petak, 1. svibnja 2015.

Kako djeci objasniti grijeh?

Donosim kratki izvadak iz Katehetskih propovijedi kardinala Alojzija Stepinca (1, 2), djela koje će zasigurno nastaviti nadahnjivati naše svećenike i vjeroučitelje.




SEDAM IZVORA GRIJEHA

Draga djeco!

U Hong Kongu, na jednom otoku Kine našla je policija jednog dana nekog dječaka, posve malena koga je nečovječna majka ostavila na ulici. Dječaka je policija predala u ruke katoličkim misionarima, koji vode tamo jedno sirotište, i tu je dječak lijepo smješten i zbrinut. Ništa mu nije manjkalo. Ali nakon četiri godine što je živio kod dobrih misionara, puhne mu u glavu da se malo prođe bez znanja misionara. Tako je zalutao i kad ga je glad pritisnula, pokucao je na vrata nekog poganskog Kineza, da dobije jesti. Taj mu je dao jesti, ali ga je ujedno zadržao u svojoj kući kao roba, koji nema nikakva prava. No taj Kinez ga je za nekoliko dana prodao za jeftin novac nekomu ribaru, koji je bio također poganin. Jednoga dana uzeo je taj ribar dječaka sa sobom na ribolov. I dok se vozio u čamcu, saznao je, da je dječak kršćanin. A kako je kao poganin mrzio kršćane, stvorio je strašan plan o dječaku. Poznavao je u blizini plitko mjesto, gdje je bilo mnogo pijavice jedne vrsti, koje Kinezi vole jesti kao osobitu poslasticu. Doplovio je dakle s čamcem do toga mjesta, i onda dao dječaku popiti neku tekućinu, tako da ga je posve omamio, a onda mu je skinuo odijelo, privezao ga za jedan stup u vodi, tako da mu je samo glava stršila iznad vode, i otišao je. Kada se nakon jednog sata vratio, dječak je krvario iz tisuću rana, jer je bio prepun krvoločnih pijavica. Taj je gadni poganin pokupio sve pijavice s dječakova tijela i otišao, da ih proda kao poslasticu svojim zemljacima. Nakon jednog sata vratio se opet. Našao je tijelo opet prepuno pijavica, koje je opet pokupio. Ali dječak je već bio mrtav, jer su mu pijavice ispile i posljednju kaplju krvi. Mrtvo tijelo dječakovo bacio je jednostavno u vodu i otišao da proda pijavice kao i one prije. Kad su poglavari sirotišta prijavili policiji, da je maloga nestalo, policija je dugo tragala za njime, ali je došla prekasno. Otkrila ga je u vodi mrtva, jer su mu pijavice, kako smo rekli ispile i zadnju kaplju krvi, i tako je morao umrijeti.

Ali imade, draga djeco, još puno gorih pijavica, nego što su ove, koje su ispile svu krv onome dječaku. Mi imamo naime ne samo tijelo nego i dušu. Tijelo će umrijeti i tada trunuti u grobu do Sudnjega dana, kad će ga Bog opet uskrisiti. Ali naša duša ne umire nikada. Ona će živjeti uvjeke, bilo u nebu bilo u paklu. No pakao je sto puta gora stvar nego smrt, pa se zato i kaže, da doći u pakao znači smrt duše. No imadu i posebno krvoločne pijavice, koje znadu isisati i zadnju kaplju krvi iz duše, a te krvoločne pijavice zovu se grijesi. Nema doduše duša krvi, kako je ima tijelo, jer je ona duh, ali kao što pijavice tjelesne znadu ispiti i zadnju kaplju krvi iz tijela i ubiti ga, tako i grijesi znadu ubiti dušu, ako čovjek pristane na grijehe.

Grijeha pak imade jako mnogo na tom svijetu. Neki su od njih kao izvor, iz kojih izviru drugi grijesi. Takvih izvora grijeha, koji se zovu i glavni grijesi imade sedam. Prvi se zove oholost, drugi skupost ili lakomost, treći bludnost, četvrti zavist, peti neumjerenost u jelu i pilu, šesti srditost, sedmi duhovna lijenost. Iz njih kao iz otrovnih izvora izviru mnogi i premnogi drugi grijesi.
...

Broj komentara: 6:

  1. Definitivno citateljima bloga preporucujem ovo predavanje biskupa Perica djakonima, posebno dio naslovljen Ukor anđelu Crkve u Tijatiri

    ---
    Dva su dakle velika grijeha Jezabelina:

