Duhovno obnovljeni

Kao što sam najavio, u Duhovno-obrazovnom centru Marijin dvor u Lužnici pokraj Zagreba održana je ovaj vikend duhovna obnova s temom “Presveto Trojstvo kao uzorak za liturgiju, dogmu i ćudoređe”. Sudjelovalo je petnaestak muškaraca, većinom Hrvata te nekoliko Slovenaca. Voditelj obnove bio je p. James Mawdsley iz Svećeničkog bratstva sv. Petra.

Pogled s mog prozora, premda nisam baš puno gledao na njega.

U petak i veći dio subote padala je uporna kiša tako da smo se mogli neometano posvetiti duhovnim stvarima. Uz pet jednosatnih razmatranja (po jedno u petak navečer i nedjelju ujutro te tri u subotu), imali smo svaki dan svetu misu, a i druge pobožnosti poput krunice i križnog puta. Čak nas je pater James nekako uspio natjerati da u petak i subotu povečerje pjevamo (naravno, tradicionalno). Jasno da je voditelj duhovne obnove bio na raspolaganju za ispovijed i razgovor, a u razdobljima kada nije padala kiša prošetali smo se po parku oko dvorca. Bili smo smješteni u novoj zgradi gdje je i kapelica i dvorana za predavanja, dok smo za ukusne i obilne obroke išli u dvorac.

Nedjeljna misa.

Uz sav program, bilo je vremena i za osobne pobožnosti, a i razgovor s drugim sudionicima. Vjerujem da ljepotu i poticajnost tradicionalne liturgije, kako mise, tako i brevijara, u mirnom i prikladnom okruženju, ne trebam posebno objašnjavati čitateljima ovoga bloga. Vjerojatno će vas zanimati kakva su bila razmatranja, odnosno predavanja p. Mawdsleyja. Moram priznati da nisam očekivao jasnoću, otvorenost i direktnost kojom je pater dijagnosticirao probleme s kojima se suočavaju današnji katolici i ponudio rješenja za njih. Pojedina razmatranja bila su različitih karakteristika, pa smo na početku slušali malo zahtjevnije teološke pouke o Presvetom Trojstvu, a kasnije snažne riječi o uništenju liturgije, doktrine i morala. Ne bi bilo ni prikladno ni korektno da izvlačim i objavljujem citate izvan konteksta, ali neke od misli koje je pater izrekao o novus ordu, islamu, Židovima i transdženderizmu usjekle su mi se u pamćenje. Naravno da je kroz sve te negativne stvari provlačio i objašnjavao kako im se oduprijeti te kolika je važnost pohađanja i promicanja prave mise i njezinog odražavanja u našem svakodnevnom životu. Vizija koju je pater ocrtavao bila je bez sumnje apokaliptična, ali u onom istinskom katoličkom smislu gdje nikada ne smijemo smetnuti s uma Kristovu pobjedu, kako na križu, tako i njezino ispunjenje u posljednji dan koji nam je sve bliži.

U nedjelju je svanuo prekrasan dan te smo, nakon što je program obnove bio završen svetom misom i ručkom, obišli dvorac. Ravnateljica centra objasnila nam je povijest tog objekta i okolnog zemljišta te kako su došli u posjed sestara milosrdnica koje su uložile zaista znatna sredstva da dvorac obnove. Sestre su nas inače vrlo lijepo primile i osjećali smo se kao doma (u pozitivnom smislu, ne da smo dizali noge na fotelje i slično).

Na putu prema blagavaonici. 

Vratašca kako bi sluge mogli naložiti vatru u kaminu bez da ulaze u gospodareve sobe. 

Nije im bilo lako. 

Zamislite vrijeme kada su stotine sestara u starom kroju habita i vela hodale po Lužnici ili Zagrebu,
sigurno je izgledalo kao da jato bijelih ptica maše krilima.

Završni blagoslov prije razlaza. 

Kad smo spomenuli sestri da je na ovom (ali i mnogim drugim mjestima po Hrvatskoj) zamijenjena desna i lijeva oltarna pločica, odmah je to popravila.
Ne znam imaju li konzervatori primjerice krivu fotografiju u udžbeniku, no prečesto je da bi bilo slučajno.

Četiristo godina stara platana koju će uskoro povezati da se ne raskoli.

Samo za ovu fotografiju © brat Marko

Hvala pateru Jamesu koji se odazvao na poziv da nam održi duhovnu obnovu i spremno odgovarao na naša pitanja (u ponedjeljak u 9 imat će privatnu misu na Mirogoju, pa tko nije stigao, može mu postaviti koje pitanjce nakon mise da vidi o čemu govorim). Posebno hvala predsjedniku Društva za promicanje tradicionalne Mise “Benedictus” koji se zaista potrudio oko organizacije ove duhovne obnove. Vjerujem da i ostali sudionici dijele želju i nadu da će to biti tek prva u nizu.