Svete stube

Od 11. travnja ove godine, pa do Duhova, 9. lipnja, vjernicima su u Rimu dostupne Svete stube bez drvenog pokrova koji ih je prekrivao gotovo tri stoljeća. Poslije toga datuma ove novoobnovljene stube bit će ponovno pokrivene drvenim okvirom koji štiti stube, a ujedno i olakšava uspon na koljenima. Po predaji se tim stepenicama naš Gospodin Isus Krist uspinjao na dan Muke prilikom suđenja u Pilatovu pretoriju. Sveta Jelena Križarica, majka cara Konstantina dala ih je prenijeti u Rim u četvrtom stoljeću (zajedno s drugim relikvijama o kojima ću drugi puta možda nešto reći). U XVI. stoljeću papa Siksto V. dao je oslikati iznad stubišta različite prizore iz Isusove muke, a i te su freske sada obnovljene. Pročitajte više o stubama: 1, 2, 3, a ponešto praktičnih informacija naći ćete i na talijanskoj verziji ove stranice.

Naravno da nisam mogao propustiti ovu priliku koja se događa "jednom u životu" i skočio sam u Rim na par dana prvenstveno kako bih se popeo ovim putem kojim je koračao naš Gospodin, ali i počastio druge relikvije Gospodina i svetaca koje se čuvaju u vječnom gradu.

S obzirom da su mi neki ljudi znali zahvaliti što uključujem u izvještaje i praktične informacije, evo ih za one kojima trebaju. Ostali mogu preskočiti do prve fotografije stepenica.

Putovao sam Flixbusom iz Zagreba za Rim i nazad. Direktna veza ide navečer u 21 iz Zagreba, odnosno u 21:30 iz Rima, a put traje oko 12 sati. To je zapravo vrlo praktično jer možete doći u Rim ujutro, ali ne prerano i otići navečer, ali ne prekasno. Jest da gubite noć, no malo se možete odmoriti i u busu. Na stranicama tog prijevoznika vidim da se karta za datume do termina kada su nepokrivene stube otvorene može kupiti za 300 kuna u jednom smjeru što mi se čini prihvatljivim. Možda od nekog dobijete i bon za 10 ili 15 posto popusta. Ja sam uzeo i rezervaciju što je u kombinaciji s "pravim se da spavam", "natrpam stvari na susjedno sjedalo" i "pogled bez smiješka" značilo da sam u oba smjera imao dva sjedala za sebe. Autobus staje i kupi ljude u Ljubljani, Bologni i Firenci. Zapravo je jedini veći razlog protiv odabire ove opcije to što nema stajanja na odmorištima, nego bi se trebalo koristiti wc u busu iz kojeg sam smrad (obratite pozornost kad birate mjesto sjedenja) daje naslutiti paklene slike. Ili možete pripaziti i tempirati što jedete i pijete. Gledao sam i opciju avionom, ali tako kratko unaprijed (sjetio sam se da bih mogao ići u Rim tek desetak dana prije odlaska) karte su višestruko skuplje nego busom. Usto, vremena dolaska i odlaska nisu tako zgodna, a "izravna linija" Croatia Airlinesa sa slijetanjem u Splitu ili Dubrovniku nije baš neka sreća.

Nakon 2. vatikanskog ostalo je u centru Rima u samostanima mnogo praznih soba koje su preuređene u sasvim pristojan smještaj. Tako recimo ovdje ili odmah na Google maps potražite što vam odgovara i onda direktno pišete odgovarajućoj kući. Ja sam pisao na dva mjesta, jedni su mi odgovorili da su zauzeti što i nije čudno budući da sam se tako kasno sjetio. Drugi, kod kojih sam bio i zadnji put, su javili da imaju slobodnu sobu. Kao i prošli put, sasvim dobar smještaj za 50 eura po noćenju. Meni je najvažnije da imam vlastitu kupaonicu i da je čisto, a to je bilo ispunjeno. Položaj je zgodan, izvan bučnog dijela grada, blizu Vatikana (to mi ovaj puta nije bilo posebno bitno, ali jedno jutro jesam proveo u bazilici sv. Petra) i vrlo blizu metroa. Usto, u tom kvartu očito živi još ponešto i normalnih ljudi, pa ima prihvatljivih pizzerija, sladoledarnica, trgovina i slično, tj. nije sve potpuno turističko. Naravno, teško da će itko otići turističko-hodočasnički u Rim, pa provoditi u sobi išta više vremena od onoga što je nužno da se odmori i spremi za razgledavanja. Evo slike sobe i pogleda s prozora.

Odmah sam otišao obaviti ono radi čega i dođoh, a i drugi dan sam bio na stubama, pa ću pomiješati fotografije od ta dva puta. No najprije da vidite na slici s wikipedije kako su stube izgledale donedavno.

