Veselo, veselo, ej veselo je sve selo

Naš Franjo
Ne kleči pred Presvetim, na koljena se baca pred političarima.
Ne voli da mu se ljubi prsten, slobodno cjeliva tuđe ruke za kamere.
Zgrozio bi se da tko pokuša poljubiti papinu papuču
(koje nema),
kad mu puhne, skreće na sebe pozornost ljubljenjem cipela.
Mnogo je ponizan kad treba banalizirati papinsku službu,
bez zadrške ukida i mijenja tradicije koje mu se ne sviđaju.
Uvijek je spreman na dijalog, izuzev s vjernim katolicima.
Svi su mu ljudi braća, osim onih kojima može zapovijedati.
U grešnim situacijama i drugim religijama vidi samo dobro,
U vjernim obiteljima, redovničkim zajednicama i Kristovim riječima
vidi samo što treba promijeniti.

***

Abu Dhabi-gate. Okolo-naokolo kere

Najprije je papa Franjo službeno izjavio u potpisanoj zajedničkoj izjavi s velikim imamom el-Tajebom u Abu Dabiju da "mnoštvenost i raznolikost religija, boja, spolova, rasa i jezika jest mudra božanska volja, kojom je Bog stvorio ljudska bića. Ta je božanska mudrost izvor iz kojeg proizlazi pravo na slobodu vjerovanja i slobodu biti drugačiji."

Potom, kad ga je za posjeta ad limina biskup Athanasius Schneider suočio s njegovom krivovjernom tvrdnjom, Franjo je biskupu privatno kazao: "Može se i to reći, da je raznolikost religija dopusna Božja volja" – što može značiti samo to da, kako Crkva naučava, Bog podnosi "raznolikost religija" punih zablude i praznovjerja kao zlo iz kojeg može u konačnici izvući neko dobro. Ne može se ni u kojem pravovjernom smislu božansko podnošenje lažnih religija izjednačiti s božanskom potvrdnom voljom da postoji različitost "boja, spolova, rasa i jezika" među ljudima.

Nakon toga, međutim, Franjo je pojačao prvobitnu krivovjericu time što je naložio neka se zajednička izjava, bez ispravka, pusti u optjecaj među "profesore, svećenike i sestre na sveučilištima da 'olakšaju raspačavanje, proučavanje i prijam' dokumenta, pri čemu je Papinsko vijeće za međureligijski dijalog 'unaprijed zahvalno na svakome mogućem poticaju, u okviru ove ustanove, koji smjera širenju ovog dokumenta".

No sad je Franjo objavio "razjašnjenje", u obliku nepripremljene opaske na općoj audijenciji 3. travnja. "Razjašnjenjem" se međutim u biti tvrdi da je "raznolikost religija" nešto dobro, a ne samo podnošeno zlo. Citirajmo Franju (engleski prijevod Diane Montagna, LifeSiteNews):

"Mogao bi tkogod upitati zašto papa ide u posjet muslimanima, a ne samo katolicima. Jer postoji tako mnogo religija, ali zašto postoji tako mnogo religija?"

"Mi i muslimani potomci smo istog oca, Abrahama. Zašto Bog dopušta da postoji tako mnogo religija? Bog je želio to dopustiti: skolastički teolozi govore o Božjoj voluntas permissive. Htio je dopustiti tu stvarnost: postoje mnoge religije; neke su rođene iz kulture, ali sve one uvijek gledaju u nebo, gledaju u Boga."

"Ali Bog hoće bratstvo među nama, a posebno – što je i razlog ovog putovanja – među Abrahamovom djecom, kao što smo mi i muslimani. Ne smijemo se bojati razlike: Bog je to dopustio. Trebamo se bojati ako ne radimo bratski, za zajednički hod kroz život."

Dakle prema razjašnjenju:

"Mi i muslimani potomci smo istog oca, Abrahama."

Ne, nismo. Religija koju je izumio Muhamed nema pravo na Abrahamovu duhovnu baštinu, koja pripada sljedbenicima Isusa Krista, "sina Davidova, sina Abrahamova" (usp. Mt 1,1–17), koji pripadaju Crkvi što ju je On utemeljio i "stekao krvlju svojom" da bi ustanovio Novi i Vječni Savez s Bogom.

