Četvrta fatimska tajna

Danas, na blagdan Gospe Fatimske posvetit ćemo nekoliko riječi ovom najvažnijem ukazanju Blažene Djevice Marije u 20. stoljeću. Ukazanju koje je započelo prije 98 godina, a još uvijek je obavijeno velom tajne i suprotstavljenih tumačenja.

Kao što redoviti posjetitelji ovoga bloga znaju, nismo ovdje pisali o Marijinim ukazanjima, a posebno ne o ovom fatimskom. Premda je Međugorje u širim vjerskim krugovima tema koja izaziva puno veće polemike, za mene su ta "ukazanja" svršena priča i nisu mi zanimljiva. S druge strane, Fatima mi je uvijek bila intrigantna. Jest, poziv na pokoru i moljenje krunice kao i pobožnost prvih subota su tu. To je zasigurno najvažnije što vjernici mogu i trebaju činiti. No, fatimska poruka je nezavršena. Tu je pitanje posvete Rusije Bezgrešnom Srcu Marijinu kao i neobjavljeni dio treće fatimske tajne.

Zašto sam se onda, usprkos malom znanju o ovoj temi, odlučio pisati o Fatimi? Pročitao sam prije nekoliko mjeseci knjigu talijanskog novinara Antonija Soccija naslovljenu Četvrta fatimska tajna (ja sam je čitao u engleskom prijevodu The Fourth Secret of Fatima, a original je na talijanskom Il Quarto Segreto di Fatima). Socci je unatoč svojim, da se blago izrazim, neobičnim idejama o Benediktu i Franji, dobar novinar. Prvi, veći dio knjige, u kojemu iznosi podatke te živopisno opisuje događaje od onog prvog ukazanja do naših dana, čita se kao dobar detektivski roman. Naravno, s tom razlikom što se radi o važnoj stvarnosti. Argumenti su vrlo dobro potkrijepljeni i uzeti zajedno nesumnjivo pokazuju da treća fatimska tajna nije objavljena u svojoj cjelovitosti 2000. godine kao i da posveta Rusije nije obavljena kako je to Gospa tražila. U završnom poglavlju Socci prelazi u svoje filozofske i teološke analize značenja fatimskih poruka, a to je po mom sudu najslabiji dio knjige te se takve ulomke slobodno može preskočiti. Srećom, to je samo manji i omeđeni dio knjige te je poprilično jasno kada Socci iznosi svoje stavove, a kada činjenice. Treba priznati da se iz tih odlomaka u kojima autor "filozofira" može nazrijeti jedna apokaliptična vizija svijeta koja ga je navela da u teškim trenutcima nesnalaženja oko Franjinog pontifikata izmašta teoriju o nevaljanosti odreknuća Benedikta XVI. Također je jasno vidljivo da Socci ima svoje favorite među papama poput Ivana Pavla II. i Benedikta XVI. koje pokušava razriješiti odgovornosti dok druge kao što je Ivan XXIII. prikazuje u poprilično negativnom svjetlu. Ali to je standardni novinarski pristup priči. Čak i ako se ne slažete s njime, vjerujem da nećete ostati pod dojmom da je činjenice prešućivao ili izvrtao u svoju korist. Obilno je potkrijepio sve svoje opise, u fusnotama donosi prigovore i s jedne i s druge strane priče.

Neću vam opisivati sadržaj djela. Dovoljno je reći da mi se, uz sve gore spomenute primjedbe, prilično svidjelo, da mi se argumenti čine čvrsto povezani u cjelinu i da su u usporedbi s njima obrazloženja koja se povremeno pojavljuju iz hijerarhije (primjerice nedavni govor kardinala Amata) poput jutarnje rose ljeti.

S obzirom da je knjiga u engleskom prijevodu izdana prije pet-šest godina, neću je stavljati javno na internet premda sam je skenirao za osobne potrebe. Ako mi se javite na mail i obećate da je nećete nikome drugom proslijeđivati ili dijeliti, poslat ću vam link s kojega možete skinuti knjigu (53 MB).

Na internetu ćete naći mnoštvo informacija o fatimskim ukazanjima. Vjerujem da će i naši čitatelji u komentarima ostaviti poneku poveznicu ili svoje razmišljanje. Evo nekoliko linkova na hrvatskom jeziku:

• Fatimska proslava u Rimu: posvete svijeta nije bilo
• Otac Fuentes - Intervju sa sestrom Lucijom
• 22. kolovoza - blagdan Bezgrješnog Srca Marijina
• Treća fatimska tajna: dokument je ,,autentičan", no je li cjelovit?
• Gospa Fatimska

PS. Molim vas da ne pokušavate promovirati u komentarima lažnu proročicu tkz. Mariju od Božanskog Milosrđa i njezinu Knjigu Istine. Nemam baš strpljenja sa sotonskom propagandom i sličnim glupostima.