Treba da budemo ljubazni i trpljivi i prema onima, koji su nam neugodni i nepoćudni radi svojih tjelesnih i duševnih pogrešaka; ako su protivnog mišljenja, narodnosti i vjere. Takve treba snositi. U tom su katolici uvijek bili više trpljivi (tolerantni) nego njihovi protivnici, pa tako i valja: u tom se vidi pretežna vrijednost katolištva, pokazuje se istinita svetost crkve katoličke.
Neprijatelj je čovjek, koji na nas mrzi, zlobi nas, vrijeđa, hoće da nam naudi ili nam čini nepravednu štetu. Nije dakle neprijatelj naš takmac, koji na pr. želi neko mjesto ili stvar dobiti, koju želimo i mi. Nije odmah neprijateli, koji je protivnoga mišljenja na pr. druge vjere, druge političke stranke i t. d.
Evanđeoska zapovijed o ljubavi k neprijateljima ne ište ipak, da ne osjećamo žalosti i boli, kad nas neprijatelj vrijeđa i zlo nam čini. Ako i ta bol nije odmah grijeh, ipak kod toga valja se držati riječi sv. Ivana Zlatoustoga, koji je držao govor o tom, kako se zapravo svaki sam vrijeđa, ako neprestano na uvredu misli, žesti se i želi se osvetiti. Ako nam je neprijatelji učinio kakvu nepravdu, možemo i na sudu tražiti, da nam naše pravo vrati, ali to treba činiti bez mržnje i osvete. Jer kad bismo svagda neprijateljima popuštali, oni bi mogli i gori postajati.
(izvor za izbor odlomaka)
Nema komentara:
Objavi komentar
Upute za komentiranje
Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.
Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.