utorak, 11. lipnja 2013.

Tko bi rek'o


Nisam prošlog tjedna primjetio najnovije priopćenje sa zasjedanja Hrvatske biskupske konferencije, a vjerojatno bi tako i ostalo da u župnom listiću ispod sentimentalne priče u kojoj se pojavljuje slijepi prosjak nisam pročitao kratki, ali dojmljiv izvadak. Evo nekoliko rečenica iz priopćenja koje se većinom bavi karizmatskim događanjima u našoj domovini:
Primijećeno je da, nažalost, ima predstavnika katoličkih pokreta koji smatraju da njihovo poslanje dolazi "izravno od Duha Svetoga", pa im nije potrebno kanonsko dopuštenje zakonitih poglavara.
...
Dok se s jedne strane zamjećuje pasivnost velikoga broja vjernika laika u Crkvi, s druge strane nameće se potreba i pitanje kako pomoći onima koji se žele više posvetiti evangelizaciji i apostolatu, ali to čine bez poslanja, bez povezanosti sa službenom Crkvom.
...
Također, istaknuto je da se nerijetko na tim susretima naglašava "potraga za izvanrednim i neobičnim pojavama" koje se "proizvodi ritualima, polaganjem ruku, pjesmom i poklicima nabijenih emocija". Gotovo da nema mjesta za šutnju. Nedostaje cjelovita slika Krista "koji zahtijeva i traži žrtvu i odricanje, sve do mučeništva" (sv. Toma Akvinski). "Tražite najprije kraljevstvo Božje, govorio je Isus, a sve ostalo će vam se dodati." Naglašeno je da postoji ozbiljan rizik da se religiju svede na paramedicinu.
...
U tom vidu rečeno je neka biskupi bdiju nad onim što se u pokretima i na seminarima zbiva. Ali, neka i odlučno reagiraju kad su posrijedi zloporabe i odstupanja od liturgijskih i drugih crkvenih norma i propisa.
...
u susretima, seminarima i duhovnim obnovama nuditi Isusa, a ne zdravlje, nuditi njegov "poraz" na Kalvariji, a ne uspjeh, Kristovu muku i patnju, a ne miran i spokojan život. Dobar i odgojan primjer u tom pogledu pruža nam blažena Chiara Badano, koja je na prijedlog da moli za čudo ozdravljenja odgovorila: "Ne tražim čudo ozdravljenja, jer osjećam da to nije u Božjem planu. Gospodin će znati kad će staviti kraj mojim patnjama."
Hm, poprilična pljuska nekim našim voditeljima seminara i obnova.


***

Naiđoh uz prethodnu temu i na jednu propovijed biskupa Uzinića:
Ne mogu ne spomenuti, u ozračju ovog što govorim, misao jednog mog prijatelja svećenika koji je svojevremeno, parafraziraju često upotrijebljeni izraz mnogih među nama: „Najvažnije je zdravlje!“, ovako govorio: „Da, najvažnije je zdravlje, a to što psujemo Boga, što ne molimo, ne sudjelujemo na nedjeljnoj misi, što ne poštujemo roditelje, što sa svojim bratom ili sestrom godinama ne govorimo, što ogovaramo ili čak klevećemo, što ubijamo nerođene i s njima eksperimentiramo, što nam ništa ne znači bračna i predbračna čistoća, što želimo ono što nam ne pripada, krademo i lažemo, što smo zli i činimo zlo itd., to nije važno. Važno je zdravlje!“ Mnogi, doista, ovako misle, ovako čine i u skladu s ovom logikom žive. I na kraju ne izgube samo zdravlje i život, nego i puno, puno više jer ugroze svoju vječnost.
Naravno da se ovim ne želi zanijekati velika važnost fizičkog, psihičkog i duhovnog zdravlja čovjeka.