"Bog je želio to dopustiti [raznolikost religija]."

Opet pogrešno. Bog ne "želi dopustiti" nikakvo zlo, pa tako ni laži i praznovjerja religija izumljenih od ljudi. Željeti nešto znači čežnju, nagnuće, potrebu za nečim. Takva se duhovna stanja ne mogu prireći Bogu, čija sama narav isključuje bilo kakvu čežnju, nagnuće ili potrebu dopustiti da bude učinjeno zlo. Sveti Toma piše: "Bog prema tome niti hoće da zlo bude učinjeno niti hoće da ne bude učinjeno, nego hoće pustiti da zlo bude učinjeno; a to je nešto dobro." Isto tako ne može se reći da je Bog "želio dopustiti" umorstvo, sodomiju, rat, uopće bilo koji ljudski grijeh.

No, s druge strane, razgovorno "želi" bilo bi prikladno u objašnjavanju objavljene istine da Bog "hoće ["želi"] da se svi ljudi spase i dođu do spoznanja istine. Jer jedan je Bog i jedan je posrednik između Boga i ljudi, čovjek Krist Isus (1 Tim 2,3–5). Tu objavljenu istinu, trebalo bi to već svima biti očito, Franjo nipošto ne želi navijestiti.

Doduše, mogao bi ovo biti samo još jedan slučaj nepreciznoga razgovornoga govora u beskonačnoj struji Franjine teološke improvizacije. Međutim prenosi neistinit dojam da je Bog "želio dopustiti" dotična zla jer postoji nešto dobro u tim zlima kao takvima. A Franjo upravo to misli, kako sljedeće riječi objašnjavaju.

"(...) postoje mnoge religije; neke su rođene iz kuture, ali sve one uvijek gledaju u nebo, gledaju u Boga."

Drugim riječima, Franjo zapravo vjeruje da sve religije "uvijek gledaju u nebo, gledaju u Boga" – bez obzira na to kakve laži i praznovjerja sadržavaju. Tj. da su sve one više-manje dobre i sviđaju se Bogu, a nisu tek podnošena zla. Franjo tako prihvaća upravo onu zabludu koju je Pio XI. osudio kao put k napuštanju jedine vjere od Boga objavljene. Radi se, kaže Pio XI., o "krivome mišljenju koje smatra sve vjere više-manje dobrima i hvalevrijednima, jer da svaka od njih na svoj način očituje i označava onaj osjećaj koji nam je svima urođen te nas dovodi k Bogu i poslušnome priznavanju Njegove vlasti. Oni koji imaju takvo mišljenje nisu samo podlegli zabludi i obmani nego, štoviše, iskrivljujući ideju istinite vjere oni je odbacuju, te malo-pomalo upadaju u naturalizam i ateizam, kako se naziva. Otuda jasno proizlazi da tko god podržava one koji zastupaju te teorije i pokušavaju ih ostvariti, potpuno napušta od Boga objavljenu vjeru."

I napokon:

"Bog hoće bratstvo među nama (...). Ne smijemo se bojati razlike: Bog je to dopustio. Trebamo se bojati ako ne radimo bratski, za zajednički hod kroz život."

Dakle, prema Franji, Bog je dopustio postojanje lažnih religija radi našega bratstva i "zajedničkog hoda" s njihovim pristašama, čijih se osude vrijednih zabluda ne smijemo bojati. Bratstvo nadomješta istinu u Božjem naumu, prema Franji. To je religija slobodnih zidara, a ne evanđeoska religija.

Franjo je, svakako, razjasnio svoj stav. Vrlo je jasno dao na znanje da ne vidi nikakvog zla u raznolikosti religija ni ikakvu nužnost da se njihove pristaše "spase i dođu do spoznanja istine" jer "jedan je Bog i jedan je posrednik između Boga i ljudi, čovjek Krist Isus".

Šest godina voza Franjo vjernike unaokolo, i uvijek se, izgleda, vratimo na mjesto gdje je vožnja počela. I gdje nalazimo ono što Franjo stvarno misli, za razliku od onog što Crkva naučava.

Chris Ferrara

https://fatima.org/news-views/fatima-perspectives-1291/