Minivozočašće u Molve

U nedjelju popodne mala skupina članova Društva Benedictus krenula je u marijansko svetište u Molvama.

Velika župna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije je na povišenoj poziciji pa djeluje još impresivnije.

Gospodin mi je stao u kadar. Htio sam slikati dekret o oprostima.

Prostrana crkva nastala je u drugoj polovici 19. stoljeća.

Na Veliku Gospu je ondje prenesen čudotvorni kip Majke Božje Molvarske. Kip se tijekom godine nalazi u obližnjoj kapelici koju je, očito potaknut grižnjom savjesti, dao izgraditi župnik  krajem 19. stoljeća. Naime, na tom mjestu se nalazila srednjovjekovna župna crkva koju je isti župnik dao srušiti.

Nakon što smo se pomolili Blaženoj Djevici Mariji, prebacili smo se u lijevi krak transepta gdje se pod oltarom sv. Antuna nalazi kip sv. Filomene. Ondje je postavljen 1915. godine, a od sredine šezdesetih je bio kroz 40 godina zazidan. Otkako je niša ponovno otvorena, raste broj vjernika koji se okupljaju pred jedinim kipom ove svetice u Hrvatskoj kako bi joj se utjecali u svojim potrebama.

U povratku smo primjetili uz cestu groblje u Virju.

Razgledali smo groblje, a u jednoj grobnici/mauzoleju, naišli smo i na lijepe vitraje.

Crkva sv. Jakoba je bila otvorena te smo ušli. Zadržali smo se ondje duže vremena u molitvi. Atmosfera je bila poprilično mistična, zrake zalazećeg sunca prodirale su kroz ulaz i obasjavale ovu crkvicu, a vjernici koji bi se našli na groblju, zastali bi da se pomole za svoje žive i mrtve.

Vrlo lijepa Gospina slika na pokrajnjem oltaru.

Zahvalivši Bogu, Bogorodici i sv. Filomeni, zaputili smo se natrag u Zagreb promišljajući u toj blagoj bartolomejskoj noći o Isusovim riječima iz nedjeljnog evanđelja: "Zar ih se nije očistilo deset? Gdje je ostalih devet? Nitko se ne vrati, da poda slavu Bogu, osim ovog tuđinca!"

Gospodine, daj da ti uvijek budemo zahvalni!

On nije bio ekumenist, a još manje ekumanijak

O svetom Leopoldu Bogdanu Mandiću čitamo na stranici Radio Vatikana (1, 2, 3):

"ponizni fratar ispovjednik koji je molio za puno jedinstvo među Zapadnom i Istočnom Crkvom"

"svetac pomirenja i duhovnoga ekumenizma"

"prorok duhovnoga ekumenizma"

"osjećao je u svojemu srcu taj snažni poziv koji ga je poticao da se daje, da se posvećuje, da moli i radi za jedinstvo kršćana, posebno za jedinstvo Zapadne i Istočne Crkve, Pravoslavne Crkve i Katoličke Crkve"

Nažalost, nemam izvorno talijansko izdanje ili hrvatski prijevod (4, 5, 6) knjige o sv. Leopoldu koju je o. Pietro da Valdiporro napisao dok još nije bio u modi ovaj lažljivi način izražavanja. Citate svetog Leopolda zato prenosim prema engleskom prijevodu.

• On August 31, 1908 while assisting in hearing the confessions of priests on Retreat, he wrote: "Truly before God and the Blessed Virgin, confirmed by oath, I have undertaken in honor of the Co-Redemptress of mankind, to use all my strength in this life, under obedience to my superiors, towards the redemption of the Dissident Eastern people from schism and error."
  
• On May 21, 1914 he wrote: "I believe by Divine Faith that you, O Blessed Virgin, are most solicitous for the Eastern Dissidents, and I wish to  cooperate as much as possible with your maternal love. All my actions shall have this intention."
  
• On August 21, 1914 (and again on August 3, 1928) he added: "The object of my life must be the return of the Eastern Dissidents to Catholic unity. That is, before God, in the faith of charity of Our Lord Jesus Christ who expiated the sins of the world. I must direct all my energies, so far as my poor condition allows, towards the goal of making some contribution to that great work through the merits of my life."
  
• On February 2, 1918 he wrote: "I believe and therefore I speak: Christ Our Lord is the Redemption: I, his unworthy minister, am truly his minister in the redemption of the Eastern schismatics. Lord, thou knowest all: thou art thyself the author of my will."
  
• In 1937 Padre Leopoldo wrote: "The will, the very desire, be it more or less urgent, to obtain the return of the Dissident Easterners to Catholic unity is the same divine vocation which Divine Providence has granted me...Before God I must have no further doubt about whether or not I am called for this work. In fact this has already been made abundantly clear to me."
  
