Nego đavao, da za promjenu odmah kažem svoje mišljenje. Nego Ida, kažu pak neki. A i sama ta "Gospa" reći će da nije Marija, ali da je Marijom nekoć bila.
Na samom kraju protekle godine novi biskup harlemsko-amsterdamski, mons. Hendriks, objavio je razjašnjenje o štovanju amsterdamske tzv. Gospe Svih Naroda (Koja Je Nekoć Bila Marija). To me je ponukalo da od zapisa o njoj koji su mi objavljeni na ovom blogu, sastavim ovaj tekst, a odluci je pripomogla i činjenica da "Gospu Svih Naroda" promiče i jedan nedavni LifeSiteNewsov videozapis. (Usput budi rečeno, jedan drugi nedavni videozapis LifeSiteNewsov propagira dr. Ralpha Martina, koji, doduše, ne znam da li i dan-danas naučava da je Isus na Jordanu primio krštenje u Duhu.)
U članku o čivitavekijsko-međugorsko-akitsko-amsterdamskoj vezi i zavrzlami upitao sam (se) zašto bi Majka Božja od svih kipova odabrala baš onaj lažnoga, međuvjerskoga, krivovjernoga, naime međugorskoga ukazanja da bi se preko toga kipa ukazala u Civitavecchiji te potvrdila ono što je poručila u Fatimi. Ili to ipak nije Majka Božja, nego je, poradi kazne za neistinoljubivost i neposluh, Bog dopustio zavodničko djelovanje đavlu, koji ponavlja Gospine poruke zato da bi promicao lažna ukazanja te u konačnici podrovao vjeru u fatimsko?
Isto sam (si) pitanje postavio u vezi s akitskom privatnom objavom, jer je ona vezana uz kip amsterdamskoga ukazanja, u kojem "Gospa" (samo petnaestak godina nakon što je u enciklici "Quadragesimo anno" papa Pio XI. ustvrdio da nitko ne može biti u isti mah i dobar katolik i pravi socijalist) ne samo da se slaže s Hansom Küngom da danas čovjek više ne mora biti bezbožan ako je za socijalizam nego je i zatražila da je štujemo nazivajući je Gospom Svih Naroda Koja Je Nekoć Bila Marija. A znamo da osim od Imena Isusova đavli najviše strepe upravo od svetog imena Marijina.
Neki njemački svećenik početkom je 60-ih godina prošlog stoljeća poklonio malom samostanu u Akiti na sjeveru Japana sličicu s molitvom "Gospi Svih Naroda koja je nekoć bila Marija", i koja je tu i takvu molitvu, molitvu njoj kao nekadašnjoj Mariji, a sada Gospi Svih Naroda, izdiktirala vidjelici Idi Peerdeman u Amsterdamu. Kad je na moljenje te molitve učiteljica novakinjâ u malom japanskom samostanu ozdravila, poglavarica je iz zahvalnosti naručila od jednoga kipara, budista, skulpturalnu inačicu amsterdamske slike "Gospe Svih Naroda", čija je ukazanja bio odbacio te njihovu promidžbu i javno štovanje njezine slike zabranio mjesni biskup, biskup harlemsko-amsterdamski, a njegovu odluku odobrio 1957. godine Sveti oficij. Biskup Ito, koji je 1984. priznao akitsko ukazanje, hodočastio je 1988. u Amsterdam Gospi Svih Naroda Negdašnjoj Mariji, u njezinu kapelu, te je ondje u nazočnosti vidjelice Ide Peerdeman odslužio misu. A biskup harlemsko-amsterdamski mons. Punt ukazanje je Gospe Svih Naroda Koja Je Nekoć Bila Marija 2002. priznao.
