Razmišljanja o Svetoj Misi uz apostola Euharistije 9

uvod; čitav serijal

EUHARISTIJA – POTREBA ISUSOVA SRCA

II

Nadalje, Naš Gospodin želi ostati s nama jer je naš Spasitelj, i to ne samo da bi nam dao zasluge svojega Otkupljenja (za što ima toliko drugih načina: molitvu, sakramente, itd.), već da bi uživao u svojoj ulozi Spasitelja i svojoj pobjedi.

Majka će dijete koje je spasila iz velike pogibelji voljeti dvostruko jače.

Naš Gospodin, kojega smo toliko koštali, imao je potrebu voljeti nas nježnom ljubavlju da bi utješio svoje srce nakon Kalvarije.

Toliko je učinio za nas! Njegova je ljubav proporcionalna onome što smo ga koštali.

Srce Našeg Gospodina voli barem kao srce jedne majke. Draže mu je bilo ostaviti anđele nego napustiti nas.

Naš Gospodin ima potrebu ponovno nas vidjeti. Prijatelji s bojnog polja koji se susretnu nakon dugih godina ne znaju kako bi izrazili svoju radost.

Da bismo vidjeli prijatelja, pogotovo prijatelja iz djetinjstva, prijeći ćemo dugi put.

Ne pokazuje li i Naš Gospodin sve te dobre i časne osjećaje? Zašto dakle? On u Euharistiji još uvijek ima svoje rane. Zadržao ih je, one su njegova slava i utjeha i neprestano mu govore o ljubavi koju nam je iskazao.

Kako ga sretnim činimo kada mu dolazimo zahvaliti za njegova dobročinstva i patnje! Utemeljio je Euharistiju velikim dijelom zato da bismo ga došli utješiti u njegovim bolima, siromaštvu, njegovu Križu. Prosi sućut i odgovor na toliku ljubav!

Da, Naš Gospodin treba biti s onima koje voli, a ti koje voli smo mi, jer je upravo nas spasio.

Papa na Svjetskom danu mladih u Madridu - 4

Molitveno bdjenje

Zračna luka 'Cuatro Vientos', Madrid

subota, 21. kolovoza 2011.

Dragi mladi prijatelji,
sve vas pozdravljam, a posebno mlade koji su mi postavili svoja pitanja te im zahvaljujem na iskrenosti kojom su iznijeli svoje brige koje na neki način izražavaju čežnju svih vas da postignete nešto veliko u životu, nešto što će vam donijeti ispunjenje i sreću.

Ali kako mlada osoba može ostati odana svojoj kršćanskoj vjeri, a ipak težiti velikim idealima u današnjem društvu? U evanđelju koje smo upravo čuli, Isus nam odgovara na ovo važno pitanje: "Kao što je Otac ljubio mene tako sam i ja ljubio vas; ostanite u mojoj ljubavi." (Iv 15,9)

Da, dragi prijatelji, Bog nas ljubi. Ovo je velika istina našega života, ono što daje smisao svemu ostalom. Mi nismo plod slučaja ili iracionalnosti, nego naš život potječe iz plana Božje ljubavi. Ostati u njegovoj ljubavi znači živjeti ukorijenjeni u vjeri jer je vjera više od samog prihvaćanja apstraktnih istina: ona je prisan odnos s Kristom koji nas osposobljuje da otvorimo svoja srca ovom otajstvu ljubavi i da živimo kao osobe svjesne da su ljubljene od Boga.

Ako ostanete u ljubavi Kristovoj, ukorijenjeni u vjeri, susrest ćete, čak i usred protivština i trpljenja, izvor prave radosti i sreće. Vjera se ne protivi vašim idealima, nego ih naprotiv, uzdiže i usavršuje. Dragi mladi, ne budite zadovoljni ičim manjim od Istine i Ljubavi, ne zadovoljujte se ičim manjim od Krista.

Upravo danas, kada dominantna kultura relativizma odbija i obezvrjeđuje potragu za istinom — najvišu težnju ljudskog duha — trebamo odvažno i ponizno govoriti o sveopćoj važnosti Krista kao spasitelja svih ljudi i izvoru nade za naše živote. On koji je uzeo na se naše nedaće, dobro poznaje otajstvo ljudske boli i pokazuje svoju ljubeću prisutnost svima koji trpe. Oni pak, sa svoje strane, sjedinjeni s Kristovom mukom, blisko sudjeluju u njegovu djelu otkupljenja. Nadalje, naša nesebična pažnja prema bolesnima i zaboravljenima uvijek će biti ponizno i usrdno svjedočanstvo Božjeg samilosnog pogleda.

Dragi prijatelji, neka vas nijedna nedaća ne paralizira. Ne bojte se ni svijeta, ni budućnosti, ni svoje slabosti. Gospodin je dao da živite u ovom trenutku u povijesti kako bi po vašoj vjeri njegovo Ime nastavilo odjekivati po svoj zemlji.

Pozivam vas da tijekom ovog molitvenog bdjenja molite Boga da vam pomogne otkriti vaše zvanje u društvu i u Crkvi i ustrajati u tom zvanju s radošću i vjernošću. Dobro je otvoriti svoje srce Kristovu pozivu i slijediti hrabro i velikodušno put koji nam On predlaže.