• It was in 1935 at the Seminary in Vicenza that he wrote: "...In the grace of my vocation in favor of the Eastern Dissidents, I bind myself to a vow that from now on the whole purpose of my life shall be to obtain that as soon as possible the words of our Lord Jesus Christ that there shall be one fold and one Shepherd shall be true of the Eastern Dissidents."
  
• But one year before his death at the age of 76, he wrote to his spiritual director, Fr. Odorico of Pordenone: "I have the East always before my eyes and I feel that God wishes me to celebrate the Sacred Mysteries, saving where justice and charity demand otherwise, so that the great promise of one fold and one Shepherd may in due course be fulfilled. And it certainly will be. This is what I think about it: God moves his ministers to apply his merits to the Eastern Dissidents, so that He is praying for them to the extent that we celebrate the Sacred Mysteries for that intention. That means, then, that He Himself is praying through us, and we know from His own words that God the Father always answers His prayers. The great event will therefore infallibly happen. My task therefore is to work toward the realization of this great prophecy. There you have my ideas on the subject."
  

Izlet u Sveti Tomaž

Nekoliko članova Društva Benedictus uputilo se danas na izlet i tradicionalnu misu u mjesto Sveti Tomaž (pri Ormožu) u Sloveniji. Ondje je od prije par tjedana župnik vlč. Tomislav Roškarič kod kojeg smo bili u veljači ove godine dok je još službovao u Maloj Nedelji.

Obradovalo me što ću moći slušati tradicionalnu latinsku misu u crkvi posvećenoj mom svetom zaštitniku. Cijelim nas je putem pratila kiša koja je prestala tek nakon svete mise.

Župna crkva sv. Tome Apostola izgrađena je između 1715. i 1727., a interijer je s početka 20. stoljeća. Glavni oltar:

"Dominus meus et Deus meus" - "Gospodin moj i Bog moj"

Sveta misa služena je na blagdan sv. Bernarda, crkvenog naučitelja, pa se u evanđelju čita ona tradicionalnim katolicima tako draga izjava Gospodina Isusa Krista:

Amen quippe dico vobis, donec tránseat caelum et terra, iota unum aut unus apex non praeteríbit a lege, donec ómnia fiant. Qui ergo sólverit unum de mandátis istis mínimis, et docúerit sic hómines, mínimus vocábitur in regno caelórum: qui autem fécerit et docúerit, hic magnus vocábitur in regno caelórum.

Zaista vam kažem, dok stoji nebo i zemlja, neće od zakona nestati ni jednog slova, niti jednog znaka, dok se sve ne ispuni. Tko, dakle, dokine jednu od ovih najmanjih zapovijedi i tako nauči ljude, bit će najmanji u kraljevstvu nebeskom. A tko bude vršio i naučavao, taj će biti velik u kraljevstvu nebeskom.

Naravno, mi hodočasnici iz Zagrebačke nadbiskupije sjetili smo se i sv. Stjepana kralja koji je suzaštitnik zagrebačke katedrale i čiji se blagdan u našoj biskupiji obdržavao na današnji dan.

Ne trebate komentirati moderne predmete u svetištu, nadajmo se da će vrijeme učiniti svoje.

Bilo je dosta vjernika iz župe kojima je ovo vjerojatno prva stara misa nakon liturgijske reformacije.

Evo još nekih detalja iz crkve.

Župnik vlč. Roškarič

Među slovenskim mladomisnicima i kartuzijanac iz Splitske nadbiskupije (1, 2, 3)

(novi) župni dvor

Zahvaljujemo vlč. Roškariču koji nas je kao i uvijek lijepo primio.

Ovo je putovanje bilo za nas mala duhovna obnova. Nadajmo se i molimo da Bog našim biskupima otvori oči te da se što prije i kod nas po svim krajevima Hrvatske počne prikazivati Sveta Misna žrtva prema tradicionalnom rimskom obredu, najvrednijoj baštini zapadne civilizacije.

Jadna djeca

Dodano 23.8.2015. - Odgovor Ivana Ugrina objavljen u Slobodnoj Dalmaciji u dva dijela, jučer i danas. (Usput, o TDKS-u koji spominje Ugrin čitajte ovdje.)

Prekjučer sam upoznao čitatelje ovog bloga sa slučajem vlč. Ante Kukavice, franjevca kapucina protiv kojeg se zbog različitih liturgijskih i drugih zloporaba potpisivala online peticija.

Novinar Slobodne Dalmacije Ivan Ugrin spomenuo je navedenog fratra u dvije svoje kolumne iz lipnja i srpnja ove godine (Pazimo da ne bismo djecu sablaznili, Padaj silo i nepravdo). U prvoj od njih piše:

Zato sam bio više nego iznenađen kad sam se u posljednju nedjelju mjeseca svibnja zatekao na misi u splitskoj crkvi Gospe od Pojišana. Na početku pretvorbe kleknuo sam na pragu na ulazu u crkvu, i neposredno prije nego će svećenik započeti izgovarati riječi koje predstavljaju vrhunac misne žrtve, čuo sam ga kako kiselo kazuje: "Ajde, dječice, sada lijepo ustanite. Mi to ovdje ne radimo." Kako nisam vidio s dna crkve što su uradili, učinilo mi se da su sjeli, pa da ih je kapucin zamolio da ustanu.

