiskup Fulton J. Sheen)

Za sada je objavljen jedan dio materije iz prvog sveska Krugovalnih odgovora (Radio Replies). Kako kažu i na samoj stranici katolik.hr:

Projekt je otvoren za Vašu pomoć u prevođenju, koja može biti od velike važnosti za njegovu što skoriju realizaciju. Ukoliko posjedujete kompetencije i voljni ste aktivno se uključiti, možete se obratiti na kontakt adresu Udruge.

Svesrdno vam preporučujem ovaj projekt! Pomozite kako možete: u prevođenju, u lekturi i korekturi, u molitvenoj potpori, u čitanju i širenju ovih odgovora među ljudima oko vas. Apostolsko djelovanje među bližnjima je jedan od zahtjeva koji se postavlja pred svakog katolika. Evo jednog konkretnog načina na koji možete djelovati u tom smjeru. Uostalom, pročitajte predgovor nadbiskupa Fultona Sheena; njegove riječi su, kao i obično, nenadmašne.

***

Ne zaboravite Haiti. Evo jedne hrvatske televizijske emisije stare mjesec dana (odaberite Paralele od 31.1.2010.) i jednog članka (čitav tekst) na engleskom koji prati vlč. Ricka Frechettea koji djeluje na Haitiju već više od dvadeset godina. Vrlo potresna reportaža.
Pomozite im: Hrvatski Caritas, Hrvatski Crveni križ.

***

Prenosim s IKA-e uz dodatak linkova na vezane sadržaje:

Pohod relikvije sv. Margarete Marije Alacoque redovničkoj zajednici dehonijanaca, svećenika Srca Isusova, te župi Blažene Djevice Marije Majke Crkve i sv. Maksimilijana Kolbea u zagrebačkoj Trnovčici, u povodu 320. obljetnice njezine smrti i 90. obljetnice proglašenja svetom, održat će se od 11. do 14. ožujka. Dehonijanci, svećenici Presvetog Srca Isusova, svjesni posebnog zadatka širenja pobožnosti Srcu Isusovu odlučili su pokrenuti dušobrižničku akciju Pohoda relikvije sv. Margarete Marije Alacoque svugdje gdje djeluju. Relikviju svete Margarete Marije primili su na dar svećenici Poljske provincije 2008. godine od kustosa svetišta u Paray le Monialu, gdje je 17. listopada 1690. svetica umrla. Time je započeo hod relikvije po redovničkim kućama i župama, prvo po Poljskoj, a sada i po Europi. Želja dehonijanaca je podsjetiti na Veliku objavu ljubavi koju je naviještala sv. Margareta Marija Alacoque. Presveto Srce Isusovo poslužilo se glasom skromne redovnice družbe Pohođenja, Margarete Marije, kako bi "probudilo" svijet – jer Ljubav nije bila ljubljena! U objavama koje je primala od 1673. do 1675. Isus joj je, pokazavši svoje Srce, povjerio: "Evo Srca koje je toliko ljubilo ljude, da se potpuno predalo i podnijelo patnje i muke u znak svjedočanstva svoje velike ljubavi. Od mnogih, na žalost, ne primam nikakve nagrade, dapače samo nezahvalnost, ravnodušnost, nepoštivanje, svetogrđe i prijezir prema meni u svetoj Euharistiji. No, najviše me boli što tako sa mnom postupaju i ona srca koja su Mi posvećena". Od svete Margarete Isus traži uvođenje svetkovine Presvetog Srca Isusova kada svi vjernici trebaju pristupati Stolu Gospodnjem u znak zadovoljštine za sve uvrede njegovom Srcu. Obećava izliti obilje milosti na sve one koji će mu na taj način iskazivati čast. Isus, također, traži obavljanje devetnice prvih petaka – devetnice spasa – i daje svojih 12 obećanja, između ostalog, milost konačne pokore svima koji se budu pričestili kroz devet prvih petaka uzastopce. "Neće umrijeti u mojoj nemilosti, niti bez svetih sakramenata. Moje Srce bit će im sigurno utočište u tom posljednjem času". U sklopu pohoda, u petak 12. ožujka u 20 sati, Hrvatska dehonijanska mladež, zajednica mladih posvećena Srcu Isusovu, bit će domaćin Susreta mladih grada Zagreba koji obuhvaća svečanu misu, posvetu mladih Srcu Isusovu i štovanje relikvije sv. Margarete. Također, u okviru jubileja klauzurnih sestara Pohoda Marijina o 400. godini njihova osnutka u kapeli Corpus Domini na zagrebačkoj Trešnjevci dolaze relikvije sv. Margarete Marije Alacoque. One će biti izložene na čašćenje 14. ožujka navečer i 15. ožujka dopodne. Boravak relikvija svetice završava se misom u 11 sati u ponedjeljak 15. ožujka.