Oko jedanaest ujutro na sunčan dan je, jasno, već bila gužva, ali ne baš velika jer je većina hodočasnika vjerojatno bila oko Vatikana na papinskoj audijenciji srijedom.

Nakon desetak minuta stajanja u redu, ušao sam kroz ovaj desni ulaz gore na slici. Idući put kad sam išao bilo je nešto ružnije vrijeme, a valjda se i poklopilo manje hodočasnika, pa sam ušao odmah bez čekanja.

Uz glavne stube su i replike (čini mi se dva stubišta lijevo i jedno desno) po kojima se možete popeti hodajući. To je za starije i one koji imaju loša koljena. Također, tim stubama se i spušta do izlaza.

Po svetim stubama se može ići samo klečeći tako da ako niste spremni na koljenima se uspeti po 28 mramornih i korištenjem vrlo izdubljenih stuba, bolje odmah odustanite i popnite se bočnim stubištem. Naravno, šteta bi bilo, ako možete, ne proći originalnim putom.

Ja sam očekivao da će stepenice biti potrošene kao i neke druge starije stepenice tako da je intenzivnije korišteni dio dublje "izglodan". Nisam očekivao ovakve "kanale" koji idu paralelno po sredini stuba. Dosta je naporno penjati se po tim rupama čak i meni koji nemam problema s klečanjem. Mislim da se svi hodočasnici u nekom trenutku počnu koristiti i rukama kako bi lakše prešli s jedne stube na drugu. Ako mislite da neće uspjeti, probajte si oko koljena staviti neke "steznike" ili dodatne slojeve tkanine da si omekšate uspon.

Ja sam išao po sredini tako da mogu poljubiti nekoliko križeva gdje su po predaji pale kapljice Kristove krvi.

Uspon je dojmljiv i dok na svakoj stubi molite neku molitvu, možete gledati oko sebe na freskama prikaze Kristove muke. Kao što vidite, obnovljene freske imaju znatno življe boje.

Ovaj gospodin na slici dolje je jedan od čuvara koji povremeno podviknu kako bi napravili reda, najčešće da upozore na to da se uz glavno stubište može penjati samo na koljenima! To mi se čini sasvim u redu. Ako vas previše boli, uhvatite se rukama. Ako treba i legnite, pa pužite. Uostalom što je par suzica zbog boli dok razmatrate Gospodinovu Muku.

Dok silazite, možete na obnovljenim freskama promatrati razne biblijske prizore.

(ove su stube za uspon hodajući)

(ovuda se spušta do izlaza)

Scene su vam sigurno sve poznate, pa ih neću objašnjavati.

Na pojedinim dijelovima i dalje traju konzervatorski radovi.

Na kraju stuba nalazi se poznata kapela Sancta Sanctorum, tako nazvana jer se u njoj čuvaju ili su se čuvale mnogobrojne vrijedne relikvije. Do odlaska papa u Avignon u 14. stoljeću, služila je kao privatna papinska kapela i jedino je što je preostalo od stare lateranske palače. Znam da se prije baš i nije moglo ući u to svetište, ali sada možete kupiti ulaznicu u dnu stuba (nekakvih tri-četiri eura ako se dobro sjećam) i detaljno razgledati ovu lijepu prostoriju. Jedino pripazite na dvokratno radno vrijeme, ali na to ćete ionako morati paziti ako mislite obilaziti znamenitosti po Rimu.

Evo nekoliko fotografija, prilično su samorazumljive, pa ne stavljam puno tumačenja.

Ispod natpisa "non est in toto sanctior orbe locus" (nema na čitavome svijetu svetijeg mjesta) vidite i poznatu "nerukotvorenu" Kristovu ikonu koja je bila vrlo važna Rimljanima te su je pape u neka vjernija vremena nosili u posebno važnim procesijama.

istočni zid

sjeverni zid

zapadni zid (prema svetim stubama)

Dva najvažnija sveta đakona:

južni zid

Dio Isusovog naslonjača na Posljednoj večeri

U Rimu imate dosta prilika da se nagledate kozmatesknih podova, meni osobno vrlo privlačnih.

Oko stare kapele ima i novijih. Uz privilegirane oltare, naravno, stoje i odgovarajući natpisi koji na to upozoravaju. 

Toliko o ovom svetom mjestu. Imam još dosta fotografija iz Rima uz koje bi se možda mogla ispričati pokoja priča ili zanimljivost, ali to ću napraviti, ako mi se bude dalo, u nekim drugim člancima.

Za kraj ostavljam par fotografija koje bi vas trebale potaknuti da čeznutljivo kažete "Ah, Rim" (osim ako ste klerik koji je ondje morao raditi).