Objašnjenje je navedeni, ničim izazvan, sam ponudio na kraju misnog slavlja, kad je dodatno malenima koji su se nakanili pokloniti Isusu koji tek što nije bio posvećen na oltaru u prilikama kruha i vina, "protumačio" kako se to kod njih radi na nogama, jer pred stolom Gospodnjim kao Božja djeca nema potrebe da klečimo(!)

U drugoj pak prenosi:

Nisam ni zaklopio slušalicu, eto s druge strane žice i drugog kuma. Alo, kume, jesi čuo što je onaj fratar s bradicom nagovorio neki dan na Gospu od Karmela kod kapucina na Pojišanu. Da jesam li čuo, uzvraćam ja kumu, bio sam na misi, sjedio u zadnjoj klupi. Nisam znao bi li se smijao ili plakao.

Misa o škapularu, pučkoj pobožnosti, a on udri o tome kako se u crkvi za vrijeme pretvorbe ne kleči, jer svi smo mi sinovi Božji, Isus je naš brat, mi smo kao i on, zato stojimo oko njegova stola - mogao je pozvat ljude i da sjede u trenutku kad se sjećamo njegove žrtve na križu - ne vjeruju pravo oni koji čine drugačije.

U današnjem broju Slobodne Dalmacije javio se prozvani svećenik. Njegov odgovor možete pročitati ovdje. Zahvaljujem čitatelju koji mi je poslao skenirani članak te upozorio na ovu polemiku. Natrpao je vlč. Kukavica u svom pismu svega i svačega, reklo bi se ni pas s maslom to ne bi pojeo. Ipak, nigdje ne demantira ono što novinar opisuje, osim ako se to ne bi trebalo iščitati iz rečenice "Vi ste još kao dječak optuživali svećenika i za stvari iz ispovijedi - i lagali." Naprotiv, iz konfuznih argumenata prilično je očito da velečasni stoji iza svojih riječi i postupaka koje je Ugrin ukratko prenio i negativno okarakterizirao. Ne mislim se osvrtati na čitav tekst vlč. Kukavice, već vas upućujem da ga sami pročitate, a za kraj donosim samo jedan izvadak koji će vas nasmijati i istovremeno ražalostiti.

Pa ako u Misalu i piše da je pohvalno ili poželjno klečati, nije ipak naređeno. A da je i naređeno, ipak je to samo ljudski zakon.
A ako još znamo da je to zbog lefebrovaca i sličnih, onda znamo koliko vrijedi. Bila je takva nekakva situacija i u vrijeme pape Liberija. Dalje znamo.
Znamo da je jedan sveti carigradski nadbiskup ugušen zbog vjernosti nicejskom Koncilu. Relikvije su mu kod nas u Vodnjanu. Poznato je da je i nadbiskup Aleksandrije sv. Atanazije morao pet puta u progonstvo zbog vjernosti nicejskom Koncilu.
Znajte da će „kapucin s bradicom“ biti spreman - s milošću Božjom - trpjeti i „pasti“ da zasvjedoči vjernost II. vatikanskom koncilu. Neće ni pod kojim uvjetima biti lefebrovac poput Vas i sličnih, a neću Vas ni tužiti ni ocrnjivati.

Izmolite svakako barem jednu Zdravomariju za ovog fratra koji je iz Splita premješten za župnog vikara u Karlobagu i obližnjim župama. Kratki članak o temi klečanja pročitajte na ovom mjestu.

Noge bose

Preko bloga iznebuha naiđoh na peticiju naslovljenu Do kada mislite dopuštati da fra Ante Kukavica izaziva sablazan s oltara splitskog svetišta Gospe od Pojišana?

Vlč. Anti Kukavici, franjevcu kapucinu koji je gvardijan u Splitu stavljaju anonimci na dušu razne prilično ozbiljne pogreške i grijehe. Čini mi se da je peticija na web stranici prilično neučinkovito sredstvo da se tog svećenika ukloni ako je uistinu krivac onoga za što ga optužuju. U više od tri mjeseca potpisalo ju je samo šest osoba, pa je takav akcijski plan možda čak i kontraproduktivan. Puno bi prikladnije i efikasnije bilo snimiti neki od njegovih ekscesa, a za ostale dobiti pismeno posvjedočenje barem dvaju osoba. Osoba kojoj je uskraćena pričest klečeći treba iznijeti samo činjenice (mjesto, vrijeme, eventualne svjedoke) i kratki dopis poslati provincijalu i biskupu (jasno, preporučeno s povratnicom!). Ako oni ne reagiraju kroz mjesec-dva, takav kratki dopis lako je prevesti i poslati u Rim. Sumnjam da će to puno koristiti, ali sudeći prema onome što sam čitao o vlč. Kukavici, on zasigurno ima i sebi nesklone osobe u vrhu crkvene hijerarhije ili barem one koji će njegovo premještanje/uklanjanje moći upisati kao plusić u svoju tekicu za napredovanja (osobito uz ovakvog nuncija). Jedan potpisani i osvjedočeni konkretni dopis (ako imate neki štambilj, lupite i njega), možda je baš ono što im treba da taj svećenik odleti sa župe.

