Tko bi rek'o

Nisam prošlog tjedna primjetio najnovije priopćenje sa zasjedanja Hrvatske biskupske konferencije, a vjerojatno bi tako i ostalo da u župnom listiću ispod sentimentalne priče u kojoj se pojavljuje slijepi prosjak nisam pročitao kratki, ali dojmljiv izvadak. Evo nekoliko rečenica iz priopćenja koje se većinom bavi karizmatskim događanjima u našoj domovini:

Primijećeno je da, nažalost, ima predstavnika katoličkih pokreta koji smatraju da njihovo poslanje dolazi "izravno od Duha Svetoga", pa im nije potrebno kanonsko dopuštenje zakonitih poglavara.
...
Dok se s jedne strane zamjećuje pasivnost velikoga broja vjernika laika u Crkvi, s druge strane nameće se potreba i pitanje kako pomoći onima koji se žele više posvetiti evangelizaciji i apostolatu, ali to čine bez poslanja, bez povezanosti sa službenom Crkvom.
...
Također, istaknuto je da se nerijetko na tim susretima naglašava "potraga za izvanrednim i neobičnim pojavama" koje se "proizvodi ritualima, polaganjem ruku, pjesmom i poklicima nabijenih emocija". Gotovo da nema mjesta za šutnju. Nedostaje cjelovita slika Krista "koji zahtijeva i traži žrtvu i odricanje, sve do mučeništva" (sv. Toma Akvinski). "Tražite najprije kraljevstvo Božje, govorio je Isus, a sve ostalo će vam se dodati." Naglašeno je da postoji ozbiljan rizik da se religiju svede na paramedicinu.
...
U tom vidu rečeno je neka biskupi bdiju nad onim što se u pokretima i na seminarima zbiva. Ali, neka i odlučno reagiraju kad su posrijedi zloporabe i odstupanja od liturgijskih i drugih crkvenih norma i propisa.
...
u susretima, seminarima i duhovnim obnovama nuditi Isusa, a ne zdravlje, nuditi njegov "poraz" na Kalvariji, a ne uspjeh, Kristovu muku i patnju, a ne miran i spokojan život. Dobar i odgojan primjer u tom pogledu pruža nam blažena Chiara Badano, koja je na prijedlog da moli za čudo ozdravljenja odgovorila: "Ne tražim čudo ozdravljenja, jer osjećam da to nije u Božjem planu. Gospodin će znati kad će staviti kraj mojim patnjama."

Hm, poprilična pljuska nekim našim voditeljima seminara i obnova.

***

Naiđoh uz prethodnu temu i na jednu propovijed biskupa Uzinića:

Ne mogu ne spomenuti, u ozračju ovog što govorim, misao jednog mog prijatelja svećenika koji je svojevremeno, parafraziraju često upotrijebljeni izraz mnogih među nama: „Najvažnije je zdravlje!“, ovako govorio: „Da, najvažnije je zdravlje, a to što psujemo Boga, što ne molimo, ne sudjelujemo na nedjeljnoj misi, što ne poštujemo roditelje, što sa svojim bratom ili sestrom godinama ne govorimo, što ogovaramo ili čak klevećemo, što ubijamo nerođene i s njima eksperimentiramo, što nam ništa ne znači bračna i predbračna čistoća, što želimo ono što nam ne pripada, krademo i lažemo, što smo zli i činimo zlo itd., to nije važno. Važno je zdravlje!“ Mnogi, doista, ovako misle, ovako čine i u skladu s ovom logikom žive. I na kraju ne izgube samo zdravlje i život, nego i puno, puno više jer ugroze svoju vječnost.

Naravno da se ovim ne želi zanijekati velika važnost fizičkog, psihičkog i duhovnog zdravlja čovjeka.

