utorak, 5. veljače 2019.

Novi dan, nova glupost

Papa Franjo je bio u kratkom posjetu Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Taj su posjet neki usporedili sa susretom sv. Franje Asiškog i egipatskog sultana iako sva sličnost staje na tome što se čovjek zvani Franjo susreo s muhamedanskim vladarom. Za vrijeme svog boravka, Bergoglio (koristim to ime da ga lakše razlikujete od onog drugog Franje) je govorio o bratstvu i jedinstvu, kako to već ide. No dobro, nećemo te termine prepustiti masonima i komunistima koji Bergoglia hvale, može biti da se varaju u prosudbi na čijoj je papa strani.

Bergoglio je s nekim muhamedanskim učenjakom i duhovnim vođom potpisao dokument čiji naslov zvuči kao nešto što bi kandidatkinja za Miss svijeta odgovorila na pitanje što je njena najveća želja. Najproblematičniji isječak iz te deklaracije uskoro je isplivao na medijsku površinu:
La libertà è un diritto di ogni persona: ciascuno gode della libertà di credo, di pensiero, di espressione e di azione. Il pluralismo e le diversità di religione, di colore, di sesso, di razza e di lingua sono una sapiente volontà divina, con la quale Dio ha creato gli esseri umani. Questa Sapienza divina è l’origine da cui deriva il diritto alla libertà di credo e alla libertà di essere diversi. Per questo si condanna il fatto di costringere la gente ad aderire a una certa religione o a una certa cultura, come pure di imporre uno stile di civiltà che gli altri non accettano. (original)

- أنَّ الحريَّةَ حَقٌّ لكُلِّ إنسانٍ: اعتقادًا وفكرًا وتعبيرًا ومُمارَسةً، وأنَّ التَّعدُّدِيَّةَ والاختلافَ في الدِّينِ واللَّوْنِ والجِنسِ والعِرْقِ واللُّغةِ حِكمةٌ لمَشِيئةٍ إلهيَّةٍ، قد خَلَقَ اللهُ البشَرَ عليها، وجعَلَها أصلًا ثابتًا تَتَفرَّعُ عنه حُقُوقُ حُريَّةِ الاعتقادِ، وحريَّةِ الاختلافِ، وتجريمِ إكراهِ الناسِ على دِينٍ بعَيْنِه أو ثقافةٍ مُحدَّدةٍ، أو فَرْضِ أسلوبٍ حضاريٍّ لا يَقبَلُه الآخَر. (lɒniϱiɿo)

Freedom is a right of every person: each individual enjoys the freedom of belief, thought, expression and action. The pluralism and the diversity of religions, colour, sex, race and language are willed by God in His wisdom, through which He created human beings. This divine wisdom is the source from which the right to freedom of belief and the freedom to be different derives. Therefore, the fact that people are forced to adhere to a certain religion or culture must be rejected, as too the imposition of a cultural way of life that others do not accept. (službeni prijevod)

Sloboda je pravo svake osobe: svaki pojedinac ima slobodu vjerovanja, mišljenja, izražavanja i djelovanja. Pluralizam i raznolikost religija, boja, spolova, rasa i jezika jest mudra božanska volja po kojoj je Bog stvorio ljudska bića. Ova božanska Mudrost je izvor iz kojeg proizlazi pravo na slobodu vjerovanja i slobodu biti drugačiji. Stoga treba osuditi činjenicu da su ljudi prisiljeni pristajati uz određenu religiju ili kulturu kao i nametanje civilizacijskih stilova koje drugi ne prihvaćaju.  (moj prijevod)
Ubrzo su se pojavila i tumačenja gornjih rečenica (v. npr. ovo ili ovo). Po njima bi se tu, tobože, radilo o razlici između dobra koje Bog aktivno čini i zahtijeva i, s druge strane, pasivne Božje volje kojom dopušta zlo poštujući slobodu stvorenja. Jer bez tog drugog tipa sveobuhvatne Božje volje i ne može se ništa dogoditi. Ali, što bi rekli autori s bloga Konzervativac, to objašnjenje naprosto nije plauzibilno.