***

Kroniku neokonzervativnog hrvatskog razočaranja papom Franjom možete pratiti u tekstovima koje jedan omiški vjeroučitelj piše za stranicu Vjera i djela. Pokušaj tumačenja Papinih riječi tako da budu u okviru paradigme drugovatikanske obnove Crkve dovodi do neobičnih mentalnih konfuzija. Nakon što dobro uočava probleme s darom koji je Sveti Otac primio u Sarajevu, pa i nekim Papinim izjavama, autor preuzima samouništavajuću retoriku koja je na zapadu već desetljećima ideološko opravdanje gubitka vjernika i svećenika: 

Tim važnim promjenama što dolaze i silinom osvajaju sve papa Franjo poravnava put i time pročišćava svoju Crkvu. Njegovo je postupanje na petrovskoj stolici primjer neočekivanosti i nepredvidivosti djelovanja Duha Svetoga u Crkvi. Zato tako često govori o potrebi da kršćani budu otvoreni iznenađenjima Duha. Određeni se broj katolika snebiva na pojedine postupke i riječi pape Franje, ali samo zato, jer nemaju odvažnosti postati dio Crkve, koja je malo vjerno stado bez utjecaja, siromašna, žalosna i krotka.

***

Za kraj, iz iste nadbiskupije donosim ovaj kuriozitet koji spada u rubriku "samo nek' nam nije dosadno na misi".

Uvodeći prisutne vjernike, koji su po nesnosnoj vrućini došli na Gospin Grad, u slavlje svete mise fra Ante im je nagovijestio da će u prvom čitanju čuti riječi koje je Mojsije čuo na Sinaju: Izuj obuću sa svojih nogu! Jer mjesto na kojem stojiš sveto je tlo. (Izl 3, 5). Ovo mjesto je za nas sveto tlo pa zato „u ovom biblijskom tekstu i susretu Mojsija s Bogom možemo prepoznati i ono što se nas tiče“. Pozvao je vjernike koji hoće i koji mogu da izuju svoju obuću i da misu slave bosi, što je i sam učinio. „Kad smo bosi, onda nije teško kušati kako smo ranjivi. Ne bismo mogli trčati bosi po Gradu niti niz Grad. Ni Mojsije ne bi bio mogao trčati po Sinaju bos i pobjeći od Gospodina. Kad ga je Jahve pozvao da izuje obuću, onda je to činio iz više razloga. Jedan od njih, a upravo njega nam valja posvijestiti na početku mise, je ljudska slabost, izloženost, ranjivost koja se proteže po cijelom tijelu, a bosi je osjećamo u dodiru sa zemljom. Ali, upravo je ta ranjivost mjesto susreta s Bogom.

Čak je i njima previše

Čitam evo izvještaj jednog riječkog vjeroučitelja s nedjeljne mise. Izgleda da mu se nije dopala glazba na misi, tj. mjesto da ga oduševi poput većine nazočnih vjernika, u njemu je izazvala suprotan učinak duboke uznemirenosti i žalosti. Ako sam dobro shvatio, glavni je krivac pjevanje pjesme Oči boje lavande za vrijeme pretvorbe. Nije mi baš jasno kako je to funkcioniralo. Valjda je zbor kod podizanja Hostije po uzoru na neke hrvatske krajeve gdje se pjeva "Zdravo Tijelo Isusovo, na oltaru posvećeno" zapjevao refren:

Ja poželim noćas oči boje lavande
i bisere njene što ih usnama skriva
vrati mi Bože oči boje lavande
jer sutra će kiše isprati sve, isprati sve

Moram priznati da mi riječi baš i ne odgovaraju prigodi. Možda je zbor dodao vlastiti tekst? To bi onda bila prava inkulturacija.

Zanimljivo je primjetiti da je navedeni vjeroučitelj za to vrijeme molio krunicu. Jest da bi ga bl. Pavao VI. zbog toga mrko pogledao, ali prethodnim papama to ne bi smetalo.

