petak, 28. lipnja 2013.

Posljednji Eurokaz? Ako je istina, super.

Ne znam je li bolje o ovoj temi pisati ili je naprosto ignorirati. Nakon blasfemičnih plakata BD Marije početkom ove godine, prekjučer se ponovno kod nas pokušalo vrijeđanjem svetinja uvjeriti publiku da je sranje umjetnost. Festival Eurokaz koji niti pratim niti me zanima otvoren je predstavom O konceptu lica Sina Božjeg redatelja Romea Castelluccija. Ako vas privlači uzastopna defekacija starijeg čovjeka ispred velike projekcije Isusova lica, onda je to prava stvar za vas. Većini normalnih ljudi to neće biti ni lijepo ni uzbudljivo provedena večer.

U Francuskoj su se toj predstavi oštro suprotstavili za što su neki prosvjednici kažnjeni i pred sudom. Kod nas nitko nije rekao ni riječi. Možda je i bolje pustiti da mrtvi pokapaju mrtve. Nadajmo se samo da se iduće godine nećemo naći pred novim festivalskim zombijima. Još ako počnu vršiti nuždu...


Broj komentara: 66:

  1. Je li ovo na tragu pape Ivana XXIII. da će se zablude same od sebe rasplinuti? Što se i dogodilo(.....)?!
    A nas tradicionaliste bi se trebalo zadovoljiti s 2-3 celebracije u hrvatskim prostorima, pod uvjetom da politički komesari nad nama vrše teror, potpomognuti neokonzervativnim jurišnicima.
    Ja bih svaku nedjelju uveo potpisivanje (antitradicionalne) zakletve u kojoj se priznaje II.vatikanski, ekumenitis i masonska superdogma-vjerska sloboda. To je jedini dokaz poslušnosti živoj tradiciji i nužan uvjet za pristupanje staroj Misi, a sve je samo privremeni proces rehabilitacije za oboljele. Onda bih i tu proveo liturgijsku reformu, javno spalio sve barokne misnice i uveo Pričest na ruke i taizeovsku molitvu. Tek tada, u poslušnosti poteći će rijeke milosti...Poplivat će Stara Vlaška i Palmotićeva...

    Kikii

    OdgovoriIzbriši
  2. Nema kazne na ovom svijetu koja bi bila preoštra za takve ljude. No, iza smrti će ih stići prikladna kazna, i za razliku od one na ovom svijetu, ta će biti vječna.

    "Ne varajte se: Bog se ne da izrugivati! (Gal. 6:7)

    OdgovoriIzbriši
  3. Zaista, biblijski citati su ovdje sasvim dovoljni: "Bog se ne da izrugivati!" On koji je prolio Krv za nas i za sve ljude na otpuštenje grijeha!

    Molimo za sve ljude, i neka molitva naša dolazi iz blaga i ponizna srca!

    Učenik

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Za nas i za mnoge na otpuštenje grijeha, kako i piše u Svetom Pismu, jer se ne otpuštaju grijesi svima.

      Izbriši
  4. Svima koji priznaju svoju grješnost i pokaju se.

    Učenik

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Čak ni to nije točno, jer Crkva uči da bez katoličke vjere nema otpuštenja grijeha. Dakle, npr. jednom hindusu koji nešto ukrade i zatim se pokaje ne opraštaju se grijesi.

      "We are compelled in virtue of our faith to believe and maintain that there is only one holy Catholic Church, and that one is apostolic. This we firmly believe and profess without qualification. Outside this Church there is no salvation and no remission of sins, the Spouse in the Canticle proclaiming: 'One is my dove, my perfect one. One is she of her mother, the chosen of her that bore her' (Canticle of Canticles 6:8); which represents the one mystical body whose head is Christ, of Christ indeed, as God. And in this, 'one Lord, one faith, one baptism' (Ephesians 4:5). Certainly Noah had one ark at the time of the flood, prefiguring one Church which perfect to one cubit having one ruler and guide, namely Noah, outside of which we read all living things were destroyed… We declare, say, define, and pronounce that it is absolutely necessary for the salvation of every human creature to be subject to the Roman Pontiff."

      Papa Bonifacije VIII.,, nepogrješiva bula Unam Sanctam

      Izbriši
    2. Bog oprašta grijehe!
      Nisi ti iznad Boga da određuješ kome će biti oprošteno, a kome neće!
      U kakvu si ti sektu zaglibio?
      Jole

      Izbriši
    3. "Dakle, npr. jednom hindusu koji nešto ukrade i zatim se pokaje ne opraštaju se grijesi." Ovo je nešto najgluplje i najnekatoličkije (i kao primjer, jer zna se što je teška krađa i sl., ...) što sam pročitao u zadnje vrijeme iz riznice Mateovih bisera. A što se tiče nepogrješivosti treba znati u kojem je smislu nepogrješiva. Ne samo izričaj, nego i kontekst tj. tumačenje, osobito u moralnom smislu. A to, znamo spada na aktualno Crkveno Učiteljstvo. Longin

      Izbriši
    4. Katolička Crkva je odavno odredila da bez Katoličke Vjere nema oproštenja grijeha niti opravdanja. Jedan citat sam dao gore, jedan već prije (Tridentski koncil, Dekret o opravdanju).

      No s modernistima i polumodernistima stvarno nema smisla razgovarati, što je i Bratstvo naučilo u doktrinarnim razgovorima 2009.-2011.
      Čak i kad ih suočiš s dogmatskim izričajima, oni će uvijek naći način da se izmigolje jer su njihova glavne dogme sveopća evolucija nauke, tako da ono što je uvijek vrijedilo danas ne vrijedi, i diktatura sadašnjeg autoriteta, u toj mjeri da može mijenjati i ukidati što se kroz cijelu povijest Crkve naučavalo.

      To je prava sekta, i to veoma opasna.

      Izbriši
    5. Ovo o migoljenju smo pročitali već puno puta. No nije problem u migoljenju nego o jednostavnom neprihvaćanju od strane vas koji sebe nazivate čuvarima i sljedbenicima tradicije, a istovremeno, u pravom duhu te iste tradicije niste sposobni prihvatiti učenje Crkve o navedenim stvarima i to u duhu Učiteljstva, Predaje i u konačnici samoga Pisma. Tako da "migoljenje" postoji samo u srcima i glavama onih koji ne prihvaćaju Učiteljstvo, dogmu, doktrinu i teološka mišljenja, a o disciplini da ne govorimo, u onom duhu u kojemu je prihvaćaju i prihvaćali su pape od sv. Pija X. na ovamo. Ako je nauk Crkve javan, u poprilično jasan u većini područja života Crkve, dostupan svima i svatko ga može, bez primjese zablude ispravno shvatiti i po njemu živjeti, ne vidim kako je to onda nemoguće vama koji se busate u prsa svojim kvazitradicionalizmom koji nije ništa drugo nego besplodno i okamenjeno ponavljanje onih izričaja vjere koji su po sebi jasni a onda ih staviti u takav kontekst koji beskrupulozno napada Katoličku Crkvu, zakonite Petrove nasljednike, dokumente i enciklike koje su smjerokaz za vrijeme u kojemu živimo. Postaviti Bratstvo iznad Katoličke Crkve ne smatram razboritim mišljenjem a još manje razboritim činom. O poslušnosti da ne govorimo. Longin

      Izbriši
    6. Vrijedi razmisliti o slijedećim rječima: "Opravdanje je najizvrsnije djelo Božje ljubavi koja se očitovala u Kristu, a dano nam je po Duhu Svetom. Sveti Augustin smatra da je "opravdanje bezbožnika veće djelo od stvaranja neba i zemlje" jer "nebo će i zemlja proći, dok spasenje i opravdanje izabranika neće proći nikada". (...) On također misli da opravdanje grešnika nadvisuje samo stvaranje anđela u pravednosti, jer očituje veće milosrđe." Katekizam Blaženoga Ivana Pavla II.. Nakon razmatranja o ovome možda bi bilo vrijedno upitati se moli li Crkva da se ova milost zaista primjeni, ostvari i odjelotvori u onima koji još uvijek "sjede u tmini i sjeni smrtnoj" ili je jednostavno dostatno ustvrditi kako je netko ili nije spašen i opravdan. Mislim da Crkva nikada nije prestala moliti da se svi ljudi spase i dođu do spoznaje Istine. Longin
      .

