Sanitas corporum suprema lex
Prije nekoliko dana prikazan je na Canale5 intervju u kojem je Jorge Mario Bergoglio nastupio u neobičnoj ulozi pokrovitelja farmaceutskih tvrtki. Već smo ga bili vidjeli u ulozi političara, sindikalista, promicatelja useljavanja bez nadzora, kao i u ulozi podupiratelja dobrodošlice nezakonitim useljenicima te u ulozi filantropa. U svim tim preobrazbama uvijek je, uz njegovu sposobnost da se potpuno ukloni svojoj institucionalnoj ulozi, izlazila na vidjelo mnogoplošnost značaja ovog Argentinca, koji je, kako sad otkrivamo, i promidžbenik farmaceutskih tvrtki, osvjedočen pobornik cjepivâ i zdušan navijač onih koji već godinu dana iskorištavaju COVID za nadziranje masa i za nametanje Velikoga ponovnog pokretanja što ga želi Svjetski ekonomski forum.
Činjenica da to cjepivo nema nikakvo jamstvo učinkovitosti, a može, naprotiv, izazvati teške popratne pojave; činjenica da je u nekim slučajevima proizvedeno polazeći od stanica abortiranih zametaka, i stoga posve nepomirljivo s katoličkim moralom; činjenica da se liječenje hiperimunom plazmom i neki drugi načini liječenja bojkotiraju usprkos dokazima učinkovitosti – sve to malo znači novomu medicinskom stručnjaku, koji, na temelju ama baš nikakve medicinske osposobljenosti, sad preporučuje cjepivo vjernicima, a svojom se vrhovnom vlašću služi da od vatikanskih državljana zahtijeva neka se u ime neodređene "etičke dužnosti" podvrgnu sumnjivom liječenju. Tmurna Primaća dvorana Pavla VI. znakovito je odabrana za hram u kojem će se služiti taj novi zdravstveni obred, a vodit će ga službenici kovidske religije da bi providjeli, naravno, ne spasenje duša, nego utvarno obećanje zdravlja za tijelo.
Zbunjujuće je što, nakon bezobzirnog uništavanja nemalog broja katoličkih istina u ime dijaloga s krivovjercima i idolopoklonicima, jedina dogma koju Bergoglio nije spreman odbaciti dogma je obaveznog cijepljenja – i to dogma koju je sam jednostrano definirao bez ikakvog sinodskog postupka! – dogma pred kojom bi se očekivalo da će postojati bar minimum opreza, ako ne zbog moralne suvislosti, a ono barem iz utilitarističkog obzira. Jer prije ili poslije, kad se budu vidjeli učinci cjepiva na stanovništvo, kad se počnu brojiti smrti koje je prouzročilo i koliko je ljudi doživotno osakaćeno lijekom koji je još u pokusnoj fazi, netko će moći od onih koji su bili osvjedočeni pristaše cjepiva tražiti da polože račun.
U tom trenutku bit će razumno sastaviti popis onih što su na temelju ugleda koji im se priznaje uvjerili svoje bezazlene podložnike da dođu na cijepljenje takozvanim cjepivom. Samoproglašeni stručnjaci, zatim virolozi i imunolozi u sukobu interesa, komarcoslovci plaćeni od farmaceutskih divova, veterinari sa znanstvenim ambicijama, novinari i tvorci javnog mnijenja financirani od vlade, osramoćene filmske zvijezde i pjevači – a popisu sada treba dodati Bergoglia, izuzetnog podupiratelja, zajedno s velikodostojnicima u njegovoj pratnji. Pa ako danas pomanjkanje posebne stručnosti čini se da nije dovoljan razlog da se barem zaviju u opreznu šutnju, u spomenutom trenutku njihovi prosvjedi "nisam znao", "nisam mogao ni zamisliti", "nije bilo moje područje" prosuđivat će se, opravdano, kao čimbenik koji samo otežava njihov prijestup. Stultum est dicere putabam. [Ludo je reći "mislio sam".]