Mislim da je glavni problem na toj misi bio što župnik nije dovoljno dobro objasnio sve dijelove mise prigodnim kratkim komentarima i usporedbama. Jasno da se vjernik može u tom slučaju naći izgubljen. Jučer se pjeva Boney M, a danas Mladen Grdović, ta svatko bi se našao smućen! Evo vrlo kratkog uvoda koji je mogao napraviti između Sanctusa (tj. odgovarajuće zamjenske pjesme) i onoga što slijedi:

Dragi vjernici, braćo i sestre, još jednom dobrodošli na ovo euharistijsko slavlje! Nahranili smo se sa stola riječi, a uskoro ćemo se nahraniti s euharistijskog stola. Isus želi da se svi pričestimo kao što smo čuli u današnjem evanđelju jer samo tako možemo živjeti zajedništvo koje smo došli ovdje danas slaviti. I zato ćemo nakon što se prisjetimo onoga što je učinio na posljednjoj večeri kad nam je darovao sebe u kruhu i vinu zapjevati pjesmu nadahnutu biblijskim slikama iz Knjige mudrosti i Pjesme nad pjesmama. Zbor koji nam tako lijepo danas pjeva, zahvaljujem posebno voditelju zbora gospodinu Milanu, povest će nas u pjesmi žudnje za Gospodinom. Ta žudnja krije se ovdje pod slikom ljubavi muškarca prema ženi. Teologija tijela koju je otkrio Veliki Papa Ivan Pavao Drugi govori da je to ista ljubav kojom moramo pristupati Isusu u ovom sakramentu zajedništva. I zato. Tebe, zato, molimo: rosom Duha svoga...

Ovo je, dakako, vrlo vrlo kratka skica mogućeg komentara. Da je župnik tako napravio, vjerujem da bi i ovaj vjeroučitelj bio umiren i ne bi poslije išao gledati nekakve čudne dokumente s latinskim nazivima.

Na radost i veselje čitave Crkve

...ad Omnipotentis Dei gloriam, qui peculiarem benevolentiam suam Mariae Virgini dilargitus est, ad sui Filii honorem, immortalis saeculorum Regis ac peccati mortisque victoris, ad eiusdem augustae Matris augendam gloriam et ad totius Ecclesiae gaudium exsultationemque, auctoritate Domini Nostri Iesu Christi, Beatorum Apostolorum Petri et Pauli ac Nostra pronuntiamus, declaramus et definimus divinitus revelatum dogma esse : Immaculatam Deiparam semper Virginem Mariam, expleto terrestris vitae cursu, fuisse corpore et anima ad caelestem gloriam assumptam.

...na slavu svemogućega Boga, koji je Mariji Djevici iskazao svoju posebnu naklonost, na čast njegovog Sina besmrtnog kralja vjekova i pobjednika nad grijehom i smrću, za povećanje slave uzvišene njegove Majke, te na radost i veselje čitave Crkve vlašću Gospodina našega Isusa Krista, blaženih apostola Petra i Pavla, i našom, proglašavamo, objavljujemo i definiramo, da je Bogom objavljena dogma da je, Bezgrješna Bogorodica uvijek djevica Marija, završivši put zemaljskog života, bila tijelom i dušom uznesena u nebesku slavu.

Gdje dati nakane za tradicionalnu misu?

Dok je preč. Vitković bio živ (pokoj mu duši!), mogao sam kad god je trebalo prije nedjeljne tradicionalne mise u sv. Martinu zamoliti da služi misu na neku moju nakanu. Primjerice, već isti tjedan nakon što bi netko koga znam umro, "platio" bih misu za tog pokojnika. Nažalost, otkako nema prečasnog, nije više tako lako doći do tradicionalne mise.

Znate li gdje se na internetu može uplatiti da se celebrira tradicionalna misa na određenu nakanu (ne kumulativno, nego samo jedna "plaćena" nakana po misi)? Također, ako ima neki hrvatski svećenik koji služi tradicionalne mise privatno, neka mi se javi na mail. Ne bih tražio ni vrijeme ni mjesto mise, nego samo da se u nekom razumnom roku (recimo, mjesec dana) odsluži i da se ne kombinira s drugim vjerničkim nakanama. Trenutno imam pet-šest nakana, možemo sve srediti preko tekućeg računa. Potpuna diskrecija zajamčena!

Za novu misu sam već koristio CNEWA-u koja proslijeđuje intencije siromašnim katoličkim svećenicima, no radije bih pokušao naći tradicionalnu misu. Na internetu sam naišao samo na neke sedevakantiste, istočne raskolnike i slično, ali mislim da to ne bi bilo jednako boguugodno i efikasno. Uostalom, ne želim ih materijalno potpomagati.

Iako sam namjeravao ovo pitati već prije, posebno me potaknuo tekst koji sam pročitao na novom blogu iz sjene oraha. Nije ugodno misliti kako se netko koga si znao trenutno možda muči u čistilištu, možeš mu pomoći vrlo jednostavno preko sv. mise, a eto smetneš s uma. S obzirom da vrijeme drugačije teče u tim krajevima, možda se duša kroz jedan zemaljski dan napati sto godina u čistilištu. U svakom slučaju, treba im pomoći.

Pusti ti "ja sam nadahnut kršćanstvom", de ti meni reci jesi katolik ili ne?