Gospodin poziva mnoge ljude na brak, u kojemu muškarac i žena, postajući jedno tijelo (usp. Post 2,24), pronalaze ispunjenje u dubokom životu zajedništva. To je jedan obzor koji je istovremeno svijetao i zahtijevan. To je pothvat prave ljubavi koja se svakodnevno obnavlja i produbljuje u dijeljenju radosti i žalosti te koja je obilježena potpunim sebedarjem. Stoga prepoznati ljepotu i dobrotu braka znači uvidjeti da je samo okruženje vjernosti i nerazrješivosti, zajedno s otvorenošću Božjem daru života, prikladno uzvišenosti i dostojanstvu bračne ljubavi.

Druge Krist zove da ga slijede izbliza u svećeništvu ili posvećenom životu. Kako je prelijepo znati da te Isus traži, da se pouzdaje u tebe i da svojim nepogrešivim glasom govori i tebi: "Pođi za mnom!" (usp. Mk 2,14).

Dragi mladi, da bi otkrili i vjerno slijedili oblik života na koji Gspodin poziva svakoga od vas, nužno je da ostanete u njegovoj ljubavi kao prijatelji. I kako sačuvati prijateljstvo osim kroz česte susrete, razgovore, bivanje zajedno i dijeljenje radosti i briga? Sveta Terezija od Isusa govorila je da je molitva "ništa drugo doli razgovarati prijateljski često puta na samo s Onim za kojega znamo da nas ljubi" (usp. Moj Život, 8).

Zato vas sada pozivam da ostanete u klanjanju Kristu, stvarno prisutnom u Euharistiji, da uđete u razgovor s njime, postavite mu svoja pitanja i da Ga slušate. Dragi prijatelji, molim se za vas svim svojim srce; iskam vas da se i vi molite za mene. Zamolimo od Gospodina ove noći da privučeni ljepotom njegove ljubavi, uvijek vjerno živimo kao njegovi učenici. Amen.

Dragi prijatelji: hvala vam za vašu radost i izdržljivost. Vaša je snaga veća od kiše. Hvala vam. Gospodin nam je s kišom poslao mnoge blagoslove. I u ovome ste također primjer.

***

Dragi mladi,
proživjeli smo zajedno jednu pustolovinu. Osnaženi svojom vjerom u Krista, oduprli ste se kiši. Prije nego odem, želim vam svima laku noć. Dobro se odmorite. Zahvaljujem vam za žrtvu koju činite i ne sumnjam da ćete je velikodušno prikazati Gospodinu. Vidjet ćemo se sutra, ako Bog da, u euharistijskom slavlju. Sve vas očekujem. Hvala vam za divni primjer koji ste dali. Kao noćas, tako i uvijek s Kristom možete idržati životne kušnje. Nemojte to zaboraviti. Hvala svima.

Svetkovina Bezgrešnog Začeća

Istina je, ti ne možeš tako čisto i sveto živjeti kao Marija, ali možeš svoje srce čuvati u sjaju posvećujuće milosti. Možeš izbjegavati grijeh, ako samo ozbiljno nastojiš oko toga. Imadeš toliko sredstava za to. Čemu inače svakidanje molitve, sv. Misa, sv. Pričest, strelovite molitvice preko dana? Dakako, ako zanemaruješ ova sredstva, onda se ne trebaš čuditi, da danomice jedan grijeh za drugim počinjaš i padaš dapače i u teške grijehe. Ispitaj se! Prikaži dragom Spasitelju čvrste odluke za sv. Pričest!

(Put Srcu Spasiteljevu, Zagreb 1934.)

Ovogodišnja prepiska je na internetu

Na stranici Tradicionalna Misa dodana su sva ovogodišnja pisma koja su u ime grupe vjernika poslana Zagrebačkoj nadbiskupiji te odgovori. Povod je odgovor iz nadbiskupije koji je stigao prošli tjedan, a svrha objave je informiranje prvopotpisnika, članova Društva Benedictus i ostalih zainteresiranih vjernika.

PS. Nemojte me pitati što to znači.

Razmišljanja o Svetoj Misi uz apostola Euharistije 8

uvod; čitav serijal

EUHARISTIJA – POTREBA ISUSOVA SRCA

Svom sam dušom čeznuo ovu pashu blagovati s vama (Lk 22, 15)

Euharistija je nadodana djelu Otkupljenja. Očeva pravda nije ju zahtijevala od Isusa.

Muka i Kalvarija bile su dovoljne da nas pomire s Bogom i ponovno nam otvore vrata očeva doma.

Zašto je, dakle, Naš Gospodin utemeljio Euharistiju? Učinio je to zbog sebe, kako bi zadovoljio svoju ljubav, svoje srce.

Kada tako promatramo Euharistiju, uviđamo da je ona najbožanskija i najnježnija stvar iz koje proizlazi najveća ljubav, kao i da je po svome karakteru i prirodi beskrajna dobrota i nježnost. I iako nije bilo potrebno da dobijemo takvo blago, Naš je Gospodin imao potrebu utemeljiti Euharistiju. Tome su tri razloga.

I

Zato što je, prije svega, bio naš brat. Naš je Gospodin želio zadovoljiti bratsku ljubav koju je imao za nas.

Nijedna ljubav nije tako nježna i široka kao bratska ljubav. Prijateljstvo zahtijeva jednakost, a nju nalazimo samo među braćom. Bratska ljubav Isusa prema nama iznad svega je što možemo zamisliti.

Sveto pismo kaže da je Davidova duša bila tako sjedinjena s Jonatanovom da su činile jedno. No koliko god snažno bilo jedinstvo dvaju bića, svako od njih zadržava trag egoizma – svoj ponos. Kod Našega Gospodina nije bilo ni traga tome: ljubio nas je do kraja, bez zadrške, i ne misleći na sebe.