Naravno, u bergoljovskoj Crkvi de facto suložništvo može se opravdati pobudnicom Amoris laetitia, dotle da Avvenire danas govori o "LGBT roditeljstvu" s lakoćom kakva rodnopromidžbenog pamfleta; idolopoklonstveni obred štovanja Majke Zemlje moguće je služiti u Svetom Petru žmireći pred maltuzijanskim ekologizmom; tvar sakramenta svetog reda moguće je preinačiti, dodjeljujući službe ženama; smrtnu kaznu proglasiti nemoralnom, a nehajno šutjeti o abortusu; pričest dijeliti javnim grešnicima, a uskraćivati onima koji je žele primiti na jezik da ne bi počinili svetogrđe; pristup učionicama uskratiti učenicima katoličkih škola koji nisu cijepljeni, što se već dogodilo u Irskoj. A ipak ta očita iskrivljavanja katoličkog nauka – savršen ideološki nastavak koncilskog prevrata – popraćena su nepokolebljivom ispovijeđu vjere u jednu "znanost" koja graniči s ezoterizmom i praznovjerjem. S druge strane, kad se prestane vjerovati u Boga, doista se može vjerovati u bilo što.
Dakle ako je prema Bergogliu za vječni spas duše naposljetku suvišno krštenjem pripadati jedinoj Kristovoj Crkvi, inicijacijski obred cijepljenja zato je ex cathedra proglašen neophodnim osobnom zdravlju, i takav prikazan neodgodivim i nužnim. Ako se može objavljena istina ostaviti postrance u ime ekumenizma i međuvjerskog dijaloga, nije s druge strane dopušteno u pitanje dovoditi kovidske dogme, objavu u medijima o pandemiji i spasonosni sakrament cijepljenja. A ako se može okružnicom Fratelli tutti promicati sveopće bratstvo bez obzira na vjeru u jedinoga pravog i živog Boga, nije dopušten doticaj s tzv. poricateljima – novom kategorijom grešnikâ vitandi [što ih se kloniti] – koji moraju za svoje krivovjerje biti kažnjeni zdravstvenom inkvizicijom i medijskim izopćenjem da bi bili opomena stadu. "Ako tko dolazi k vama i ne donosi tog nauka, ne primajte ga u kuću i ne pozdravljajte ga", opominje sv. Ivan (2 Iv 10). Bergoglio je zacijelo pogrešno shvatio, pa tako pozdravlja abortere i druge zločince, ali se ne okužuje "protuvakcinašima".
Primjećujemo da ovaj scijentistički dogmatizam – koji bi užasnuo većinu gorljivih pristaša prvenstva znanosti nad religijom – promiču ljudi koji nisu znanstvenici, od "utjecajnikâ" do Bergoglia, od sportašâ do Bidena, od "stručnjakâ" do političarâ: svi nestrpljivi da ispruže ruku pred televizijskim kamerama, ali se onda na videosnimkama otkrije da je igla štrcaljke i dalje poklopljena, ili da je ucijepljena tekućina bistra, dok bi cjepivo zapravo trebalo biti neprozirno. To su razumljivi prigovori koje veliki svećenici COVID-a odbacuju s prezirom: mysterium je dio ritualizacije sakralnog čina, kao što sacramentum ostvaruje ono što označuje; dijeljenje cjepiva uvlačnom iglom ili bez pritiskanja klipa štrcaljke služi dramatizaciji poruke koju valja prenijeti vjerničkim masama. A žrtve obreda, oni koji za dobrobit sviju poslušno prinose same sebe utvari imuniteta koji se čak ni Pfizer, Moderna i AstraZeneca ne usuđuju zajamčiti, predstavljaju sacrificium, koji je također dio nove religije zdravlja. Pogledamo li izbližega, nedužna djeca ubijena u trećem mjesecu trudnoće da bi se proizvelo cjepivo doista se čini da su neka vrsta ljudske žrtve radi umilostivljenja paklenih sila, u zastrašujućoj parodiji koju se samo opaki ljudi mogu pretvarati da ne vide.
U grotesknome svečanome mahnitanju nije izostala ni bilješka Svete kongregacije za bogoštovlje, koja, bez imalo osjećaja za smiješno, čak proglašava na šepavom latinskom upute o tome kako posipati svetim pepelom: Deinde sacerdos abstergit manus ac personam ad protegendas nares et os induit. ["Zatim svećenik opere ruke i stavi masku na lice da si zaštiti nos i usta."] Čišćenje ruku detergentom i upotreba maske sa znanstvenog su gledišta beskorisni, ali sa simboličkoga nužni za prijenos vjere izražene obredom. Upravo u tome jasno se pokazuje istinitost i valjanost drevne izreke Prospera Akvitanskog: Lex orandi, lex credendi, prema kojoj način na koji se moli odražava što se vjeruje.