***

Bitno.net se nažalost pridružio Glasu Koncila objavljivanjem članka o (ne)mogućnosti ređenja žena koji bi sasvim komotno mogao proći na onom ugasnulom vjerskom portalu. U klasičnoj ili bolje rečeno modern(ističk)oj maniri vlč. Nediljko Ante Ančić postavlja crkvene teze na labave noge koje se onda kroz prigovore suvremenika osporava zaboravivši (ups!) spomenuti Ordinatio Sacerdotalis i odgovor Kongregacije za nauk vjere koji je uslijedio. Što da vam pričam, evo par izvadaka:
Rasprava je ovim učiteljskim izjavama za sada odlučena. Samo pitanje ostaje otvoreno. Crkva ga može i drukčije riješiti. Ona ima jedino pravo i punomoć da dijeljenje pojedinih sakramenata prilagodi vremenu, prilikama i mjesnim datostima čuvajući bit sakramenta.
...
Ako je, dakle, volja Kristova izražena u evanđeljima takva da isključuje žene iz svećeništva, onda nas to obvezuje. Ima primjera u samom Novom zavjetu da se odstupa od volje Kristove. Primjerice, Isus najprije zabranjuje učenicima misionarenje među poganima, da bi ih nakon uskrsnuća izričito poslao naviještati evanđelje svemu svijetu. Volju Kristovu valja, dakle, tumačiti ne prema slovu, nego prema duhu i kontekstu u kojemu je izrečena. Nedvojbeno je da Isus nije pozvao nijednu ženu u apostolsku službu. Iz toga se ne može nužno zaključiti da ju je on zasvagda isključio. Jer osim teoloških, mogli su u pitanju biti neki društveni ili kulturološki razlozi koji poslije mogu otpasti i tu je zapravo srž ovoga problema.
...
Dakle, Isus nije pozvao žene u krug svojih najužih učenika. Je li time htio postaviti nepromjenjivo mjerilo Crkvi svih vremena? Ima i drugih razloga koji se navode kao zaprjeka ređenju žena. Tako se primjerice navodi da u slavlju euharistije svećenik djeluje u osobi Krista i predstavlja Krista naspram zajednici. Krist je pak bio muškarac, dakle može samo muškarac vršiti ovu ulogu. Na ovo se ne možemo ovdje osvrtati. Valja naglasiti da prihvaćanje Kristove poruke o kraljevstvu Božjem i novi život kao dar Duha Svetoga znači zapravo dokinuće svih društvenih vrsta nepravde i diskriminacije među ljudima, rasama i spolovima te temeljnu jednakost svih krštenika u odnosu na dostojanstvo koje imaju kao djeca Božja.

Drugi je razlog koji Crkva navodi kao zaprjeku pripuštanja žena ređenju, dosadašnja praksa Crkve. Ona je uvijek odbijala rediti žene za svećenike. Ali i ovdje se može postaviti pitanje je li trajnost neke prakse u Crkvi sama po sebi već dokaz za njezinu valjanost. Ima primjera da je Crkva u stvarima koje ne spadaju izričito u sadržaj božanske objave stoljećima naučavala neke stvari u odnosu na koje je poslije promijenila svoje stajalište (odnos prema ropstvu, zabrani uzimanja kamata, upotrebi sile, mogućnosti uhićenja izvan crkve i sl.). Nije, dakle, posve isključeno da bi Crkva i u pitanju ređenja žena mogla promijeniti svoju odluku.
...
Spominjanje odnosa Crkve prema ropstvu u ovom je kontekstu zaista šlag na torti. Doduše, davno prožvakanoj.

Začuđuje da je Verbum povjerio odgovaranje na ovako bitno pitanje osobi čiji je svjetonazor vidljiv s kilometra bilo kome tko je bacio oko na neki od njegovih uvodnika u Crkvi u svijetu.

***

Jeste li posjetili Picassovu izložbu u Galeriji Klovićevi dvori? Ja nisam i sumnjam da ću otići jer mi slike poput ove apsolutno ništa ne znače. Ipak, ostavljam vam za kraj jednu sliku četrnaestogodišnjeg Pabla prije nego je poglupio. Više potražite ovdje.

24 komentara:

  1. Mislim kako je mnogo veći problem uređivanje kanonskog statusa onih koji su zaređeni a potom upali u ekskomunikaciju zbog ženidbe (pri tom mislim na dijecezanske svećenike ali i redovnike). Broj mi nije poznat niti otprilike. Trebalo bi se upitati kako se osjećaju ove osobe nakon anglikanskog priljeva u KC? Je li oženjenost doista zapreka? I slično. Koliko je meni poznato slučaj ređenja žena nije zabilježen niti u Predaju, niti u Pismu a niti je Učiteljstvo ikada dala ikome dopuštenje za takav čin. Očito su na pomolu bolni prijepori unutar ovčinjaka. Longin

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Nema prijepora. Roma locuta, causa finita. Nauk o nemogućnosti Crkve da zaredi ženu je dio poklada vjere.

