utorak, 15. studenoga 2011.

O homoseksualnosti i svećeničkom pozivu

Kaže Novi List, a prenose i razne druge novine i portali:
Početkom ove akademske godine udaljena je iz riječke bogoslovije nekolicina bogoslova, od kojih neki zbog sumnje u njihove homoseksualne sklonosti.

Osobu koja je na nedopušten način, zadirući u privatnost spomenutih osoba, došla do za njih kompromitirajućih podataka, sjemenišni poglavari odmah su sankcionirali udaljavanjem iz sjemeništa zbog samog tog čina, i to još prije nego što se saznalo za sadržaj tih podataka.

Taj je bogoslov nedopušteno »provaljivao« u privatnu kompjutersku korespondenciju svojih kolega te ju prenio poglavarima sjemeništa.

Propisi po pitanju homoseksualnih sklonosti kandidata za svećeništvo su jasni. Kongregacija za katolički odgoj izdala je 2005. uputu u kojoj se, između ostalog, navodi da ne mogu postati svećenicima osobe za koje se utvrde "duboko ukorijenjene homoseksualne sklonosti".

Od početka slučaja posebno se vodi računa da se privatnost tih ljudi ne naruši te se zbog toga u ovome slučaju ne spominju imena niti broj osoba.

Slučajevi se još uvijek pojedinačno razmatraju te će konačnu odluku donijeti svaki biskup za svog kandidata.
Ovaj članak je samo povod da podijelim s vama neke linkove, ali ipak moram prokomentirati dvije stvari. Prva je o ovom "zviždaču" kako je danas popularno nazivati one koji otkriju neku nezakonitost u radu tvrtke ili ustanove kojoj su član. Je li zaslužio jednaku kaznu kao oni koji su potajice godinama kršili vrlo jasan propis Crkve i na neki način se pokušali u nju infiltrirati kao peta kolona? Jasno da provaljivanje u tuđu korespondenciju nije ništa pohvalno, ali nisu li ovdje zakazali upravitelji bogoslovije jer je jedna od njihovih osnovnih zadaća da bdiju nad bogoslovima i provjeravaju njihovu prikladnost za svećeničko zvanje. Uglavnom, to me vodi na drugi komentar. Očito nepoznavanje temelja informatiziranog društva pokazuje ova jaka zabrinutost da se "privatnost tih ljudi ne naruši", a s druge strane se upravitelji ne brinu o tome kakve se informacije mogu lako naći na internetu!?

No, evo nekoliko linkova o ovoj temi koji bi vas mogli zanimati:

On priesthood and those with homosexual tendencies - Instruction From Congregation for Catholic Education
A new instruction, but perennial teaching - Cardinal Grocholewski Comments on Document
The psychology behind homosexual tendencies (Part 1, Part 2)

Činjenice, a ne laskanje, o istospolnoj orijentaciji (usput, nadam se da na katolik.hr-u ubuduće neće mijenjati adrese članaka!)
Homoseksualnost sa znanstvenog gledišta
Homoseksualnost
(posljedice kad se piše na neprihvatljiv način o ovim temama: jedan, dva)

(u nastavku teže stvari koje ne bih preporučio onima osjetljivog želudca)
Goodbye, good men: how liberals brought corruption into the Catholic Church (knjiga)
The rite of sodomy: homosexuality and the Roman Catholic Church (knjiga)
Miami Vice - The Catholic Church’s Secret Gay Cabal

St. Peter Damian's Book of Gomorrah: A Moral Blueprint for Our Times - Part I, Part II


PS. Naravno, nisam sve ove tekstove čitao jednako detaljno, pa slobodno upozorite i mene i druge čitatelje ako nešto nije pouzdano.

33 komentara:

  1. Zasto me ne cudi da su te informacije javno potekle s Kriza Zivota pa preko Drage Pilsela zavrsile u Novom Listu.

    OdgovoriIzbriši
  2. Za Pilsela i Cirkvenca se odavno zna da su zlobni prema Crkvi zbog osobnih frustracija - prvi je bivši bogoslov, a drugi čini mi se nezavršeni teolog (katolički nezavršeni teolog - a čini mi se da je faks ipak skrpao ali na protestantskom teo faksu u Osijeku).

    Meni je jedino 'krivo' što informacije o ovome idu preko zlobnika čime oni dobijaju na nekoj kakti pravedničkoj vjerodostojnosti. Bilo bi super da je to objavio netko rezak i britak ali dobronammjeran kao Ivica Šola npr.