Odgovaramo li na Njegovu ljubav ili ne, nije važno – još nas upornije traži.

Bratu je milje vidjeti svojega brata i s njime živjeti, zato je Jonatan tugovao daleko od Davida.

I Naš je Gospodin patio zbog toga što nas je morao napustiti. Želio je ostati kraj nas da nam kaže: "Vi ste mi braća".

Kako je nježna ta riječ! Ni u jednom drugom Isusovom svojstvu ne vidi se to apsolutno prijateljstvo. U drugim ga prilikama vidimo kao dobročinitelja i spasitelja, ali u njima ne nalazimo brižnu i blisku ljubaznost.

Upravo je Euharistija obuhvatila sve ljude i donijela pravu jednakost i izvan hrama jer za stolom Isusa, našega prvorođenca, svi smo braća.

Kako li je dakle tužno, kada se pričešćujemo, misliti samo na veličanstvo i svetost Našega Gospodina. To je dobro razmatramo li neko drugo otajstvo, no za vrijeme Euharistije pokušajmo mu se približiti i misliti na njegovu nježnost i sveobuhvatnu ljubav.

Predavanje Martina Mosebacha 5.12.2011. u Zagrebu

Vrlo lijepa obavijest:

Idući ponedjeljak, 5. prosinca 2011. u 17 sati u KIC-u (Kulturno Informativni Centar, Preradovićeva 5, Zagreb) održat će književnik Martin Mosebach predavanje pod naslovom The Roman Missal Rediscovered. Uvodnu riječ izreći će dr. sc. Franjo Zenko. Predavanje će trajati oko pola sata, a bit će na engleskom jeziku.

Dr. sc. Mirko Sladek uspio je organizirati ovo predavanje, a g. Mosebach koji je u kraćem privatnom posjetu Zagrebu ljubazno je pristao da ga održi. O Martinu Mosebachu i njegovom razmišljanju i stavovima možete pročitati dosta na internetu: i na njemačkom i na engleskom (v. npr. ovo, ovo ili ovo), a na hrvatskom očekivano možete pronaći nekoliko tekstova na blogu Splendor Domini: izvadak iz jednog intervjua, izvadak iz drugog intervjua, osvrt na njegovu knjigu. Mosebach je u katoličkim krugovima najpoznatiji upravo po knjizi Krivovjerje bezobličja koju od ove godine možemo čitati i na hrvatskom jeziku u prijevodu Mirka Sladeka. Posjetitelji tradicionalne mise u crkvi sv. Martina mogli su je nabaviti među prvima (i to uz značajan popust!), a vjerujem da će biti dostupna i na predavanju u ponedjeljak.

Dođite, sigurno će biti zanimljivo!

Papa na Svjetskom danu mladih u Madridu - 3

Euharistijsko slavlje sa sjemeništarcima
Propovijed pape Benedikta XVI.

Prvostolnica Svete Marije la Real de la Almudena, Madrid

subota, 20. kolovoza 2011.

Gospodine kardinale, nadbiskupe madridski!
Časna braćo u biskupstvu!
Dragi svećenici i redovnici!
Dragi rektori i odgojitelji!
Dragi sjemeništarci! Svi dragi prijatelji!

Iskreno se radujem što mogu slaviti svetu misu s vama koji želite postati Kristovi svećenici u službi Crkve i naroda, i zahvaljujem vam na prijateljskim pozdravnim riječima kojima ste me dočekali. Ova je časna prvostolnica Svete Marije la Real de la Almudena, danas poput velike dvorane Posljednje večere, gdje Gospodin gorućom željom želi slaviti pashalnu večeru s onima koji žude da jednoga dana, u Njegovo ime, slave otajstva spasenja. Kad vas vidim, ponovo ustanovljujem da Krist i dalje poziva mlade učenike da ih učini svojim apostolima, čuvajući tako živim poslanje Crkve i ponudu evanđelja svijetu. Kao sjemeništarci na putu ste k svetom cilju: da nastavite poslanje koje je Krist primio od Oca. On vas je pozvao, slijedili ste njegov glas i privučeni Njegovim pogledom punim ljubavi, napredujete prema svetoj službi. Usmjerite svoje oči na Njega koji je po svom utjelovljenju najviša objava Boga svijetu, i koji je svojim uskrsnućem vjerno ispunio Njegova obećanja. Zahvalite mu za taj znak Njegove posebne ljubavi koju iskazuje svakomu od vas.

Prvo čitanje, koje smo čuli, prikazuje nam Krista kao novog i vječnog svećenika, koji je potpuno žrtvovao svoj život. Antifona psalma se može potpuno primijentiti na Njega koji je ulazeći u ovaj svijet rekao svom Ocu: 'Evo dolazim, vršiti volju Tvoju' (usp. Ps 40, 8-9). U svemu se nastojao svidjeti Ocu; u svojim riječima i djelima, na putovanjima i u prihvaćanju grješnika. Njegov je život bio služenje, a Njegova čežnja neprestani zagovor pred Ocem u ime svih, kao prvorođenac među mnogom braćom. On je – kako nas uvjerava pisac Poslanice Hebrejima – svojom jedinom žrtvom zauvijek priveo savršenstvu nas koji smo pozvani imati udjela u Njegovu sinovstvu (usp. Heb 10, 14).