      Celibat nema veze s time, to je disciplinsko a ne doktrinarno pitanje. Očito je da Crkva može zarediti oženjenog muškarca - pitanje je koliko je to dobro i poželjno. Ali Crkva ne može zarediti ženu i gotovo. Tu nema rasprave ili "prijepora".

      Izbriši
    2. Kako se osjećaju ove osobe nakon anglikanskog priljeva u KC. Kod nas grkokatolici postoje stoljećima. Nije bilo bitnijeg prelaska zainteresiranih s rimskog obreda na carigradski obreda (poznat je slučaj Živka Kustića, ali nije Kustić bio taj koji se gurao). Doduše, kod anglikanaca je obred sličniji rimskom, a svećenik se može oženiti nakon ređenja (ne znam kako je ovima koji su prema Anglicanorum Coetibus primljeni u zajedništvo: mogu li se ženiti i nakon ređenja, ili se uzima načelo koje vrijedi na Istoku).

      Izbriši
    3. Evo što kaže Anglicanorum coetibus, VI.2:

      "Ordinarij će, s punim obzirom prema disciplini kleričkoga celibata u Latinskoj crkvi, u pravilu (pro regula), svećeničkom redu pripuštati samo muškarce celibatarce. Od Rimskoga Prvosvećenika može zamoliti dopuštenje za pristup ređenju oženjenoga muškarca, kao izuzetak od kanona 277, § 1, od slučaja do slučaja, prema objektivnim kriterijima odobrenim od Svete Stolice".

      Dakle, celibat je pravilo, a suprotni slučajevi će se razmatrati pojedinačno...

      Izbriši
    4. E sad, koji su to objektivni kriteriji odobreni od Svete Stolice? Jer neke stvari se mogu zaključiti sa "nije običaj" ili nije običajno pravo i bye bye, a anglići fino na mala vratašca u KC sa svojim predajama i običajima itd., itd.. Priznajem, nisam baš oduševljen takvim rješenjem. No, uostalom, koga briga ionako će se spasiti samo 144 000 :) Longin

      Izbriši
    5. Nota bene. KKC je jasan u pogledu Zapadne i Istočne predaje u pogledu ređenja oženjenih, no ovo s anglićima je nešto potpuno drugačije. S obzirom na ređenje žena stvar je, barem u pogledu RKC oduvijek bila jasna i nedvojbena. Longin

      Izbriši
    6. Dobro, a što je tako mistično nejasno? Za početak će se dopustit ređenje oženjenih, kako bi se stvorila svećenićka baza za ta 3 ordinarijata, a potom će se ustrajnije inzistirati na pravilu o celibatu. Već imaju svećenićke kandidate koji ostaju u celibatu...

      Izbriši
    7. Postoje sve glasniji zahtjevi, osobito u Austriji i Njemačkoj da žene mogu postati kardinalima.

      Sveti se Otac navodno više puta tužio na homoseksualni lobi u Vatikanu koji utječe na njegov rad i ometa ga.
      Kaže otvoreno da nikada nije bio jak u organizaciji, nada se da će ona skupina kardinala koje je imenovao, uspjeti zavesti red u Vatikanu.
      Sotona preko homo-hereze otvoreno napada Petrova nasljednika i svetu Crkvu!

      Sve naopako!

      Kikii

      Izbriši
    8. Prije konklava govorili smo da nam treba novi Pavao IV. (1555-1599) za čijeg se pontifikata uopće nije odvijao Tridentski koncil (započet za Pavla III., nastavljen pod Julijem III., završen pod Pijom IV., nasljednikom Pavla IV.), ali su energičnim mjerama izbačeni nedostojni tipovi iz najviših krugova Crkve, a istodobno i razni oblici nemorala koji su se naširoko prakticirali po Rimu. Nakon toga Pijo IV. je mogao nastaviti Koncil.
      Papa Franjo definitivo neće biti novi Pavao IV., manje svetac, više državnik.