    Preporučio bih svima knjigu od Marina Restrepa: "Katolici, probudite se!" naklada Benedikta. On za razotkrivanje svećenika pedofila ili npr. ovakvu pojavu bogoslova homića kaže da je to "Božja metla". To je u stvari super. Nek se isčisti kuća Božja, zašto ne? Bolje da nas je šačica nego ovako. Pavao negdje kada moli, moli i da ga Gospodin između ostalog "spasi od lažne braće". Bilo bi super negdje na Misi čuti slobodno oblikovanu molitvu vjernika ovog tipa: "od lažne braće Gospodine oslobodi nas", a puk: "Gospodine, usliši nas!"

    OdgovoriIzbriši
  3. Nije mi jasna ta zabrana ređenja zbog homoseksualnih sklonosti. Svećenik je obavezan na celibat, dakle ne smije imati sexualne odnose pa zapravo njegova sklonost uopće ne bi trebala biti problem jer ni u kom slučaju ju ne može ostvarivati ako želi biti svećenik sa svim pravima i obavezama koje Crkva traži. Može li mi netko to objasniti?

    OdgovoriIzbriši
  4. Innocens, svećenik je zavjetovan na celibat, ali je jako važno i ukloniti moguće napasti. Ako netko ima homoseksualne sklonosti i živi među muškarcima đavao može to iskoristiti kao prilku da navede na grijeh. Mislim da je takva odredba više kao preventiva. Isto npr. kao u samostanima, ženama nije dopušten ulaz u klauzuru. A i sveti Oci su još govorili o takvim napastima i potrebi da čuva od istih na sve moguće načine.

    OdgovoriIzbriši
  5. Innocens, nije ni meni baš jasno, istina je da hom. muškarci imaju manje inhibicija, ali sve ovo i nije neka poticajna poruka za takve ljude. Možda se ne radi samo o samom održavanju celibata nego i pogledu na ostale stvari, možda je značajan postotak svećenika takvih sklonosti sklon i propovjedanju raznih 'liberalnih' gluposti, a i pedofilija o kojoj svi pričaju je u većini slučajeva efebofilija. Valjda vatikan ima puno više informacija o svemu tome od nas pa ćemo im vjerovat, barataju sa puno podataka pa valjda znaju što rade, odluka ima nekog smisla(ali sigurno ima i puno pozitivnih primjera takvih osoba). Sigurno su svi odgovori na ta pitanja u linkovima koje nam je TomaBlizanac dao :)

    O konkretnom slučaju ne znam ništa, ali ako su mogli iz mailova saznat da su homoseksualci onda se vjerojatno ne radi samo o sklonosti nego i prakticiranju iste što je već problem koji nije dobro ignorirati.

    Pilsela sam vidio u društvu don Ivana u DIP-u, možda obojica uđu u sabor pa ćemo u medijima slušat stalno o Crkvi i reformama, odjednom će se svi koji nemaju veze sa KC počet interesirat za reforme unutar Nje, postat ćemo ko austrija.

    Zanima me postoji li slična odredba o zabrani zaređivanja i za različite redove, ili to ovisi o pojedinoj zajednici?

    OdgovoriIzbriši
  6. Anonimni komentatori, molim da koristite neki nadimak.

    OdgovoriIzbriši
  7. Nije mi nigdje ponudio odabir nadimka(tek sad vidim da moram ić na opciju ime/url a ne anonimno da mi ponudi pisanje nadimka), a moj komentar o Pilselu i Grubišiću ne stoji jer nijedan ni drugi nisu na listi, Grubišić je tek nositelj. Ipak, zanimljivost je da je drugi na njegovoj listi adventist :) Nisam upoznat sa svim tim otpadnicima, jesu to subotari ?

    Moje pitanje o zabrani primanja u ostale redove i družbe i dalje stoji neodgovoreno.

    OdgovoriIzbriši
  8. * Tek sad vidim da sam gledao krivu izbornu jedinicu, Grubišić je ipak 1. na listi, navodno je i Pilsel negdje, ali nije da me zanima dovoljno da bih tražio. Samo mali ispravak da ne bih nekog zbunio...