Euharistija, čije je ustanovljenje spomenuto u upravo naviještenom evanđelju (usp. Lk, 22 14-20), pravi je izraz tog bezuvjetnog Isusova predanja za sve, pa i za one koji su ga izdali. Prinos Njegova Tijela i Krvi za život ljudi i na otpuštenje grijeha. Krv, znak života, dana nam je od Boga za Savez da tamo gdje je zbog naših grijeha zavladala smrt, možemo primijeniti snagu Njegova života i tako uništiti grijeh. Slomljeno Tijelo i prolivena Krv – Njegovo odricanje od slobode – postali su u euharistijskim znacima novim izvorima čovjekove otkupljene slobode. U Njemu primamo obećanje konačnog otkupljenja i sigurnu nadu u buduća dobra. Po Kristu znamo da nismo na putu u podzemlje, u tišinu ništavila i smrti, nego da smo hodočasnici na putu u obećanu zemlju, k Njemu, koji je naš cilj, ali i naš izvor.

Dragi prijatelji, vi se pripremate da budete apostoli s Kristom i poput Krista, da biste bili suputnici i sluge ljudi! Kako treba živjeti te godine pripreme? Prije svega, to trebaju biti godine unutarnje tišine, postojane molitve, ustrajnoga studija i postupnog uvođenja u pastoralne djelatnosti i strukture Crkve. Crkva je zajednica i institucija, obitelj i poslanje, djelo stvoreno po Kristu u Duhu Svetom, te istodobno rezultat onoga što činimo po našoj svetosti i grijesima. Tako je htio Bog koji se ne koleba od siromaha i od grješnika napraviti svoje prijatelje i oruđa za spasenje ljudskoga roda. Svetost Crkve je prije svega objektivna svetost same Kristove osobe, Njegova evanđelja i Njegovih sakramenata, svetost sile odozgor koja oživljuje i nadahnjuje. Moramo biti sveti, kako ne bi nastalo protuslovlje između znaka koji jesmo i stvarnosti koju želimo izraziti.

Razmišljajte pažljivo o tom otajstvu Crkve, za vrijeme godina vaše formacije, dubokom radošću, spremnošću na učenje, u jasnoći i radikalnoj vjernosti evanđelju, kao i u obzirnom odnosu prema vremenu i osobama s kojima živite. Nitko ne bira okvire niti ljude kojima je poslan. Svako vrijeme ima svoje teškoće, ali Bog u svakom vremenu osigurava potrebnu milost da ih s ljubavlju i realnošću prihvatimo i nadvladamo. Stoga svećenik mora u svakoj situaciji u kojoj se nađe – koliko god bila teška – na svaki način donositi plod dobrih djela, čuvajući uvijek u sebi živim riječi s dana svoga ređenja, kojima je potaknut da stavi svoj život pod tajnu križa Gospodinova.

Staviti se pod Kristovo otajstvo, dragi sjemeništarci, uključuje to da se sve više poistovjećujemo s onim koji je za nas postao sluga, svećenik i žrtva. Postati Njemu istovjetnim, zapravo je zadaća na kojoj svećenik mora provesti čitav svoj život. Mi, naravno, znamo da nas ona nadilazi i da nam nikad neće uspjeti izvršiti je u potpunosti, no, kako nam sveti Pavao kaže, ipak hitimo prema cilju u nadi da ćemo ga dostići (usp. Fil 3, 12-14).

Međutim, Krist, Veliki Svećenik, također je i Dobri Pastir koji se skrbi za svoje ovce do polaganja svoga života za njih (usp. Iv 10, 11). Da biste i u tomu nasljedovali Gospodina, vaše srce mora u sjemeništu dozrijevati da se posve stavite na raspolaganje Učitelju. Ta raspoloživost koja je dar Duha Svetoga, nadahnjuje na odluku da se živi celibat radi Kraljevstva nebeskoga, odricanje od zemaljskih dobara, skromnost i iskrena, neprijetvorna, poslušnost.

Molite ga i da vam dade da ga nasljedujete u Njegovoj ljubavi prema svima, tako da ne odbacujete udaljene i grješne, nego da se vašom pomoću obrate i krenu pravim putem. Molite ga da vas nauči da budete bliski bolesnima i siromašnima u jednostavnosti i velikodušnosti. Suočite se s ovim izazovom bez kompleksa i osrednjosti. Neka vam bude smisleni način ostvarivanja ljudskoga života u nesebičnosti i služenju, kao svjedoci utjelovljenoga Boga, glasnici najvišega dostojanstva ljudske osobe, i njegovi bezuvjetni branitelji. Oslonjeni na Njegovu ljubav, ne dajte se zastrašiti od okruženja u kojem se Boga želi isključiti, i u kojem su moć, bogatstvo ili užitak glavni kriteriji prema kojima se ravna opstojanje. Moguće je da budete prezreni, kako se obično događa onima koji pozivaju na više ciljeve ili raskrinkavaju idole pred kojima se mnogi danas bacaju na koljena. Tada će se život koji je čvrsto ukorijenjen u Kristu, zaista pokazati kao novost onima koji iskreno traže Boga, istinu i pravdu, te ih snažno privući.

Ohrabreni od svojih odgojitelja, otvorite svoje duše Gospodinovu svjetlu da biste uvidjeli je li taj put, koji zahtijeva hrabrost i vjerodostojnost, vaš put. Koračajte naprijed na putu prema svećeništvu samo ako ste čvrsto uvjereni da vas Bog na to zove, da budete Njegovi sluge, i ako ste potpuno odlučni raditi prema pravilima Crkve.