No biskupa Punta prošle je godine naslijedio biskup Hendriks, koji je, dakle, na isteku te godine, 30. prosinca, objavio o štovanju Gospe Svih Naroda razjašnjenje, i to, kako kaže, nakon savjetovanja s Kongregacijom za nauk vjere te u sporazumu s tom kongregacijom. U razjašnjenju on odobrava Gospin naslov nastao u vezi s objavama Idi Peerdeman, pa i molitvu i čašćenje slike koji su s tim objavama povezani, ali same objave, odnosno njihovu nadnaravnost odbacuje, iako ju je njegov prethodnik msgr. Punt, i u svjetlu priznanja akitskih ukazanja, bio priznao, za razliku od svojega prethodnika. Pri tome je važno znati da negativan sud što ga je o amsterdamskim ukazanjima donijela Kongregacija za nauk vjere, objavljen 25. svibnja 1974., ne podrazumijeva samo, kako kaže biskup Hendriks u svom razjašnjenju, zabranu svake promidžbe navodnih ukazanja i objava "Gospe Svih Naroda" nego i zabranu štovanja i raspačavanja njezine slike. Podrazumijeva i zabranu molitve koju je izdiktirala. Na stranicama s kojih sam prevodio njezine poruke objavljena je "Važna obavijest" da im je 6. studenog 2020. godine mjerodavna crkvena vlast priopćila da je i dalje na snazi izvješće Kongregacije za nauk vjere od 25. svibnja 1974. U tom izvješću, kaže se u "Važnoj obavijesti", Kongregacija zabranjuje raspačavanje slike "Gospe Svih Naroda" i širenje molitve "Gospi Svih Naroda".
Čini se prema tome da za msgr. Hendriksa ne dolazi u obzir ni mimonaravnost, tj. đavolsko podrijetlo ukazanjâ Idi Peerdeman, nego samo ljudsko. Inače se valjda ne bi usudio odbaciti samo kontekst, a odobriti iz njeg proizišle sliku, molitvu i Gospin naslov (ali bez onih riječi, u molitvi i u naslovu, koje Gospu proglašavaju nekadašnjom Marijom), zamišljajući da onda vjernici neće prihvatiti privatnu objavu ako i prihvate iz nje sliku, molitvu i tobožnju marijansku titulu. (Biskup se Hendriks, uzgred napomenimo, u svom odobrenju naslova Gospe Svih Naroda pozvao na encikliku "Fratelli tutti".)
Time se zapravo zatvara krug i vraćamo se na početak, kada je biskupsko povjerenstvo istražilo objave Idi Peerdeman sabrane u njezinoj "Plavoj knjižici", objavljenoj prvi put u veljači 1955., te izjavilo 25. 6. 1955.: "'Plava knjižica' zaprepastila nas je. To nisu poruke s neba. Na takav se način Blažena Djevica Marija još nikad nije objavila. Vjerujemo da tu nema zle namjere. Stoga utvrđujemo da sve te objave, kako god bilo, imaju čisto naravni uzrok."
Iz bezuvjetne tvrdnje da se u nekom ukazanju ne ukazuje zapravo nitko slijedi da se ako se netko ipak ukazuje zacijelo radi o nebesniku.
Navest ću neke od poruka što ih je primila Ida Peerdeman. Pitanje je (a ja ga smatram retoričkim) ne samo može li ono što joj je objavljeno biti božanskog podrijetla nego i može li biti od nje same, te koja je zapravo, htjeli oni ili ne, poruka onih koji sadržaj tih objava dijelom odobravaju, a dijelom odbacuju, i svode ih na naravne, isključivo ljudske uzroke.
Jedan mi je teolog jednom rekao da se Crkva ne bavi demonologijom, nego teologijom. Baš kad sam čitao teološku knjigu Stjepana Bakšića "Bog Stvoritelj", u kojoj se autor na posljednjih valjda stotinjak stranica bavi nečim što sam mislio da je upravo demonologija.
*
"Gospa Svih Naroda koja je nekoć bila Marija" kaže vidjelici Idi Peerdeman (29. 8. 1945.): "Razne struje naginju socijalizmu, i to je dobro. Ali trebalo bi biti pod vodstvom Crkve." Pio XI., vidjeli smo, baš se i ne bi složio. Ali će se složiti, primjerice, Hans Küng u svojoj knjizi "Postoji li Bog?".
"Mora se međutim mnogo toga promijeniti u Crkvi. Formacija svećenikâ morat će se promijeniti, biti modernija, prilagođena vremenu, ali dobra, u dobrom duhu." (29. 8. 1945.)