    OdgovoriIzbriši
  9. Nije problem samo u napastima koje svakako treba svesti na minimum, već u samoj naravi svećeničke službe. Svećenik je duhovni otac povjerenim mu dušama, zaručnik Isusa Krista. Zbog toga svećenički kandidat može biti samo onaj muškarac koji je inače sposoban biti muž jednoj ženi i otac obitelji.

    Svećeništvo nije bijeg od obiteljskih obaveza niti je celibat za one koji nisu sposobni imati obitelj pa izvlače od života što mogu. Upravo suprotno, svećeništvo na poseban način odražava i očinstvo i supružništvo.

    Slijedom toga, nije prikladan onaj kandidat koji je po naravi nesposoban imati obitelj (jasno je da tu spadaju i osobe sa dubokim homoseksualnim sklonostima). Onaj tko ne može biti muž i otac, ne može biti niti svećenik. Tako bi barem trebalo biti.

    Naravno, ovo je kratko i šturo objašnjenje, za detaljnija objašnjenja prosurfati na vatican.va i proučiti linkove koje je dao Toma u gornjem postu.

    OdgovoriIzbriši
  10. U pricipu sve je objasnjeno na prvih nekoliko linkova gore. Kako Luka i kaze svecenik treba biti po uzoru na Krista otac i pastir povjerenog naroda, a Kristu je Crkva zarucnica.

    Ono sto treba imati na umu je da se kroz povijest za svecenicku sluzbu uvijek trazila cjelovita i zdrava osoba, tako ni mnogi nisu mogli uci u svecenicku sluzbu zbog nekog tjelesnog defekta ili zbog manjka dovoljne inteligencije (moci usvojiti osnove latinskog itd.). Naravno da negdje treba povuci crtu i jedna od crta koje je Crkva povukla (poucena medju ostalim zalosnim iskustvima) je na ukorijenjenim homoseksualnim sklonostima.

    OdgovoriIzbriši
  11. bdgptk, dovoljno je da se nakon svakog komentara potpisete kao sto biste ucinili u pismu. Npr. ovako:
    bdgptk


    Gore moze stajati i Anonimno, bitno je da se zna tko sto pise. Ovo je sad sasvim ok.

    OdgovoriIzbriši
  12. "Moje pitanje o zabrani primanja u ostale redove i družbe i dalje stoji neodgovoreno."

    Nemam pojma kakva je situacija s redovnicima, ali mislim da bi tamo trebali jos vise paziti na takve stvari jer jedna pokvarena jabuka moze puno zla uciniti u takvom okruzenju.

    OdgovoriIzbriši
  13. Nastavlja se saga.
    Smjesno je procitati ovo o godinu dana suzdrzavanja prije redjenja (naravno, glupost!): "jer vatikanski dokument iz 2005. ne kaže da nekoga treba otpustiti ako se kod njega primijete homoseksualne sklonosti, nego da osoba mora prije ređenja godinu dana biti bez ikakvih homoseksualnih aktivnosti – kaže nam jedan svećenik."

    OdgovoriIzbriši
  14. Citiram: "i duhovnik sjemeništa, inače Španjolac i neokatekumen, iz protesta zbog nehumanog ponašanja prema toj grupi mladića napustio sjemenište." Dakle, svako zlo za neko dobro.
    Aggelos

    OdgovoriIzbriši
  15. A prošli duhovnik, prije tog Španjolca je napustio svećeništvo i oženio se. Zamslite to - glavni dušebrižnik i njegovatelj vjere i duhovnosti budućih svećenika, napušta Crkvu i ženi se.. Ovaj Španjolac je jedino mogao napustiti iz protesta prema kolegama poglavarima - kako se loše radi sa bogoslovima, jer njegova revnost nije bila dovoljna, nije imao podršku i koordinaciju s ostalim poglavarima. Ri bogoslovija je vjerovatno u najjadnijem stanju od svih bogoslovija u RH. Otac biskup Devčić jako griješi što drži sadašnju garnituru poglavara. Ljudi jednostavno nemaju socijalne i pedagoške vještine, kao ni adekvatnu duhovnu njegu. Ako se nastavi žetva tako loših plodova kakvi su dosadašnji, odgovornost će biti sve više i više i njegova.

    OdgovoriIzbriši
  16. Nisi Rio dobro napisao Nije najgore stanje u Rjeci, još je gore u Bosni i Austriji, njihovi đaci a i svećenici samo ćuće na križu života i u dokolici pišu budalaštine. Sram ih i stid bilo!