      Izbriši
    7. Ne želim ulaziti u Mateova razmišljanja-odmah dobijem glavobolju. Samo da pojasnim-najprije: ni ja, a niti Mateo ne predstavljamo Bratstvo. Bratstvo predstavlja samo sebe.
      Otpočetka je svojom vitalnošću bilo živim prijekorom koncilskim strukturama i stoga ga već nekoliko desetljeća žestoko progone. I cijelo to vrijeme prazne se sve bogoslovije, a Bratstvo se postojano širi. Uostalom, svi ovi koji su odgovorili na poticaj pape Benedikta XVI. i počeli celebrirati staru Misu, dobrim su dijelom, izravno ili neizravno, to naučili u Bratstvu ili od Bratstva preko nekoga.
      Na kraju krajeva, samo Bratstvo sebe nikada nije stavljalo na razinu Svete Stolice-ne daj Bože! Za taj se šizmatički duh od samih početaka svećenici isključuju iz Bratstva, a nepopustljivim vjernicima se zabranjuje primanje sakramenata. Usporedite to sa situacijom u Zagrebačkoj nadbiskupiji primjerice: koga se tu i zašto kažnjava, a čega sve ima?!
      Ako je Hvatska još malen otočić (no već dobro protestantiziranog)katoličanstva, u svim su zapadnim zemljama usporedbe suvišne: u blizini imate primjerice crkvu Bratstva i lokalnu župu. U crkvi FSSPX-a je uglavnom mladi svećenik, mnoštvo angažiranih vjernika i barem nekoliko mladih obitelji s puno djece. U sakristiji je uvijek vidljiva lijepa fotografija Svetog Oca i mjesnog biskupa. Koncilska župa vrvi od umirovljenika i "plaćenika"-pastoralnih asistentica i asistenata koji dominiraju crkvom pokazujući ponosno svoje "opće svećeništvo" koje je "jednako" ministerijalnom svećeništvu nazočnog župnika koji ima devedesetosam godina i pastoralno se brine za šest župa(čini mi se da je maksimum 60 župa negdje u Francuskoj) stalno se organiziraju predavanja, druženja, raprave na
      kojima se otvoreno pljuje po Papi i Rimu, a u njemačkom govornom području bolesna opsjednutost VI. Božjom zapovijedi!
      K tome: zašto se nikada ne usporede procjene nadbiskupa Lefebvrea koji je negovijestio ovo urušavanje struktura i duh pobune protiv Nauka i protiv Učiteljstva, s utopijskim sanjarijama pape Pavla VI. ili pape Ivana Pavla II. Gdje je to proljeće Crkve koje se nagovještavalo? Nije došlo ni do jedinstva, a glede mira u svijetu ne možemo baš biti optimistični. Jedino što se dogodilo-oslabljene su katoličke zemlje, masonerija ih preko ljevice uništava, provodi se jakobinski teror, namjerno se uvoze Somalci, Alžirci, Turci i ostali koji se nikada neće asimilirati i stvara se klima za nove građanske ratove. Prosječan katolik na Zapadu sumnja u gotovo sve dogme, većina katolika uopće ne ide na sv.Misu...
      Kikii

      Izbriši
    8. Longine,

      Dokaži koje to dogme tradicionalni katolici ne prihvaćaju, a ako ne možeš, prestani s lažnim optužbama.

      Nadam se da su i drugi primijetili kako nas, koji branimo sve dogme, optužuju upravo oni koji u neke od njih ne vjeruju, ili ih iskrivljuju i umanjuju. Tako Mihovil, koji naučava protiv dogme da izvan Crkve nema spasenja, usuđuje se licemjerno optužiti Pija IX. da ne vjeruje u tu dogmu, a Longin, koji umanjuje i iskrivljuje tu istu dogmu (tako da od "izvan Crkve nema spašenih" dobije "izvan posredstva Crkve nema spašenih", što bi zapravo značilo da "izvan Crkve ima spašenih"), usuđuje se optužiti tradicionaliste da odbacuju dogme.

      Isto tako i za doktrinu i Učiteljstvo "od sv. Pija X. na ovamo", kako si se izrazio, Longine - je li ti možda poznata enciklika Pija XI. (dakle, iza sv. Pija X.) "Mortalium animos", u kojoj se osuđuje današnji lažni ekumenizam i ekleziologija?

      Zna se što tradicionalisti ne prihvaćaju, a to su svi oni noviteti i modernističke nauke koji su došli za vrijeme i iza Koncila, koji nisu učenja Učiteljstva, jer Učiteljstvo ne može učiti suprotno vjekovnim učenjima ni Svetoj Tradiciji, niti rehabilitirati definitivno osuđene nauke, tako da ti noviteti nemaju veći autoritet od jedne obične propovijedi.

      Šlag na kraju je to što si nas optužio da ne prihvaćamo teološka mišljenja, i mislim da to sve govori o tvojim argumentima i znanju - naime, teološka mišljenja se slobodno smiju prihvatiti ili odbiti jer nemaju autoritet.

      Izbriši
    9. Da počnemo od primata, prvenstva Rimskog biskupa, vrhovnoj vlasti koju uvijek može slobodno vršiti? Znati dogmu i živjeti nije isto. Zar ne? Što se pak spasenja i potrebe Crkve za spasenje tiče: problematična je samo vaša interpretacija. Jedno je in actu, a drugo je potentia. Zar ne? Da počnemo s Katekizmom Blaženoga Ivana Pavla II. i odbacivanja istog s vaše strane? Da počnemo od samoga sabora i dogmatske konstitucije Lumen gentium koja dogmu o Crkvi stavlja u kontekst ili Dei Verbum koji govori o Pismu, Predaji i Učiteljstvu te njihovoj organskoj povezanosti? Ta ponestalo bi prostora ... Jer dogma nije svrha samoj sebi. Oblikovala ju je Crkva i dala joj izričaj koji ne služi samome sebi nego upućuje na izvor i uvir Istine. Čuva od zabluda. Konkretno. Kako vjerovati u dogmu o Petrovu primatu, a pri tom istu vjeru očitovati apsurdnim činom ređenja biskupa bez papina imenovanja? O tome smo već govorili. Spomenutu encikliku MA zaista nisam prepozorno proučavao, ali primjećujem kako ste ostali na razini prije Vaticanuma, jer nakon njega se dogodilo na desetke enciklika, okružnica, kojima papa vrši svoju redovitu službu poučavanja. Nešto ne štima s odnosom prema navedenoj dogmi. O transupstancijaciji i euharistijskoj žrtvi bilo je dosta rasprave na ovom blogu, no problem učinka ostaje. Pa se katolik smije zapitati. Kako to da blagujemo isto Tijelo i pijemo Krv Kristovu koja nas čini zajedničarima, a u praksi imamo oltar suprotstavljen oltaru. To su po meni dogme koje su u svom izričaju jasne, ali u svom življenju u svojoj praksi u najmanju ruku proturječne. Ne dogme same u sebi ili po sebi, nego u onome Bogu na slavu, a ljudima na spasenje. Mislim da sam barem djelomično odgovorio na pitanje. Teološko mišljenje i disciplina sakramenata, isto tako. U najmanju ruku rekli bismo "šteka". Zašto? Koji motivi? Zbog jednostranog i apsolutističkog shvaćanja onoga koji je zapravo pokrenuo ovo tužno poglavlje u povijesti Crkve. Jasno da se radi o biskupu koji na žalost ili nije znao (što iz izjava baš i ne proizlazi) ili nije htio znati što je Sabor, Tko je Papa? Što je disciplina Crkve i u konačnici doktrina i ekleziologija. No, vjerujem da će o tome biti još rasprava na ovom blogu. Longin

      Izbriši
    10. Puno ste pisali, ali ništa niste rekli.

      Nitko od tradicionalnih katolika ne niječe papin primat niti bilo koju drugu dogmu, nego ih svim svojim bićem brani, pogotovo kad ih razni agenti napadaju ili iskrivljuju, što se vidi u komentarima tradicionalista na ovom blogu
      S druge strane, ono što vi radite je preuveličavanje papine vlasti do te mjere da je gotovo sve što kaže i napiše nepogrješivo i obavezno, bez obzira je li protivno cijeloj Tradiciji Crkve, nepogrješivom naučavanju kroz stoljeća, definitivnim osudama od strane prošlih papa itd. Te moderne enciklike i koncilska naučavanja koja spominjete potpadaju upravo pod ove kategorije, npr. vjerska sloboda je definitivno osuđena od više papa, a posebno svečano u Silabusu pape Pija IX., koncilijarni ekumenizam i koncilijarna ekleziologija su svečano osuđeni u spomenutoj enciklici Mortalium Animos pape Pija XI. (dok je ne pročitate detaljno, nemamo o čemu razgovarati) itd.