Prigovorit će tkogod, u pobožnom nastojanju da mimoiđe potpun slom papinstva ostvaren pod Bergogliom, da mišljenja koja on izražava jesu i ostaju samo mišljenja, te da katolik nije obvezan podvrći se cijepljenju za koje mu savjest i naravni moral dokazuju da je nemoralno. Međutim novo "papinsko učiteljevanje" izrijekom je izrečeno upravo na Canale5, kao što je LGBT dogma "Tko sam ja da sudim?" definirana u avionu i kao što je u ime pastoralne prakse nerazrješivost ženidbe zanijekana u podrupku pobudnice Amoris laetitia. Političari objavljuju tvitove u društvenim medijima, samozvani stručnjaci popuju u televizijskim studijima, a crkveni dostojanstvenici propovijedaju u intervjuima. Nemojte se iznenaditi ako se jednog dana Bergoglio pojavi u reklamnom spotu da posvjedoči za električne romobile.
Katolici, koje prosvjetljuje sensus fidei, te im nagonski daje znati što se kosi s vjerom i moralom, već su shvatili da je uloga prodavača medicinske opreme samo jedna od mnogih koje igra mnogoplošni Bergoglio. Jedina uloga koju on ustrajno odbija obavljati – zbog očite nesposobnosti, zbog prirođene nenaklonosti ili čak promišljenim izborom već otpočetka – uloga je namjesnika Kristova. A to nam, ako ništa drugo, otkriva uporišta ovog Argentinca, ideologiju koja ga nadahnjuje, ciljeve koje si postavlja i sredstva koja namjerava upotrijebiti da ih postigne.
14. siječnja 2021.
S. Hilarii Episcopi,
Confessoris Ecclesiæ Doctori
+ Carlo Maria Viganò, nadbiskup
Stvarno, piše li te tekstove Viganò? Evo maloprije slušam Ryana Granta kako priča da je kardinal Burke, koji poznaje Viganòa, rekao da te Viganòove poslanice ne zvuče kao Viganò.
OdgovoriIzbrišiM. P.
Ja ne vjerujem u poslanice kardinala Burka. To nije mogao napisati on (da ce "ispraviti" Bergoglia nakon dubije), jer ovaj trenutni kardinal vec 1587 dana ne zvuci kao onaj "stari" koji je najavio bratsku korekciju.
IzbrišiNadbiskup Vigano se u tekstu ne obraca Kristovom namjesniku s ni jednom titulom koja bi upucivala da vjeruje da je Bergoglio papa (cak je spomenuo i papinsko ime Montinija).
Ne znam sto je to "bergoljovska crkva". Jesmo mi u jedinstvu s Bergogliom? Da li smo mi u njegovoj crkvi ili nam je cilj biti sto dalje od iste? Da li je on dio Tijela Katolicke Crkve ili glava koja nikada nije ni bila? Da li nam je cilj rasturiti instituciju papinstva i zabiti zadnji cavao jace od bilo kojeg neprijatelja Crkve? Sve samo da niposto ne stanemo na trenutak i pomislimo da Jorge Mario Bergoglio mozda nije, niti je ikada bio papa Katolicke Crkve cak i ako bi nam moglo biti manje udobno s etiketom "sizmatika".
(Pardon, htio sam poslati anonimno.)
IzbrišiMeđutim ne radi se samo o sadržaju. Randy Engel npr. u članku objavljenom potkraj 2018., citiravši Moynihanovo otklanjanje svake pomisli na to da Viganò ne djeluje nezavisno, kaže da Moynihan ipak nije objasnio kako to da čovjek koji prije samo nekoliko tjedana nije bio u stanju dobro sročiti priopćenje za novinstvo, nego je trebao pomoć barem dvojice novinara, Tosattija i Vallija, sad odjednom uspijeva napisati dva rječitija i informativnija svjedočanstva, i bit će ih još.
M. P.
Posve uobičajeno da papinske enciklike ne pišu sami pape, a i svaki ozbiljni ministar, da ne kažem premijer ili predsjednik ima uz sebe nekoga tko je vješt u pisanju (tako su Tuđman i Granić imali novinara Hidu Bišćevića). Zašto bi bilo čudno ili nepoželjno da jedan od spomenute dvojice novinara ili netko treći sastavi dobar članak od nadbiskupovih bilježaka te ga onda zajedno "popeglaju"? Naravno da ima iznimaka kao što su Ratzinger ili Winston Churchill, ali oni su obojica usput objavili tomove knjiga.