Vidjelica kaže: Vidim kolone svećenika, bogoslova, redovnica kako prolaze pokraj mene. Gospa odmahuje glavom i naglašava: "To je velika šteta, ali ništa od svega ovoga ne vrijedi. (...) Bolja formacija, ukorak s vremenom, suvremenija, socijalnija." Tada ugledam crnu golubicu kako leti iznad naše Crkve. "Nije bijela golubica, nego crna", kažem. Gospa pokaže na nju i reče: "To je stari duh koji mora iščeznuti." Vidim kako se odjednom golubica mijenja u bijelu. Gospa kaže: "To je nova, bijela golubica. Odašilje svoje zrake na sve strane, jer svijet tetura (...)." (7. 10. 1945.)
Stojeći pred vidjelicom kao predložak za svoju sliku, "Gospa Svih Naroda koja je nekoć bila Marija" kaže (4. 3. 1951.): "Pogledaj dobro što mi to strši nad glavom te s obje strane u visini ramena." S čuđenjem, priča Ida, opažam da je to križ. Kažem Gospi: "To je križ. Vidim poprečnu i uzdužnu gredu kako strše." Gospa se nasmiješi i reče: "Dakle, jesi li dobro vidjela? Dala sam ti da mi vidiš glavu, ruke i stopala, koji su kao u čovjeka. Pazi: kao u Sina Čovječjega. Ostatak je Duh."
"Stojim kao Gospa ispred križa, s glavom, rukama i nogama kao u čovjeka, ali s tijelom kao u Duha, jer je Sin došao voljom Očevom. Sada međutim treba da Duh dođe na svijet, i stoga želim da se to moli."(4. 3. 1951.)
"U vezi s tim", kaže Hildegard Alles, "neizbježno pomišljamo na okultni fenomen djelomične materijalizacije. Moglo bi to biti i izopačenje hipostatske unije našega Gospodina. Upravo po tom predlošku morala je vidjelica na zahtjev 'Gospe Svih Naroda' dati izraditi sliku i širiti je zajedno s molitvom... Na toj slici i na milijunima takvih molitvenih sličica nalazi se biće koje ne može biti Majka Božja, nego je ili tlapnja ili okultna materijalizacija iz podzemlja. Taj se lik sada svečano štuje u crkvi." Ta "Gospa" na slici ne moli ponizno pod križem na kojem je razapet Krist, nego stoji ispred križa bez korpusa kao da je zauzela Kristovo mjesto. "Ta ja sam sa svojim Sinom trpjela duhovno i, prije svega, tjelesno", kaže vidjelici (1. 4. 1951.). Crkva takvo što ne naučava.
Možda nije zgoreg amsterdamsku sliku usporediti s kipom Pontmenske Gospe od Ufanja, koja se ukazala 1871. držeći ispred sebe raspelo. Jesu li ta dva lika možda nadopuna jedan drugomu? Ili je amsterdamski izvrtanje?
"Gospa Svih Naroda" kaže vidjelici i ovo:
"I upozoravam opet na prvu i najveću zapovijed: ljubav, ljubav prema bližnjemu." (27. 5. 1950.)
"Mnogi ljudi mogu, baš kad su u crkvi, osjetiti veliku želju da pristupe stolu Gospodnjem, ali im je to zapriječeno jer nisu natašte... Ovi muškarci [na Posljednjoj večeri] također su ravno s ulice išli k stolu..." (25. I. 1951.) "Nauk ostaje, ali se zakoni mogu mijenjati. Pusti [poručuje papi Piju XII.] da se djeca ovoga svijeta više okoriste uspomenom na mojeg Sina!" (11. II. 1951.)
"Jer isti Otac isti je Sin. Isti Otac i Sin isti je Duh Sveti." (U njemačkoj inačici na dotičnim internetskim stranicama: "Isti onaj koji je Otac jest Sin. Isti onaj koji je Otac i Sin jest Duh Sveti.") (31. 5. 1955.) Ako se ne varam, sv. Augustin govori o tom kako Otac, Sin i Duh Sveti jesu jedno te isto, ali nisu jedan te isti. Otac je drugi, iako nije drugo, nego Sin i nego Duh Sveti...