    OdgovoriIzbriši
  17. Jadni vjernici u tim državama kad su im svećenici i bogoslovi skloni ljenčarenju i bez ikakave duhovnosti.
    Naglasio bi ono što je Toma napisao! Svećenik treba biti po uzoru na Krista otac i pastir povjerenog naroda, a Kristu je Crkva zaručnica. Zato je odgoj svećenika jako važan jer ako nije adekvatan svi mogu vidjeti kako izgleda ta lakrdija.

    OdgovoriIzbriši
  18. Iratus, molim te kad tako govoriš da ne zaboraviš kako vrijeđaš sve one svećenike u bosni i austriji koji pošteno i s ljubavlju rade ono za što ih je Bog pozvao.
    I molim te bez opravdanja tipa ma na se na koga sam mislio , nije to na sve nego eto...

    OdgovoriIzbriši
  19. Može li se dobiti objašnjenje dviju stvar iz teksta sa katolik.hr-a?

    1. "Takve se osobe, zapravo, nalaze u situaciji koja im predstavlja tešku smetnju za pravilne odnose prema muškarcima i ženama.

    Zašto se spominje smetnja u odnosu prema ženama jer nije nužno da vjernici s homoseksualnim sklonostima moraju mrziti žene ako u njima ne gledaju seksualni objekt, zapravo tako ne bi smjeli gledati ni heteroseksualni svećenici.

    2. Također ne smijemo zaboraviti uzeti u obzir kako pripuštanje homoseksualaca u svećeništvo, čak i pravovjernih homoseksualaca, koji žive čisto, teži utvrđivanju ideje o svećeništvu kao 'gay pozivu'. Čisti homoseksualci često se suočavaju s problemima integracije svojeg vjerskog života s osobnim borbama, do te mjere da svećenstvo vidi kao prikladan put za njih, to će potaknuti više homoseksualaca nastaviti koordinacija i, posljedično, odvesti heteroseksualni kandidata koji će sve pogled svećeništvo kao nešto za homoseksualce.

    Zar je ovaj strah stvarno realan odnosno da li je to uopće moguće?

    Još mi nije jasno, kako kandidat uopće može dokazati ono što je Luka naveo:
    "Slijedom toga, nije prikladan onaj kandidat koji je po naravi nesposoban imati obitelj (jasno je da tu spadaju i osobe sa dubokim homoseksualnim sklonostima). Onaj tko ne može biti muž i otac, ne može biti niti svećenik. Tako bi barem trebalo biti."

    OdgovoriIzbriši
  20. Luka je odlično pojasnio stvari. Kratko i jasno.
    Homoseksualna sklonost, naročito ona "duboko ukorijenjena" teška je zapreka za primanje sakramenta svetog reda.
    Duhovno očinstvo na koje su svećenici pozvani pretpostavlja i gradi svoju zrelost na naravnom očinstvu. Naravno očinstvo, dakle biti otac, moguće je samo u relaciji ili odnosu sa zrelim i po mogućnosti trajnim obiteljskim zajedništvom muškarca i žene u okviru institucije braka. Dakle onaj muškarac koji ima nužne afektivne, psihološko-fiziološke i duhovne predispozicije za ostvarivanje bračne zajednice i očinstva, može "radi kraljestva nebeskog" ne ostvariti bračni poziv kako bi prionuo Božjem zovu u svećeništvo. No VAŽNO je napomenuti da taj kandidat za svećeništvo ne ostaruje brak zato što ne može ili čak ljudski to ne želi, već zato što slijedi drukčiji Božji poziv-svećeništvo koji pretpostavlja one iste afektivno, psihološko-fiziološke te duhovne predispozicije određenog muškarca. Zato kažemo da taj određeni muškarac koji kreće prema svećeništvu žrtvuje obiteljski poziv. U čemu bi se sastojala žrtva kada taj muškarac koji prima i kreće prema svećeništvu ne bi mogao ili želio ostvariti samu obitelj.
    Ovdje se radi o novozavjetnom učenju i nauku Crkve.
    Osoba koja ima homoseksualne sklonosti, naročito ako je aktivna u seksualnom prakticiranju tih istih sklonosti očito nema ili ne ostvaruje one nužne predispozicije za obiteljski poziv i očinstvo te onda i duhovno očinstvo na kojem se gradi svećeništvo.