IzbrišiNije čudno, pa ni nepoželjno. (Može biti malo razočaravajuće.)
IzbrišiNo u kombinaciji sa skrovitošću, pa s podrškom jednomu, smatram, sumnjivom ukazanju, povezanom naime s jednim drugim, vrlo sumnjivim (čijom mu je vidjelicom možda nećak oženjen), koje je podržavao Ivan-Pavlov Navarro-Valls iz Opusa, a s Opusom su povezani i Tosatti i Valli, dok mu isusovci, ako se ne varam, nisu baš skloni...: u toj kombinaciji dakle u meni je izazvalo paranoju, od koje sam, doduše, ubrzo utekao i na nju zaboravio, da joj se ako bude trebalo vratim.
S onim što nadbiskup (ili njegov pisac iz sjene) piše umnogome bih se složio. Još kad se ne bi skrivao...
M. P.
Jako visoki hrvatski. Morao sam pogledati engleski tekst da razumijem što je podrupak.
OdgovoriIzbrišiGN
Podrubna bilješka ili podrubak. I jednačenje po zvučnosti. Ali možda je to u "Amoris laetitia" zapravo endnota? Nakrajak?
IzbrišiM. P.
Ako ih ne poriče (u dogledno vrijeme nakon što su javno objavljene pod njegovim imenom), onda ih ili sam piše ili se priznaje autorom istih.
OdgovoriIzbrišiJbD
Nadbiskup Vigano možda je autor gore navedenog teksta (kako se navodi). No, smatram da je prijevod loš, a i tekst je prepun pravopisnih pogrešaka. Sve to razlog je veoma konfuznog teksta iz kojeg se uopće ne može uočiti pravi sadržaj ili zaključak. U svakom slučaju, uvijek su dobrodošla javna priopćenja poštovanog nadbiskupa Vigana.
OdgovoriIzbrišiKoje su pravopisne pogreske?
IzbrišiKako volim te pravopisno-gramatičke snobove? Od stabla ne vide šumu. Slično je kad netko prigovara zbog tona kojim se priča o Papi iako bi bio ozbiljniji problem ostat smiren pored ovog što se događa u Vatikanu... Ovo su prevažne teme koje prevode entuzijasti i umjesto da im kažete hvala,vi prigovarate. Zašto se npr.ne javite uredniku bloga da ćete rado pomoći s lekturom tekstova kad ste takav stručnjak. I. M.
IzbrišiMene iskreno zanima na sto "Za Boga spremni" misli kada pise "tekst je prepun pravopisnih pogrešaka". Nadam se da ce se udostojati navesti neke od tih pogresaka.
IzbrišiZamara me dužina čekanja. Navodnih pogrešaka još ne dočekah. Treba li o tome ozbiljno ili šaljivo, ne znam. Treba li uopće, ikako, ne znam. Riskirat ću, možda ispadne jadno. Naime bio prijevod dobar bio loš, jasno je da nije prepun pravopisnih pogrešaka. U njemu pravopisnih pogrešaka nema, a kamoli da bi ga prepunjale, pa ne znam je li moguće ozbiljno takvo što reći. Ima međutim stanovita dvojba, o jednoj riječi upotrijebljenoj u njemu. S tim u vezi zamoljen sam prevesti i proslijediti ovaj komentar:
Izbriši"Nije nam promaknula povijesna činjenica da je godine Gospodnje 1957. u časopisu 'Jezik' slavno ustao gospodin Željko Bujas u obranu detergenta od prodora inačice mu s mrskim, nezakonitouseljeničkim dvoslovom, a engleske podrijetlom, u drevni i lijepi jezik vašega naroda hrvatskoga, našto je dvije godine poslije u istome časopisu Ljudevit dr. Jonke, hitnuv koplje u trnje, ustvrdio da jednostavno ta inačica onu prvu prirodno potiskuje, te ih je usporedio s njemačkom hrvatskom rohadom i francuskom srpskom rošadom. Stoga smo u prevoditelja zaiskali neka bi u našemu tekstu prednost pred posuđenicom iz engleskoga dao onoj iz latinskoga jezika, vođeni nipošto ne najmanje i željom da odamo diskretnu počast ovomu blogu gledom na svake hvale vrijedan trud koji se na njem ulaže u promicanje tradicionalne svete Mise poglavito, dakako, na latinskome.
