Kako djeci objasniti grijeh?

Donosim kratki izvadak iz Katehetskih propovijedi kardinala Alojzija Stepinca (1, 2), djela koje će zasigurno nastaviti nadahnjivati naše svećenike i vjeroučitelje.

SEDAM IZVORA GRIJEHA

Draga djeco!

U Hong Kongu, na jednom otoku Kine našla je policija jednog dana nekog dječaka, posve malena koga je nečovječna majka ostavila na ulici. Dječaka je policija predala u ruke katoličkim misionarima, koji vode tamo jedno sirotište, i tu je dječak lijepo smješten i zbrinut. Ništa mu nije manjkalo. Ali nakon četiri godine što je živio kod dobrih misionara, puhne mu u glavu da se malo prođe bez znanja misionara. Tako je zalutao i kad ga je glad pritisnula, pokucao je na vrata nekog poganskog Kineza, da dobije jesti. Taj mu je dao jesti, ali ga je ujedno zadržao u svojoj kući kao roba, koji nema nikakva prava. No taj Kinez ga je za nekoliko dana prodao za jeftin novac nekomu ribaru, koji je bio također poganin. Jednoga dana uzeo je taj ribar dječaka sa sobom na ribolov. I dok se vozio u čamcu, saznao je, da je dječak kršćanin. A kako je kao poganin mrzio kršćane, stvorio je strašan plan o dječaku. Poznavao je u blizini plitko mjesto, gdje je bilo mnogo pijavice jedne vrsti, koje Kinezi vole jesti kao osobitu poslasticu. Doplovio je dakle s čamcem do toga mjesta, i onda dao dječaku popiti neku tekućinu, tako da ga je posve omamio, a onda mu je skinuo odijelo, privezao ga za jedan stup u vodi, tako da mu je samo glava stršila iznad vode, i otišao je. Kada se nakon jednog sata vratio, dječak je krvario iz tisuću rana, jer je bio prepun krvoločnih pijavica. Taj je gadni poganin pokupio sve pijavice s dječakova tijela i otišao, da ih proda kao poslasticu svojim zemljacima. Nakon jednog sata vratio se opet. Našao je tijelo opet prepuno pijavica, koje je opet pokupio. Ali dječak je već bio mrtav, jer su mu pijavice ispile i posljednju kaplju krvi. Mrtvo tijelo dječakovo bacio je jednostavno u vodu i otišao da proda pijavice kao i one prije. Kad su poglavari sirotišta prijavili policiji, da je maloga nestalo, policija je dugo tragala za njime, ali je došla prekasno. Otkrila ga je u vodi mrtva, jer su mu pijavice, kako smo rekli ispile i zadnju kaplju krvi, i tako je morao umrijeti.

Ali imade, draga djeco, još puno gorih pijavica, nego što su ove, koje su ispile svu krv onome dječaku. Mi imamo naime ne samo tijelo nego i dušu. Tijelo će umrijeti i tada trunuti u grobu do Sudnjega dana, kad će ga Bog opet uskrisiti. Ali naša duša ne umire nikada. Ona će živjeti uvjeke, bilo u nebu bilo u paklu. No pakao je sto puta gora stvar nego smrt, pa se zato i kaže, da doći u pakao znači smrt duše. No imadu i posebno krvoločne pijavice, koje znadu isisati i zadnju kaplju krvi iz duše, a te krvoločne pijavice zovu se grijesi. Nema doduše duša krvi, kako je ima tijelo, jer je ona duh, ali kao što pijavice tjelesne znadu ispiti i zadnju kaplju krvi iz tijela i ubiti ga, tako i grijesi znadu ubiti dušu, ako čovjek pristane na grijehe.

Grijeha pak imade jako mnogo na tom svijetu. Neki su od njih kao izvor, iz kojih izviru drugi grijesi. Takvih izvora grijeha, koji se zovu i glavni grijesi imade sedam. Prvi se zove oholost, drugi skupost ili lakomost, treći bludnost, četvrti zavist, peti neumjerenost u jelu i pilu, šesti srditost, sedmi duhovna lijenost. Iz njih kao iz otrovnih izvora izviru mnogi i premnogi drugi grijesi.
...