    OdgovoriIzbriši
  21. Luka nije odlično pojasnio stvari, nego to što Luka kaže prosto nije točno. Barem ako ćemo vjerovati ovom članku s 'newadventa'. Naime, kad bi to što Luka kaže bilo istina, onda se ni kastrirani muškarci ne bi smjeli rediti, jer ni oni nisu sposobni biti muž i otac. A sudeći po članku s newadventa kojeg sam linkala, jedan kanon s prvog koncila u Niceji glasi:

    If any one in sickness has been subjected by physicians to a surgical operation, or if he has been castrated by barbarians, let him remain among the clergy; but, if any one in sound health has castrated himself, it behooves that such an one, if [already] enrolled among the clergy, should cease [from his ministry], and that from henceforth no such person should be promoted. But, as it is evident that this is said of those who wilfully do the thing and presume to castrate themselves, so if any have been made eunuchs by barbarians, or by their masters, and should otherwise be found worthy, such men the Canon admits to the clergy.

    Dakle, izgleda da se po crkvenim odredbama kastrirani muškarci (pod uvjetom da se nisu sami namjerno kastrirali) ipak mogu rediti, a to znači da Lukino obrazloženje ne stoji.

    OdgovoriIzbriši
  22. Kao sto se moze vidjeti usporedbom novog Zakonika kanonskog prava (v. npr. ovo u wikipediji) i detaljnog tumacenja iz stare katolicke enciklopedije Crkva je kroz razlicita stoljeca razlicito tumacila uvjete pod kojima se osoba smije rediti.

    Danas Crkva smatra, a za to ima i vrlo dobre razloge, da osobe koje imaju trajnija, a ne samo prolazna (recimo u odrastanju) homoseksualna nagnuca ne mogu biti svecenici. Osnovni razlog je emocionalna i psihicka nezrelost, tj. nerazvijenost do zrelog stanja odraslog muskarca. Kastrirani muskarac se ipak moze ispravno psihicki razviti posebno ako je kastracija uslijedila nakon puberteta. Naravno, provjera o tome je li neki kastrirani muskarac u tome uistinu uspio ostaje na Crkvi. Ali, tako je u svemu. Za osobe s nekim tezim ili laksim defektom Crkva procjenjuje da jesu ili nisu prikladne za redjenje. Osnova i dalje ostaje da se osoba odrekla zenidbe radi kraljevstva nebeskog, ostalo su sve iznimke.

    OdgovoriIzbriši
  23. Evo recimo sto sv. Toma kaze:

    Article 6. Whether lack of members should be an impediment?

    Objection 1. It would seem that a man ought not to be debarred from receiving Orders on account of a lack of members. For one who is afflicted should not receive additional affliction. Therefore a man ought not to be deprived of the degree of Orders on account of his suffering a bodily defect.

    Objection 2. Further, integrity of discretion is more necessary for the act of orders than integrity of body. But some can be ordained before the years of discretion. Therefore they can also be ordained though deficient in body.

    On the contrary, The like were debarred from the ministry of the Old Law (Leviticus 21:18, seqq.). Much more therefore should they be debarred in the New Law.

    We shall speak of bigamy in the treatise on Matrimony (66).

    I answer that, As appears from what we have said above (3,4,5), a man is disqualified from receiving Orders, either on account of an impediment to the act, or on account of an impediment affecting his personal comeliness. Hence he who suffers from a lack of members is debarred from receiving Orders, if the defect be such as to cause a notable blemish, whereby a man's comeliness is bedimmed (for instance if his nose be cut off) or the exercise of his Order imperilled; otherwise he is not debarred. This integrity, however, is necessary for the lawfulness and not for the validity of the sacrament.

    This suffices for the Replies to the Objections.

    OdgovoriIzbriši
  24. Toma Blizanac kaže:
    "Zasto me ne cudi da su te informacije javno potekle s Kriza Zivota pa preko Drage Pilsela zavrsile u Novom Listu."

    Ne čudi te jer je taj kriz-zivota od početka utočište propalih bogoslova i svećenika iz cjele bivše Austro-ugarske, od austrije do BiH. Jedino Pilsel dođe kao prekooceanski produkt.