      Čitajući vaš komentar, vidi se da imate veliki problem u krivom shvaćanju Tradicije, kao i onog što govore i čine tradicionalni katolici.

      Izbriši
    11. "Čak i kad ih suočiš s dogmatskim izričajima, oni će uvijek naći način da se izmigolje jer su njihova glavne dogme sveopća evolucija nauke, tako da ono što je uvijek vrijedilo danas ne vrijedi, i diktatura sadašnjeg autoriteta, u toj mjeri da može mijenjati i ukidati što se kroz cijelu povijest Crkve naučavalo." Primjećujem da ti je to postala gotovo pa ektenija da ne kažem mantra. Problem nije u dogmama i njihovim izričajima nego u takvom shvaćanju dogme koje ih više zasjenjuje nego li uvodi u njihov pravi i spasonosni smisao. O tome će još biti riječi. Longin

      Izbriši
    12. We declare, say, define, and pronounce that it is absolutely necessary for the salvation of every human creature to be subject to the Roman Pontiff."

      Papa Bonifacije VIII.,, nepogrješiva bula Unam Sanctam

      Mateo v.r. 30. lipnja 2013. 17:34

      Izbriši
    13. @Mihovil i Mateo
      Postoji i ono što prethodi ovoj Bonifacijevoj izjavi u istoj buli:
      "Ova pak vlast, premda je dana čovjeku i premda je vrši čovjek, nije ljudska, nego više božanska vlast, dana po Božjim ustima Petru, a njemu i njegovim nasljednicima u samom Kristu, koga je on sam nazvao i potvrdio kao stijenu, jer je Gospodin kazao samom Petru: "Štogod svežeš" itd. (Mt 16,19). Tko god se dakle ovoj vlasti tako uređenoj od Boga "suprotstavlja, protivi se Božjoj odredbi" (Rim 13,2), osim ako si (netko) ne zamišlja, kao Manihej, da postoje dva početka, a što prosuđujemo kao lažno i krivovjerno, jer prema Mojsijevu svjedočanstvu, ne na počecima, nego "na početku svori Bog nebo i zemlju" (Post 1,1)." Longin

      Izbriši
    14. @Lngine,

      Radi interesa, ne rasprave, znate li zašto se ta Bulla ne spominje u uvodima V1 definicija o nasljeđivanju i naravi Primata.

      Pio XII je spominje u MC 40 ali u drugom kontekstu.

      Možda teolozi tada nisu smatrali da je relevantna !?!

      Izbriši
    15. To! Neka Mihovil i Longin lijepo prolongiraju svoju raspravu in perpetuum, a mi ostali zadajmo si zavjet sutnje!

      Izbriši
    16. @Zloglasni Heretik

      i njegov Pio IX ne vjeruju da izvan Crkve nema spasenja, a usuđuje se licemjerno optužiti mene da ne vjerujem u tu dogmu.

      Dotle je ta mržnja svega što je Katoličko doprla među Neoprotestantima ! Da je Pio IX imao kojeg inteligentnijeg teologa za savjetnika, sigurno bi bio došao, uz malo uvjeravanja, na Rahnerovu ili sličnu, V2 poziciju. Hvala Duhu Svetome da od svog mišljenja nije pokušao napraviti dogmu.....

      Ali o njemu i drugim Pijevima će još biti govora u postu Nastavak Komentara Duhovna Osmina.

      Izbriši
    17. @Mapet.
      Blago nijemima i onima koji ne misle, jer je njihovo "kraljevstvo nebesko"

      Izbriši
    18. Htio sam na prvu loptu reći kako su prevladali politički razlozi i nisam se prevario (još su mi je negdje u mislima predgovor kod Denzingera), a onda sam se sjetio kako postoji poveznica s Franzenom i ondje sam pročitao slijedeće:
      "Kao čudni anakronizam izgleda pokušaj pape Bonifacija VIII (1294—1303) da u potpuno izmijenjenom svijetu još jednom ostvari papinske težnje za vodstvom. Bonifacije je bio vlastohlepna priroda, pun samosvijesti o svojoj moći, ali bez dubljeg vjerskog osjećaja i bez smisla za stvarnost života. Sanjao je da ponovno uspostavi teokratsku univerzalnu zapadnu državu pod papinskim vodstvom. Nije pri tom vodio računa o tome kakvu je štetu pretrpio ugled papinstva u onim godinama kad se s carstvom borilo za političku prevlast. Kad je pred Filipa Lijepog Francuskog (1285—1314), koji je i sam htio stvoriti neku francusku svjetsku prevlast, istupio naglašujući duhovno-političko prvenstvo papinstva te u buli »Unam Sanctam« (1302), pozivajući se na »nauku o dva mača« (po kojoj je Krist u Lk 22,38 obje vlasti, duhovnu i svjetovnu, povjerio samo Crkvi) objavio da je poslušnost prema papi u svakom slučaju nužna za spasenje, izbije sukob
      koban po svojim posljedicama. Papa izopći Filipa, a Filip onda da priziv na sabor koji je sazvao protiv pape; uz to pošalje u rujnu 1303. šačicu vojnika da zarobe papu u njegovu dvorcu u Anagniju. Iako su građani Anagnija papu već za dva dana ponovno oslobodili, ipak je taj čin nasilja bjelodano pokazao da je papa potpuno nemoćan i politički beznačajan. Papa se jednostavno nije mogao braniti. Bonifacije nije dugo preživio slom svojih snova o svjetskom gospodstvu. Već
      nekoliko tjedana nakon toga umre u Rimu. S njime nestade zauvijek i univerzalne papinske prevlasti u srednjem vijeku."
      Što se I. vaticanuma tiče jednostavno nije bilo moguće nastupiti s pozicije moći ili "mača" jer znamo kako je priča kasnije završila, odnosno kako je I. vaticanum zapravo nezavršen ili nedovršen u smislu nasilnog prekida (ne i izričaja, osobito dogmatskih). Ako se radi o Marialis cultusu. Moram malo proučiti spomenuti broj. Priznajem da sam malo zahrđao s nekim dokumentima. Došlo je do podjele sacruma i imperiuma i to je to. Nešto spada na samo crkveno područje, a drugo na svjetovno. Pretpostavljam kako bi, hipotetski, uz vojnu silu bula drugačije izgledala, no znamo kako sada papinska država izgleda. To je, ovako, na brzinu. Longin

      Izbriši
    19. isprika Mystici Corporis a ne Marialis ... Longin

      Izbriši
    20. Namjesnik na zemlji, a ne namjesnik zemljom. Ukratko. Longin

      Izbriši
  5. Mislim da bi kod katolika trebala postojati velika spremnost suprotstaviti se poniženju Gospodina Isusa Krista i svete Crkve u svim društvima, a osobito u većinski katoličkim u kojima se zadovoljavamo mrvicama koje nam masonerija dopusti!
    Uglavnom, danas je veliki dan: 25.obljetnica Biskupskih ređenja u Ecônu! Zahvaljujemo mons.Lefebvreu i mons. de Castro Mayeru za ovaj hrabri čin! Evo, naša današnja situacija, i ovaj svetogrdni kazališni komad, pokazuju do čega dovode liberalne zablude koje je u Crkvu uveo Drugi vatikanski sabor. Ako ih se katolici ne odreknu, bit će još i gore. Progoni su ziher!
    Svoj braći tradicionalistima, osobito lefebvrovcima, iskrene čestitke u povodu ove velike obljetnice!
    Blog Christusrex donosi izjavu trojice biskupa vezanu za obljetnicu!
    Mislim da ćemo se složiti da je to kolosalan tekst: dok sam ga čitao, zastao mi je dah! Deo gratias!Jasno, razumljivo, trezveno, ali vrlo duboko.
    Kikii