***

Bitno.net se nažalost pridružio Glasu Koncila objavljivanjem članka o (ne)mogućnosti ređenja žena koji bi sasvim komotno mogao proći na onom ugasnulom vjerskom portalu. U klasičnoj ili bolje rečeno modern(ističk)oj maniri vlč. Nediljko Ante Ančić postavlja crkvene teze na labave noge koje se onda kroz prigovore suvremenika osporava zaboravivši (ups!) spomenuti Ordinatio Sacerdotalis i odgovor Kongregacije za nauk vjere koji je uslijedio. Što da vam pričam, evo par izvadaka:

Rasprava je ovim učiteljskim izjavama za sada odlučena. Samo pitanje ostaje otvoreno. Crkva ga može i drukčije riješiti. Ona ima jedino pravo i punomoć da dijeljenje pojedinih sakramenata prilagodi vremenu, prilikama i mjesnim datostima čuvajući bit sakramenta.
...
Ako je, dakle, volja Kristova izražena u evanđeljima takva da isključuje žene iz svećeništva, onda nas to obvezuje. Ima primjera u samom Novom zavjetu da se odstupa od volje Kristove. Primjerice, Isus najprije zabranjuje učenicima misionarenje među poganima, da bi ih nakon uskrsnuća izričito poslao naviještati evanđelje svemu svijetu. Volju Kristovu valja, dakle, tumačiti ne prema slovu, nego prema duhu i kontekstu u kojemu je izrečena. Nedvojbeno je da Isus nije pozvao nijednu ženu u apostolsku službu. Iz toga se ne može nužno zaključiti da ju je on zasvagda isključio. Jer osim teoloških, mogli su u pitanju biti neki društveni ili kulturološki razlozi koji poslije mogu otpasti i tu je zapravo srž ovoga problema.
...
Dakle, Isus nije pozvao žene u krug svojih najužih učenika. Je li time htio postaviti nepromjenjivo mjerilo Crkvi svih vremena? Ima i drugih razloga koji se navode kao zaprjeka ređenju žena. Tako se primjerice navodi da u slavlju euharistije svećenik djeluje u osobi Krista i predstavlja Krista naspram zajednici. Krist je pak bio muškarac, dakle može samo muškarac vršiti ovu ulogu. Na ovo se ne možemo ovdje osvrtati. Valja naglasiti da prihvaćanje Kristove poruke o kraljevstvu Božjem i novi život kao dar Duha Svetoga znači zapravo dokinuće svih društvenih vrsta nepravde i diskriminacije među ljudima, rasama i spolovima te temeljnu jednakost svih krštenika u odnosu na dostojanstvo koje imaju kao djeca Božja.

Drugi je razlog koji Crkva navodi kao zaprjeku pripuštanja žena ređenju, dosadašnja praksa Crkve. Ona je uvijek odbijala rediti žene za svećenike. Ali i ovdje se može postaviti pitanje je li trajnost neke prakse u Crkvi sama po sebi već dokaz za njezinu valjanost. Ima primjera da je Crkva u stvarima koje ne spadaju izričito u sadržaj božanske objave stoljećima naučavala neke stvari u odnosu na koje je poslije promijenila svoje stajalište (odnos prema ropstvu, zabrani uzimanja kamata, upotrebi sile, mogućnosti uhićenja izvan crkve i sl.). Nije, dakle, posve isključeno da bi Crkva i u pitanju ređenja žena mogla promijeniti svoju odluku.
...

Spominjanje odnosa Crkve prema ropstvu u ovom je kontekstu zaista šlag na torti. Doduše, davno prožvakanoj.

Začuđuje da je Verbum povjerio odgovaranje na ovako bitno pitanje osobi čiji je svjetonazor vidljiv s kilometra bilo kome tko je bacio oko na neki od njegovih uvodnika u Crkvi u svijetu.

***

Jeste li posjetili Picassovu izložbu u Galeriji Klovićevi dvori? Ja nisam i sumnjam da ću otići jer mi slike poput ove apsolutno ništa ne znače. Ipak, ostavljam vam za kraj jednu sliku četrnaestogodišnjeg Pabla prije nego je poglupio. Više potražite ovdje.