S tim pouzdanjem, učite od Njega koji je za sebe rekao da je krotka i ponizna Srca. Usto, neka vas oslobodi od svih ljudskih želja, da ne tražite sebe same, nego da svojim držanjem izgrađujete svoju braću, kako je to činio zaštitnik španjolskoga svjetovnog svećenstva, sv. Ivan Avilski. Nadahnuti njegovim primjerom, gledajte prije svega na Djevicu Mariju, majku svećenikâ. Ona će znati oblikovati vaše duše prema uzoru Kristovu i naučiti vas da uvijek čuvate dobra koja je On zaslužio na Golgoti za spas svijeta. Amen.

___________________________________________________________

Riječi Svetog Oca

Najava o predstojećem proglašenju svetog Ivana Avilskog
crkvenim naučiteljem

Draga braćo i sestre!

S velikom radošću želim sada, ovdje, u časnoj prvostolnoj crkvi Svete Marije la Real de la Almudena, najaviti Božjem narodu: Na traženje nadbiskupa madridskog i predsjednika Španjolske biskupske konferencije, kardinala Antonia Maríje Rouca Varele i drugih biskupa španjolskoga episkopata, kao i velikog broja nadbiskupa i biskupa iz drugih dijelova svijeta te mnogih vjernika, uskoro ću proglasiti svetog svećenika Ivana Avilskog crkvenim naučiteljem.

Obznanjivanjem ove vijesti želim da riječ i primjer ovoga uzornoga pastira prosvijetli sve svećenike, kao i one koji se u radosnom iščekivanju pripremaju na to da jednoga dana prime sveti red.

Sve pozivam da se ugledaju na ovoga sveca. Njegovu zagovoru preporučujem biskupe Španjolske i cijeloga svijeta, kao i svećenike i sjemeništarce, da mognete očuvati vjeru koje je on bio naučiteljem, i izgrađivati svoje srce prema duhu Isusa Krista, Dobroga Pastira, kojemu čast i slava u vijeke vjekova. Amen.

Razmišljanja o Svetoj Misi uz apostola Euharistije 7

uvod; čitav serijal

ISUSOVE ŽRTVE U EUHARISTIJI

III

Koliko god to može, dakle, Isus u Euharistiji žrtvuje svoj naravni život.

Kao što u svojoj Muci nije poštedio svoj božanski život, ništa ga manje ne pošteđuje niti u Euharistiji.

U njoj ne vidimo ni traga njegove slave, veličanstva, njegove moći; ostaje samo čovjek boli, kojega su Bog i ljudi prokleli. Izaija ga više ni ne prepoznaje od pljuvanja i rana koje nagrđuju njegovo uzvišeno Lice.

Isus je u svojoj Muci pokazao samo svoju ljubav. Jao onima koji je nisu željeli prepoznati! Trebalo je da se jedan razbojnik, lopov, pokloni njegovu božanstvu i ustvrdi da je nevin, i trebalo je da priroda oplače svojega Stvoritelja.

U sakramentu Euharistije Isus s još više ljubavi nastavlja žrtvovanje svojih božanskih svojstava.

Od čitave moći Isusa Krista, od njegove slave, u Euharistiji vidimo samo strpljenje koje bi bilo sablažnjivo kada ne bismo znali da je njegova ljubav prema nama beskrajna, da je ludost: "jer se govorilo da je izvan sebe" (Mk 3, 21).

Izgleda da nam taj slatki Spasitelj govori: Ne činim li dovoljno za vas? Ne zaslužujem li vašu ljubav? Što joj mogu dodati?

Tražite: koju žrtvu još mogu učiniti?

O, jao onima koji preziru toliko ljubavi! Vidimo da pakao ne može biti previše za njih... No pustimo tu misao...

Euharistija je najveći dokaz Isusove ljubavi prema nama zato što je i najveća žrtva.

Papa na Svjetskom danu mladih u Madridu - 2

Nagovor Svetog Oca Benedikta XVI. nakon Križnog Puta

Plaza de Cibeles, Madrid

petak, 19. kolovoza 2011.

Dragi mladi,
sa žarom i pobožnošću smo molili ovaj Križni Put, prateći Krista u njegovoj muci i smrti. Komentari Malih sestara od Križa koje služe siromašnima i najpotrebnijima, pomogli su nam da uđemo u otajstvo Kristova slavnog Križa u kojemu se nalazi prava Božja mudrost koja sudi svijetu i onima koji sebe smatraju mudrima (usp. 1 Kor 1,17-19). Također nam je na ovom putovanju prema Kalvariji pomagalo promatranje ovih predivnih slika iz religijske baštine španjolskih biskupija. U tim slikama, vjera i umjetnost sklapaju se kako bi prodrle u čovječje srce i pozvale ga na obraćenje. Kad je pogled vjere čist i autentičan, ljepota mu se stavlja u službu i sposobna je predstaviti otajstva našeg spasenja tako da nas duboko pokrenu i preobraze naše srce, kako je i sveta Terezija od Isusa iskusila promatrajući jednu sliku ranjenog Krista (usp. Autobiografija, 9,1).