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ovaj ulomak je nevjerojatan: "U pismu koje nam je uputio prije ređenja, napisao je: „Preklinjem Vas da ostanete povezani s Petrovom stolicom, s Rimskom Crkvom, majkom i učiteljicom svih drugih crkava, u cjelovitoj katoličkoj vjeri, izrečenoj u ispovijestima vjere, u Katekizmu Tridentskog sabora, sukladno onome što ste naučeni u bogosloviji. Ostanite vjerni u prenošenju ove vjere da dođe Kraljevstvo Našega Gospodina.“ Upravo ova rečenica izražava duboke razloge čina koji je kanio izvršiti. „Da dođe kraljevstvo Našega Gospodina“, Adveniat regnum tuum." I najbolje pokazuje rupturu koju je donijelo ustrajavanje u neposlušnosti Petru. Ne vidim spomena II. Vaticanuma što upućuje i na uzroke rupture, koja, na žalost i štetu Univerzalne Crkve traje do danas. Čin nikada ne bih nazvao herojskim, nego na žalost duboko nepravednim i dugoročno gledano destruktivnim. I to je, za sada, sve što ću reći o tome. Niti trezveno, niti duboko, nego plitko, providno, tužno i jadno: raskolnički čin nazvati herojskim nema veze sa zdravom pameću. No, dobro. Sretno s tradolucijom. Longin

      Izbriši
    2. Longine, molim Vas, prestanite stalno komentirati moje priloge. Tko ste Vi da sebi uzimate pravo stalno izvrtati svaku moju riječ i dodavati svoje prosudbe iz nesvjesti!dajte se skulirajt!
      Pozivam Vas još jedanput: PUSTITE ME NA MIRU i dopustite i drugima da nešto kažu. Gušite diskusiju vazda istim modernističkim himbenim pseudo-deklaracijama i rijekom citata gušite razmišljanje. Čuli smo toliko puta Vaše mišljenje. Unaprijed zahvaljujem za sljedećih 50 komentara!
      Kikii

      Izbriši
    3. Ako netko napiše izjavu: "Evo, naša današnja situacija, i ovaj svetogrdni kazališni komad, pokazuju do čega dovode liberalne zablude koje je u Crkvu uveo Drugi vatikanski sabor. Ako ih se katolici ne odreknu, bit će još i gore." Onda se ne bi trebao čuditi zašto ne izostaje komentar u kojemu imam pravo iznijeti svoje neslaganje s istim i nastojati, koliko je do mene, objasniti kako Sveti Sabor apsolutno nemaju nikakve veze s onim što si napisao u negativnom kontekstu. Pusti na miru II. vaticanum i nauk Katoličke Crkve i izvrtanje istoga i vjeruj mi, komentari će biti suvišni. Ali kriviti Koncil i pokoncilsko razdoblje Crkve kao uzrok današnje situacije i svetogrdnih kazališnih komada je toliko nazadno, krivo, s katoličanstvom nespojivo koliko je god to moguće. Ne možeš očekivati pljesak i odobravanje za svaku glupost koju napišeš, a osobito ako ona vrijeđa katoličke vjernike koji sa spomenutim činima u negativnom kontekstu navedene apsolutno nemaju nikakve veze niti ih ikojom žilicom svoga vjerničkog bića prihvaćaju i odobravaju. To nije gušenje diskusije. To je zahtjev kreposti pravednosti i istinoljubivosti da imaš barem tri čiste stvari nazvati svojim pravim imenom i staviti ih u pravi a ne krivi kontekst. Čudno neko katoličanstvo, tradicionalizam i pripadajuća im duhovnost. Valjaš gluposti i to je to. Zato nije izostao komentar. Better? Longin

      Izbriši
    4. Opet Te pozivam: ne komentiraj više moje komentare! Uzmi Mihovila, pa s njim raspredaj!
      Jasno da u katoličkoj državi koju bismo bili izborili nakon pada komunizma, ovakvih gadosti ne bi ni bilo. No, dogodio se Sabor i vjerska sloboda koju masonerija zlorabi za uništenje Katoličke Crkve!
      A Ti-previše si rekao o obrani Koncila i novog Obreda. Zahvaljujem!
      Ali Te još jedanput pozivam da pustiš druge da komentiraju moja razmišljanja i prestaneš gušiti svaku diskusiju vazda istim plačljivim koncilskim utopijskim poluistinama! Uzmi Krunicu u ruke i moli se za nas ako misliš da smo zabludjeli. Bogu hvala da si na pravom putu!
      Kikii

      Izbriši
    5. Opet odgovaram. Za mene, kao teologa, ako sam u prilici obraniti ili barem pokušati obraniti ono što doista vjerujemo nakon Koncila, i ako sam u mogućnosti pokazati kako NO nije uzrokom zloporaba u liturgiji, činiti ću to koliko god mi snage i mogućnosti dopuštaju. Ako se zaista radi o diskusiji, ako je ona otvorena, javna i uključuje one koji ne misle kao ti onda ne bih nazvao gušenjem nego reagiranjem na ono što si napisao, a s čime se, uglavnom, ne slažem. Sigurno je da drugi mogu komentirati i komentirati će, ali ne zato što to hoće Kikii, nego zato jer se smatraju takvima da imaju što reći, imaju svoje mišljenje, stavove i poglede i u prikladnom će ih obliku izraziti. Tu je i administrator, koji će, vjerujem, razborito procijeniti je li ili nije prikladno neki post objaviti ili ne. Ako je istina, a pokazalo se da nije, kako ne čitaš moje kobase od komentara. Postupak znaš. Pogledaš potpis i preskočiš. Nikakav problem. A da ću šutjeti dok netko kalja moju Majku. Neću. U to možeš biti uvjeren. Ono što ti nazivaš utopijskim poluistinama za mene je svakodnevica jer sam itekako uključen u djelovanje Crkve koje se mjeri desetljećima. Iz te pozicije, mogu reći, da znam što je i teorija i praksa pokoncilske Crkve i trudim se da, osobito osobe poput tebe shvate kako koncilski nauk i život Crkve nakon Koncila, a i prije od stoljeća prvog sigurno nije neko u-topos, nepostojeće, zamišljeno mjesto nego topos tj. teološko mjesto, mjesto u kojemu je Crkva prepoznala čovjeka kao put Crkve: vrijednost i nezamjenjivost Kristova Evanđelja, obitelji, svakog života od začeća do prirodne smrti, siromašnih, obespravljenih ...itd., itd.. Postoje stvari koje ne želiš vidjeti i ja ti skrećem pozornost upravo na njih. Opet naglašavam, kako mi smeta da se za sve loše pojave u osobnom, crkvenom, društvenom, moralnom i inom području, okrivljuje II. Vatikanski sabor i Katolička Crkva, koje su pape vodile kroz zaista burna i turbulentna vremena. Uostalom, ni danas nije puno bolje. Ali napadati Katoličku Crkvu i bogoslužje koje ne odgovara nečijem ukusu za mene je potpuno neprihvatljiv čin. Ako ništa drugo pokazuje uskogrudnu duhovnost koja se kalibrira samo prema jednom obliku kojega se onda apsolutizira do ideoloških razmjera kao da bi sve što nije TLM bilo u najmanju ruku korov koji treba pod svaku cijenu zatrti i uništiti. Postoje različite tradicije (mislim na obrede u Katoličkoj Crkvi) i dužni smo ih poštivati. Meni TLM ne smeta, ali mi smeta njegova apsolutizacija i instrumentalizacija za jednu ekleziologiju koja u svojoj najdubljoj jezgri ima raskid s tradicionalnim učenjem u punom smislu riječi kojoj je neposredan uzrok pomanjkanje vjernosti i poslušnosti onima kojima smo je dužni. To bi bilo isto kao da bi grkokatolik naglašavao do apsolutizacije svoj obred, a sve ostale smatrao nedostatnim, nevrijednim, krivovjernim itd., itd.. Problem vidim u instrumentalizaciji TLM-a kako bi se prozelitirali oni koji će fabricirati mržnju i gađenje prema svemu što je uistinu katoličko i još k tome to povezivati s masonskim, iako dobro znamo što o tome govori i uči Crkva. To što su se neki istaknutiji članovi svojim konkretnim činima izopćili ne spada ni na mene niti na Tebe da o tome prosuđujemo i donosimo dekrete, nego na pastire kojima je povjerena zadaća da čuvaju Kristov nauk i povjereno im stado. Mislim da je svaki post podložan komentaru: ne moraju nam se svi svidjeti. I sam znaš da se svašta prišije bilo komu, a osobito onima koji različito od nas misle. To je jednostavno tako gdje god ljudi komuniciraju i iznose svoje ideje i stavove. Longin

      Izbriši
    6. Apsurdno, pogotovo ova rečenica:
      "...jednu ekleziologiju koja u svojoj najdubljoj jezgri ima raskid s tradicionalnim učenjem..." - kaže onaj koji ne ispovijeda tradicionalnu ekleziologiju Crkve, kakva je bila dvadeset stoljeća (Katolička Crkva je jedina Crkva Kristova, u kojoj je jedinoj spasenje i otpuštenje grijeha, protestanti i istočni raskolnici nisu članovi Kristove Crkve, pripadnici lažnih vjera ne mogu se spasiti itd.), nego ispovijeda novu ekleziologiju, dijametralno suprotnu svemu što je Katolička Crkva kroz svoju cijelu povijest naučavala.