    OdgovoriIzbriši
  25. Srdačan pozdrav svima koji prate ovaj lijepi, informativni i nadasve katolički blog. Želim vlasnicima obilje Božjeg blagoslova u radu i još mnogo lijepih tekstova.
    Volio bih se nadovezati na stanovitog Iratusa i upitati ga zna li značenje ovih riječi iz svetog Pisma?
    "Ne sudite da ne budete suđeni! Jer sudom kojim sudite bit ćete suđeni. I mjerom kojom mjerite mjerit će vam se." (Mt 7, 1–2)
    Osobno smatram, pošto sam taj jedan od navodno "propalih" svećenika koji sudjeluje na foruma na Križa života da dotični gospodin nije pozvan ni mjerodavan suditi o ljudima koje u stvarnom životu ne pozna.
    Eto toliko, na kršćansko i bratsko razmišljanje samoproglašenim sudijama!
    Mir i dobro +

    OdgovoriIzbriši
  26. Hvala na pozdravima. Ne treba se zbog takvih stvari uznemiravati, svasta ljudi kazu na internetu.

    OdgovoriIzbriši
  27. Još mi nije jasno, kako kandidat uopće može dokazati ono što je Luka naveo ...

    Svaki svećenički kandidat ima svog duhovnika i one koji odlučuju o tome je li on prikladan za zvanje ili nije. Njihova odgovornost je da procjene je li neki kandidat prikladan ili nije. Nažalost, danas vidimo da mnogi tu odgovornost shvaćaju olako pa ili pripuštaju svećenike koji nisu prikladni, ili koče pristup onima koji se ne slažu s njihovim viđenjima Crkve i pastorala (tu posebno mislim na bogoslove i đakone sklone Tradicionalnoj Misi i svime što uz to ide).


    Dakle, izgleda da se po crkvenim odredbama kastrirani muškarci (pod uvjetom da se nisu sami namjerno kastrirali) ipak mogu rediti, a to znači da Lukino obrazloženje ne stoji.

    Sabor u Niceji bavio se specifičnim povijesnom situacijom u kojem su mnogi obraćenici na kršćanstvo bili iz redova robova ili poganskih službenika hramova koji su bili eunusi. Njihov položaj u ranoj Crkvi bio je specifičan, pa se Sveti Sabor posebno s time pozabavio. Ta odredba je disciplinarna, a ne doktrinarna i nije obvezujuća za današnje prilike.

    Slično kao što je i odluka da se ne jede krv ubijenih životinja na Prvom općem saboru Katoličke Crkve (opisanog u Dj 15,4-29) nije obvezujuća za današnje kršćane.

    OdgovoriIzbriši
  28. Prva stvar, ako odredba iz Niceje spominje kastraciju usljed bolesti, razmisli sam koliko je pametno obrazlagati odredbu specifičnom povijesnom situacijom. Misliš da danas do većine kastracija dolazi na neki drugi način?

    Nadalje, ako je nešto disciplinska, a ne doktrinarna odredba, to znači da ta odredba ne mora biti obvezujuća za današnje vrijeme, a ne da nije obvezujuća za današnje vrijeme. Razlika između to dvoje i nije baš suptilna. Naime, celibat je također disciplinska odredba, donesena u davna vremena, pa hoćemo li i za to reći da nije obvezujuća za današnje kršćane? Da sumiram, ono što neku disciplinsku odredbu iz prošlosti čini neobvezujućom nije činjenica da je disciplinska, nego (eventualna) činjenica da je opovrgnuta disciplinskom odredbom novijeg datuma. Pa te ja sad moram upitati - postoji li disciplinska odredba crkve koja opoziva zaključak sabora u Niceji? Da ili ne? Naime, ja nisam upoznata s takvom, pa ako ti jesi molila bih te da me upoznaš s istom u vidu linka na odgovarajući službeni zaključak crkve.

    U suprotnom, trenutno stanje je da mi imamo (neopovrgnutu?) odredbu crkve da se kastrirani muškarci mogu rediti. Imamo i suvremeno obrazloženje crkve koje zabranu ređenja osobama s homoseksualnim sklonostima obrazlaže nedovoljnom afektivnom zrelošću koja je potrebna za vršenje svećeničke službe, a ne nemogućnošću da se bude muž i otac. A sve to je posve na tragu naučavanja sv. Tome Akvinskog koji kaže da su zapreka za ređenje oni nedostaci koji onemogućavaju vršenje svećeničkih dužnosti, a ne oni koji su zapreka za zasnivanje vlastite obitelji. Na temelju čega dakle ti preuzimaš na sebe omalovažavati ljude koji imaju irelevantan tjelesni nedostatak, zbog kojeg sigurno već dovoljno pate?