Ponekad se zapitam kakve to blesave članke bitno.net objavljuje. Ako redovito pratite ovaj blog, onda ćete primjetiti da sam se već više puta osvrnuo na problematične članke na tom portalu. Oni mi dođu nešto kao Glas Koncila, samo što ih ljudi čitaju, a i ne boje se povremeno spomenuti izazovne teme kako bi smirili pučanstvo.

Pri tome ne mislim samo na one članke koji su pisani u neokonzervativnom duhu, premda su i takvi često opasni i problematični. Ne, naprosto im se previše puta zalomi tekst blizak herezi. Kad takvo nešto vidim, zapitam se kako si kao katolički portal mogu to dopustiti. Zadnji članak koji me na to potaknuo je prijevod s engleskog, a napisan je u banaliziranoj formi pobrojanih savjeta (recimo "24 jela koje trebate jesti prije mise da bi vam molitva bila uspješna", "14 razloga zašto je papa Franjo najveći borac za zaštitu obitelji", "10 načina kako početi govoriti u jezicima" itd., ovo su izmišljeni primjeri).

U članku "Ovo je 6 loših navika kojih se kršćani moraju riješiti" piše pod točkom "3. Kompliciranje oko Isusove ljubavi":

Politički program, društvena korist, moralna praksa ili određeno teološko uvjerenje može onda postati centar naše vjere nadilazeći Isusovu zapovijed ljubavi prema bližnjemu kao prema samome sebi. I onda imamo ljude koji se praktičke bore do smrti oko stvari kao što je kalvinizam, krštenje djece i ostale doktrine. Ove stvari nisu nužno loše. Svatko ima svoja uvjerenja o teološkim pitanjima, ali kada se ona stavljaju iznad Kristove ljubavi, to vodi u idolizaciju.

Podebljao sam tekst gore.

U točki "4. Objavljivanje smeća na društvenim mrežama" se navodi:

Linkovi za sadržaje senzacionalnih naslova, uvredljive slike političara, osude drugih, teške teološke rasprave i biblijski citati koji su izvađeni iz konteksta čine više lošeg nego dobra.

Teške teološke rasprave?

I za kraj, točka "6. Biti uskogrudan":

Iako su kršćani krivi za ove navike i više, od životnog je značenja razlikovati Krista i kršćansku kulturu (ne, nisu isto).

Naposljetku, kršćanstvo je zasnovano na Isusu, a ne političkim platformama, neslaganjima u doktrini, online religijskim komentarima ili zlosutnim proroštvima.

Kojem Isusu? Onome kojeg navještaju jehovini svjedoci, mormoni, kalvinisti? Onome kojemu su se molili u Asizu?

Kad sam preletio ovaj članak, mislim si, pa jedan katolički portal bi morao malo više pripaziti da ako već objavljuje ovakve članke, barem ukloni najočitije probleme koji se pojavljuju. I pogledam ja pod odjeljak "O nama" [*] u kojemu se opisuje što bitno.net zapravo jest, kad tamo riječ katolik ili koja njezina izvedenica uopće ne postoji. Spominje se neko "kršćansko nadahnuće", to je jedini spomen kršćanstva, a s ovom odrednicom nadahnuće se valjda ne želi previše ograničiti publiku. Netko će prigovoriti da se navode i prethodna dvojica papa (a što Franjo nije Papa? zar on ne zaslužuje neki citat ili barem spomen?). No, to su sve nekakva nadahnuća, netko se nadahnjuje Dalaj Lamom, netko Gandhijem, a netko Martinom Lutherom Kingom. Dobro, sada bar znam, bitno.net je portal koji gleda na katoličku vjeru sa simpatijom i u pozitivnom smislu, ali nije katolički portal. Mislim da bi ipak bilo pošteno od njih da stave neku oznaku (bilo riječima bilo bojom i sl.) na članke u kojima se katolička vjera i moral iznosi u skladu s naukom Crkve. Možda bi mogli stavljati i neki postotak ispravnosti uz tekst, recimo: katolici 44%, konzervativni protestanti 56% (prosjek), liberalni protestanti 72% (prosjek), muslimani 10% itd. To bi vjerojatno ipak bilo previše posla, ali ovako kako je sada navodi ljude u zabludu da će ondje pročitati članke koji su uvijek u skladu s naukom Crkve! A to ne samo da činjenično nije točno, nego nije tako ni zamišljeno.

Sveta Filomena, moli za nas!

Njezino štovanje počelo je u 19. stoljeću, nakon što su u arheološkim istraživanjima pronašli njezin grob 25. svibnja 1802. u katakombama sv. Priscile u Rimu.