Najprije, u talijanskom (a možda i u arapskom?) valjda ipak postoje riječi poput "dopušta", "podnosi" i "tolerira" za slučaj da su se ta dvojica vjerskih vođa htjeli tako izraziti. Može biti da gore spomenutog razlikovanja kod muslimana i nema. Čuo sam neke humoristične anegdote o tome kako muslimanski vozači ne obraćaju previše pažnje na sigurnost vožnje jer "bit će što alah hoće". Uostalom, čitava njihova religija je zasnovana na tom nerazumnom voluntarizmu njihova božanstva kako nas je upozorio bivši papa u Regensburgu. I sami smo tomu svjedoci čitajući vijesti o poštivanju ljudskog života u krajevima koji stenju pod muhamedanskim jarmom.

U svakom slučaju, barem je katolička strana trebala biti svjesna problematičnosti gornjih redaka. Naš Bog želi da se svi ljudi spase, a krive religije su prepreka, nikako pomoć, na putu spasenja.

Još jedan razlog zašto tumačenje s Božjim dopuštenjem ne pije vodu je što se uz raznolikost religija spominju i boja kože/rasa, ali i jezik i spol. E sad, ako ćete zastupati navedeno opravdanje za religije, pretpostavljam da ste spremni reći i da Bog dopušta, ali ne želi, različitost ljudskih rasa (slobodno ispričajte tu teoriju na idućoj koktel zabavi za redakciju). Za jezike ćete se sigurno pozvati na kulu babilonsku, ali što je sa spolovima? Bog dopušta zlo različitih spolova, ali ga ne želi? Zaista? A što onda s prvim stranicama Biblije.

Možda će netko sugerirati da za neke stvari u papinsko-imamskoj listi moramo uzeti Božju volju u aktivnom, a za neke u pasivnom smislu. Takvi vjerojatno djecu uče katekizmu tako da pomiješaju deset zapovijedi, osam blaženstava i sedam smrtnih grijeha te onda naizmjence govore "ovo Bog želi", "ovo Bog dopušta".

Broj komentara: 17:

  1. Spomenutog razlikovanja ima i kod muslimana. Ja sam htio tvrdnju da nema potkrijepiti ovim citatom iz Kurana: "A da je Gospodar tvoj htio, sve bi ljude sljedbenicima jedne vjere učinio." Ali onda sam pročitao tumačenje Mirze Mešića baš u smislu dopuštanja, nesprječavanja, a ne htijenja da bude različitih religija. Međutim sjetio sam se Tomislava Ivančića, njegove knjige "Budni budite i molite", u kojoj piše (str. 14.): "Bog nije želio samo kršćane ili samo pobožne, nego sve ljude, i kršćane i nekršćane, i ateiste i religiozne. (...) I đavao je stvoren, i on je u Božjem planu."
    M. P.

    OdgovoriIzbriši
  2. “… a krive religije su prepreka, nikako pomoć, na putu spasenja.” ¬- Da, utoliko ukoliko su krive ili defektne, ali su ujedno i pomoć ukoliko je ono što propovijedaju istina, ma kako do te istine došle.
    Pa čak i krivi elementi mogu biti vodić u spasenje. Sv. Augustin: “Ne mislite da su zli za ništa na ovome svijetu i da Bog ništa dobra iz njih ne izvodi. Svaki zao čovjek ili zato živi da se popravi ili za to živi da se po njemu dobar čovjek vježba“. Tako u jednome Razlaganju o Psalmima koje se pjeva u Tenebrama.
    Ne ćemo valjda i dijete kršteno u nakatoličkoj zajednici strpati u Limbo.
    Mihovil

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Mihovile, nikog mi ne trpamo u limb. Ako je dijete valjano krsteno, onda nikako ne moze ici u limb.

      Primijetite da Augustin u vasem citatu govori o zlim ljudima, a ne o nauku tako da citat nema veze s onim sto ste naveli.

      To sto Bog dopusta zlo da bi iz njega izveo dobro ne znaci da mi smijemo ciniti (misliti, vjerovati,...) zlo.

      Izbriši
    2. Tomislave, ako je dijete valjano kršteno u sklopu „krive religije“ od službenika te iste religije trpate ga u Limb jer je takva religija „prepreka na putu spasenja“. U protivnome be ispalo da se u „krivim religijama“ podijeljuje valjano krštenje, što povlači pitanje: u čemu se sastoji ta „krivost“ ?