    Ona krivo poučava kršćane i Bogu posvećene osobe da kojekakve bludorije, homoseksualštine, pedofilske i pederastijske deformacije nisu grješne. Masturbacija? Ma kakav samoblud? - To je samoostvarenje! Mladu čovjeku to je stvarna potreba, da ne pušta kako narav ide, nego kako on intervenira - „ma[nibu]s-turbat“. Gay parada? Sodoma i Gomora? - Što pričaš? To je najveći izraz slobode, demokracije, ljudskih prava. Ti si „Svoga tijela gospodar“! Te se privatne stvari moraju iznijeti na sve gradske ulice i ilice. Tako ih magistra Jezabela svaki dan potiče i navodi na zlu praksu. Pavao piše Korinćanima: „Općenito se čuje o bludnosti među vama, i to takvoj bludnosti kakve nema ni među poganima: da netko ima očevu ženu“ (1 Kor 5,1), maćehu, pomajku, majku. Više puta takva djeca maćehu zovu majkom. I eto taj Korinćanin kršćanin živi u takvu incestu. I nitko ništa. Pavao dodaje: „I vi mi se uznijeli, mjesto da žalujete, pa da se iskorijeni iz vaše sredine onaj koji takvo djelo počini“ (1 Kor 5,2). Ovo je, dakle, naopaka doktrina, prihvaćanje grješna stanja, kriva snošljivost, lažna tolerancija, pošast moralnoga relativizma. U Tijatiri se o tome malo komentiralo i – prestalo. I pristalo. Ljudi se prilagodili krivovjerju i krivopraksi. Kao kada čovjek uđe u neki javni zahod, da oprostiš na izrazu: u početku ne može ostati od užasna zadaha, ali kako i sam mora ostati koju minutu, i on se prilagodio smradu. Slično i ovdje: u početku grijeh ti užasno zaudara, para savjest, pali srce, tražiš ispovjednika, a tijekom vremena sasvim se prilagodio. Ne tražiš više duhovnika. Ideš na pričest bez ispovijedi, mjesecima. I opravdavaš.

    Drugi je Jezabelin grijeh u tome što poučava i zavodi bogoslove i đakone da blaguju meso žrtvovano poganskim idolima. Srž je u tome što se to meso, prikazano kumirima, smatra posvećenim. Ti se kumiri prihvaćaju za bogove. A zapovijed je, i to prva: Ja sam Gospodin Bog tvoj, nemoj imati drugih bogova uza me! Ona to predaje pod vidom „teološkoga produbljenja“, a ono „dubine sotonske“! I biskup na sve to šuti. Pušta ženu da zavodi „moje sluge“, tuži se Gospodin. Kako ga metropolit iz Efeza ne smijeni? A kako će ga smijeniti kada se Uskrsli tuži na Efeškoga da je izvornu „ljubav ostavio“! (Otk 2,4).

    Ovdje Isus na istu razinu stavlja i Jezabelino dvostruko zlo djelovanje i biskupovo nikakvo reagiranje, tj. puštanje da se zlo uči i čini, tolerira sodomsku gomoru u svojoj sredini. Teški propust suzbijanja grijeha. Biskup se sam osobno nije upuštao u vratolomiju bluda i krimen idololatrije, Bože zakloni! Nego je samo puštao, popuštao, propuštao kroz prste, podnosio da ona zavodi njegove đakone i prezbitere. Kud ćeš gore! A kojega je god đakona on pozvao na odgovornost, britko je taj zanijekao i obranio se svojim alibijem. Onaj najstariji, protođakon, ne permanentni, nego od crkvene perspektive, kaže mu sasvim mirno da je on tada bio u kapelici! „Otkuda Vam to u glavi, dragi anđele Crkve u Tijatiri? Pa Vi ste širom svijeta poznati po ljubavi, po vjeri, po postojanosti, odakle Vam sada takvo nasjedanje na razne jezičine i prosuđivanje protiv ljubavi prema bližnjemu?“ I preuzvišeni nikako to ustanoviti, pušta vremenu i prepušta zaboravu. A trećina mu je klera zaražena trihomonijazom i idolomanijom. Dok mu to Isus ne dadne na znanje. A neki đakoni znaju za neke svoje kolege da pohađaju Jezabelino, blago rečeno, bludilište, ali ne će da ih prijave biskupu. Oni kažu: „Biskup to zna, kao što svi znaju, samo se pravi da ne zna“. A odakle bi znao ako mu se ne - dokaže?

    OdgovoriIzbriši
  2. Mislim da bi se ovakva propovijed, pogotovo djeci, danas klasificirala kao morbidna. I iskreno, nisam baš sigurna da se ne bih složila...

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Tu se radi o smrti i to ne samo fizickoj, nego vjecnoj duhovnoj. Ako se djeca koja se spremaju za ispovijed i malo uplase, nema nista lose u tome.

      Izbriši
    2. Djeci treba objasniti da ima opasnih ljudi u svijetu, recimo kao ovaj simpatični striček koji će napustiti zatvor-hotel prije sedamdesete. U stara morbidna vremena možda bi ga objesili, a možda bi ga označili odsijecanjem ušiju ili pak nosa da ljudi znaju da ga se trebaju čuvati.
      A ima ih koji danas u 2015., možda ne u Hrvatskoj, ali svakako na nekim drugim egzotičnijim krajevima svijeta, otmu čovjeka ili dijete pa ga iskoriste za organe. Ima potrebitih i platežno sposobnih. Možda jest morbidno, ali vrlo realno.

      Izbriši
  3. Prosječni današnji vjeroučitelj bi si kosu počupao kad bi morao čitati djeci ovu propovijed. Kakvi grijesi, kakva smrt, o tomu se ni odraslima ne priča, kamoli djeci!

    I hvala za tekst biskupa Perića, ugodno me iznenadio.

    OdgovoriIzbriši
  4. Čitam malo dalje u toj istoj knjizi, kako kardinal Stepinac objašnjava koliki je neprocjenjivi dar Božji sveta Misa, pa daje primjer kako je nedavno nekoliko ljudi u misijama platilo pet hiljada franaka, da svećenik avionom dolazi k njima i odsluži im sv.Misu.

    Ferdinand Zvonimir

    OdgovoriIzbriši

Upute za komentiranje

Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.

Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.