      Longine, umjesto da čitate što Ivan Pavao II. kaže o hereticima i raskolnicima, bolje bi vam bilo da čitate što o njima kaže sv. Augustin i ostali oci i naučitelji, jer da ste to učinili vidjeli bi da govore isto kao mi, odn. da mi govorimo isto kao oni.

      No, uvijek se sve vraća na ono osnovno pitanje, što je važnije: Vjera ili autoritet? Ako vidimo da autoritet propovijeda neku drugu vjeru, drukčiju od one koja se uvijek propovijedala, hoćemo li slijediti autoritet i "updatati" vjeru, ili vjeru i biti neposlušni tom autoritetu.
      Katolik zna odgovor, koje daju i sv. Petar i Pavao:

      "Ali ako i mi, ili anđeo s neba navijesti vam evanđelje drukčije, nego što vam navijestismo, neka bude proklet!" (Gal. 1:8)
      "A Petar i apostoli odgovoriše: Većma se treba Bogu pokoravati negoli ljudima." (Dj. 5:29)

      Izbriši
    7. "Bratstvo", zapravo klub rogova u vreči, koji se k tome pozivaju na Pija X, je šizmatičko-heretička grupa uzurpanata upravne i učiteljske vlasti te zloporabitelja liturgije, koji su daleko izvan Crkve Katoličke.

      To je danas jasno svima kojima nešto znače riječi s kojima je Fellaya zauvijek otpremio Benedikt XVI.

      Izbriši
    8. Što se tiče najgrlatijeg komentatora znamo da ne vjeruje u "Boga, Gospodara svjetova, svemoćnog Dobročinitelja, Milostrdnog", a odavna je poznato da toliko mrzi Svetu Pravoslavnu Crkvu da bi istjerao Krista s njezinih oltara. Ne želi jedinstvo Kršćana, te kao i njegov papa velikan Pio IX, ne vjeruje u dogmu da izvan Crkve nema spasenja.

      Nauk i odredba najvećeg sabora u povijesti - ne priznaje, ne priznaje ni Kanonski Zakonik, ni KKC, javno izjavljuje da na Novu Misu ne ide čak i ako nema tradicionalne, ne vjeruje u Primat Pape....

      ......drugim riječima za njega sigurno nema spasenja jer je izvan Crkve svijesno i vlastitom voljom. Kad bi bilo bar kakve nade trebali bi se moliti za njega, ali nema nikakve.

      Izbriši
    9. LOL

      Evo nešto za Mihovila o mudrosti dogmatematike i ostalih disciplina učenih modernista:
      http://www.youtube.com/watch?v=O7rbwRqL3BQ

      Izbriši
    10. Nadam se kako će nova enciklika "Svjetlo vjere" ponuditi neke odgovore na aktualna pitanja. Pitanja koja, mislim, više muče Matea nego mene. Na žalost stil i način pokazuju "protestantiziranost". Detalji koji na ovo upućuju su već spomenuti da ne dolijevam ulje na vatru. Ključ je u navedenim ulomcima i načinu označavanja istih i duboka uvjerenost ili pretjerana samouvjerenost u vlastito spasenje. Pisano je i kako je "neposluh kao grijeh čaranja", pisano je i o uškopljenju onih koji podbunjuju", pisano je mnogo toga što bismo kad bismo htjeli uzeti "sav la sav kav la kav" (zapovijed na zapovijed, pravilo na pravilo) kako se podruguje Izaija onima koji se oslanjaju na zakon zanemarujući duh, pa uzmimo citate kako nam se svidi i instrumentalizirajmo Pismo. Pa udarajmo Biblijom po drugima kako nam se svidi. Dragi moj reformirani kršćanine ne ide to tako. Riječ osvaja nas i nas čini oruđem, a ne mi nju. Longin

      Izbriši
    11. Koliko malo razumijete, uistinu, koliko malo. Da razumijete malo više, vidjeli bi da ne optužujete zapravo mene, nego cijelu povijest Katoličke Crkve, Njezinu Tradiciju i tisućljetne nauke, kao i sve svece, naučitelje, oce i pape koji su ih ispovijedali.

      Tko je tu, dakle, protestantiziran?

      Izbriši
    12. @Mihovil
      Nauk i odredba najvećeg sabora u povijesti. Po čemu najvećeg? U metrima, kilogramima, sekundama, kelvinima? Kako li se egzaktno utvrđuje koji je sabor najveći? Ja ću tvrditi da je najveći bio I. nicejski, baš zato jer je bio prvi i jer je definirao Kristovo Božanstvo. I svaki kasniji Sabor u sebi sadrži nadogradnju I. nicejskog.

      Izbriši
    13. Vjerojatno onaj koji u 21 st. još uvijek ne zna kako navodimo biblijske citate i koji nije svjestan kako se dogodio II VS i kako nakon sv. Pija Crkva nije prestala postojati. Kad bi išta uistinu razumio kako treba razumijeti ne bi sebe poistovjećivao s cijelom poviješću Katoličke Crkve, s njezinom tradicijom i tisućljetnim naukama, kao ni sa svim svecima, ocima i papama koji su je ispovijedali. A zadaću sve ovo tumačiti, vjerno predavati spada na Učiteljstvo, koje, očigledno tebi ne predstavlja ništa. Prema tome sve ovo o Katoličkoj Crkvi, Predaji i nauku drži vodu samo u stvarnom i efektivnom zajedništvu s Petrovim nasljednikom i Kristovim namjesnikom na zemlji i vidljivim Poglavarom Katoličke Crkve. Ta se povezanost, na žalost u tvom ispovijedanju prave vjere ne vidi se, a uzmi si Denzingera pa lagano od početka ... možda se koja lampica upali i spoznaš zabludu u koju te vodi tvoje cementiranje u 19. st.. Ako se možda pitaš kako su mnogi redovi u Crkvi opstali kroz povijest preporučujem ti čitanje prvih poglavlja njihovih regula ... pa se možda opet lampica upali. Pa ako promatraš živote i naučavanje svetaca, otaca, mučenika, djevica itd., itd., i njihovo vladanje, ponašanje u tom pogledu ... možda se još koja lampica upali. Ovako, s obzirom na zaostalost tvojih pogleda bojim se kako je upaljena jedna jedina i to crvena, a to je znak za uzbunu. Nešto ne štima s tvojom tradicijom i katoličanstvom. Uostalom preporučujem da promađeš a nije teško značenje rječi dogma i sve će biti kristalno jasno. Sretno. Longin

      Izbriši
    14. Postoji rast u razumijevanju vjere i Katekizam iz 1992. godine o tome govori slijedećim riječima (koje, dakako imaju značenje) „zahvaljujući pomoći Duha Svetoga, shvaćanje kako stvarnosti tako i izričaja poklada vjere može u životu Crkve napredovati.“ Dakle, shvaćanje može napredovati.
      (1)"na temelju razmatranja i proučavanja onih koji vjeruju i o tome u svom srcu razmišljaju"; (II. VATIKANSKI SABOR, Dei Verbum, 8.) napose treba da "teološko istraživanje produbljuje spoznaju objavljene istine". (II. VATIKANSKI SABOR, Gaudium et spes, 62; usp.44; ISTI, Dei Verbum, 23; 24; ISTI, Unitatis redintegratio, 4.)
      (2) "na temelju u srcu doživljena razumijevanja duhovnih stvari"; (II. VATIKANSKI SABOR, Dei Verbum, 8.) "Divina eloquia cum legente crescunt - božanske riječi rastu zajedno s onim tko ih čita". (SV. GRGUR VELIKI, Homilia in Ezechielem, 1,7,8:76, PL 76,843D)
      (3)"i na temelju navješćivanja onih koji su, s biskupskim nasljedstvom, primili pouzdan milosni dar istine". (II. VATIKANSKI SABOR, Dei Verbum, 8.)
      Ovaj posljednji dio je zapravo nekima teško shvatiti, a još teže prihvatiti: "Očevidno, dakle - po premudroj Božjoj odluci - Sveta predaja, Sveto pismo i crkveno učiteljstvo tako su uzajamno povezani i združeni te jedno bez drugih ne može opstati, a sve zajedno - svako na svoj način - pod djelovanjem jednog Duha Svetoga uspješno pridonosi spasenju duša". (II. VATIKANSKI SABOR, Dei Verbum, 10.)

