m&m

Svi koji dulje vremena prate ovaj blog znaju da na njemu posebno častimo velikog i slavnog vojskovođu bestjelesnih sila, arkanđela Mihaela. Danas je blagdan njegova ukazanja na Monte Garganu. Nemojte propustiti izmoliti sv. Mihovilu barem kratku molitvu koju redovito ponavljamo na kraju tihih misa. Vjerujem da i danas sv. Mihael sa svojim mačem stoji nad Vatikanom kao ono nekoć za pape Grgura Velikog koji ga je ugledao nad obližnjim Hadrijanovim mauzolejom. Je li mu mač isukan ili spremljen u korice, hoće li se pošast nastaviti ili milostivo ublažiti, vidjet ćemo uskoro kada začujemo "habemus papam". 

***

Danas je ujedno jedan od dva dana u godini kada se u podne moli Molbenica Kraljici sv. Krunice. Sjetio sam se toga u zadnji čas i brže bolje potražio tekst na internetu. Iz nekog razloga nisam uspio na webu naći letak kojeg su izdali dominikanci i iz kojega sam obično molio. Tim bolje, jer sam našao stariju verziju, recimo pretkoncilsku, iako je izdana 1965. Još jednom sam se uvjerio koliko su smišljeno mijenjane starije molitve i pjesme kako bi se, recimo to iskreno, promijenila vjera običnog puka. Čini mi se da su reformatori u tome većinom i uspjeli. Iako i stari prijevod nije u svemu vjeran originalu (ako je ono što sam našao na talijanskom zaista originalni tekst), noviji talijanski tekst i hrvatski prijevodi očito su promijenili upravo one izraze koji su vrijeđali nepobožna modernistička ušesa. 

Stariji tekstovi: talijanski, malo posuvremenjen talijanski, hrvatski s imprimaturom. 

Noviji tekstovi: talijanski, hrvatski (s dominikanskog letka?) prvi ili drugi, hrvatski sa stranica svetišta, hrvatski s bitno.neta.

Pogledajmo nekoliko primjera (koristim stariji i noviji hrvatski tekst koji su izdali dominikanci). 

(staro) Uzvišena kraljice pobjeda, / djevo, vladarice raja, / na čije moćno ime raduju se nebesa, / dršću od straha ponori pakleni; / slavna Kraljice presvetoga Ružarija, / mi svi, tvoja sretna djeca, / prostrti ovdje pred tvojim nogama, / u ovaj svečani dan tvojih novih pobjeda / nad neprijateljima tvojim, / tvoga Sina i njegove Crkve, / suzama izlijevamo čuvstva svoga srca / i sinovskim pouzdanjem prikazujemo ti nevolje naše. 

(novo) Uzvišena kraljice pobjeda, vladarice neba i zemlje na čije se moćno ime raduju nebesa, slavna Kraljice svete krunice, mi tvoji sinovi i kćeri, okupljeni ovdje pred tobom u ovaj svečani dan izlijevamo ti čuvstva svoga srca i sinovskim pouzdanjem prikazujemo ti naše nevolje.

Novija verzija je očito puno manje pjesnička i manje dirljiva od stare. Pučke pobožnosti trebalo je očistiti od onoga što hladni racionalisti smatraju neprikladnim osjećajima. Kao i liturgija, sve je trebalo slijediti komisijski uglavljene ideje i sheme. Neizdrživa hladnoća postkoncilskih obreda i jalovih crkvenih interijera potjerala je obične vjernike na kojekakve krive staze poput karizmatizma, praćenja "ukazanja", sentimentalnih pjesama itd. gdje su barem mogli osjetiti malo topline i ljudskog zajedništva.  

Iz nove verzije izbačeno je da "dršću od straha ponori pakleni" jer je po reformatorima strah ili sam spomen pakla nezdrav i u suprotnosti s nadom u sveopće spasenje koju trebamo gajiti. 

Nismo više ni prostrti pred Marijinim nogama, nego okupljeni oko nje jer stara slika može uvrijediti protestante s kojima modernisti često dijele mišljenje o marijanskim pobožnostima. Također, klečati ne bismo smjeli ni pred Bogom npr. primajući pričest, a kamoli pred Bogorodicom jer je za reformatore to čista poganština. 

Iz "svečani dan tvojih novih pobjeda nad neprijateljima tvojim, tvoga Sina i njegove Crkve" otpao je cijeli drugi dio jer je govor o neprijateljima Gospe, njezina Sina i njegove Crkve potpuno neumjestan. Ne smijemo priznati da i danas ima takvih neprijatelja jer Crkva mora biti svima otvorena, najviše što se može reći je da su neki malo bliže, a neki malo dalje od nje. Ali, kako smo i od pokojnog Franje naučili, često su ovi dalji, na periferijama, zapravo pravi uzori za vjernike. A oni koji su do jučer bili (i ostali) neprijatelji Crkve sada su uvaženi partneri za dijalog. Neprijateljima se eventualno može zvati one koji su ostali rigidni i drže se starih pogleda. Ali i takve je bolje ne spominjati u molitvama. 