Dok smo se s Isusom kretali prema mjestu njegove žrtve na Kalvariji, prisjetili smo se riječi Svetoga Pavla: "Krist me ljubio i predao samoga sebe za mene" (Gal 2,20). Pred takvom nesebičnom ljubavlju, ispunjeni čuđenjem i zahvalnošću, pitamo se: "Što mi možemo učiniti za njega? Koji odgovor ćemo mu dati?" Sveti Ivan jasno kaže: "Po ovom smo upoznali Ljubav: on je za nas položio život svoj. I mi smo dužni živote položiti za braću." (1 Iv 3,16) Kristova nas muka potiče da uzmemo na svoja ramena trpljenja svijeta, u sigurnosti da Bog nije nenazočan ili udaljen od čovjeka i njegovih briga. Naprotiv, on je postao jedan od nas "kako bi mogao supatiti s čovjekom na krajnje stvaran način, u krvi i tijelu ... Od tada je u svakom ljudskom trpljenju prisutan netko tko s čovjekom su-pati; od tada je u svakom trpljenju prisutan con-solatio, utjeha ljubavi Boga koji dijeli čovjekove patnje i tako je svanula zvijezda nade." (Spe Salvi, 39)

Dragi mladi, neka Kristova ljubav prema nama uveća vašu radost i ohrabri vas da potražite one manje sretne. Vi koji ste vrlo otvoreni ideji da dijelite svoj život s drugima, ne zaobilazite trpljenje ljudi, jer tu Bog očekuje da date najbolje što imate: vašu sposobnost da ljubite i da suosjećate. Različiti oblici trpljenja koji su se pokazali pred našim očima tijekom ovog Križnog Puta su Gospodinov način da nas pozove kako bismo svoje živote potrošili slijedeći njegove stope i postajući znakovi njegove utjehe i spasenja. "Trpjeti s drugima, za druge; trpjeti iz ljubavi prema istini i pravednosti; trpjeti poradi ljubavi i radi toga da postanem osoba koja stvarno ljubi — to su temeljne sastavnice čovječnosti i njihovo zabacivanje vodi čovjekovu uništenju." (ibid.)

Prihvatimo rado ova učenja i počnimo ih provoditi. Pogledajmo Krista koji visi na grubom drvu križa i zatražimo ga da nas nauči ovu tajanstvenu mudrost Križa po kojoj čovjek živi. Križ nije bio znak neuspjeha, nego izraz sebedarja u ljubavi koje se proteže sve do vrhunske žrtve vlastita života. Otac je želio pokazati svoju ljubav prema nama kroz zagrljaj svoga Sina, raspetoga radi ljubavi. Križ, svojim oblikom i značenjem, predstavlja ovu ljubav Oca i Sina prema ljudima. U njemu prepoznajemo ikonu prvorazredne ljubavi koja nas uči ljubiti ono što Bog ljubi i onako kako On to čini: ovo je radosna vijest koja daje nadu svijetu.

Okrenimo sada svoj pogled prema Djevici Mariji, koja nam je na Kalvariji dana za Majku, i zamolimo je da nas prati svojom ljubeznom zaštitom na putu života, posebice kada prolazimo kroz noć trpljenja, tako da uzmognemo ostati postojani, poput nje, u podnožju Križa. Puno vam hvala!

Razmišljanja o Svetoj Misi uz apostola Euharistije 6

uvod; čitav serijal

ISUSOVE ŽRTVE U EUHARISTIJI

II

Isus Krist u svojoj Muci žrtvi svojih prava dodaje žrtvovanje svega što ga čini čovjekom. Žrtvovanje svoje volje i blaženstva duše, koju je prepustio da je obuzme smrtna tuga; žrtvovanje svojega života na Križu.

Za njegovu je ljubav bilo premalo da to učini jedanput. U Euharistiji On nastavlja svoju naravnu smrt.

Kako bi žrtvovao svoju volju, on, Bog, podlaže se svojemu stvorenju; on, Kralj, svojemu podaniku; on, Osloboditelj, svojemu robu! Poslušan je svećenicima i vjernicima, pravednicima i grešnicima; sluša bez protivljenja, tako da ga ne treba prisiljavati, čak i svoje neprijatelje; poslušan je svima istom uslužnošću. Ne samo na misi, kada svećenik izgovara riječi posvete, već i u svakome trenutku dana i noći, prema potrebama vjernika: njegovo je trajno stanje stanje posvemašnje poslušnosti. Je li to moguće?

O, kad bi čovjek razumio ljubav Euharistije!

Tijekom Muke Isus je bio svezan i lišen slobode. U Euharistiji se sam veže vječnim i trajnim okovima svojih obećanja.

Vezao se lancima svetih prilika s kojima ga neraskidivo povezuju riječi sakramenta; u Euharistiji ostaje bez vlastitih pokreta, bez radnji – kao na Križu, kao u grobu, iako posjeduje puninu uskrslog života.

Potpuno je ovisan o čovjeku, poput zatvorenika ljubavi: nemoguće mu je razbiti okove i pobjeći iz euharistijskog zatvora, naš je zarobljenik do kraja vremena! Sam se na to obvezao! Dotle seže ugovor ljubavi!

Što se tiče blagoslovljena stanja njegove duše, Isus ne može više kao u Getsemaniju obustaviti zanos i nasladu koji iz njega proizlaze; sada je u proslavljenom i uskrslom stanju. No to stanje prestaje u čovjeku, u kršćaninu, nedostojnome dijelu njegova tijela. Koliko puta Isus susreće nezahvalnost i pogrde! Jednom je zaplakao nad okrivljenim Jeruzalemom. No nas voli mnogo više, i koliko bi tek suza prolio u sakramentu Euharistije da može plakati!

