Noge bose

Preko bloga iznebuha naiđoh na peticiju naslovljenu Do kada mislite dopuštati da fra Ante Kukavica izaziva sablazan s oltara splitskog svetišta Gospe od Pojišana?

Vlč. Anti Kukavici, franjevcu kapucinu koji je gvardijan u Splitu stavljaju anonimci na dušu razne prilično ozbiljne pogreške i grijehe. Čini mi se da je peticija na web stranici prilično neučinkovito sredstvo da se tog svećenika ukloni ako je uistinu krivac onoga za što ga optužuju. U više od tri mjeseca potpisalo ju je samo šest osoba, pa je takav akcijski plan možda čak i kontraproduktivan. Puno bi prikladnije i efikasnije bilo snimiti neki od njegovih ekscesa, a za ostale dobiti pismeno posvjedočenje barem dvaju osoba. Osoba kojoj je uskraćena pričest klečeći treba iznijeti samo činjenice (mjesto, vrijeme, eventualne svjedoke) i kratki dopis poslati provincijalu i biskupu (jasno, preporučeno s povratnicom!). Ako oni ne reagiraju kroz mjesec-dva, takav kratki dopis lako je prevesti i poslati u Rim. Sumnjam da će to puno koristiti, ali sudeći prema onome što sam čitao o vlč. Kukavici, on zasigurno ima i sebi nesklone osobe u vrhu crkvene hijerarhije ili barem one koji će njegovo premještanje/uklanjanje moći upisati kao plusić u svoju tekicu za napredovanja (osobito uz ovakvog nuncija). Jedan potpisani i osvjedočeni konkretni dopis (ako imate neki štambilj, lupite i njega), možda je baš ono što im treba da taj svećenik odleti sa župe.

***

Kroniku neokonzervativnog hrvatskog razočaranja papom Franjom možete pratiti u tekstovima koje jedan omiški vjeroučitelj piše za stranicu Vjera i djela. Pokušaj tumačenja Papinih riječi tako da budu u okviru paradigme drugovatikanske obnove Crkve dovodi do neobičnih mentalnih konfuzija. Nakon što dobro uočava probleme s darom koji je Sveti Otac primio u Sarajevu, pa i nekim Papinim izjavama, autor preuzima samouništavajuću retoriku koja je na zapadu već desetljećima ideološko opravdanje gubitka vjernika i svećenika: 

Tim važnim promjenama što dolaze i silinom osvajaju sve papa Franjo poravnava put i time pročišćava svoju Crkvu. Njegovo je postupanje na petrovskoj stolici primjer neočekivanosti i nepredvidivosti djelovanja Duha Svetoga u Crkvi. Zato tako često govori o potrebi da kršćani budu otvoreni iznenađenjima Duha. Određeni se broj katolika snebiva na pojedine postupke i riječi pape Franje, ali samo zato, jer nemaju odvažnosti postati dio Crkve, koja je malo vjerno stado bez utjecaja, siromašna, žalosna i krotka.

***

Za kraj, iz iste nadbiskupije donosim ovaj kuriozitet koji spada u rubriku "samo nek' nam nije dosadno na misi".

Uvodeći prisutne vjernike, koji su po nesnosnoj vrućini došli na Gospin Grad, u slavlje svete mise fra Ante im je nagovijestio da će u prvom čitanju čuti riječi koje je Mojsije čuo na Sinaju: Izuj obuću sa svojih nogu! Jer mjesto na kojem stojiš sveto je tlo. (Izl 3, 5). Ovo mjesto je za nas sveto tlo pa zato „u ovom biblijskom tekstu i susretu Mojsija s Bogom možemo prepoznati i ono što se nas tiče“. Pozvao je vjernike koji hoće i koji mogu da izuju svoju obuću i da misu slave bosi, što je i sam učinio. „Kad smo bosi, onda nije teško kušati kako smo ranjivi. Ne bismo mogli trčati bosi po Gradu niti niz Grad. Ni Mojsije ne bi bio mogao trčati po Sinaju bos i pobjeći od Gospodina. Kad ga je Jahve pozvao da izuje obuću, onda je to činio iz više razloga. Jedan od njih, a upravo njega nam valja posvijestiti na početku mise, je ljudska slabost, izloženost, ranjivost koja se proteže po cijelom tijelu, a bosi je osjećamo u dodiru sa zemljom. Ali, upravo je ta ranjivost mjesto susreta s Bogom.