Više ne "izlijevamo suzama čuvstva svoga srca" prostrti pred Marijinim nogama, nego, kako kaže bitno.netovski prijevod, okupljeni "izražavamo osjećaje našega srca". Dakle, sve fino i pristojno: evo, izvolite poštovana  gospođo popis u kojemu su izraženi osjećaji našega srca. Ako biste bili ljubazni staviti svoj paraf na označeno mjesto. Tko je još vidio da se pred Blaženom Djevicom Marijom pušta suza, svašta!

(staro) O Majko, / pridrži desnicu pravde svojega rasrđenog Sina, / a svojom blagošću / svladaj srce grešnika. / Oni su ipak naša braća i tvoja djeca, / koji su cijena Isusove krvi / i probadanja mačem / tvoga prenježnoga srca.

(novo) Izmoli nam milost od svoga božanskog Sina, a svojom blagošću obrati srca grešnika. Oni su naša braća i tvoji sinovi.

Reći će netko da mu bolje paše manje sentimentalan jezik novijih molitava. U redu, nitko vas ne tjera da molite stare molitve. Ali nemojte izmišljati da je ono što molite molitva kako je bila napisana ili čak pokušavati sakriti starije verzije. Ne radi se ovdje samo o tome da su neki arhaizmi osuvremenjeni. Ovdje se radi o značajnim teološkim prevratima. Više se ne smije govoriti da Majka Božja pridržava desnicu pravde rasrđenog Sina. Više se ne smije reći kao u staroj molitvi uz litanije Krvi Kristove da je Bog htio biti izmiren krvlju svoga Sina. Ako se i spominje otkupljenje, mora se šutiti o otkupnini, cijeni tog čina, kome je plaćena i zašto. 

Malo sam oduljio, a sve ovo je tek prije prve molitve Zdravo Kraljice. U novoj verziji je umjesto toga Zdravo Marija.  Zašto promjena? Jer im se može, jer i neznatne stvari treba često mijenjati kako se vjernici nikada ne bi uljuljkali u rutinu. Kako ne bi slučajno mislili da ima nešto stabilno i nepromjenjivo, utješno u vjeri. Treba promijeniti i riječi važnijih molitava, npr. pretvorbe u Misi, Očenaša itd. Da im stručnjaci pokažu kako su ipak puno toga krivo shvaćali slijedeći zastarjele prijevode i ideje. 

(staro) Koliko te stoji, o Marijo, da nas uslišiš? / Koliko te stoji, da nas spasiš? / Nije li Isus u tvoje ruke postavio / blago svojih milosti i svoga milosrđa? / Ti si okrunjena kraljica / i sjediš s desne svojega Sina, / ovjenčana neumrlom slavom / nad svim korovima anđeoskim. / Tvoja se vlast prostire / dokle sižu nebesa. / Tebi je podložna zemlja i svi stvorovi, / koji na njoj stanuju. / Tvoja se vlast do pakla proteže, / te nas iz ruku sotone / ti sama otimlješ, o Marijo. / Ti si svemoćna po milosti, / ti nas, dakle, možeš spasiti /I ako rečeš, / da nam ne ćeš pomoći zato, / što smo nezahvalni sinovi i nedostojni tvoje obrane, / reci nam barem / komu drugom ćemo se uteći, / da budemo oslobođeni od tolikih bičeva. / O, ne! tvoje majčinsko srce ne će trpjeti, / da vidi nas, svoju djecu, izgubljene. 

(novo) Udostoj se dobrostivo uslišati nas, Marijo! Isus je u tvoje ruke postavio bogatstvo svoje milosti i milosrđa. Ti si okrunjena kraljica s desne svojega Sina ovjenčana slavom nad svim korovima anđeoskim. Tvoja se vlast prostire dokle se protežu nebesa. Tebi je podložna zemlja i svi stvorovi koji na njoj stanuju. Obraćamo se tebi jer smo sigurni da nećeš dopustiti da ti se sinovi izgube.

I ova novija okrljaštena verzija izaziva u protestanata i modernista pad sistema. A da začuju pjesničke izraze pobožne duše sadržane u starijoj molitvi, vjerojatno bi im se oči zavrtile kao na onim automatima u kasinima dok im para šiklja iz ušiju. 

Izmolite originalnu verziju, makar je i prošlo podne!