Mirko Validžić
BEZ KLONUĆA
Smalaksat ne ću, Ti si, Bože, sa mnom,
u Tvojoj ruci čvrsto niti stoje,
ništa se desit bez Tebe ne može,
patnici Tvoji ničeg se ne boje.
Surov je podlac što nasrće bijesno
i vječno samo opsjenama čara,
al' zalud sve je jer si Otac dobri
što u nama trajno veličine stvara.
Poklonit se neću crnog mraka sjeni
što urliče gluho u nemoćnom jadu,
nek raspukne nemir staložen u žuči
i miru tihom neka uzrast dadu.
Vjerujem u Tvoju Očinsku dobrotu,
ljubav i milost, usrećenje, nadu,
nek mi Tvoje ruke u obilju vječnom
sigurnost i stalnost sve do kraja dadu.
A onda će biti beskraj u beskraju
i obilje rodno što se mjerit ne da,
jer će ljubav sjati u blaženstvu plodnom,
beskonačno Tvojoj Punini se preda.
Nema komentara:
Objavi komentar
Upute za komentiranje
Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.
Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.