      Usp. Katekizam Blaženoga Ivana Pavla II., br. 94, 95 Looooongin

      Izbriši
    15. Citiranje Koncila za opravdanje Koncila... LOL

      No, valja se snaći s onim što je pri ruci, a katoličkih citata o evoluciji dogme ne postoji prije Koncila, osim ako ne završavaju s riječima ...anathema sit.

      Neokonzervativci su osuđeni na kružne argumente (što zna biti vrlo zabavno) jer njihova verzija Crkve postoji tek od 60-tih, a sve prije je davna, daleka povijest.

      Izbriši
    16. @Mateo
      "Neokonzervativci su osuđeni na kružne argumente..." Ne znam kako se ovo može misliti. Pokušavam shvatiti logiku vaših argumenata. Gdje je granica. Kada smo to, Bože sačuvaj, otpali od Jedne svete katoličke i apostolske Crkve? Postoji li neki važniji datum u povijesti koji bi potvrdio kako danas Petrov nasljednik nema valjanu sukcesiju ili što...? Mislite li na katolike koji egzistiraju nakon II vaticanuma? Jesu li svi pod nazivom "neokonzervativci" ujedno i modernisti, relativisti i sl. ...? Znači li ta izjava da su vaši argumenti linearni ili nešto slično. Čudna neka povijesna ekleziologija. Možda smo u paralelnom svemiru pa za vas nije ništa vrijedno i valjano u Katoličkoj Crkvi koja danas opstoji je sabrana oko Petrova nasljednika i s njime sjedinjenim biskupima i putuje u susret dovršenju. Longin

      Izbriši
    17. Da si pozornije čitao primjetio bi spominjanje sv. Grgura Velikog. Ma da ... To je komplicirano. Naime u Katekizmu Blaženoga Ivana Pavla II. čitamo i bilješke (koje obiluju citatima svetaca iz dvotisućljetne povijesti Crkve, kakona, sinoda, izjava kongregacija itd., itd..) i svetopisamske navode. Ne bih rekao da ih je malo. Tako da ti tvrdnja "kružnih argumenata", izostanka svetaca i crkvenih naučitelja i ne spominjanje prethodnih papa, papinskih izjava i svečanih definicija, prethodnih koncila ne drži vodu. "Uzmi čitaj". Ako poznaješ sv. Augustina onda znaš kada i u kojoj prigodi je čuo ove riječi ili ono s "građevinom koja ima niski ulaz". Jest Katekizam je debela knjiga, ali ako si svladao Denzingera, onda ne bi trebalo biti većih problema. Longin

      Izbriši
    18. Ostaje pitanje koju novu ekleziologiju, po tvom mišljenju, dijametralno suprotnu svemu što je Crkva kroz cijelu povijest naučavala ja ispovijedam? Zar je povijest završila smrću posljednjeg pape kojemu ne vidiš zakonitog nasljednika ili možda objavom dogmatske konstitucije Lumen gentium? Ili možda, sad zbilja pretjerujem, sa saborima u Firenzi ili Tridentinumom? Ekleziologija II. vaticanuma? Gdje je liniga razgraničenja? To su pitanja koja bi si mogao postaviti prije floskuliranih izjava koje zamagljuju pravi smisao i značenje ekleziologije, pneumatologije, soteriologije i upuštanja u katoličku moralnu teologiju koja sve više dobiva na aktualnosti što je dublja moralna kriza, kojoj 100% uzrok sigurno nije II. vaticanum, a ni učenje postkoncilskih papa. Longin

      Izbriši
    19. Jedna od knjižica koja daje pravi smisao i značenje ekleziologije, pneumatologije, soteriologije i moralne teologije je "Nizozemski katekizam". Jedan lijepi lokalni katekizmić, izdan neposredno nakon Koncila. Nerazblaženi otrov.

      Izbriši
    20. Kada su pristaše "Nizozemskog katekizma" pokušale od Crkve stvoriti nevladinu humanitarnu organizaciju, mnogi kojima je bila povjerena odgovornost i vlast stali su sa strane i gledali (poput francuskog kralja Luja XVI. koji je samo u pravom trenutku i na pravim mjestima trebao poslati koju stotinu vojnika da s ruljom riješi kako se postupa s ruljom). Ljevičarenje (raj na zemlji u ovom životu) i sav ostali otrov koji nudi svijet i njegov prelukavi knez odvuku mnoge. No mnoge druge ovce odlutale su korak po korak, nedjelju po nedjelju, godinu po godinu jer nitko nije gledao kamo idu. Blejale su, blejale, pokušavajući nekoga upozoriti... nitko nije mario (može i prezent: ne mari).

      Izbriši
    21. @M.B.
      Oprosti, ali kada sam prvi puta čitao ovaj Holandez nisam se oduševio ni na koji način. Tako da što se Katekizma tiče radije me dovedi u vezu s Katekizmom Blaženoga Ivana Pavla II. iz 1992. i enciklikama istoga ili Kompendijem Benedikta XVI. ili barem u nekim djelovima s onim sv. Pija X. Ali Holandez, ne hvala. Eto, barem se u nečemu slažemo Longin

      Izbriši
    22. @Mateo
      Ad 1.) Oni koji promatraju Crkvu izvana, a ne poznaju iznutra njezinu vjeru i život, redovito misle kako ona novim dogmama „izmišlja“ pojedine članke svojeg Vjerovanja. No vjera je Katoličke Crkve u cjelosti proizašla iz primljene Objave, prenošene Svetim Pismom i Predajom. Katolička Crkva u svoju vjerski i ćudoredni (moralni) nauk ne dodaje novotarije, nego postupno razmišljanjem razvija sjeme riječi Božjih do punog cvata i ploda. Ono što je uključno u Božjoj Objavi postaje izrično u nauku Crkve. Kad razmišljanje o Objavi dođe do zrenja, vodstvo Crkve izriče ga po svojem Učiteljstvu kao svoje službeno tumačenje pravog smisla Objave. Ponavljam, smisla Objave. Učiteljstvu je, kad govori u Ime Kristovo, dana nezabludivost jer Isus je Crkvi obećao Duha Istine, koji će s njom ostati zauvijek i uputiti je u svu istinu (Iv 14, 17; 15, 26) U nauku Crkve treba razlikovati sadržaj vjere, koji je uvijek isti i ne smije se mijenjati jer je primljen od Boga, i izričaj vjere, koji se može mijenjati prema raznim jezicima i s obzirom na sve veću jasnoću spoznaje. Sadržaj je star koliko i Objava, a Apostol naroda naziva ga „poklad vjere“ (1Tim 6, 20). Izričaji mogu biti noviji i stariji kao sve šira i sve glasnija jeka Objave. Zato je prvorni izvor vjere u Crkvi Objava riječi Božje kao određujuće pravilo (norma normans), a učenje Crkve (norma normata). Kada razmatranjem, razmišljanjem i proučavanjem neke istine Crkva napreduje u vjeri sve jače spoznajući smisao Objave, kada, rekli bismo, stigne do zrelosti tada običava proglasiti dogmu. Crkvu na takve čine potiče pobožnost vjernika ali i napadi heretika tj. „onih koji uporno niječu, poslije primljenog krštenja, neku istinu koju trebamo vjerovati božanskom i katoličkom vjerom i uporno sumnjanje u nju“ (usp. Katekizam Blaženoga Ivana Pavla II., br. 2089). Učiteljstvo tim činom brani vjeru od zavođenja krivih učitelja. Već nas apostolski spisi upozoravaju na krive učitelje koji iskrivljuju smisao Božje riječi. Naglašavam smisao, jer samo u Katoličkoj Crkvi i njezinu tumačenju možemo razobličiti pravi smisao i značenje nauka izloženog u Pismima. U tome Crkva nasljeduje apostole i nastavlja njihov nauk osuđujući svako krivovjerje. Longin