      Zli su ljudi oni koji slobodno čine zlo, znajući da je zlo; i odnosi se i na „krive religije“. Radi se o prekršaju moralnoga nauka. Augustinova tvrdnja o pojedicima primjenjiva je i na religije kojima pripadaju: ili su zato su na svijetu da se poprave ili da se „prava“ religija po njima vježba.
      Mihovil

      Izbriši
    3. Mihovile, ako ne prihvacate osnove katolickog nauka o krstenju, ne vidim o cemu imamo pricati. Krstiti moze valjano i ateist ako izgovara prave rijeci, polijeva vodom i ima nakanu uciniti sto cini Crkva (makar on u to ne vjerovao).

      Izbriši
    4. Razlika izmedju zla i zlih ljudi je razlika izmedju grijeha i gresnika. Cudno je da ne vidite razliku.

      Izbriši
    5. Tomislave, ali ako je dijete kršteno u kojoj od odijeljenih zajednica ne možete tvrditi da ta zajednica nema veze sa spasenjem toga djeteta, a to je upravo što tvrdite kad kažete da su te zajednice „prepreka na putu spasenja.“
      Kao odvojeni pojmovi grijeh i grešnik su neshvatljivi.
      Mihovil

      Izbriši
    6. Nitko ne može biti kršten "u" neku od sekta, sakramentom krštenja, kojega je Bog utemeljio, može se postati član jedino Crkve koju je Bog utemeljio - Katoličke Crkve. I to je tako bez obzira vršio obred krštenja katolik, bezbožnik, krivovjernik itd. Član sekte se ne postaje krštenjem nego pristajanjem uz nauku i obrede te sekte, čime se ujedno i prestaje biti član Katoličke Crkve. Dakle, djeca koju su valjano krstili službenici neke sekte nisu članovi te sekte nego su članovi Katoličke Crkve.

      Izbriši
  3. Mihovile,
    U redu, ali pitanje nije koliko su štetne/korisne lažne religije, nego kako je papa mogao reći (potpisati) da je Bog htio da nastanu lažne religije? To je očiti smisao onoga što piše u dokumentu. Argument da se tu misli na permisivnu, a ne aktivnu volju, smiješan je.
    F

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. F (Anonimno F). U ranijem (8.veljače) sam se komentaru zakvačio za jednu neopreznu Tomislavljevu rečenicu, koja mu nije bila potrebna u kontekstu, a nije mi se dalo ulaziti u njegovu raspravu o Bergogliju, od kojega se može koješta čuti.

      Ali kukanje nas neće dovesti daleko. Njega treba smijeniti, a to mogu učiniti samo biskupi zajedničkom akcijom; ali uzevši ih kao „kolegij“ ne treba se tome nadati. Oni su gori od njega jer su opsjednuti poslušnošću „primatu“ pa makar taj radio na rušenju Crkve.To se odnosi i na Burke-a, Millera, Schneidera, i druge – svi su uplašeni konfromisti, koji ostaju pri riječima, a boje se pokazati zube kao što je to u svoje vrijeme Lefebvre pokazao. Potrebna je organizirana akcija, koja će ga opržiti. A oni stoje skrštenih ruku dok ih taj „sveti otac“ vuće za nos.

      S druge se strane mi manje utjecajni smrtnici ne bi smjeli opterećivati uznemirijućim utvarama, bilo samo-iskonstruiranim, bilo nekritično usvojenim od samozvanih „experata“. A ne bi nam škodilo ni da mislimo i na način izražavanja; jer nas na to obvezuje zapovijed ljubavi: zašto na pr. moramo nazivati „lažnim“ što je nekome sveto, ili puni sebe prezirno govoriti o „sektama“ ili „krivovjerstvu“ ili „muhamedanstvu“ kao što neki od nas „pravovjernih“ govore.

      A o „lažnim“ religijama, o kojima govorite, možete li navesti primjer jedne ukazavši u čemu se sastoji ta lažnost, jer koliko vidim iz navoda u uvodnome članku (“Pluralizam i raznolikost religija ….. jest mudra božanska volja”) Bergoglio ni jednu ne predlaže kao „lažnu“. Sam ne znam ni jednu koju bih bez oklijevanja mogao tako nazvati.