      Izbriši
    9. Pitam se samo: je li ovo nastavak objavljivanja problematičnih sadržaja na vatikanski, diplomatski način. Papa je to rekao, nazočni pisali natuknice, kasnije stvoreni tekstovi prema smislu. Ne može se doslovno citirati Sv.Oca.
      Potom se svi ispričali...A prenijeli svi svjetski mediji!
      Kažu da su papa Pavao VI. u onomom poznatom govoru o sotoninom dimu te o samouništenju Crkve te papa Ivan Pavao II. govoreći o tihoj apostaziji(možda i papa Benedikt o barci koja pušta vodu sa svih strana)objavili onaj neobjavljeni dio III.Fatimske tajne(u biti njezino tumačenje od Gospe).
      Želi li papa Franjo ipak svima objaviti dio onog dokumenta koji su za papu Benedikta sastavila tri kardinala, jedan bivši opusovac, jedan Sicilijanac i kardinal Tomko, nekadašnji šef vatikanske "protuobavještajne" službe???
      U svakom slučaju, odjeknulo je kao bomba, atomska!
      Kikii

      Izbriši
    10. I...ne zaboravimo: današnja Kurija s onom učinkovitom predkoncilskom nema previše zajedničkoga.Ovo je glomazni postkoncilski birokratski aparat u kojem su u zadnjim godinama Wojtylina pontifikata samo Papa, jedan francuski monsinjor, jedan isusovački časni brat i talijanski oratorijanac nosili reverendu!
      Kikii

      Izbriši
  2. Evo, nešto pozitivno, i to baš u ovom vremenu kad se činilo da će karizmatici dobiti više slobode, a manje nadzora. Čini se da ipak nije tako. Posebno mi je drago da se pazi na liturgiju naših domaćih karizmatika, a koliko je ležerna postala vidjelo se i iz one fotografije "baš je guba".
    Vrlo lijepe riječi biskupa Uzinića. Ne znam koliko puta sam čula te riječi da je zdravlje najvažnije.
    Ne razumijem žene koje se usjećaju zakinute što ne mogu biti zaređene. Mogu samo pretpostaviti da nisu shvatile niti prihvatile što znači biti žena. Hvala Bogu da to uopće nije opcija koja bi se razmatrala (osim u glavama nekih koji bi promjenili i Boga da mogu).
    S.Š.

    OdgovoriIzbriši
  3. Hm,ako ćemo predanje postavljati kao neko mjerilo, zar i apostoli ukoliko prihvatimo činjenicu da su bezbroj puta bili kod poganih i krštavali iste nisu mogli reći pa evo zbog kulturoloških razlika kod nas nije moguće zarediti ženu ali ovdje jest i idemo to uraditi.
    Ako to nisu radili oni koji su ulazili u društva sasvim različita od njihova i nije im ni padalo na pamet onda mi je malo sotonski tražiti apsolutnu ravnopravnost, jer tko će to postavljati granice?
    A i onda možemo reći kako je "pali anđeo" htio biti jednak ali i jednačiji od Gospodina, pa eno kako završi...

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Upravo tako.
      Svaku sumnju raščistio je bl. Ivan Pavao II. dokumentom Učiteljstva koji je nepogrešiv: riječ je o nauku koji su svi pape i svi biskupi u zajedništvu s njima naučavali od Petra do danas.
      Autori kojima Glas Koncila daje prostora to ne znaju ili se prave da ne znaju. Jer iz teksta je razvidno da autor misli da mogućnosti za promjenu ima. A istina je upravo obrnuta.

      Izbriši
  4. vau čovječe - kakve izjave od naše HBK! to je stvarno super!

    i da, na apel je članak sa Bitno.net-a uklonjen te je uredništvo reklo da je taj članak bio greška te da on ne izražava stajalište portala i uredništva.

    OdgovoriIzbriši
  5. Izgleda je bitno.net uklonio sporan clanak.

    Inace, nazalost moram konstantirati da je bitno.net vise puta prenosio clanke upitne pravovjernosti (da se lijepo izrazim).

    Na primjer ovaj u kojem se odgovara na pitanje "Što slijedi poslije smrti?", a da se ni jednom insinuacijom ne spomene prva stvar koja po katoličkom nauku slijedi poslije smrti, a to je sud. Naravno, ne spominje si ni pakao, ni čistilište, ni raj. Samo nekakav njuejđevski mambo-džambo o tome kako ćemo kada zatvorimo oči na smrt otvoriti ih na uskrsnuće.