      Izbriši
    23. Ad 2.) Vjera je više nego određena nauka, ona je život koji spontano raste. Znanost nakon toga pobire plodove žive vjere iz života Katoličke Crkve kako bi ih poredala u sustavan red. Tako je Crkva, primjerice, napredovala u spoznaji o Mariji: najprije vjerskom intuicijom koja se dokazima raščišćavala i utvrđivala dok nije došla do sustavne teološke znanosti. Kao što biolog mora proučavati život prirode kakav mu se otkriva, tako i teolog mora proučiti život Crkve kakav se kroz stoljeća otkriva u pokladu vjere. Život je prije biologije, a vjera je prije teologije. Bez vjere nema prave teologije jer se radi o istinama koje su nam došle odozgo kao otajstva vjere. Dakle, ne kao plod prirodnih znanosti. Ako je prava vjera Katoličke Crkve jeka Objave, onda je svaki pojedinac u Katoličkoj Crkvi dužan poštivati, istraživati i proučavati vjeru Katoličke Crkve koja teologa obvezuje jednako kao i vjernika. Nije Duh Istine obećan svakom pojedincu posebno, nego zajednici Katoličke Crkve koja ima svoje od Boga određeno Učiteljstvo. Dakle, od Boga određeno Učiteljstvo. Unutar tog velikog ozračja vjere otvoreni su raznoliki putovi spoznaje za svaku vjersku istinu. Učiteljstvo je zadnja norma u Katoličkoj Crkvi, a Objava prva norma pred Crkvom. Ali mnogi pojedinci u Crkvi mogu primiti i steći krasne spoznaje već prije nego progovori Učiteljstvo (primjer Ivana koji vidje i povjerova i Petra za kojega to doznajemo kasnije; ili Ivana, koji na poticaj Petra prvi saznaje ime Kristova izdajnika). Longin

      Izbriši
    24. Ad 3.) Katkad su prve spoznaje o vjerskim istinama dolazile od teologa, nekada od pastira a nekada i od pobožnog puka. Vjersku intuiciju, primjerice, nalazimo i kod vođa i kod vjernika. U početku nema jasnih dokaza. To je kao slutnja koja je uhvatila cvijet bez korijena. Često je u vjersku intuiciju pomiješana zabluda, kao troska uz kovinu koja još nije istaljena. Teološka refleksija i analiza tražila je i uvijek traži dokaze o vjerskim istinama u izvorima Objave. Teologija u Crkvi ima zadaću otvaranja razumijevanju vjere u pravcu čovjekova spasa. Teolog kao član Božjeg naroda tumači učiteljske izričaje i nastoji učiniti razumljivim sadržaj vjere. Poslanje pak Crkve traži suradnju teologije i učiteljstva. Sporija je od intuicije i pučke mašte ali dostižna poput pravde. Ona je utemeljenija zbog ozbiljnog dokazivanja i tumačenja. Često prethode dugotrajne i mučne rasprave. Takva refleksija obilnija je u patrističkoj književnosti, a najjači umovi na tom putu su crkveni Oci, od kojih su mnogi svečano proglašeni i svecima i mučenicima i crkvenim naučiteljima. No, treba reći, istini za lubav, kako njihova spoznaja nije uvijek bila bez zablude, bez mutnih i krivih shvaćanja. Danas bismo se nasmijali što su neki tvrdili i držali istinitim ili u što su vjerovali, baš kao što će se i nama smijati naraštaji koji dolaze nakon nas: htjeli, ne htjeli, sine ira et studio, oni objektivni, pametni i mudri (dakako ne po tijelu) vidjet će iz nama nedokučivog kuta koliko smo ili nismo u nekim stvarima zapravo nazadni. Vjerojatno neće, primjerice, znati kako izgleda kemijska olovka ili obična grafitna olovka a osobito šiljilo za iste, o CD i DVD discovima da ne govorim (prilično prizeman i bezazlen primjer). No u toj refleksiji i analizi postupno je sazrijevala ozbiljna rasprava koja je postupno razlučivala istinu od zablude. Tako je vjerska istina kroz talionicu rasprava stigla do čvrste kovine – ispravnog zaključka. Obično je to bilo na očitovanjem na općim saborima gdje su se često sukobljena mišljenja podložila sudu Duha Istine koji nikada nije prestao voditi i nadahnjivati Katoličku Crkvu. Uostalom i ne prestaje „dok odzvanja ovo „danas“ kako veli Apostol naroda. On koji se i sam podložio Učiteljstvu pa makar se bio „u lice suprotstavio Petru“, a ni Petar se nije libio u svojoj poslanici spomenuti Pavla i staviti ga u svoju zaštitu protiv onih koji iskrivljuju njegov nauk sebi na propast. Longin

      Izbriši
    25. Ad 4.) Crkveno Učiteljstvo nastavak je Krista-Učitelja jer je apostolskom vodstvu Katoličke Crkve sam Isus potvrdio poslanje i zaštitu Duha Istine. Dar nezabludivosti nije stvar znanstvene kritičnosti, plod ljudskog htijenja, nego karizma odozgo koju Bog obećava zboru apostola, a osobito Petru, kako bi „utvrdio braću svoju“ u vjeri (Lk 22, 32). To ne znači da Učiteljstvo nije upotrijebilo ili ne upotrebljava znanstvenu kritičnost, nego da iz nje ne izvire nezabludivost. Uloga Učiteljstva stoga nije početna, nego završna. Prije učiteljskih proglasa vjere nastupaju teološka proučavanja i dokazivanja, dok se ne iskristalizirana i izbistrena vjerska istina ne nađe pred Učiteljstvom kako bi ono svojom prosudbom i presudom odredilo pravilo vjere, morala ili pak osudilo krivovjerni nauk. Obično prije nastupa redovno Učiteljstvo koje govori glasovima mnogih učitelja, osobito u liturgijskom propovijedanju i katehezi (homiliji). U važnim časovima povijesti nastupa svečano Učiteljstvo općih sabora u zejedništvu s papom ili pape kao Petrova nasljednika. Tada je dogmatska presuda sama u sebi osigurana istinom nezabludivosti bez obzira na povijesnu dužinu ili zemljopisnu širinu prihvaćene vjere. Najčešće se događa da redovno Učiteljstvo kroz stoljeća ispovijeda vjersku istinu, a svečano je Učiteljstvo definira u sasvim određenom smislu. Teološka pak disciplina dogmatike uključuje ne samo dogme nego i sve učenje Katoličke Crkve o pojedinim vjerskim istinama, uz tumačenje raznih teologa i pobijanje protivnika vjere. Dakle valja razlikovati dogmu Katoličke Crkve od teološke dogmatike kojoj je ipak glavni sadržaj i mjerilo istine dogmatski nauk Učiteljstva. LG 25 tumači da se Crkvi obećana nezabludivost nalazi u papi i biskupskom zboru. Jedinstvo karizme pokazuje da temeljno razilaženje u mišljenju između pape, biskupa i zajednice vjernika nije moguće. Svi primaju iz jednog izvora, od Duha Svetoga. Ako papa ne stoji na početku tradicije nego je u lancu procesa posredovanja, i on je prije svojih odluka, upućen na živi kontakt sa zajedništvom. Zajedništvo Crkve ostaje živo tek onda kad je ona zajedništvo u jedinstvu. Longin

      Izbriši
    26. Ad 5.) Gdje god se susretnemo sa životom, vidimo da se iz starog razvija novo: iz sjemena biljka, iz nje listovi, cvjetovi, plodovi. I život vjere ima svoj rast koji nije u lomu i sukobu između starog i novog, nego u organskom spajanju staroga s novim. Drvo slaže svoje stare godove dodatkom novih godova, a ne ruši sagrađeno. Život se razvija u povezanosti (kontinuitetu) prijašnjeg, sadašnjeg i budućeg, a sukob starog i novog potpuno je protuživotan. Isus nas o tome uči: „Stoga je svaki pismoznanac, upućen u kraljevstvo nebesko sličan je čovjeku koji iz svoje riznice iznosi novo i staro“ (Mt 13, 52). Ima starih i novih istina, kao i starih i novih zabluda. Zato kako i prije tako i danas treba logično spajati „tradicionalno“ i „moderno“, što su vrući krumpiri i kesteni na ovom blogu. Spajati „tradicionalno“ i „moderno“ zapravo znači davati prednost istom sadržaju vjere u „vječnom“ evanđelju koje prenosi i tumači vjera Crkve. Stoga i ne začuđuje izjava hiponskog biskupa: „Ja ne bih vjerovao Evanđelju, kad me ne bi na to poticao autoritet Katoličke Crkve“ (KKC 119). Valja dobro razlikovati vjersku Predaju od ljudske tradicionalnosti. Prva je glasnica vjere, druga je produženje ljudskih zamišljaja koji mogu biti i ispravni i pogrešni. Ne treba davati prednost ni ljudskoj tradicionalnosti ni modernosti. Longin