Vidjelica vidi napisano (28. 3. 1948.): "Poštenje, Ljubav i Pravda". "Gospa" kaže: "Sve dok ove riječi nisu nad ljudima, nad njihovim glavama i ne žive u njihovim srcima, nema mira na vidiku." Zatim Ida vidi križ posađen u zemlju, oko kojeg vijuga zmija. Sve oko mene, kaže vidjelica, postaje crno i mračno. Potom vidi mač nad Europom i Istokom. Sa Zapada dolazi svjetlo. Ida čuje "Gospu" kako vrlo ozbiljno kaže: "Kršćanski narodi, pogani će vas to naučiti!"
Zanimljivo je i da "Gospa Svih Naroda koja je nekoć bila Marija" nije ni u jednom od svojih ukazanja, a bilo ih je pedeset šest, izgovorila riječ "grijeh". A ipak je uporno zahtijevala proglašenje dogme da je Suotkupiteljica.
*
Što bi o "nekoć Mariji" rekao sv. Bernard? To predlažem da se za kraj upitamo u svjetlu njegovih riječi koje se čitaju u brevijaru prigodom blagdana Imena Marijina:
"O ti, čovječe, koji vidiš da na tom svijetu više ideš kroz bure i oluje negoli hodaš po zemlji, ne odvrati očiju od sjaja ove zvijezde, ako nećeš da te oluja potopi. Ako navale na te valovi kušnje, ako udariš o grebene nevolja, pogledaj zvijezdu, zazovi Mariju. Ako te bacaju amo-tamo valovi oholosti, častohleplja, ogovaranja, zavisti, pogledaj zvijezdu, zazovi Mariju. Akoli potresa lađicom tvoje duše srdžba ili lakomost ili podražaj tijela, pogledaj na Mariju. Ako si zbunjen zbog strahota opačina, smeten zbog prljave savjesti, preplašen od strahota suda Božjega, ako se počinješ gušiti od žalosti i upadaš u ponor očaja, misli na Mariju. U pogibeljima, u tjeskobama, u sumnjama, misli na Mariju, zazivaj Mariju.
Neka ti ne odlazi s usana, neka ti ne odlazi sa srca; i da postigneš zagovor njezine molitve, ne napuštaj primjera njezina života. Nju slijedeći nećeš zalutati, Njoj se moleći nećeš očajavati, na Nju misleći nećeš zalutati; dok te Ona drži, nećeš posrnuti; dok te Ona štiti, ne trebaš se bojati; dok te Ona vodi, nećeš se umoriti; ako ti je Ona milostiva, stići ćeš cilju i tako ćeš na sebi iskusiti kako je dobro rečeno: a ime je Djevici Marija."
____________________________________
https://www.suscipedomine.com/forum/index.php?topic=22245.0
Ovo s ovim "gostujućim autorom" je već prevršilo svaku mjeru. Kad je članak u potpunosti ili velikim dijelom, koji je jasno odvojen zvijezdicama, napisao netko drugi, onda se može reći da je to gostujući autor, s tim da je onda pristojno navesti i tko točno je autor/izvor, pa makar se napisalo "anonimni čitatelj bloga". A ako je članak sastavljen od izvadaka iz nekih izvora, s puno više vlastitog komentara, onda je to autorski članak, a ne nekakav "gostujući autor".
OdgovoriIzbrišiDakle da raščistimo - ovaj početni dio članka, koji se sastoji od ni manje ni više nego 11 pasusa, a završava prvom zvjezdicom, tko je autor toga? Jer mislim, nazvati to 'gostujućim autorom', a gdje je iz konteksta prilično izgledno da je autor sam vlasnik bloga, meni izgleda kao priznanje psihološkog problema podvojene ličnosti.
M.
Nisam napisao ni rijeci u ovome clanku, cak ni naslov.
IzbrišiToma B.(nesto ne stima s komentarima, pa komentiram odlogiran)
Ahaaaa, dakle tu postoji jedan čovjek, možemo ga nazvat i anonimni čitatelj, koji voli pisati članke na tu temu, pa kad se isti referira na starije članke s ovog bloga kao svoje, to su isto članci gostujućeg autora. Jedini problem je da neki od njih nisu deklarirani kao takvi u naslovu, pa onda zbunjeni čitatelj kad pogleda naslov tih starih postova, a vidi da ih ih se ovdje u prvom licu naziva svojima, pomisli - wtf, ovaj se referira sam na sebe kao gostujući autor???