***

Nedavno je na televiziji bio prikazan film Sjaji Marija Zvijezda o trapističkom samostanu pored Banja Luke. Film na žalost nisam pogledao (možda se netko sjeti staviti ga na internet!), ali na internetu se može pročitati izvrstan feljton o povijesti samostana i njegovom utemeljitelju Franzu Pfanneru: ovdje ili ovdje (ili ovdje ako se popravi).
U Muzeju Mimara u Zagrebu možete do 11. travnja pogledati izložbu "140. obljetnica trapističke opatije Marije Zvijezde u Banjoj Luci".

Na izložbi se može vidjeti svakodnevni život redovnika trapista koji su na banjolučkome području izgradili gospodarske zgrade, ambulantu-bolnicu, sirotište, žitnicu, ciglanu, siranu, pilanu, sušionicu voća, pivovaru, tiskaru i knjižnicu, obiteljske kuće za radnike, odnosno donijeli su u taj kraj Bosne i Hercegovine duh europskoga napretka.
Izložba [...] sadrži mnoge izvorne fotografije i dokumente relevantne za opatiju, liturgijsko ruho i vrlo vrijedno liturgijsko posuđe, opatsko prstenje i pektorale, te mnoge druge izloške.

***

Prošli tjedan posvećena je u Dentonu (Nebraska u SAD-u) kapela Gospe Guadalupske vezana uz bogosloviju Svećeničkog bratstva svetog Petra (FSSP). S obzirom na karizmu ove družbe, ova je posveta dakako bila prema tradicionalnom obredu.
Detaljno tumačenje različitih dijelova ovog obreda možete čitati na stranicama New Liturgical Movementa (prvi, drugi dio), a svakako bih vam preporučio da pogledate (koliko stignete) snimku ovog veličanstvenog i rijetkog događaja. Uz snimku možete čuti i objašnjenja kompetentnih komentatora koji s različitih strana osvjetljuju što se u pojedinom trenutku događa.

Gostujući autor - Magister Mathias: O postu (2)

Prvi dio je objavljen prije tjedan dana.

O dobrim učincima zdravoga posta

Ako tako postiš , tvoj će post biti na slavu Božju, kada mu tako služiš te služiš i izgrađuješ svoga bližnjega dobrim primjerom. On vidi tvoja dobra djela i slavi Boga koristeći te kao uzora. Za tebe takav post stječe veliku korist. Naše tijelo, koje žudi protiv duha (Gal 5,17), postaje sve slabije dok mu god dopuštamo da ima ono za čim žudi. Ako zadovoljiš svoju dušu požudom, načinit ćeš od sebe ruglo neprijateljima (Sir 18,31). Konj koji je predebeo zbacit će jahača u propast i smrt. Tako je i s predebelim tijelom i njegovim duhom. Ako tko želi da mu duh vlada nad tijelom, onda mora postiti kako smo rekli. Takav post obuzdava i podvrgava tijelo. Onaj tko želi smanjiti vatru, mora ukloniti nekoliko komada drveta. Na isti se način onaj tko želi umanjiti požude, pohlepu i druge vatre poroka mora uzdržavati od obilja pića i hrane.