      Izbriši
    27. Ad 6.) Prednost uvijek ima vjernost Božjoj Objavi i učenju Katoličke Crkve, jer je vjera Katoličke Crkve jeka Objave. Primjerice, nikakvu prednost nemaju ni stari ni novi pisci o Mariji ako se ne slažu s istom vjerom u isti sadržaj Objave. I stari i novi krivovjerci podjednako se udaljavaju od božanske istine, no često su moderna krivovjerja potpuno slična ili identična onima u starini, tradicionalnima, makar im davali ime „moderne teologije“. Primjerice, Bogorodicu jednako niječu krivovjerci 5-6. st. kao i današnji, jer i jedni i drugi niječu Kristovo božanstvo. Djevičansko majčinstvo nijekao je Mariji i Kerint u doba Ivanovo u 1. st., kao i Küng u 20. (ako nije promijenio mišljenje onda i u 21. st.). Neki su pak pod prejakim utjecajem „tradicionalnoga“ pa ne dopuštaju nove zaključke iz Objave. Nazivamo ih „fundamentalistima“ jer se drže izričitih riječi Svetoga Pisma i ni koraka dalje o uključnoj Objavi koja se razjašnjava zaključivanjem. Ima i onih koji padaju pod utjecaj „modernoga“ kao da je sve novo bolje od staroga, kao da moderna teologija smije rušiti staru vjeru Crkve i dobro utemeljenu teologiju prošlih stoljeća. Predstoji nam, nadam se, napredovanje i razotkrivanje skrivenog blaga Objave. Dogma je predaja sadržaja, vjera je pounutrašnjenje danog sadržaja a „naš duhovni život i dogme organski su povezani. Dogme su, kako ističe Katekizam Blaženoga Ivana Pavla II., br 89, svjetla na putu naše vjere, one ga osvjetljuju i čine sigurnim. I obratno, ako nam je život ispravan, bit će nam razum i srce otvoreni, da prihvate svjetlo vjerskih dogmi.“ Longin

      Izbriši
    28. Longine,

      kao inače, vi stvarno imate talent puno govoriti, a ništa ne reći, osim "floskula" koje spominjete. Razgovarati s vama je kao razgovarati s političarom ili s modernistom.
      Kad sve drugo zakaže, pravite se ludi i upuštate se u lažne optužbe - u zadnja tri velika gornja komentara tri puta ste me lažno optužili da sam sedevakantist.
      No, neću upasti u vašu zamku dugih priča.

      Mi se čvrsto držimo Tradicije, a Tradicija je Istina, jer naši preci u Vjeri nisu lažljivci. Koliko god se sad mogli šepuriti, vi ste na gubitničkoj strani. Neka pati koga smeta, ili nek se obrati.

      Izbriši
    29. Ovaj gornji komentar se odnosi na Longinove komentare prije ovih šest traktata koje, nakon letimičnog pregleda, uopće nemam namjeru čitati.

      Izbriši
    30. @Mateo
      Nisam ni sumnjao. Toliko o vašim mantrama o migoljenju, floskulama i sl.. Imao sam danas malo više vremena pa sam se upustio u malo dulje tumačenje. Isprika svima kojih se ovaj "traktatić" ne tiče. Nema zamki, Mateo, a tekst je, to će svaki dobronamjerni teolog potvrditi i više nego li kratka verzija onoga što se o dogmatici može reći. Nadam se da znaš tko su mortalisti i imortalisti (vezano uz dogmu o uznesenju Blažene Djevice Marije). Poznavajući tvoju narav, nakon ovog "knock-auta", pretpostavljam kako će uslijediti tvoji komentari. Prolistaj si, u miru, Denzingera. Možda pronađeš kakav prišivak za modernističku zabludu ili štogod slično što bi me anatemiziralo. Longin

      Izbriši
    31. @Longine
      S točkama 1-4 i 6 se na prvu loptu slažem, u točki 5 bih osobno izabrao pojam "sadašnji" jer za mene riječ moderan autoreferencira emancipaciju od prošlosti.
      Što se tiče ljudskih institucija, ponekad treba mijenjati, ali samo kad se s dosta velikom izvjesnošću utvrdi da bi novo bilo bolje od starog. Inače se provedemo kao razmetni sin koji je mislio da je jako pametan i moderan. S time da priča ne mora završiti sretno nego u konačnici s knezom ovog svijeta, vječnim "nositeljem svjetla i napretka".

      Izbriši
    32. M.B. radi se o terminološkom opterećenju pojma "moderan", jer ako ga uzmemo u smislu zablude modernizma to će nas vratiti koje stoljeće unazad, a koliko je meni poznato, pokoncilski nauk ne zabacuje prošlost i daleko od toga da bi se emancipirao u tom smislu, štoviše na nju se poziva, u obzir uzima ono što je dvijetisućljetna praksa Crkve iznjedrila kao čvrst i stabilan nauk utemeljen na Objavi, Pismu, Učiteljstvu, otačkoj predaji itd.. To ćemo lako spoznati ne samo čitajući primjerice osnovni tekst Vaticanuma, nego i bilješke i u konačnici dokumente redovitog Učiteljstva nakon Vaticanuma. Longin

      Izbriši
    33. Nisam mislio samo na modernističku zabludu nego na svako odbacivanje uvriježenih nazora i postupaka odnosno zdravog razuma od strane onih koji se smatraju "avangardom" i okužili su mi zauvijek riječ "moderan". Isto su mi mrski pojmovi "bratsvo i jedinstvo" ili "sloboda, jednakost, bratstvo" ili "bolja budućnost".

      Izbriši
    34. Morao bih neko vrijeme apstinirati od komentara na ovom blogu. A imao bih što reći i o bratstvu i jedinstvu, dakako, ne u kontekstu Francuske sotonlucije i sotonkomunizma. Longin

      Izbriši
    35. Samo sam rekao da osobno ne volim pojam "moderan" tj. da za mene ima stilsko i pejorativno značenje. To ne znači da ga Vi ili drugi ne smijete rabiti, u kontekstu koji nije pejorativan.

      Izbriši
    36. M.B.
      Ja osobno ne volim pojmove "paradigma", "ekskluzivno", "rezimirati", "apostrofirati", "abuzus", "eklatantno", "rezolutno", "rigidno", "relevantno", "univerzalno", "transcendentno", "transcendentalno" ... i cijelu zgradu napuhanih intelektualizama i što da radim? Koga briga. Ljudi na taj način iznose svoja razmišljanja i to je to. Longin

      Izbriši
    37. @Mateo
      No dobro. Muk velik nasta. Postaviti ću ti samo jedno otvoreno, jasno i nedvojbeno pitanje. Čisto radi spoznaje s kime komuniciram i raspravljam na ovom blogu. Dakle, kojemu papi 21. stoljeća, preciznije baš danas, i pod kojim imenom, smo mi (to uključuje, nadam se i tebe) rimokatolici dužni poslušnost i poštovanje? Ne očekujem traktat o nepogrješivosti, primatu i nezabludivosti nego jasan i nedvosmislen odgovor. Longin

      Izbriši
    38. Samo zato što vas administrator još podnosi, posebno nakon što ste se poprilično razotkrili, ne znači da i mi ostali to moramo.

      Ako hoću čuti priče, radije ovo:
      http://www.youtube.com/watch?v=uzh8TMQ0m-M

      Izbriši
  6. http://www.theblaze.com/stories/2013/06/30/catholic-priest-beheaded-in-syria-by-al-qaeda-linked-rebels-as-men-and-children-take-pictures-and-cheer/

    OdgovoriIzbriši
  7. @ Dobro si rekao.Ne morate. Ali to više govori o vama nego meni. Lakše je "migoljiti" kako ste často isticali u susretu s neistomišljenicima. Na žalost nisam još pročitao niti jedan odgovor na pitanje koje sam ti postavio. Na neki način frustrira, ali to s vremenom nije nikakav problem. Očito je tako lakše. Hvala administratoru što me podnosi. Uračunalo mu se pod zaslugu. Longin

    OdgovoriIzbriši

Upute za komentiranje

Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.

Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.