Jadan onaj tko, da bi ugodio rodbini ili drugim ljudima ovoga svijeta, izgubi Boga! Dragi moj Otkupitelju, neka me svi zaborave, a Ti, koji si dao život da me spasiš, nemoj me zaboraviti. O, da Te nikada nisam uvrijedio!
Prije se pronosio glas o njegovoj duhovitosti, uglađenosti, lijepim manirama i dosjetkama. Ali nakon što je umro, sjećanje na njega brzo nestaje. […] Uostalom, uskoro ga nitko više neće spominjati. Štoviše, najbliži rođaci neće više htjeti slušati o njemu kako im se ne bi obnovila žalost. Zato se, kad se dolazi izraziti sućut, govori o svemu drugom osim o pokojniku. Ako ga tko počne spominjati, rođak kaže: „Zaboga, nemojte mi ga spominjati.” Eto na što se svodi ljubav koju prema nama gaje rodbina i prijatelji ovoga svijeta! Bože moj, dovoljno mi je da me samo Ti ljubiš! I samo Tebe hoću ljubiti.
Sv. Alfons Liguori – Via della salute
Promisli kako će se žuriti da to tijelo odnesu i sakriju u zemlju te kako, kada to bude učinjeno, svijet više neće mnogo misliti na tebe niti će više biti spomena na tebe, kao što ni ti nisi mnogo mislio na druge. „Bog mu dao pokoj”, reći će se, i to je onda sve. O smrti, koliko o tebi valja razmišljati, kako si nemilosrdna!
Promisli kako duša, izlazeći iz tijela, kreće svojim putem nadesno ili nalijevo. Jao, kamo će poći tvoja? Kojim će putem ići? Nijednim drugim nego onim kojim bude krenula na ovom svijetu.
Sv. Franjo Saleški – Filotea
Ah, kad biste se, zaboravljeni ljudi, nekoliko naraštaja — što govorim? — nekoliko godina nakon smrti vratili u svijet, pohitali biste natrag u svoje grobove da ne biste vidjeli kako vam je ime okaljano, spomen na vas izbrisan i kako se vaša briga za budućnost pokazala uzaludnom u pogledu vaših prijatelja, štićenika, a još više nasljednika i djece.
Je li to plod truda kojim ste se iscrpili pod suncem, zgrćući sebi, po pravednome Božjem sudu, blago mržnje i vječnoga gnjeva? Prije svega, smrtnici, oslobodite se misli kojom sebi laskate — da će vam nakon duga života smrt biti blaža i lakša. Pouzdanje vam neće dati godine, nego dugotrajna priprava.
[…] Sveta razmatranja, dobra djela, ta istinska bogatstva koja ćete poslati pred sobom u budući vijek — ona će vam uliti snagu. Tako ćete učvrstiti svoju hrabrost.
Jacques-Bénigne Bossuet – Nadgrobni govor za Michela Le Telliera
Nema komentara:
Objavi komentar
Upute za komentiranje
Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.
Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.