IzbrišiTrebalo bi taj sistem ipak malo doraditi, ima tu sasvim dovoljno i drugih stvari koje ostavljaju dojam puknutosti, ne treba ih i još. ;-)
M.
zahvaljujem Autoru na članku. Treba ga poslati župnicima, oni znaju što im je dužnost jer sam često vidjela spomenutu sličicu s molitvom u našim crkvama. Meni osobno je od prvog trenutka bila odbojna i neusporediva s Djevicom Marijom!
OdgovoriIzbrišiVrlo koristan i potreban članak. Katolička Crkva nikad ne bi odobrila takva lažna ukazanja.
OdgovoriIzbrišiModernisti odobravaju lažna ukazanja koja hvale moderniste i promiču hereze - ništa čudno.
Isus na Jordanu nije kršten Duhom, koji izlazi od Oca i Sina, nego vodom. A ipak, prema videu na koji je upućeno na početku članka, osnivači karizmatskog pokreta, jedan od kojih je i Ralph Martin, tvrde da je Isus na Jordanu kršten Duhom Svetim, da je krstom Ivanovim primio Duha Svetoga. To je zapravo nijekanje Isusova božanstva, i stvarno je slično kao kad bi netko tvrdio da je Isus u blagovanju na Posljednjoj večeri primio samog sebe.
OdgovoriIzbrišiOp.
Tradici zasto se ne potpisujete?
OdgovoriIzbrišiZar ste tolko vazni i bitni?
Ili mislite svijet promijenit pa trenutno zelite biti incognitooo....majko mila kao da o nuklearnim kodovima raspravljate
Hej Alen, a što to tebe muči i što ti imaš s tim? U čemu je Tvoj problem?
IzbrišiM.N.
Upravo to. Nemam nikakav problem, zato i napissem ime. Nitko ne trazi da prezime i adresu napisete. Svatko od vas je dobio ime pri rodenju, zar ne. Bar malo autenticnosti.
IzbrišiNo naravno onaj tko rasprave smatra natjecanjem, skupljanjem bodova ili ima skrivene porive, takvima je teze stati iza svojeg imena
Aha, Alen je jedan na svijetu pa eto malo autentičnosti...
IzbrišiA Alen može biti i bilo tko drugi... Ne vidim igdje tko ste, a niti da ste Alen stoga je i postavljeno pitanje što Vi imate s tim? Očito izbjegavanje odgovora Vas otkriva. Imate pravo na svoj stav i mišljenje no zašto Vas smeta to dopustiti drugima?
M.N.
Napisao sam bar malo autenticnosti. I da, zovem se Alen, a ako ce neko 3 godine pisati krivo ime, to je na njegovu zalost.
IzbrišiNecete se ni vi tradicionalisti okupiti dok i vi ne rjesite svoje tastine
Kaže sveta Terezija Avilska: "Njegovo Veličanstvo neće dopustiti đavlu da prevari ikoju dušu osim njezinom krivnjom... Gdje god vidjeli sliku našega Gospodina, dobro je da je štujemo, pa sve da je naslika vrag. Jer je veliki slikar, pa nam, ako nam i želi učiniti zlo, čini dobro djelo kad nam naslika raspelo ili drugu sliku tako živo te nam se usiječe u srce... Ako je duša ponizna, neće joj viđenje nauditi, pa bilo i od vraga. Ako nije ponizna, neće joj koristiti, sve ako dolazi od Boga... Recimo da đavao uzrokuje takve pojave, ne bi li dušu podražio na oholost. Ako se duša ponizi misleći da su od Boga, i spozna da ih nije zaslužila...; ako se stane siliti na pokoru i više moliti te pomnije nastoji ne vrijeđati svoga Gospodina i savršenije mu se pokoravati, jamčim da se zloduh neće vratiti, nego će otići zastiđen, a u duši neće ostaviti nikakve štete." (3. svezak njezinih djela u hrvatskom prijevodu, 1933., str. 49. i 50.)
OdgovoriIzbrišiO slici "Gospe Svih Naroda" bojim se međutim da ne možemo reći ni onako kako je rekla Jacinta kad joj je Lucija donijela jednu sličicu Srca Isusova: "Kako je ružna! Uopće ne sliči Gospodinu, koji je vrlo lijep! Ipak ću je uzeti, jer je to On."
Op.