Naposljetku, budući da više ne može uistinu umrijeti, Isus u hostiji uzima barem primjetno stanje smrti. Prilike se posvećuju odvojeno kako bi nas podsjetio na gubitak svoje krvi koja je, dok je istjecala iz njegova tijela, uzrokovala njegovu gorku smrt. U pričesti se Isus razdaje; prilike se rasplinju, nestaju u nama.

Napokon, Isus i svoj sakramentalni život prepušta bezbožnicima koji oskvrnjuju svete prilike i tako ga vode u smrt.

Grešnici koji ga nedostojno primaju u svojoj ga duši razapinju, povezujući ga s demonom, svojim gospodarom!

Papa na Svjetskom danu mladih u Madridu - 1

Ceremonija dobrodošlice s mladima

Plaza de Cibeles, Madrid

četvrtak, 18. kolovoza 2011.

Dragi prijatelji,
zahvaljujem na toplim riječima koje su mi uputili mladi predstavnici pet kontinenata. Srdačno pozdravljam sve vas ovdje sabrane, mlade Oceanije, Afrike, Amerike, Azije i Europe, kao i one koji nisu mogli doći. Uvijek mislim na vas i molim za vas. Bog mi je dao milost da vas vidim i čujem i da okupljeni zajedno slušamo njegovu Riječ.

U upravo naviještenom čitanju čuli smo odlomak iz Evanđelja u kojem se govori o primanju Isusovih riječi i njihovoj stvarnoj primjeni. Ima riječi koje služe samo kako bi nas zabavile, one prolaze poput vjetra; druge nas u različitim stvarima podučavaju; Isusove pak riječi moraju doprijeti do srca, ondje se ukorijeniti i cvjetati čitav naš život. U suprotnom ostaju prazne i kratka vijeka. Ne dovode nas k Njemu i tako Krist ostaje daleko, samo jedan od mnoštva glasova oko nas na koje smo već navikli. Nadalje, Učitelj koji govori podučava nas, ne nešto naučeno od drugih, nego ono što je On sam, jedini koji uistinu poznaje put čovjeka k Bogu jer ga je On otvorio za nas, stvorio ga je da bismo mogli voditi vjerodostojan život, život koji je uvijek vrijedan življenja, u svim okolnostima, i koji čak ni smrt ne može uništiti. Evanđelje se nastavlja, objašnjavajući ove stvari zornom slikom osobe koja gradi na čvrstoj stijeni, otpornoj napadima protivština, nasuprot onoj koja gradi na pijesku, danas bismo rekli na mjestu koje se pričinja rajem, ali koje propada s prvim udarom vjetra i postaje ruševina.

Dragi mladi, slušajte uistinu Gospodinove riječi kako bi za vas bile "duh i život" (Iv 6,63), korijenje koje hrani vaše biće, pravilo za život koje nas čini sličnima Kristovoj osobi: siromašnima duhom, žednima pravednosti, milosrdnima, čistima srcem, ljubiteljima mira. Slušajte redovito svaki dan, kao jedinog Prijatelja koji nas ne obmanjuje, onoga s kime želimo podijeliti naš životni put. Znate, dakako, da kad ne hodamo pored Krista koji nas vodi, gubimo se na drugim putovima, poput onog naših slijepih i sebičnih poticaja ili onog laskavih, ali samovoljnih sugestija koje varaju i brzo prolaze, a za sobom ostavljaju prazninu i frustriranost.

Iskoristite ove dane da bolje upoznate Krista i uvjerite se kako ukorijenjeni u Njemu, vaš entuzijazam i vaša radost, vaša čežnja da idete naprijed, da dosegnete visine, sve do samoga Boga, uvijek imaju sigurnu budućnost jer je punina života već postavljena u vas. Dajte da taj život raste po božanskoj milosti, velikodušno i bez osrednjosti, ostajući postojani u vašoj težnji za svetošću. A suočeni s našom slabošću koja nas ponekad obuzima, računajmo na milosrđe Gospodina koji je je uvijek spreman da nam iznova pomogne i koji nam nudi oproštenje u sakramentu pokore.

Gradeći na čvrstoj stijeni, ne samo da će vaš život biti čvrst i postojan, nego će pripomoći da Kristovo svjetlo obasja vaše vršnjake i cijelo čovječanstvo, predstavljajući tako valjanu alternativu svima koji su pali u svom životu jer su temelji njihova života bili nekonzistentni; svima koji se zadovoljavaju slijedeći ideje koje su u modi, zaklon pronalaze u trenutnim zanimacijama, zaboravljajući istinsku pravdu ili se sklanjaju u vlastitim mišljenjima umjesto da traže čistu istinu.

Zaista, mnogo ih je koji stvarajući vlastite bogove vjeruju da im nisu potrebni korijeni ni temelji osim njih samih. Žele sami odlučivati što je istina, a što ne, što je dobro i zlo, što je pravedno i nepravedno; tko je vrijedan da živi, a koga se može žrtvovati u korist drugih ciljeva; svaki korak im je nasumičan, bez jasnog puta, daju se voditi prohtjevima tog trenutka. Ove nas kušnje vazda vrebaju. Važno je ne prepustiti im se jer u stvarnosti vode do nečeg površnog i prolaznog kao što je postojanje bez obzora, sloboda bez Boga. Mi, naprotiv, znamo da smo stvoreni slobodni, na sliku Božju, upravo zato da bismo predvodili potragu za istinom i dobrotom, odgovorni za svoje djelovanje, ne neki slijepi izvršitelji, nego kreativni suradnici u zadaći oplemenjivanja i poljepšavanja djela stvaranja. Bog traži odgovornog sugovornika koji može ući s Njime u dijalog i ljubiti ga. Po Kristu možemo u tome uistinu uspjeti i, utemeljeni u Njemu, dajemo krila našoj slobodi. Nije li to golemi razlog naše radosti? Nije li to čvrsto tlo za gradnju civilizacije ljubavi i života, sposobne da nas sve očovječi?