    A bilo je i još članaka don Ančića iz one njegove knjige "Vjera u pitanjima" koja vrvi herezama. Na primjer ovaj u kojem naš dr. don objašnjava kako Biblija sadrži gomilu pogrešaka i zabluda. To što je nauk o nemogućnosti Biblije da sadrži zabludu definiran kao ex fide divina et catholica (vidi ovo na katolik.hr-u), očito nije važno.

    Inače, izjava "Nije, dakle, posve isključeno da bi Crkva i u pitanju ređenja žena mogla promijeniti svoju odluku." je otvorena hereza. Ako je osoba koja je to izjavila pročitala Ordinatio Sacerdotalis i odgovor Kongregacije za nauk vjere koji se toga tiče i ovo i dalje tvrdi, onda više nije u Crkvi. Žalosno.

    OdgovoriIzbriši
  6. Da, i svaka čast našim biskupima na ovoj reakciji! Izvadak iz propovijedi oca biskupa Uzinića me također posebno obradovao!

    OdgovoriIzbriši
  7. Pozdrav.Nemojte zamjeriti, žarko bih želio nešto pitati nekoga katolika, a od poznanika sam dobio sugestiju da ću ovdje doći do odgovora(s obzirom da niti sam katolik, niti znam gdje bih uopće to pitao).Vidim da je ovo zadnja tema, pa ću ovdje to postaviti.Pitam iskreno, i bez provokacije.Dakle jako me interesira katolički nauk o sljedećim pitanjima, i ako me možete uputiti na daljnje upoznavanje teme, u obliku učenja crkve, publikacija ili slično.Jasno mi je da je prema kršćanskom shvaćanju Isus Krist 2 božanska osoba, nestvorena, već rođena.No s obzirom, da je također prema vjeroispovijesti, bio i pravi čovjek, znači li to: a.)da je Isusovo tijelo stvoreno, ili ne, i ako da kada i od koga i b.)da je Isusova duša stvorena ili ne, i kada i od koga.
    Naime, nedavno sam bio u prilici čitati jedan spis od katoličke svetice(ako se ne varam) Marije Agredske, gdje stoji da su mu i tijelo i duša stvoreni, pa sam malo zbunjen, u pogledu toga.Eto, još jednom hvala, i ne zamjerite.
    Matko

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Isusovo tijelo i ljudska dusa stvoreni su u trenutku njegova zaceca, stvorio ih je Bog.

      471 Apolinar Laodicejski tvrdio je da je u Kristu Riječ uzela mjesto ljudske duše ili duha. Protiv te zablude Crkva je ispovjedila da je vječni Sin uzeo i razumnu ljudsku dušu.

      (Cath. Enc.) At the moment of conception, in the womb of the Blessed Mother, through the forcefulness of God's activity, not only was the human soul of Christ created but the Word assumed the man that was conceived.


      Kristova duša koja nije bila esencijalno božanska, već ljudska, bila je savršena, poput duša drugih ljudi, putem posvetne milosti, koja je „stalan dar, postojano i nadnaravno stanje što usavršuje dušu osposobljavajući je da živi s Bogom i djeluje po njegovoj ljubavi“ (KKC, 2000). Krist je svet kao što je arkanđeo Gabrijel objavio Mariji prilikom navještenja (usp. Lk 1:35). Kristovo čovještvo je radikalno sveto, izvor i uzor svetosti za sve ljude. Utjelovljenjem, Kristova ljudska narav uzdignuta je u najviše jedinstvo s božanskom osobom Riječi u koje svako stvorenje može biti uzdignuto. Iz gledišta Kristova čovještva hipostatsko sjedinjenje najveći je dar koji se mogao primiti, poznat kao dar posvetne milosti. Putem posvetne milosti Kristova je duša divinizirana promjenom koja uzdiže djelovanje duše u ravninu intimnog života s Bogom, dajući joj nadnaravno djelovanje u sudjelovanju koje drugačije ne bi mogla posjedovati. Njegova punina milosti ujedno podrazumijeva postojanje ulivenih kreposti i darova Duha Svetoga.

      Izbriši
    2. (GK) Što se tiče časne Božje službenice Marije Agredske (1602-1665), čiji se spomendan slavi 24. svibnja, može se reći da je slavna postala i po svojim brojnim spisima, prevođenima na mnoge jezike. Kroz 40 godina trpjela je neopisive muke, ali je istodobno bila obasipana i darovima i viđenjima u kojima je često gledala Isusa svega izranjenoga.