Ad invicem
Nbp Carlo Maria u prikriću"
Da se međutim ne radi ustvari o dvojbi, već o funkcionalnostilskoj raslojenosti standardnoga jezika, svjedoči danas i znameniti jezični priručnik Coca-Colin, naime rječnik njegov, u kojemu čitamo:
"deterdžent ‘sredstvo za pranje rublja’
detergent ‘sredstvo za pranje, u farmaciji’".
Eto tako bi izgledao snobizam jezično-pravopisni. Iz prve ruke.
Op. prev.
Hahaha. Jako dobro.
IzbrišiJedino sta se takvim budalastinama u prijevodu postize je da se fokus citatelja skrene sa sadrzaja clanka na rasprave o pravopisu. Samim tim to je promasaj. Ako se clanak pise na temu koja nema veze s pravopisom, onda se treba pisati najrasirenijim rijecima iliti jezicno neutralno. Sve ostalo ostavlja dojam ne bas uravnotezenog autora/prevoditelja kojemu sam sadrzaj clanka nije bas primarni interes tu.
IzbrišiM.
M., nekorektno komentirate jer ne navodite koje su to "budalastine u prijevodu". Ovako izgleda kao da trolerski napadate prevoditelja zbog nekih vlastitih frustracija.
IzbrišiGore je neki komentator napisao da je tekst prepun pravopisnih pogresaka, a nije ponudio nijedan primjer. Vi ovdje sasvim opcenito dijagnosticirate da je prevoditelj "ne bas uravnotezen", sto bi se manje pristojno reklo psihicki poremecen.
Ja bih prije rekao da je "ne bas uravnotezena" osoba koja ima potrebu "lijeciti se" izlijevanjem svojih frustracija na tudjem blogu kritizerstvom bez pokrica.
Napominjem da buduce kritizerske komentare u kojima nema nikakvih argumenata necu pustati. Nece se tupani koji u par sekundi nesto nazvrljaju izivljavati na osobi koja je potpuno dobrovoljno i besplatno, a po mom misljenju i profesionalno, prevela tekst i ucinila ga dostupnim hrvatskim citateljima. Ako trazite mjesto gdje se mozete tako ispuhivati, imate komentare na novinskim portalima i forumima.
IzbrišiJe li u originalnom članku stajalo "podrupak" kao što se spominje u jednom od prethodnih komentara? Moram priznat da ne pročitah članak do kraja, jer na isto već naiđoh u engleskoj verziji, ali kako je taj komentar uredno propušten, za pretpostaviti je bilo da to nije izmišljeno. Sad searcham članak i nema te riječi u članku.
IzbrišiUglavnom, ako je ta riječ stajala u originalno objavljenom članku, to je budalaština na koju se referiram. A mogu obrazložit i zašto tako mislim. Naprosto - to je doslovno izmišljena riječ. Ja sam visoko obrazovana osoba, dosta i načitana, nikad na tu riječ ne naiđoh, pri čitanju prijevoda bih kod te riječi i meni bilo potrebno gledati englesku verziju da shvatim što znači. Zašto bi se fusnota na hrvatski prevodila kao "podrupak", a ne recimo kao "podnožna napomena"? Po mome, onaj tko izmišlja nepostojeće riječi ima problema u glavi. Ili se radi o nekom strukovnom kompleksu, gdje je netko u toj jezičnoj struci, a htio bi biti puno značajnije ime u struci nego što jest, dovoljno značajno da može utjecati na formiranje hrvatskog jezika, što nažalost ipak nije toliko utjecajno ime, pa svoj kompleks ispucava na opskurnom internetskom blogu.
Eto, to je moje obrazloženje budalaština koje spomenuh u prethodnom komentaru, mislim da je prilično iscrpno i razložno, meni se činilo da bi trebalo biti očito da je "podrupak" budalaština, ali... čovjek se uvijek iznenadi.
Uglavnom, ostaje još mogućnost da ta riječ nije stajala ni u inicijalnoj objavi članka, nego komentator GN izmišlja, u kom slučaju isprike prevoditelju, a stvar se kao problem prebacuje na vlasnika bloga, koji, iako ima uključeno moderiranje komentara, propušta bez komentara činjenično lažne stvari.