Iz takva posta počinju rasti sva zdanja kreposti. Tko ne može nadzirati svoje jelo i pilo, ne može ni vježbati ikoju krepost. Uvijek je trom na dobro i naklonjen zlu. Đavao nikad ne gubi svoju moć nad tijelom po požudama i zlim čežnjama, osim kroz post. Zato Gospodin kaže: ovaj se rod đavolski ničim drugim ne može izagnati osim molitvom i postom (usp. Mk 9,29). Kroz post put mršavi, kako smo rekli, a duh se deblja Božjom milošću i krepostima. Kako se tijelo hrani hranom, tako duh raste u krepostima postom. Božja utjeha uvijek dolazi u pomoć onima koji se uzdržavaju od zabranjenih predmeta utjehe svijeta i ojačava ih dan za danom da mognu rasti u krepostima. Božja utjeha je nebeski kruh koji obnavlja dušu kad god ju posjećuje. Tako i treba biti: svojom milostinjom prinosimo svoju imovinu Bogu; svojim postom prinosimo same sebe i zato Bog donosi samoga sebe nama radi posta. Tako je Iliji nakon posta dopušteno da čuje Boga i govori s njime kao s bliskim, a Danijelu je preko anđela dopušteno da vidi tajne koje je Bog otkrio. Postom čovjek postaje stranac svijetu i demonima, a blizak Bogu i svetim anđelima. Tako su također anđeli pristupili i služili Gospodinu kada je postio. Post čini čovjeka anđelima sličnim i čini anđele ne samo njegovim suputnicima, već i slugama. Oni su u službi spasenja da služe onome za koga znaju da će im biti budući sunarodnjak.

Uistinu je prikladno da posteći čovjek biva pozvan natrag u Božje prijateljstvo i bliskost s anđelima. Po zabranjenom je voću čovjek izgubio Božje prijateljstvo i anđeosko pouzdanje, izgubio je kreposti, uprljao se grijesima i založio se s đavlom. Zato je bilo prikladno da uzdržavanjem od hrane povrati što je izgubio dotičući hranu. Odbacuje ropstvo pod đavlom, zadobiva oprost od kazne i pribavlja mu se pomoć od Boga.

Post koji je svojevoljna kazna odriješuje od neželjene kazne u paklu, koja je upravo zato jer je neželjena tako teška i okrutna. Posteći jedan jedini dan – govoreći odvažno – odriješen si od kazne koju bi duša odradila jednom godinom u čistilištu. Zato Gospodin kaže Ezekielu: dajem ti po dan za svaku godinu (Ez 4,6). Ezekiel znači “Božja pomoć” ili “Božja snaga”, a tko je to? To je onaj kome Bog pripravlja snažni lijek milosti, tako da se svojevoljno disciplinira da nadoknadi svoj grijeh i da slijedi put pravednosti. Njemu se daje jedan dan mjesto godine; on plaća jednim danom rada ili jednim danom mrtvljenja i doseže takav stupanj pravednosti kakav ne bi postigao tijekom čitave godine u idućem životu.

Takav se post ne smije zbivati u grijehu, pa da onaj koji posti još ima želju griješiti. Takvima su upravljene ove riječi: Gle, u dan kada postite vaša se vlastita volja nalazi (usp. Iz 58,3 Vulg.). Naša se samovolja nalazi u dan kada postimo ako naša volja još pripada grijehu. Dokle god se naša volja ne uzdržava od grijeha, dotle je samovolja: potpuno je nešto što dolazi od nas. Ali kad se odvratimo od pristanka na grijeh, onda nije više naša volja, nego Božja, onoga koji upravlja u nama svojom milošću i kome se ponizno pokoravamo da postanemo pravedni. Kada se tijelo uzdržava od suvišne hrane, a duša od pristanka na grijeh, onda postimo na pravi način.