Dragi prijatelji, budite razboriti i mudri, gradite svoj život na čvrstom temelju koji je Krist. Ova će mudrost i razboritost voditi vaše korake, ništa vas neće strašiti i mir će vladati u vašim srcima. Tada ćete biti blagoslovljeni i sretni, a vaša će radost djelovati na druge. Oni će se pitati koja je tajna vašega života i otkrit će da je stijena na kojoj počiva čitava građevina i o kojoj ovisi čitavo vaše postojanje upravo osoba Krista, vašeg prijatelja, brata i Gospodina, utjelovljenog Sina Božjeg koji daje smisao čitavom svemiru. On je umro za sve nas i uskrsnuo da bismo imali život, a sada s prijestolja Očeva ostaje živ i blizak svim ljudima, bdije neprestano s ljubavlju nad svakim od nas.

Predajem plodove ovog Svjetskog dana mladih Presvetoj Djevici Mariji koja je rekla "da" volji Božjoj i koja nas uči kao nitko drugi vjernosti svom božanskom Sinu koga je slijedila sve do njegove smrti na križu. Razmatrajmo ovo dublje na različitim postajama križnog puta. I molimo da, poput nje, naš "da" Kristu danas također bude bezuvjetni "da" njegovu prijateljstvu kako na kraju ovog dana mladih, tako i tijekom čitavog našeg života. Puno hvala!

O homoseksualnosti i svećeničkom pozivu

Kaže Novi List, a prenose i razne druge novine i portali:

Početkom ove akademske godine udaljena je iz riječke bogoslovije nekolicina bogoslova, od kojih neki zbog sumnje u njihove homoseksualne sklonosti.

Osobu koja je na nedopušten način, zadirući u privatnost spomenutih osoba, došla do za njih kompromitirajućih podataka, sjemenišni poglavari odmah su sankcionirali udaljavanjem iz sjemeništa zbog samog tog čina, i to još prije nego što se saznalo za sadržaj tih podataka.

Taj je bogoslov nedopušteno »provaljivao« u privatnu kompjutersku korespondenciju svojih kolega te ju prenio poglavarima sjemeništa.

Propisi po pitanju homoseksualnih sklonosti kandidata za svećeništvo su jasni. Kongregacija za katolički odgoj izdala je 2005. uputu u kojoj se, između ostalog, navodi da ne mogu postati svećenicima osobe za koje se utvrde "duboko ukorijenjene homoseksualne sklonosti".

Od početka slučaja posebno se vodi računa da se privatnost tih ljudi ne naruši te se zbog toga u ovome slučaju ne spominju imena niti broj osoba.

Slučajevi se još uvijek pojedinačno razmatraju te će konačnu odluku donijeti svaki biskup za svog kandidata.

Ovaj članak je samo povod da podijelim s vama neke linkove, ali ipak moram prokomentirati dvije stvari. Prva je o ovom "zviždaču" kako je danas popularno nazivati one koji otkriju neku nezakonitost u radu tvrtke ili ustanove kojoj su član. Je li zaslužio jednaku kaznu kao oni koji su potajice godinama kršili vrlo jasan propis Crkve i na neki način se pokušali u nju infiltrirati kao peta kolona? Jasno da provaljivanje u tuđu korespondenciju nije ništa pohvalno, ali nisu li ovdje zakazali upravitelji bogoslovije jer je jedna od njihovih osnovnih zadaća da bdiju nad bogoslovima i provjeravaju njihovu prikladnost za svećeničko zvanje. Uglavnom, to me vodi na drugi komentar. Očito nepoznavanje temelja informatiziranog društva pokazuje ova jaka zabrinutost da se "privatnost tih ljudi ne naruši", a s druge strane se upravitelji ne brinu o tome kakve se informacije mogu lako naći na internetu!?

No, evo nekoliko linkova o ovoj temi koji bi vas mogli zanimati:

On priesthood and those with homosexual tendencies - Instruction From Congregation for Catholic Education
A new instruction, but perennial teaching - Cardinal Grocholewski Comments on Document
The psychology behind homosexual tendencies (Part 1, Part 2)

Činjenice, a ne laskanje, o istospolnoj orijentaciji (usput, nadam se da na katolik.hr-u ubuduće neće mijenjati adrese članaka!)
Homoseksualnost sa znanstvenog gledišta
Homoseksualnost
(posljedice kad se piše na neprihvatljiv način o ovim temama: jedan, dva)

(u nastavku teže stvari koje ne bih preporučio onima osjetljivog želudca)
Goodbye, good men: how liberals brought corruption into the Catholic Church (knjiga)
The rite of sodomy: homosexuality and the Roman Catholic Church (knjiga)
Miami Vice - The Catholic Church’s Secret Gay Cabal

St. Peter Damian's Book of Gomorrah: A Moral Blueprint for Our Times - Part I, Part II

PS. Naravno, nisam sve ove tekstove čitao jednako detaljno, pa slobodno upozorite i mene i druge čitatelje ako nešto nije pouzdano.