O životu sv. Filomene nije se znalo gotovo ništa. Troje ljudi iz različitih dijelova svijeta (svećenik, časna sestra i umjetnik) koji su štovali sv. Filomenu, neovisno su dobili vrlo slična ukazanja o njezinom životu i mučeništvu. Prema tome, Filomena je grčka princeza iz Nikomedije. Njezini roditelji, koji su članovi grčke kraljevske kuće, dugo vremena nisu mogli imati djecu. Molili su se poganskim bogovima, da dobiju dijete, a kraljevski liječnik poručio im je da se mole kršćanskom Bogu i da će im se tako ispuniti želja. Tako se i dogodilo, te su prešli na kršćanstvo. Uskoro im se rodila djevojčica, koju su nazvali Filomena. Odgojili su je u kršćanskom duhu. Kada je imala 13 godina, rimski car Dioklecijan pozvao je njezine roditelje u Rim. Dioklecijan se zaljubio u Filomenu i želio ju je oženiti, nudeći njezinim roditeljima veliko bogatstvo i slobodu njihove države ako pristanu. Pristali su, ali je Filomena odbila, jer se prije toga zavjetovala na djevičanstvo Isusu. Usprkos učestalim nagovaranjima, Filomena nije promijenila mišljenje, poslana je u tamnicu, gdje je čekala pogubljenje. Tamo joj se ukazala Djevica Marija i poručila joj, da izdrži patnje, jer je čeka vječni život. Nakon više od mjesec dana u tamnici, pokušali su je pogubiti, ali im je tek nakon nekoliko pokušaja to i uspjelo, jer su se događala čuda koja su sprječavala njezino pogubljenje.

Blagdan svete Filomene je 11. kolovoza.

Ploče iz groba mučenice: Pax tecum Filumena – Mir s tobom Filomena.

Jehovini svjedoci navalili na Zagreb

Čitam u Večernjem listu:

Jehovini svjedoci u ovaj će petak 7. kolovoza započeti s godišnjim kongresom u Areni Zagreb. Tema je ovogodišnjeg programa “Ugledajmo se na Isusa!” Kongres koji traje do ponedjeljka 9. kolovoza, ove godine iznimno je važan jer je međunarodni.

Naime, uz Jehovine svjedoke iz cijele Hrvatske, na kongres će doputovati delegati i posjetitelji iz Italije, Austrije, Mađarske, BiH, Srbije, Crne Gore, Slovenije, kao i iz Češke Republike, Slovačke, Portorika i Sjedinjenih Američkih Država.

Procjenjuje se da će programu ovog posebnog kongresa u Areni Zagreb prisustvovati oko 15.000 osoba, zbog čega će oko Arene Zagreb tri dana trajati posebna regulacija prometa.

Moje prvo sjećanje na jehovine svjedoke je kad sam se vozio kao dječak u tramvaju pored njihove zgrade u Zagrebu. Na njoj je pisalo Kraljevska dvorana Jehovinih svjedoka i to mi je bilo neobično. Spominje se kraljevstvo, a sama dvorana izgledala je tek nešto bolje od obične hale. Vjerojatno je toj atmosferi misterioznosti pridonijelo i kad sam pitao mamu što to znači. Ne sjećam se što mi je odgovorila, ali vjerojatno ne mnogo, a i to malo dalo mi je do znanja da se radi o nečem lošem. Kasnije sam od nekoga čuo da ti jehovini svjedoci održavaju ondje orgije, nisam baš bio siguran što je to, ali nije popravilo moje mišljenje o njima.

Naravno, čovjek ne razmišlja o njima dok ih ne primjeti na ulici s Kulom Stražarom ili još više dok mu ne pozvone na vrata. Jednom su tako i meni pozvonili kad sam već bio u srednjoj školi ili na prvoj godini fakulteta i sjećam se da sam u to doba imao brošuricu naslovljenu Što nam je misliti o "Jehovinim svjedocima"?! (mislim da je to ovaj tekst). Bile su dvije žene, jedna bakica, a druga srednjih godina. Uzeo sam brošuru i počeo ih redom ispitivati po točkama koje se ondje navode citirajući odmah i rečenice iz Biblije pod svakom natuknicom. Bile su pristojne, ali ih nisam pustio da uđu. Brzo su se pokupile i otišle. Kasnije sam viđao njihove kolege i kolegice po pothodnicima i ulicama kako stoje sa svojim naramkom časopisa. Uvijek su mi djelovali otužno.

Vjerujem da su svi čitatelji ovog bloga imali iskustava s ovim ljudima jer im je takva misionarska djelatnost osnovni zadatak u zajednici. Ne bih ni znao da su se sjatili u Zagreb da mi nije tata rekao kako su neka dvojica u odijelima htjeli započeti razgovor s njime na ulici, a on ih nije pitao koji su, nego je nad njima učinio znak križa i rekao "ja imam svoju katoličku vjeru" ili nešto tog tipa. Mislio je da su možda mormoni, još jedna od tih bizarnih američkih vjera.

Čini mi se da nismo o jehovinim svjedocima na ovom blogu pisali. Evo poveznica na neke materijale o njima:

• Što nam je misliti o "Jehovinim svjedocima"?!
• Razgovor s Jehovinim svjedokom
• Tko su i u što vjeruju Jehovini svjedoci?
• Jehovini svjedoci i subotari – tko su i što vjeruju?