      Kako piše o. Josip Antolović, po nalogu svoga duhovnoga vođe Marija je 1637. počela pisati svoj »slavni ali i prijeporni spis Mistica ciudad de Dios (Tajanstveni Božji grad), u kojem na veoma subjektivan način opisuje život Majke Božje«. O tom su djelu neki tadašnji teolozi izrekli pohvalni sud, ali je bilo i drugačijih mišljenja. Tako joj je novi ispovjednik 1645. zapovjedio da spali i taj i ostale svoje spise, što je ona i učinila. Kasnije joj je novi duhovni vođa, Andrija da Fuenmayora, odredio da ponovno napiše život Majke Božje, ali i svoj, te je ona u pet godina završila djelo »Božji mistični grad«. Teolozi su ga ispitali i dali veoma povoljan i optimističan sud. Njezino glavno djelo (o kojemu pišete), životopis Blažene Gospe, izdan je prvi put 1670, a kasnije na više jezika. To je djelo prevedeno i na hrvatski jezik, u dva izdanja 1932. i 1933. O. Antolović ističe da to djelo na njega nije učinilo »neki jači dojam« te da su ga »čak neke stvari u njemu i zbunjivale«. U svome predgovoru hrvatskom prijevodu franjevac o. Teofil Harapin kao preporuku djela Marije Agredske navodi riječi kardinala d' Aguirre koji je, na upit francuskog kralja što sudi o toj knjizi, pismom od 17. srpnja 1698. odgovorio ovako: »Što sam kroz 50 godina naučio nije gotovo ništa prema dubokom nauku koji sam našao u toj knjizi i koja se potpuno podudara sa Svetim pismom, svetim ocima i crkvenim saborima. Pošto se ne može ni pomisliti da bi i najučeniji smrtnik mogao toj časnoj majci naravnim putem priopćiti tako visok nauk, to moramo moralnom sigurnošću prihvatiti da je pisala pod utjecajem Duha Svetoga.« »Ne opredjeljujući se ni za jedno od navedenih mišljenja, smatram vrijednim upoznati i Mariju Agredsku i njezino slavno djelo«, zaključuje o. Antolović.

      Izbriši
    3. Prenosim DM-ov tekst odozdo da ostane u istom nizu.

      -----

      Pozdrav,

      Isus, kao Sin Božji, uistinu nije stvorenje nego pravi Bog, vječan i nepromjenjiv, istobitan s Ocem i po Njemu je sve stvoreno.
      No, radi čovjekova otkupljenja u jednom konkretnom trenutku povijest je na sebe uzeo i narav čovjeka. I u tom kontekstu on je uistinu rođen u jednom trenutku kao pravi čovjek. I kao čovjek, ima stvorenu ljudsku dušu i ljudsko tijelo koje do tada nije imao.
      Odnosno, vječnoj Riječi je pridružena narav čovjeka: tijelo i duša.

      Stoga, Isus je u isto vrijeme i pravi Bog i pravi čovjek. Kao Bog... vječan, kao čovjek... ne od vječnosti.

      DM

      Izbriši
    4. Puno ti hvala, naime zbunjivao me termin preuzeti, u rečenici :"Riječ je preuzela" jer nisam razumio značili li preuzela u stvari stvorena je, a ukoliko znači, kako onda nije stvorenje.Hvala ti, sad mi je jasnije.
      Matko

      Izbriši
    5. Ne znam puno teologiju, ali cini mi se da je to standardni i prikladni izricaj.

      Matko, s obzirom da kazes/ete da nisi katolik,
      najprije procitajte katekizam sv. Pija X., a onda se javite da organiziramo krstenje ili dopunu krstenja (na linku je opis starog obreda :-)

      Izbriši
    6. Ni Kompendij Katekizma Katoličke Crkve nije na odmet kao ni sam Katekizam Katoličke Crkve iz 1992. koji je sustavniji i mnogo jasniji u mnogim pitanjima vezanima uz polog vjere. Upućuje i na čitanje Pisma kao i na povezanost s Učiteljstvom i znakovima vremena u kojemu živimo. Pijev ima manjkavosti iako je jednostavniji i gdjegdje puno jasniji u izričaju. Longin

      Izbriši

Upute za komentiranje

Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.

Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.