    OdgovoriIzbriši
  29. Anonimno, nisam objavio pitanje jer necemo spustati raspravu na tu razinu.

    OdgovoriIzbriši
  30. baba Jaga,
    mislim da ste na krivom tragu. Ovdje se ne radi o tehničkoj mogućnosti da se bude otac, nego o stanju duhovne zrelosti i sređenosti. Što se tiče bolesti i nemogućnosti ređenja, moj je pokojni pradjed bio sjemeništarac te je u dobi od 17 godina obolio od tuberkulozne upale kosti ostavši doživotno hrom. Nije zaređen, nego je obavio samo filozofski studij, dopunjem studijima grčkog i latinskog te je cijeli život bio profesor tih jezika u klasičnoj gimnaziji. Dakako, oženio se, imao djecu, cijeli život ostao vjeran Crkvi. Ja sam siguran da je u to vrijeme (između 1900-1910) njegova hromost s mogućnošću komplikacija bila dovoljno valjan razlog da se ne zaredi. Seoski svećenici su izuzetno mnogo hodali pješice (hromost-objektivna prepreka pozivu) i suprotno današnjim predodžbama nisu živjeli ni u kakvoj raskoši. Hromost, irelevantna za današnje vrijeme, bitna u neko ranije.
    No homoseksualnost nije tjelesni nedostatak. Homoseksualci mogu biti očevi u tehničkom smislu. Neki od njih čak to i jesu (češće ako je riječ o biseksualnim osobama, ili rjeđe o onima koji imaju sklonost isključivo prema svojem spolu).

    OdgovoriIzbriši
  31. Molim Tomu da objavi moj odgovor navodnom svećeniku koji se osjetio prozvan zbog mog komentara na kriz-zivota. Ujedno se ispričavam što ovako komuniciram ali nemam druge mogućnosti za odgovor.
    Dotični me ozbiljno prozvao da krivo sudim, čak daje i citat iz Svetog Pisma. Ja sam to shvatio ozbiljno te ponizno otišao pročešljati sve što se tamo piše, čak sam se registrirao i otvoreno pozvao tog dotičnog koji je pisao ovdje da se javi i kaže što tamo korisno radi? Odgovora nije bilo niti sam vidio kako tamo, netko, nešto korisno radi. Uz sve to, sam se i sablaznio dok sam morao čitati svakakve budalaštine koje se tamo pišu. Dođe čovjeku muka, kad čita sva ta poticanja na neumjeranost u jelu i piću, ćvarcima, pitama, sprdnju sa tradicijom u crkvi za što su otvorili i posebnu temu itd.
    Nakon svega ovim putem želim poručiti svima kako ostajem pri svemu što sam prije tvrdio te da svojim komentarima nisam nikoga htio uvrijediti već postupiti onako kako sv. Pavao u poslanici Solunjanima 3, 6-13 kaže:
    Zapovijedamo vam, braćo, u ime Gospodina Isusa Krista da se klonite svakoga brata što živi neuredno i ne po predaji koju primiste od nas. Ta sami znate kako nas treba nasljedovati. Jer dok bijasmo među vama, nismo živjeli neuredno: ničiji kruh nismo badava jeli, nego smo u trudu i naporu noću i danju radili da ne bismo opteretili koga od vas. Ne što ne bismo imali prava, nego da vam sebe damo za uzor koji ćete nasljedovati. Doista, dok bijasmo u vas, ovo vam zapovijedasmo: Tko neće da radi, neka i ne jede! A čujemo da neki od vas žive neuredno: ništa ne rade, nego dangube. Takvima zapovijedamo i zaklinjemo ih u Gospodinu Isusu Kristu: neka s mirom rade i svoj kruh jedu. Vama pak, braćo, neka ne dodija činiti dobro.
    Hvala Bogu da postoji ovaj blog gdje mi katolici koji smo odani Tradiciji možemo čitati korisne stvari i reći svoje mišljenje koliko nam je važno živjeti prema predaji koju su nam Apostoli ostavili a Katolička tradicija oćuvala neiskvareno.
    Omnis
    Laudetur Iesus Christus

    OdgovoriIzbriši
  32. Čuvajmo svetost ženidbe i obitelji! Pogotovo danas i sada...

    OdgovoriIzbriši

Upute za komentiranje

Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.

Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.