Naiđoh na stranicu svjedoci.net koja sadrži dosta informacija o jehovinim svjedocima, ali je ne mogu proporučiti jer je autor neki protestant. Autor jedinog potpisanog članka kojeg sam otvorio na toj stranici je Nikola Horvat, kolumnist Križa života i završeni teolog KBF-a u Zagrebu kojeg su raskrinkali na stranici katolik.hr (1, 2) kao, u najmanju ruku, heretika.

Izgleda da se dvorana na Savskoj ulici u Zagrebu više ne zove ni Dvorana kraljevstva jehovinih svjedoka ni Kraljevska dvorana jehovinih svjedoka kako sam ja zapamtio. Sudeći prema gornjoj fotografiji sada je to samo prozaična Dvorana jehovinih svjedoka. Siguran sam da ne bi zagolicala dječju maštu.

in girum imus nocte et consumimur igni

Veći broj duša (major animarum numerus) zbog bluda odlazi u pakao; ne ustručavam se tvrditi da poradi ovog poroka bestidnosti ili barem ne bez njega, svi koji su prokleti bivaju prokleti.
sv. Alfonz Liguori

Bitno.net je već više puta (v. npr. 1, 2) objavio članak u kojem pobijaju ovu izjavu svetog naučitelja. Čine to, navodno, iz brige da su ova i slične tvrdnje "strahom i nesigurnošću, što su ih izazivale, počinile mnogo zla i nedaća. Počinile su zlo zato što su mnogi brakovi time bili opterećeni, zato što su ljudi živjeli u krivom strahu i zabludi, zato što su škodili ugledu Crkve, i zato što je zbog takvih zabluda nemali broj ljudi na kraju krajeva napustio Crkvu."

Kao dokaz da sv. Alfonz nije bio u pravu navodi autor članka nekog njemačkog moralnog teologa iz prošlog stoljeća, a znamo koliko takvima možemo vjerovati. Taj teolog optužuje sv. Alfonza za jansenizam, jasno ne direktno jer se takvo što valjda nije usudio, već da je koristio jansenističke izvore. Uz ovu je tvrdnju crkvenog naučitelja pridodao pisac sljedeće samovoljno tumačenje:

Zabluda je vjerovati da su usiljeno, pretjerano stidljivi ljudi posebice »čisti«. Baš suprotno: oni su na svoj način žrtve osjetilnosti. Oni s gađenjem, ali i senzacionalno govore o »bludu« i vjerojatno su čak predobri za darivanje nekomu drugom u braku. Ali su na svoj način »puni sparne osjetilnosti« i imaju svoja dodatna zadovoljstva.

S ovim nakaradnim likovima koje nam ocrtava autor malo tko normalan bi se htio identificirati. Izjava sv. Alfonza citirana na početku, tumačili je mi doslovno ili kao propovjedničko naglašavanje, uopće ne dovodi do gore opisane karikature. Ograde koje se navode na početku članka ("U Europi trenutno, bez sumnje, ne vlada usiljena, licemjerna stidljivost, nego nazor koji odbacuje bilo kakvo ograničavanje spolnog užitka iz moralnih razloga.") standardni su trik svih modernistički inficiranih autora. Čini se da je i u ovom slučaju cilj pokazati neki srednji put koji, dakako, u današnjoj klimi opće raspuštenosti, ne može biti u okvirima vjekovnog katoličkog moralnog nauka.

Slična se težnja može primjetiti i u neozbiljnom Youcatu, katekizmu sa sličicama. Lako je uočiti da se posljedice kršenja šeste Božje zapovijedi ondje gledaju isključivo u okviru ovozemaljske sreće ili nezadovoljstva. Jedini put kada se u toj knjizi vezano uz šestu Božju zapovijed spominje išta vezano uz pakao je nakon pitanja 409. "Je li samozadovoljavanje prekršaj protiv ljubavi?". U odgovoru nakon kratkog citata iz Katekizma Katoličke Crkve, piše "Crkva ne sotonizira samozadovoljavanje, nego upozorava da ga se ne bi smatralo bezazlenim." Poprilično nepošten odgovor jer što se događa ako netko umre s tim teškim grijehom na duši? Odlazi sotoni. Treba li uopće spominjati da je i taj mladenački "katekizam" nastao u germanofonom okruženju.

PS. Ako se pitate oko naslova, to je latinski palindrom koji bi značio otprilike: "Ukrug idemo noću i vatra nas proždire", a odgonetka ove zagonetke su mušice, moljci i slični insekti koji lete oko vatre i previše joj se približivši izgore. (3, 4, 5) Rekli bi na bitno.net-u, nije dobro ni da baš u mrkli mrak letaju.

PPS. Ako nekome treba podsjetnik, katolička predaja drži da većina ljudi ide u pakao - 6, 7, 8, 9, 10.