      Mislim da je razlog u tome što je religija izraz čovjekova nastojanja da spozna istinu o sebi, svome položaju u svijetu, ljudima, subhumanim realnostima, biću ili bićima koji su iznad njega ma kako ga/ih shvaćao, moralnim obvezama prema semu tome, kultu, smislu svega toga, svome svršetku, načinu kako shvaća stanje nakon svršetka i t.d., pri čemu pod okvir religije spada samo ono što pozitivo vjeruje. A ono što ne vjeruje ne spada u religiju već u negacija religije. Drugim riječima: „lažna religija“ nije uopće religija, nije nešto u što bi normalan čovjek vjerovao.

      Mihovil

      Izbriši
    2. Nema tog autoriteta na ovom svijetu koji može smijeniti valjanog papu. Tvrditi suprotno je heretično.
      S druge strane, javni heretik kao što je Bergoglio sam sebe je odsjekao od Crkve i time se, po terminu iz Kodeksa kanonskog prava, prešutno odrekao svake službe u Crkvi, i to puno prije bilo kakvog izbora za papu.

      Glupost je i čisti modernizam govoriti da sekte i lažne religije (koje se zovu lažne jer dolaze od oca laži i jer su opreka jedinoj istinitoj religiji) ne treba nazivati tim imenom, kao da bi takvo ustručavanje bio čin ljubavi prema bližnjemu. Iskazivati poštovanje prema nečijim zabludama ili herezama nije čin ljubavi prema bližnjemu. To bi u najmanju ruku bio čin ravnodušnosti, ako ne i mržnje prema bližnjemu, jer bismo ga potvrđivali u krivoj religiji i uskraćivali mu spasonosnu istinu o pravoj religiji (Katoličkoj, jedinoj u kojoj se može spasiti) - onako kako to često čini i Bergoglio. S druge strane, ukazati mu na svu pogrešnost njegove sekte s ciljem da se obrati je pravi čin ljubavi prema bližnjem, a razotkriti i osuditi tu sektu je pravi čin ljubavi prema Bogu.

      Onaj tko uistinu ljubi svog bližnjeg ne može nego mrziti lažne religije koje svojim zabludama i odbijanjem Istine, koja je Isus Krist, toliko duša guraju u vječnu propast.

      Izbriši
  4. Jako volim svoju svetu Crkvu katoličku. Jako. Zato sve teže podnosim ovaj pontifikat i svaku izjavu pape Franje koja donosi zbunjenost, koja odstupa od tradicije i nauka na prvi pogled (možda i na drugi), koja ostaje neodgovorena i neprotumačena u svojim pitanjima i dilemama koje izaziva. Je li dvosmislenost namjerna? Ne znam...Moliti treba, puno moliti.
    Vinkec

    OdgovoriIzbriši
  5. Malo je izvan teme, ali koju službu sada ima kardinal autor Proglasa vjere. Malo mi se čini kao neko istrčavanje ili pak spin. Je li uobičajeno da umirovljeni pročelnici izdaju proglase ili imamo in nucleo početak sve glasnijeg raskola? Bitno nije baš informativno u pogledu biskupa i vjernika koji su tražili ovakvo očitovanje. Zar je novi Prefekt nesposoban ili mu nije u interesu ili je fokus negdje drugdje? Želi li možda skrenuti pažnju na sebe kao neka vrsta predizborne utrke? Tisuću pitanja. Za tihi raskol uglavnom znamo i proživljavamo ga na dnevnoj razini. Je li ovo presedan ili mi se samo čini? Nadam se da razumijete o čemu je riječ jer meni je ovo totalni cirkus i ne čini mi se dobro. Mislim, pismo je OK, no tajming je čudan. Ł

    OdgovoriIzbriši
  6. Nikada nije too late. A nije ni "little." Zapravo najbolje što smo dobili osim nadbiskupa Vigana.

    OdgovoriIzbriši
  7. Ispravniji naslov bi bio "Novi dan, nova hereza", jer bilo bi lako da se radi samo o gluposti, ali radi se, kao što znamo, o najnovijem u nizu ozbiljnih napada na Katoličku Vjeru od strane otpadnika Bergoglia.

    OdgovoriIzbriši

Upute za komentiranje

Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.

Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.