M.
PS. Kao potporu za svoje mišljenje navodim jednog hrvatskog katoličkog blogera. Ovog s donjeg linka.
Izbrišihttp://tomablizanac.blogspot.com/2017/08/zalosno-na-sto-je-hkd-sv-jeronima-spalo.html
Taj bloger u tom postu komentira trenutno stanje Hrvatskog književnog društva, te među ostalim kaže sljedeće:
"Primjetili ste da autor piše korijenskim pravopisom, a tu ekscentričnost uveli su od ove godine i u časopis Marulić. To će zasigurno privući novu čitalačku publiku k časopisu koji trenutno nema čak ni slabašnu internetsku prisutnost koje se sjećam iz nekih prijašnjih godina."
To je upravo misao iz mog prvog komentara, izrečena malo drugačijim riječima. I zbog takvih stvari ja imadoh vrlo visoko mišljenje o ovom blogu i njegovom autoru, valjda kao taj gore bloger o HKD-u. No, vremena se izgleda mijenjaju, kako s HKD-om, tako i s ovim blogom. Nažalost.
M.
Aha, znaci dijagnoza je postavljena na osnovi jedne upotrebe rijeci podrubak umjesto fusnota. Nalazi se rijec i dalje na tom jednom mjestu u clanku gore, samo je u lokativu pa je valjda zato niste nasli. Pitanje je jeste li uopce clanak i procitali ili ste citavu dijagnozu postavili na osnovi jednog komentara gdje se rijec uostalom nepravilno navodi. I mjesto da citatelj sa ili bez smijeska prijedje preko tog mjesta, eto odmah "problema u glavi", "strukovnog kompleksa" i sto vec ne.
IzbrišiJa isto nisam bio sasvim siguran sto je podrubak kad sam citao clanak, ali sam odmah prepoznao iz konteksta o cemu se radi i eto naucio kako se "pravilno" iako jos uvijek stilski obiljezeno kaze fusnota. A par sekundi pretrage me dovelo do nekoliko mjesta gdje se ta rijec pojavljuje:
https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=195495
https://gkr.hr/Magazin/Najave/Zavicajna-srijeda-predstavljanje-knjige-Podrubak-razlike-Knjizevno-i-znanstveno-djelo-Milorada-Stojevica
http://neologizam.ffzg.unizg.hr/pdf/49-RFD9_skelin-horvat_muhvic-dimanovski.pdf
I tako na kraju i dalje ostaje pitanje je li zaista jedan neologizam na jednom mjestu u tekstu koji ima gotovo 1300 rijeci razlog ovako negativne i ogorcene reakcije.
S obzirom na stil pisanja gotovo sam siguran tko je komentator, pa poucen dugogodisnjim iskustvom ne vidim svrhu nastavka ove diskusije.
Stilski obilježeno, jašta. Podcrtnica, na primjer, o Josipu iz Copertina. O jedinom Ivanu Bogdanu Leopoldu. O Ivici Zlatnih Usta...
Izbrišihttp://www.maticahrvatskasisak.hr/pageflip_rijeci_2017_1/Rijeci_2017_svibanj_6_digital.pdf
Prev.
Nadbiskup Carlo Maria Viganò zna mnogo više nego možete zamisliti i prihvatiti...Vjera nekih čitatelja ovog bloga bi se raspala na male komadiće da znaju samo trećinu toga što nadbiskup Vigano.Bogu hvala na njegovoj hrabrosti neka ga Bog čuva.
OdgovoriIzbrišiZa neke koji još nisu probuđeni pogledajte ovaj link i video dolje.Uskoro nebudete mogli više ništa naći jer sve brišu.Šteta što nema u hrvatskom jeziku.Dosta zemalja prevodi te člankove...ovdje ne bi bilo za koga jer vjeruju samo MSM.Nadbiskup vigano zna još mnogo više i koju ulogu ma u tome sadašnji papa Franjo,kome pripada i ko ga postavio... nevidim razlog sumnje da je taj članak napisao.
https://fromthetrenchesworldreport.com/the-biderman-report-of-1956-and-covid-19/276340
https://rumble.com/vcfz35-catherine-austin-fitts-planet-lockdown-saved.html
Ivan